Masters of Sex ponajbolja je povijesna serija koju sam gledala u posljednje vrijeme, a vjerujte mi, gledam puno povijesnih drama. Priznajem da ponekad dolazi do ukočenosti dijaloga i interakcija likova – gledatelji/ce razumiju da su društvene norme bile drugačije u prošlosti, ali to nužno ne znači da se svi ponašaju poput robota cijelo vrijeme. Imam osjećaj da pisci imaju praksu koristiti vremensku autentičnost kao izgovor za nedostatak emocionalne dubine ili kreativnosti. Iako su prikazane do sada samo četiri epizode, Masters of Sex hrabro trga gumbe stereotipa o licemjerju i konzervativizmu svijeta nakon Drugog svjetskog rata. U daljnjem tekstu navodim samo nekoliko razloga zašto biste mogli dati šansu seriji, ako već niste.
1. SERIJA SE TEMELJI NA STVARNIM LJUDIMA.
William Masters i Virginia Johnson bili su ginekolog i seksologinja koji su provodili prva istraživanja o ljudskim seksualnim reakcijama. Serija se temelji na njihovoj međusobnoj suradnji i kontroverzi predmeta istraživanja, što je zapravo adaptacija Mastersove biografije. Masters i Johnson kasnije su bili u braku dvadeset godina i onda se rastali. Ovo možda kvari zabavu za njihove TV likove (glume Michael Sheen i Lizzy Caplan), sudeći prema porastu ratoborne seksualne tenzije između njih. Ne moram ni spominjati da su odgovorni za veliki dio pučkog znanja o seksualnosti danas.
{slika}
2. ŽENSKA SEKSUALNOST DOSLOVNO ZAUZIMA SREDIŠNJE MJESTO.
Masters u početku postaje znatiželjan o ženama u svojem istraživanju jer ne može shvatiti kako ili zašto bi žena glumila orgazam. Zamolio je za pomoć prostitutku Betty (Annaleigh Ashford) koja nagovara druge žene u svom bordelu da budu dio istraživanja. Njegov primarni cilj bio je razgraničiti stupnjeve orgazma, tako da su on i Johnson mnogo vremena proveli gledajući žene kako masturbiraju. Priznajem, vjerojatno trebate gledati ovu seriju iz razloga što nesvjesnom promatraču/ici serija liči na “meku” pornografiju. Također, tamo se nalazi ogroman vibrator koji nalikuje svemirskoj sondi s kamerom kako bi mogla promatrati fiziološke promjene. Stvarno invazivno.
Šalu na stranu, ovdje se radi o sofisticiranijoj dinamici. Njihovo zajedničko vrijeme provedeno u bordelu daje relativno dobrostojećem Mastersu i Johnson izravan pogleda na život radničke klase i borbe za opstanak. Mit o idealnoj ženi 1950-ih kao nevinoj, gotovo viktorijanskoj posudi čistoće počinje se urušavati kada sve više žena različitih pozadina počinje sudjelovati u istraživanju i znaju točno što trebaju uraditi uz poticaj, iako ne i bez srama.
Uistinu, Masters salijeće žene djelomično iz uvjerenja da nijedan muškarac ne bi bio zainteresiran za monolog da sudjeluje u istraživanju. Međutim, žene postaju zlatni rudnik znanstvenih otkrića i seksualnog razumijevanja.
3. HOMOSEKSUALNI LIKOVI SU HUMANIZIRANI I SMATRA IH SE JEDNAKO VRIJEDNIM POŠTOVANJA.
Zaista, ako se još jedan periodni uradak skriva iza izgovora o povijesnom razdoblju i kulturnom kontekstu kako bi se izvukao s još jednom radnjom o umornim “mazohističkim homoseksualcem uključujući i violine”, počet ću vrištati.
Na sreću, ovdje su homoseksualci prilično dobro potkoženi, samouvjereni ljudi.
