Aktivistice za ženska prava predale su u utorak, 06.12. Vladi oko 25 tisuća potpisa građana i građanki koji/e zahtijevaju hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ona bi, naime, omogućila sveobuhvatnu zaštitu žena od nasilja, odgovarajuće kažnjavanje počinitelja te učinkovit sustav praćenja primjene konvencije.
Iako je premijer Andrej Plenković na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama najavio pokretanje postupaka ratifikacije, aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb i Centra za žene žrtve rata ROSA pribojavaju se nedostatka političke volje. Udruge u sklopu kampanje “Potpisujem!” već godinu dana prikupljaju potpise potpore građana i građanki za hitnu ratifikaciju konvencije, a dio potpisa urudžbirali su danas u Vladi.
Istanbulska konvencija je potpisana u siječnju 2013., ali od tada nije načinjen nikakav pomak u smjeru njene ratifikacije. Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tolle izjavila je da se predugo čeka ratificiranje konvencije, što u regiji osim Hrvatske nije učinila još samo Makedonija. Konvenciju je ratificirala i većina članica EU-a, među njima prva Austrija još 2013. godine. Za konvenciju je rekla kako je prvi međunarodni dokument koji štiti žene od rodno uvjetovanog nasilja te će njeno provođenje pratiti međunarodno tijelo.
“Svi znamo da je izvještaj (koji rade) Vlade uvijek uljepšan i uvijek se gleda kroz roza naočale, a stvarni život pokazuje drugačiju sliku i zato će ženske organizacije radi komparacije raditi izvještaj u sjeni. Na taj način žene koje su preživjele nasilje i njihova djeca dobivaju puno veći opseg zaštite, nije tada moguće u tom slučaju vršiti i strukturalno nasilje nad ženom kada ga ona prijavljuje od strane državnih institucija, a kojima je u opisu radnog mjesta pružiti pomoć, zaštititi žrtve i kazniti počinitelja”, rekla je Tolle, upozorivši da su prema sadašnjim propisima počinitelj i žrtva izjednačeni u postupku.
Konvencija, pak, ima moćne alate pa će njezina primjena, kaže Tolle, za veliki broj žena u svakodnevnom životu značiti bolju i kvalitetniju zaštitu. Iako se često u javnosti znalo spomenuti da Hrvatska za to nema dovoljno novca, Tolle kaže da se aktivistice s time ne slažu, a vjeruje i mnogi muškarci, jer ljudski život cijene nema. “Ako je netko svjesno i namjerno ubijen to nema cijene”, rekla je Tolle, naglasivši kako nije pitanje ima li dovoljno novca, već kako će on biti usmjeren iz proračuna.
Vjerojatnijim drži izostanak političke volje, jer u slučaju ratifikacije treba prilagoditi postojeće zakone, posebice Obiteljski zakon koji u cijelosti izjednačava žrtvu i počinitelja, a žrtvu tjera da kontaktira s nasilnikom. “Sve su to vrlo važni elementi i bojim se da u tom grmu leži zec, a ne u činjenici da nemamo novac, jer mi moramo samo promijeniti svijest”, zaključila je Tolle.
Aktivistice upozoravaju da je samo ove godine 16 žena ubijeno od strane bivših ili sadašnjih partnera. Svaka treća žena preživi neki oblik rodno utemeljenog nasilja, a pomoć policije ne zatraži niti 20 posto žena.
