Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust organizirao je 26. travnja tribinu Žene koje mijenjaju društvo. Organizirana je u sklopu ciklusa javnih tribina čiji je cilj poticanje društvenog dijaloga o temama ključnim za razvoj tolerantnog društvenog okružja. Na ovoj tribini su sudjelovale žene koje svojim radom ruše stereotipe, predrasude i djeluju na stvaranju uključivog i tolerantnog društva.
Svoja promišljanja i iskustva s nama su podijelile autorice, umjetnice i stručnjakinje u područjima književnosti, kazališta, performansa i medija: Ivana Bodrožić, književnica, Arijana Lekić Fridrih, multimedijalna umjetnica, Anica Tomić, kazališna redateljica i profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i Jasna Jakšić, kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti. Tribinu je vodila Nataša Medved, urednica i prevoditeljica.
Otvorila ju je književnica Ivana Bodrožić koja je istaknula važnost kontinuiranog čitanja. Naglasila je utjecaj istog na čitateljevu imaginaciju i razvoj vokabulara. Kao predložak u izlaganju je koristila vlastito djelo, Sinovi i kćeri. Istaknula je da je teško pisati u današnjem okruženju, gdje su netolerancija i mržnja spram drugačijeg uzele maha. Naglasila je i kontinuitet neplaćenog kućanskog rada žena, koji se i dalje podrazumijeva i prenosi po ženskoj obiteljskoj liniji. Poziva nas da budemo svi tolerantniji i takva nastojanja smatra osnovnom svrhom svog pisanja.
Na izlaganje se nadovezala Anica Tomić. Ona i Ivana su već surađivale jer je Tomić redateljica predstave Hotel Zagorje, prema prvom romanu Bodrožić. Tomić je i osnivačica amaterske kazališne skupine Theatre de femmes, jedne od najznačajnijih grupa alternative devedesetih u Hrvatskoj, koja je djelovala od 1995. do 2003. Ona je tada bila u tinejdžerskoj dobi. Istaknula je koliko su joj književnost i kazalište pomogli tijekom traumatičnog perioda sazrijevanja.
Svoje vrijeme tijekom panela primarno je iskoristila da izrazi zabrinutost za mentalno zdravlje budućih generacija, te kroz govor više puta ističe kako smo mi odgovorni za buduće generacije.
Umjetnički aktivizam
Arijana Lekić Fridrih, treća izlagateljica, recentno najpoznatija po performansu Tiha misa ističe da je to ponajprije umjetnički, a tek onda aktivistički pokret. Dijeli svoje iskustvo koje je imala s prijetnjama, napadima i nasilnim komentarima povezanim s performansom. Paralelno s time umjetnica predstavlja svoj rad koji se bavi iskustvima žena u Hrvatskoj izvan velikih gradskih središta. Naglašava kako situacija nije dobra, te da je potlačenost žena i njihovih prava izrazitija van metropole. To dokazuje svojim brojnim projektima koji se fokusiraju na žensko iskustvo, poput Od5Do95. Suglasna je s Anicom Tomić tvrdeći kako su nam mladi potrebni, te da je bez njihovih naprednih perspektiva teže doći do pravih promjena.
Posljednja sudionica, Jasna Jakšić daje svoj pogled na ženske umjetnice s pozicije kustosice u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. U svom se govoru bori za legitimitet eksperimentalne umjetnosti. Smatra da unatoč manjku formalnosti ili sličnosti s tradicionalnom umjetnošću, nosi angažman, poantu i svrhu.
Publici predstavlja i opisuje međunarodni pokret Nove tendencije koji se održavao u Zagrebu od 1961. do 1973. godine, s ciljem promocije suvremenih umjetničkih praksi. Pokret sa sobom nosi važne ženske figure u modernoj povijesti na našim prostorima.
Završnu riječ o važnosti rada umjetnica je dala Ivana Bodrožić: ,,Sve što imamo stekao je netko prije nas. Jedino razvijanjem naših talenata možemo vratiti taj dug.”
