Kad je 19-godišnja atletičarka Sarah Al-Attar iz Saudijske Arabije prošla ciljnu liniju u utrci na 800 metara na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, publika se ustala i zapljeskala.
Oni/e nisu pljeskali/e jer je Altar pobijedila već zato što je bila jedna od prvih sportašica koje su predstavljale Saudijsku Arabiju na Olimpijskim igrama. Do tad, ženama nije bilo dozvoljeno sudjelovanje na Igrama. Kada su Attar i njena kolegica Wojdan Shaherkani postale članice tima, javnost je izrazila optimizam da bi to moglo utjecati na odluke o bavljenju sportom žena u Saudijskoj Arabiji.
Ove je godine na Olimpijske igre u Rio, Saudijska Arabija poslala čak četiri žene. Činilo se da je put ka promjeni strogih propisa u zemlji utaban, no do toga nije došlo.
“Prisutnost sportašica na OI u Londonu 2012. čak je i pogoršala svari u zemlji. Uz prisutnost žena, Saudijska Arabija je izbjegla kritike. To je bio spin, napravili su to zbog međunarodne zajednice.”, kazao je Ali Al-Ahmed, djelatnik Gulf instituta.
Novi izvještaj Human Rights Watcha (HRW), objavljen 4. kolovoza, pokazuje da je Saudijska Arabija napravila neke značajne napretke u području ženskog bavljenja sportom, no sportašice se i dalje suočavaju s velikom diskriminacijom. “U 2012. kad su se dvije žene natjecale na OI, nakon ushita, slijedilo je razočaranje jer to nije potaknulo reforme u kraljevstvu. To je trebao biti prijelomni trenutak, ali mislim da zbog pritiska do toga nije došlo” , dodao je Minky Worden, autor izvješća.
Danas, žene u Saudijskoj Arabiji ne mogu sudjelovati u nacionalnim sportskim ligama, nacionalnim turnirima, ne mogu ni pohoditi stadione i utakmice kao gledateljice. Oko 150 službenih sportskih klubova nije otvoreno za žene. Dok dečki imaju obvezan program tjelesne aktivnosti na sveučilištu i u školama, nastavni planovi na uključuju isto za djevojke. Također, žene ne mogu vježbati u teretanama ili sportskim centrima u kojima vježbaju dečki, a klubovima namijenjenim ženama često se oduzima dozvola.
Kao rezultat toga, zemlji nedostaje sportašica olimpijskog kadra. Ipak, kako to da su četiri žene u mogućnosti sudjelovati na Olimpijskim igrama?
2012. godine Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je dao Saudijskoj Arabiji ultimatum: moraju uključiti žene na njihov popis za OI ili će mi biti zabranjeno sudjelovanje. Umjesto da se izuzmu s OI, počeli su tražiti talentirane žene. Većina zemalja ima saveze na koje se oslanjaju pri izboru kandidata/kinja za OI, te oni imaju rigidnu konkurenciju. Zbog malog ili nikakvog ulaganja u ženski sport, Saudijska Arabija je bila prisiljena brzo pronaći talentirane žene i dopustiti im sudjelovanje pod kvalifikacijskim standardima Olimpijskih igara.
“Nije pošteno da se žene iz Saudijske Arabije koje nisu imale potrebne uvijete za obuku, natječu u konkurenciji sa sportašicama koje se godinama pripremaju za OI. Bez aktivnog ulaganja u ženski sport, donositelji odluka se oslanjaju na žene izvan kraljevstva ili one koje su provele neko vrijeme u drugim zemljama u kojima su mogle trenirati. Attar je odrasla u Californiji, Cariman Abu Al-Jadail je studentica u Bostonu, Wujud Fahmi je trenirala u Sjedinjenim Državama, a Lubna Al-Omair u Egiptu. Drugim riječima, sve sportašice koje predstavljaju zemlju, morale su otići izvan nje kako bi stekle vještine potrebne za sudjelovanje na OI. Djevojke koje idu u Rio skrivaju patnju 10 milijuna žena u Saudijskoj Arabiji koje bi možda i mogle konkurirati na olimpijskom nivou, ali bez sredstva uloženih u njih, njihov se talent ne može razvijati. To ne umanjuje snagu i talent četiri žene koje se natječu. Ženske sportašice na olimpijskim igrama oduvijek igraju značajnu ulogu u inspiriranju žena da slijede sportske ciljeve”, rekao je Worden.
Integracija sporta u svakodnevni život saudijskih žena nije samo pitanje njegovanja sportske odličnosti, već i pitanje zdravlja žena koje je u ozbiljnoj krizi u zemlji. Studija iz 2015. godine pod nazivom “Killing Them Softly: How Saudi Ban on Women’s Sports is Harming Their Health” pokazala je da žene u Saudijskoj Arabiji imaju drugi najviši nivo tjelesne neaktivnosti od 38 muslimanskih zemalja. Čak 73% žena je fizički neaktivno. Također, istraživanje je pokazalo i da zemlja ima jednu od najviših stopa dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.
“Zabrana bavljenja sportom najrazornija je zabrana u zemlji jer ima direktan utjecaj na zdravlje žena, što onda posredno utječe na sve ostalo – njihovu edukaciju, obiteljski život i mentalno zdravlje”, kazao je Al Ahmed.
I Worden i Al-Ahmed se slažu da bi saudijska vlada trebala igrati značajniju ulogu u promjeni sistema. Neki od koraka mogli bi biti promocija ženskih sportašica i programa vježbanja za žene, osnivanje sportskih udruženja za žene i otvaranje dvorana ženama. Također, pritisak međunarodnih organizacija može igrati značajnu ulogu, posebice nakon OI kada zemlja izlazi iz fokusa.
Zaključno, odgovor na premošćenje rodnog jaza u sportu u Saudijskoj Arabiji nije slati više sportašica na OI, odgovor je promjena politika u samoj zemlji. Žene su napravile velike korake u rušenju granica državnih zakona, ali idući važan korak je da vlada zajedničkim naporom krene u promjene.
Prevela i prilagodila: Iva Zelić
