Nekada davno, žene je osnaživala borba za reproduktivna prava ili jednakost na radnom mjestu; danas, prosječnu ženu osnažuje gotovo sve što čini. “Od onoga što jede za doručak do načina na koji čisti kuću, suvremena žena je u gotovo neprestanom stanju osnaživanja”, kaže Barbara Klein, profesorica ženskih studija na Sveučilištu Oberlin (savezna država Ohio, SAD) i voditeljica studije o osnaživanju žena u suvremenom društvu provedenoj 2003. godine. “Prije nekih 15-ak godina žena se mogla osjećati osnaženom samo kada bi napredovala u svijetu muškaraca, inzistirala na vlastitim seksualnim željama i potrebama ili sudjelovala u kakvoj političkoj borbi. Danas se, pak, i najbanalniji činovi smatraju osnažujućima, poput razvažanja djece na trening ili gledanja Oprah Showa“. Na kupovanje odjeće nekada se gledalo kao na potpuno prizeman čin lišen bilo kakvih društvenih ili političkih implikacija – danas je to, tvrdi Klein, odvažna feministička izjava. “Kupnja cipela nametnula se kao važan način na koji žena demonstrira vlastitu autonomiju. Posjedovanje i nošenje desetaka pari cipela poručuje da je njihova vlasnica snažna i neovisna, te da joj nije potreban muškarac: ´Pazi se, muški svijete! Stižemo ja i moje cipele!´”
Među novijim ´feminističkim´ trendovima ističe se i konzumacija energetskih pločica pripremljenih posebno ´za žene´. “Za razliku od tradicionalnih, falocentričnih pločica čija čokolada, sojini proteini i lješnjaci nisu zadovoljavali specijalne prehrambene potrebe žena, nove energetske poslastice za žene sadrže mnogo prihvatljivije količine i omjere te iste čokolade, sojinih proteina i lješnjaka”, kaže Klein. “Pionirke feminizma poput Elizabeth Candy Stanton ili Susan B. Anthony nisu mogla ni sanjati da će ženska snaga jednoga dana biti dostupna u obliku jestivih pločica”. Dok su se rane feministice neumorno zalagale za bolju zdravstvenu zaštitu i legalizaciju pobačaja, današnja žena o kontroli nad vlastitom biološkom sudbinom jasno i glasno progovara nošenjem majičica na kojima se svjetlucaju riječi poput ´drolja´ ili ´fufa´. Jedna od sudionica u Kleiničinom istraživanju, 24-ogodišnja Kari Eastley, inače (ako je vjerovati natpisu na njenoj majici) ´božica-drolja´, kaže: “Ovoj kuji nitko ne govori što da radi. Ja nosim što hoću, i nikakav frajer mi to ne može zabraniti. To je moć pičke, dušo!” Ostali činovi osnaživanja uključuju tračanje o seksualnim pothvatima poznanika, ručanje u društvu drugih žena, uzimanje tableta kalcija i čitanje Dnevnika jedne dadilje. Tu je i energično izbacivanje stisnute šake u zrak u znak ženske solidarnosti protiv opresivnih snaga zračnog pritiska. “Oko 90% ispitanica izjavilo je da su barem jednom u životu izvele spomenutu gestu, te ju popratile nekim uzvikom, poput ´Naprijed, curo!´ ili ´Tooooooooo!´”, objašnjava Klein.
Možda najviše iznenađuje činjenica da je po novome i debljanje feministička gesta. Iako neke žene upozoravaju na negativne posljedice koje povećanje težine može imati po zdravlje, pretile žene (navodno) pokazuju veću količinu samopouzdanja (pa čak i drskosti) od svojih mršavih kolegica. “Žene koje same sebe opisuju kao ´goleme i glavne´ (large and in charge) odbacuju tradicionalne pojmove o ljepoti i zdravlju”, objašnjava profesorica ženskih studija Carla Willets. “One vole same sebe takve kakve jesu, nešto što žene ´normalne veličine´ nisu u stanju.” Treba, doduše, imati na umu da osnaživanje proizvodi i gubitak na težini. “U stvari, bilo kakva promjena težine predstavlja izvor snage”, dodaje Willets. Osnaživanje je sada dostupno i ženama koje su dosada bile marginalizirane. “Ne može svaka žena postati fizičarkom ili se boriti protiv odlaganja opasnog otpada u potok u kojemu se kupaju djeca”, kaže Klein. “Dakako da su ti činovi sami po sebi izuzetni i hvalevrijedni, no oni ipak marginaliziraju većinu žena koje za tako nešto nemaju vremena, energije, mogućnosti, volje ili interesa. Srećom po manje impresivne i ambiciozne među nama pa se pojavila nova grana feminizma koja naizgled banalne aktivnosti prezentira kao ponosne i hrabre činove otpora hegemoniji patrijarhata”.
Stanovitoj Jeanne Bradley iz kalifornijskog gradića Long Beacha nedavno je dodijeljeno posebno priznanje jer nije propustila niti jednu utakmicu Nacionalne košarkaške lige za žene (WNBA). “Raspon feminističkih postignuća vrlo je širok: od djevojaka koje noću proždiru torte od sira, do odvažnih mama”, rekla je Bradley u svom govoru nakon primanja nagrade. “Sjajno je biti sportašica, političarka ili liječnica; no to ne znači da su postignuća jedne kućanice koja svoj dom čisti praktičnom krpom za pod, studentice koja se odrekla seksa ili studentice koja se neprestano seksa, manje važna. Jedini način da idemo naprijed jest da aplaudiramo svemu što žene čine, ma kako običnim se to činilo”.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
