Nedavni izvještaj otkriva da samo 12% studentica 3. godine doktorskog studija želi akademsku karijeru. Curt Rice analizira zašto je tomu tako i upozorava da je opstanak sveučilišta u opasnosti
Mlade znanstvenice napuštaju akademske krugove u mnogo većem broju nego muškarci iz tri razloga. Tijekom vremena koje provedu kao doktorandice velik broj žena zaključi (i) da su mnogi aspekti akademske karijere neprivlačni, (ii) da su ograničenja s kojima će se susretati nesrazmjerna te (iii) da su žrtve koje će morati podnijeti velike.
Ovo je zaključak izvještaja Doktorat iz kemije: utjecaj na zadržavanje žena, provedenog za Centar za obrazovanje žena u znanosti, inženjeringu i tehnologiji Ujedinjenog Kraljevstva (UK Resource Centre for Women in SET) i Kraljevsko društvo kemije (Royal Society of Chemistry). U ovom izvještaju predstavljeni su rezultati longitudinalog istraživanja kandidata/kinja na doktorskom studiju kemije.
Muškarci i žene pokazuju radikalno različit razvoj kad je njihova buduće karijera u pitanju. Na početku studiranja 72 posto žena izrazilo je namjeru da odabere karijeru istraživačica, bilo u industriji, bilo u akademskim krugovima. Što se tiče muškaraca, 61 posto ih je izrazilo istu namjeru.
Do treće godine omjer muškaraca koji planiraju istraživačku karijeru pao je sa 61 posto na 59 posto. No kad su žene u pitanju taj je postotak potonuo sa 72 posto na prvoj godini na 37 posto pri završetku studija.
Ako odvojimo one koji žele raditi kao istraživači u industriji od onih koji žele raditi kao akademski istraživači, podaci s treće godine uznemirujući su: 12 posto žena i 21 posto muškaraca vidi akademski svijet kao preferirani izbor.
Ovo nije broj studenata doktorskog studija koji doista odaberu akademski svijet; to je broj onih koji to žele. 88 posto žena uopće ne želi akademsku karijeru, kao ni 79 posto muškaraca! Kako može biti toliko loše? Zašto su sveučilišta toliko neatraktivna radna mjesta?
Dio izvještaja o doktoratu iz kemije razmatra probleme koji se pojavljuju dok su mladi istraživači doktorandi, uključujući premalo mentoriranja, previše mentoriranja, usredotočenost na postizanje eksperimentalnih rezultata umjesto na svladavanje metodologije i mnoge druge. Dugoročni učinci, s druge strane, odražavaju se u stavovima i vjerovanjima u vezi akademske zajednice koji se pojavljuju tijekom ovog perioda.
Sudionici istraživanja izdvajaju mnoge karakteristike akademske karijere koje smatraju neatraktivnim: konstantna potraga za sredstvima za financiranje istraživačkih projekata značajna je prepreka i za muškarce i za žene. Međutim, žene u većem broju nego muškarci vide akademsku karijeru kao iscrpljujuću, usamljeničku i nepotrebno natjecateljsku.
I muškarci i žene kao doktorandi dolaze do spoznaje da je niz postdoktorskih studija ili istraižvanja dio karijernog puta, što može zahtijevati česte selidbe i nedostatak sigurnosti u vezi budućeg zaposlenja. U ovoj fazi akademske karijere kompetitivnost negativnije pogađa žene nego muškarce, a te brige potiče, kako kažu, relativni manjak samopouzdanja.
Žene, više nego muškarci, veliko žrtvovanje smatraju preduvjetom za uspjeh u akademskom okruženju. Ovo dijelom proizlazi iz njihove percepcije žena koje su uspjele, zbog prirode dostupnih uzora. Kod uspješnih profesorica doktorandice su zamijetile muške karakteristike, poput agresivnosti i kompetitivnosti, kao i da najčešće nemaju djece.
Kao da sve ovo nije dovoljno, doktorandice su imale i jedno iskustvo kroz koje muški kandidati nisu morali proći. Rečeno im je da će se tijekom svoje karijere susretati s problemima jednostavno zbog toga što su žene. Rečeno im je, drugim riječima, da će njihov rod raditi protiv njih.
Slijedeći doktorande tijekom doktroskog studija i postavljajući im istraživačka pitanja, doznajemo ne samo da broj žena na doktorskim programima iz kemije koje planiraju nastaviti karijeru u akademskim krugovima dramatično pada, nego i zašto se to događa. (Vidi i Zašto upisati doktorat? Savjeti za one koji sumnjaju.)
Ovo istraživanje i nova znanja koja je proizvelo obavezno bi trebao pročitati svatko tko vodi sveučilište ili istraživačku grupu. Priče su zasigurno primjenjive i daleko izvan područja kemije. Sjetite se da ne smatraju samo žene akademsku zajednicu neprivlačnom. Samo 21 posto muškaraca želi poći našim putem.
Sveučilišta neće preživjeti kao istraživačke institucije ako vodstvo sveučilišta ne shvati da radni uvjeti koje nude dramatično smanjuju veličinu bazena iz kojeg regrutiraju. Nećemo preživjeti jer nemamo razloga vjerovati da privlačimo najbolje i najpametnije. Kad je industrija privlačniji poslodavac, naš kredibilitet kao doma dugoročnog, inovativnog, visokorizičnog, duboko kreativnog istraživanja umanjena je.
Odgovori leže u vodstvu i mijenjanju naše trenutne kulture kako bi se izgradila nova za nove izazove. Taj je zadatak značajan i zahtijevat će inovativni, visokorizični timski rad vodstva kako bi uspio. Je li vaše sveučilište spremno?
prevela i prilagodila: Ana Stipković