Betty je lezbijka, iskrena, otvorena, stvar koju Bill ne može shvatiti kada ga upita za obične Playboy magazine kako bi masturbirala. (Johnson je brzo njegovo gunđanje privela kraju izjavom , “Zar nije orgazam, orgazam?”). Betty čak ima i ljubavnicu, ali ne vidimo je na ekranu. Razvija prijateljstvo s Johnson, a posebice s Mastersom, gdje oboje nastoje izraziti svoje negodovanje time što ona nije iskrena prema sebi ni prema svojoj partnerici kada započinje razmišljati da se uda za muškarca samo zbog financijske stabilnosti.
Masters reagira s predviđenom nelagodom kada Betty regrutira homoseksualce-prostitutke kako bi sudjelovali u njegovom istraživanju bez njegova znanja. Usprkos tome, ne odbija kada mu dva muškarca ponude “spektakl” za njegovo istraživanje. Reagira izljevom bijesa na to što ima podatke devijanata nakon što je još jednom odbijeno financiranje njegovoa istraživanja, ali na kraju staje u obranu svakodnevnog čovjeka koji posjećuje svodnike, dokazujući kako muška homoseksualnost nije toliko uznemirujuća koliko bi nas muškost 1950-ih htjela uvjeriti.
4. LIKOVI SU REALISTIČNO PUNI MANA BEZ STVARANJA CRNO-BIJELE MORALNOSTI.
Ahilejeva peta Billa Mastersa je to što je oženjen za svoj posao, a njegov posao se vrti oko seksa, što naravno srozava njegov privatni život i strast prema vlastitoj ženi Libby (Caitlin FitzGerald). Libby odiše jedrinom mlađahne Betty Draper prije nego što su gorčina i alkoholizam učinili svoje. Najveći pritisak na njihov brak jest njihova borba s neplodnošću. Zaista nastoje jedno drugoga usrećiti, iako je Libby definitivno stereotipni cvijetić trofejne žene koji vene zbog nedostatka komunikacije i emocionalne nedostupnosti vlastitog muža. Možda se čini kao žena za ukras, ali ona je osjećajna i perceptivna. Baš ne navijate da joj Bill bude nevjeran.
Johnson je samohrana majka s dvoje djece koja nastoji zadržati uspravnu glavu usprkos dva propala braka. Nije joj stran usputni seks i ne tolerira cviljenje o glupostima poput “samo smo prijatelji”. Ona promišlja o Mastersovom prijedlogu da spavaju zajedno “radi istraživanja”. S jedne strane želite da spavaju zajedno zbog međusobne kemije, ali se sdruge nadate da će Virginia biti dovoljno racionalna i moralna te da više zna cijeniti propupalo prijateljstvo s Libby od upuštanja u eksperimentalni seks za jednu noć koji će dovesti do klišeiziranog kolapsa veza između dviju žena.
Naracija vas konstantno zbunjuje jer se nađete u prilici da potičete moguće loše odluke u ime likova zbog toga razumijete njihovu perspektivu. Simpatija i empatija s greškama na umu – kamen temeljac dobre karakterizacije likova!
5. MASTERS OF SEX NISU MOMCI S MADISONA…. I TO JE DOBRA STVAR.
Zbog sličnosti vremenskog perioda u koji je serija smještena, neki su se našli povlačiti usporedbe između Masters of Sex i Momaka s Madisona. Istina, stil je ti “curi slina” i mentalitet kluba dobrih starih dečkiju je u punom jeku, ali usporedbe bi trebale tu stati.
Postoji nekoliko formulaičnih podjela: introvertirani radoholičar zapeo u lošem braku sprijateljuje se s tajnicom kako bi, zajedničkom suradnjom, otkrio dublju filozofiju o ljudskom iskustvu. No, Masters of Sex ne libi se pokazati kaos koji navire ispod površine ukočenog i pravilnog što predstavlja društvo. Umjesto da morate hiperanalizirati gotovo svaki pogled ili bezizražajni redak dijaloga radi skrivenog značenja, likovi nose svoje namjere na rukavima. Izgubljeni su, odlučni i nesigurni, arogantni, sve u isto vrijeme. To je veličanstveno.
Masters of Sex unio je dašak svježine u ovaj žanr. Svaka epizoda je poput uživanja u sporom uvlačenju dima iz cigarete.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
