I drugi dan Voxa je za nama. I bilo je zanimljivo kao i prvog! Uz filmski i muzički program, razgovarale smo o medijima i načinu na koji ih doživljavaju, preoblikuju i koriste žene. Konkretnije, Cunterview je pozvao Rode, Rozekoze i Libelu na dijalogiziranje o pitanjima koja se tiču organizacije i plasiranja informacija koje su bitne za bolje funkcioniranje žena i civilnog društva u Hrvatskoj. Uz njih je na ovom sastanku bila i predstavnica Centra za ženske studije, Sandra Prlenda – koja je na kraju rekla nešto o načinu na koji Centar i njegovi projekti računaju s internetom.
Na početku smo govorile o prednostima rodno senzibliziranih medija u odnosu na mainstream medije koji ne obraćaju dovoljno pažnje na sadržaje koje nude javnosti. Istaknule smo kako medijski projekti koji računaju s drugačijim sadržajima dozvoljavaju ženama razmjenu ideja i informacija koje se ne temelje na općim mjestima i uvriježenim idejama o tome što žene danas zanima. Takvi mediji, poput Cunterviewa (i ostalih, njemu sličnih sajtova) – premošćuju nedostatak prostora u mainstream medijima u kojima se ženama nude samo soft informacije i istovremeno ženama daju autonomiju i moć da same odluče kakav će ih sadržaj predstavljati.
Istaknule smo, zatim, ciljeve koje rodno senzibilizirani mediji imaju. Među najvažnijim smo izdvojile pritisak koji moraju izvršiti na druge medije da počnu prenositi informacije s feminističkom perspektivom, da zaustave marginalizaciju ženskih glasova uopće, da prestanu davati prostor politički neodgovornim ljudima. Jedan od ciljeva je pomoći ženama da se riješe negativnog publiciteta i diskriminacije ukoliko se bave nekim društveno korisnim i važnim radom. Tu poglavito mislimo na političarke i žene iz “javnog” života koje se suočavaju s blatantnim medijskim šovinizmom, koji rezultira posve neprimjerenim načinom izvještavanja i diskreditiranjem žena kao kompetentnih i sposobnih političarki. Mediji istovremeno o njihovim muškim kolegama i oponentima govore na posve drugačiji način. Sjetimo se samo predsjedničkih izbora u Francuskoj i medijskog tretmana koji je zbog svoje ozbiljnosti dobivala Segolene Royal, isti je slučaj bio i s Hilary Clinton. One su optužene za nedostatak šarma, kao da je on ključna stvar koja govori o ženinoj spremnosti da vodi državu.
Problem s kojim se žene najčešće susreću – jesu stereotipi koje upravo mediji održavaju i hrane svojim manjkavim uredničkim politikama. Trebalo bi objasniti kako način na koji novinari skupljaju vijesti, tko su njihovi izvori, koje citate koriste i kakvim podacima daju prednost utječe na stvarnost koju javnosti prezentiraju kao istinitu i mjerodavnu. Jednostranim pisanjem i izvještavanjem o ženama – mediji stereotipe uvode u svakodnevni diskurs i time pojačavaju rodnu diskriminaciju, a da ljudi toga više nisu ni svjesni. Upravo zbog toga, od ključne je važnosti bilo čuti što predstavnice Libele, Rozekoze i Rode imaju za reći.
Libela je projekt koji je prije dvije godine pokrenuo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI). Lea Jurišić je objasnila kako su teme koje Libela prati vezane upravo uz rodnu diskriminaciju, odnosno borbu protiv nje. Tako na Libeli možete pročitati teme vezane uz angažman civilnog društva, položaj društvenih manjina, kulturna događanja i građanski aktivizam. Kao glavni problem Jurišić je istaknula nedostatak sredstava i ljudskih resursa. Kao i u slučaju ostalih medijskih pojekata, glavninu posla obavljaju volonterski i u slobodno vrijeme.
S istim se problemom susreću i Rode koje imaju 20 urednica na svom sajtu, jednom od najposjećenijh portala u Hrvatskoj. Žene koje sajt održavaju prije svega su majke koje se brinu za dobrobit svoje, ali i djece širom Hrvatske. Rode broje skoro 10.000 korisnica/ka na svom forumu, i održavaju ga volonterski. Problem s kojim se susreću jest nedostatak tehničke podrške. Planiraju napraviti redizajn portala i nastaviti objavljivati tekstove koji se tiču roditeljstva, djece i njihovih potreba. Ivana Zanze je objasnila kako se Rode samofinanciraju prodajom bannera na forumu, ali da su odlučile na samom portalu ne reklamirati ništa zbog etičkih pitanja koje takve reklame postavljaju.
O svojoj su inicijativi nešto više rekle i Rozekoze, blogerice koje su se odlučile ujediniti kako bi mladim ženama (čitaju ih pretežno žene u dobi između 25 i 34 godine) ponudile popularne sadržaje predstavljenje na drugačiji, alternativan način. Kao probleme s kojima se suočavaju istaknule su tehničku podršku i marketing. Maja Tavčar, koja je inicijativu pokrenula, kaže da problem predstavlja i nedostatak komentara koji postavlja pitanje zbog čega žene nemaju potrebu komentirati stvari i ulaziti u raspravu jedne s drugima. Po Rozakozama glavni problem nisu muško-ženski, već žensko-ženski odnosi jer su njihovi najkomentiraniji članci upravo oni koji govore o ženama koje druge žene ne vole.
Nažalost, nedostatak konstruktivnog dijaloga s drugim ženama i njihova podrška problem je s kojim se susreću sve žene koje se odluče na javno djelovanje. S tim na umu, Cunterview je i pokrenuo ragovor sa željom da dođe do bolje komunikacije kako bi se popravila vidljivost ženskih inicijativa na internetu i drugdje. Gabrijela Ivanov je ukratko rekla nešto i o samom Cunterviewu te motivaciji da se takva medijska inicijativa nastavi usprkos problemima s kojima se portali suočavaju. Izrazila je i želju da se dijalog započet ovim sastankom na Voxu, nastavi i dalje.
