Nevin Yildirim, 26-ogodišnja je majka dvoje djece koja živi u malom selu u jugozapadnoj Turskoj. Mlada žena tvrdi kako ju je, Nurettin Gider, rođak njezina muža, počeo napadati nekoliko dana nakon što je njen suprug otišao odraditi sezonski posao u drugi grad. Gider je prijetio pištoljem da će ubiti njeno dvoje male djece, ukoliko ga ne posluša. Ucjenjivao ju je i fotografijama koje je sam snimio, a na kojima se vidi da je trudna.
U malim turskim selima, čast se smatra najvećom vrijednosti stoga bi kompromitirajuće fotografije mogle dovesti i nju i njenu obitelj na “stup srama”.
Kobnog 28. kolovoza, Yildirim je odlučila stati na kraj višemjesečnom zlostavljanju. Znala je da će ju Gider ponovno silovati te je uzela pušku. “Pucala sam”, rekla je Yildirim. “On je pao na tlo. Tada sam pucala u njegove genitalije. Postao je miran. Znala sam da je mrtav. Potom sam mu odrubila glavu”. Svjedok je vidio Yildirim kako stiže na glavni seoski trg noseći Giderovu odrubljenu glavu i vičući: “Nemojte se igrati s mojom časti. Ovo je glava čovjeka koji se igrao s mojom časti”. Svjedok je pozvao policiju i Yildirim je uhićena.
Gider (35), otac dvoje djece, bio je oženjen tetom Yildirimina supruga. Yildirim ga je htjela prijaviti vojnoj policiji i državnom odvjetništvu, no smatrala je kako će njeno ime ionako biti ukaljano te da je ovo jedini put da obrani svoju čast: “Moja kćer je ove godine krenula u školu. Svi bi vrijeđali moju djecu, ali sada to ne mogu. Obranila sam svoju čast. I moju djecu će smatrati djecom žene koja je obranila svoju čast”. Yildirim je trudna već pet mjeseci i moli turske vlasti da joj dopuste pobačaj. No u Turskoj je pobačaj dozvoljen u prvih deset tjedana trudnoće, nakon čega je dozvoljen samo u slučaju rizične trudnoće kako bi se spasilo zdravlje i život majke.
Može li se ovaj tragičan čin nazvati ubojstvom ili samoobranom?
Zar u zemlji u kojoj je čast toliko bitan faktor, čak i u 21. stoljeću, ne bi trebale postojati institucije koje će zaštiti čast nevinih ljudi kako se ovakve tragedije ne bi događale? Institucije kojima se građani neće bojati obratiti, koje će štititi njihovu privatnost i reputaciju. Institucije kojima će građani vjerovati, te neće morati preuzimati pravdu u svoje ruke.
U svom izvješću iz 2011. godine, Human Rights Watch kritiziraju propuste u turskim zakonima koji ostavljaju mlade djevojke i žene nezaštićene od obiteljskog zlostavljanja. U Turskoj, 42% žena starijih od 15 godina i 47% žena iz ruralnih područja su doživjele oblik psihičkog ili seksualnog zlostavljanja unutar obitelji, uglavnom od strane partnera.
