Prije 70 godina Zagreb je oslobođen od fašizma. Nepokoreni Zagreb čestita svim radnicima i radnicama, nezaposlenima, sugrađanima i sugrađankama, Dan oslobođenja Zagreba te tim povodom upućuje proglas koji prenosimo u cijelosti.
Prije 70 godina, Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije konačno je oslobodila okupirani, ali nikad pokoreni Zagreb. Ulazak partizanki i partizana u grad nije označio samo krah fašističke ideologije i četverogodišnje nametnute strahovlade ustaškog režima, već je sa sobom donio i nagovještaj boljeg života, osnovu za izgradnju solidarnijeg, egalitarnijeg i pravednijeg društvenog uređenja.
Odmah po okončanju vojnih operacija predstavnice i predstavnici Narodne vlasti pokrenuli su brojne reforme koje će dubinski promijeniti život i pružiti mogućnosti razvoja svih naroda Jugoslavije, uključujući i hrvatski. Upravo je povijesni događaj pobjede nad fašizmom, koji danas slavimo, omogućio da se i na legalnom planu osiguraju prava koja i danas uživamo:svima dostupno pravo na rad, stanovanje, zdravstvo, obrazovanje i kulturu. Zahvaljujući socijalističkim idejama i antifašističkom pokretu, koji su činili polazište za formiranje i djelovanje Antifašističkog fronta žena tijekom Narodnooslobodilačkog rata, žene su se po prvi puta u povijesti izborile za ustavno pravo glasa, jednaka primanja i reproduktivna prava. Obrazovanje je postalo svima dostupno, a na ekonomskom planu, prostor bivše Jugoslavije zahvatio je val industrijalizacije i modernizacije, koji je budućim generacijama omogućio viši životni standard. U konačnici, ove su reforme pomogle izvući Hrvatsku, ali i čitavu Jugoslaviju iz posljeratnog ponora siromaštva i zaostalosti.
Što nam antifašističko naslijeđe predstavlja danas? Što možemo učiti iz ovog povijesnog iskustva i što je to što antifašizam danas čini aktualnijim nego ikad?
Antifašizam je u svojoj pozitivnoj dimenziji bio naročito borba za solidarnost, djelatna solidarnost među ljudima i narodima: time što je bio, time da je povijesna činjenica, antifašizam svagda i za svakoga dokazuje da je neistina da su ljudi prije svega sebični pojedinci i pojedinke, da se narodi moraju međusobno mrziti. U najtežim vremenima čovječanstvo je dokazalo da čovjek može segnuti preko sebičnosti malih koristi, da se narodi mogu udružiti u borbi za pravdu, slobodu i jednakost.
Tradicija jugoslavenskog, a time i hrvatskog antifašizma u koju se upisujemo – tradicija je solidarnog i kolektivnog antifašističkog otpora, ali i klasne borbe, emancipacije žena i internacionalizma. Stoga nasljeđe antifašizma želimo razumijeti u njegovu izvornu značenju – bez patetkike i mitologije, s željom i otvorenošću da razumijemo svu kompleksnost povijesnih procesa, grešaka i dostignuća ljudi koji su ginuli za vrijednosti koje i danas baštinimo i od kojih ni pod koju cijenu ne odustajemo.
Danas se nalazimo u šestogodišnjoj ekonomskoj krizi koja je tek vrhunac devastacije posljednjih dvadeset godina tijekom kojih je sustavno uništavana industrija, a sigurna radna mjesta gotovo iskorijenjena. Danas, u jeku neoliberalnih promjena ljude se zbog bankarskih kredita deložira iz stanova, a zdravstvo i školstvo sve više prepušta privatnom sektoru. U kontekstu rastućih nejednakosti, za nacionalnom kohezijom poseže tako da se iskorištava bijeda i beznađe uz napade na sve druge i drugačije poput Roma, Srba, istospolnih parova i imigranata dok se u pozadini piše zakon o radu koji će omogućiti još veću legalnu eksploataciju i nesigurnost. Ovo je siguran put u ekstremnu društvenu segregaciju, putem ekonomske deprivacije, koja u konačnici proizvodi fašizam.
Antifašizam koji treba živjeti u suvremenosti jest onaj koji podrazumijeva i dosljednu borbu za političku, društvenu i ekonomsku jednakost. Stoga smatramo da svako buduće obilježavanje antifašističkih obljetnica mora obuhvatiti duboko poštovanje poginulih, ali i napor ka povratku izvornim značenju i novom promišljanju svih aspekata borbe: političkih, klasnih, rodnih i internacionalnih.
Protiv nejednakosti i fašizma koji se ponovo valja našim ulicama, za slobodan, solidaran i ravnopravan Zagreb.
