Prema sadašnjem trendu, nećemo vidjeti rodnu jednakost na radnom mjestu još 81 godinu. Možda je vrijeme da promijenimo situaciju.
Odgovor na svjetski trend grube rodne razlike u plaćama napokon bi nam mogao biti na dohvat ruke. Jedini problem je što polovica stanovništva možda neće biti previše zadovoljna.
Tijekom posljednjih nekoliko godina, razlika u plaći muškaraca i žena – i rodna neravnopravnost na radnom mjestu općenito – je inspirirala različite vrste rješenja koje se fokusiraju na to kako žene mogu napredovatimeđuredovima i zaraditi više novca: Pitajte za povišicu! Ne odlazite prije nego što odete. Računajte na karmu?
No, što ako najsmionije rješenje za razlike u plaćama nije podizanje plaće žena uopće? Što ako bismo platili muškarce manje?
Bivša izvršna urednica New York Times-a Jill Abramson – koja je dobila otkaz dijelom, tvrdi ona, zbog razgovora o nesrazmjeru u plaćama – rekla je novinarki kako je najbolji način da novinske liderice/i s ograničenim proračun riješe problem nejednakosti plaća da “daju dečkima malo manje kako bi mogli dati curama više”.
“Učinila sam to u The Times-u. Nitko nije sretan smanjenjem plaće, ali što se može”.
Zasta, što se može! UpravuThe Washington Post-a uskoro će činiti samo muškarci. Jaz u plaćama u SAD-u jedva se pomaknuo cijelo desetljeće. Političari u SAD-u ismijavaju nove zakone o jednakim plaćama u reklmama za kampanju, a situacija nije puno bolja niti u Velika Britanija i drugdje gdje takvi zakoni i postoje. S obzirom na tužni status žena u radnom okruženju u posljednje vrijeme, može biti da je malo “Boli me briga ako vam se sviđa” upravo ono što je potrebno rodnoj ravnopravnosti sada.
Antipatija nekih muškaraca prema feminizmu dolazi iz straha da će izjednačavanje uvjeta značiti oduzimanje od postojeće muške moći. I dugo su vremena feministkinje bile osjetljive na tu zabrinutost, inzistirajući da jednakost nije igra nulte sume – da ima dovoljno novca, radnih mjesta i pravde za sve.
Ali nekad nema dovoljno.
Ponekad postoji proračun kojeg se mora držati ili zabrana zapošljavanja. U tim slučajevima, trebaju li čelnice/ici stvarno dignuti ruke u zrak i staviti jednakost na stranu dok ne dođu prikladnija vremena? Ponekad su stvari posložene u korist jedne strane da su potrebne ekstremne mjere kako bi se poništila šteta. Nemamo problema sfinanciranjem studije za studijom o tome zašto žene zarađuju manje novca i pišemokomentare o balansiranju poslovnog i privatnog života. Pa zašto ne bismo poduzele/i nešto po tom pitanju?
Međutim Fatima Goss Graves, potpredsjednica za obrazovanje i zapošljavanjepri Nacionalnom Ženskom pravnom centru (National Women’s Law Center) mi kaže da na isti način na koji poslodavac ne može opravdati plaćanje žena manje “teškim gospodarskim vremenima”, snižavanje plaća za muškarce kako bi se nadoknadila diskriminacija u plaćama bi bilo kršenje Zakona o jednakim plaćama.
“Imala sam priliku došavši u novu organizaciju vidjeti da su plaće u potpunom nesrazmjeru”, kaže Gross Graves. “Ali smanjenje plaće muškarcima to ne može popraviti”.
Šteta. Jer alternative očito ne rade ništa.
Heidi Hartmann, predsjednica Instituta za žensko istraživanje politika (Institute for Women’s Policy Research), kaže da je najčešći način za rješavanjerazlike u plaćama u poduzećima “dati veće povišice potplaćenim skupinama i mnogo manje ili čak nikakve povišice skupinama koje se doživljava kao preplaćenim za posao koji se obavljaju”.
“Čini se da je Jill Abramson vjerovala da su plaće žena nepravedno niske za posao koji obavljaju i izravno se suočila s tim”.
Izravno suočavanje s rodnom neravnopravnošću: zamislite to! Bez zaobilaženja i raspravljanja o tome kako je problem započeo ili što žene trebaju učiniti da to poprave – uprava je riješila problem, kao što je i trebala.
Nikada nisam mislila da ću tvrditi nešto protiv Zakona o jednakim plaćama i razumijem da se muškarcima baš ne sviđa ideja o smanjenju plaća – ili odustajanjuod moći općenito – u ime rodne pravde. No situacija je predugo bila okrenuta u korist muškaraca i ako popravljanje velike sustavne nejednakosti znači da će se nekim muškarcima plaća smanjiti- uvijek sam u redu s privilegiranjem marginaliziranih.
Ova vrsta progresivnosti na radnom mjestu nije o davanju “posebnog tretmana” ženama ili kažnjavanju muškaraca. Moramo konačnu staviti točku na dugogodišnju nepravdu i ispraviti nepokretnu pogrešku- možda će zahtijevati radikalnu akciju, ali to nije radikalna ideja.
S obzirom na zakonske zapreke, rezanje plaće muškarcima kako bi se ponudilo ženama više možda nije realna vizija za pravednost u plaćama. No, Svjetski gospodarski forum je izvijestio da nećemo vidjeti rodnu ravnopravnost diljem svijeta do otprilike 2095. godine. U tom slučaju, žene će prije voziti hoverboards nego što će zarađivati isti iznos kao i njihovi muški kolege.
Stoga, ja ću prihvatiti privremeno nerealno rješenje prije nego neriješeni problem bilo koji dan u tjednu – osobito od ponedjeljka do petka, od 9 do 17.
Prevela i prilagodila Marina Bubalo
