Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
Nova predsjednica Brazila Dilma Rousseff vrlo je brzo iskoračila iz sjene svog karizmatičnog prethodnika Luiza Inácia Lule da Silve (poznatiji kao Lula). Nakon samo godinu dana u predsjedničkoj fotelji popularnija je od bilo kojeg predsjednika prije nje. Oko sebe je okupila moćne i odlučne žene koje trenutno odlučuju o sudbini Brazila.
Središte brazilske moći nalazi se u glavnom gradu Brasíliji, na četvrtom katu zgrade Palacio do Planalto. Konobari u livrejama elegantno klize kroz hodnike predsjedničke palače noseći tacne s kavom, visoki dužnosnici čekaju u predvorjima, klima uređaji zuje u uredima. Ministrica planiranja Miriam Belchior žuri u posjet načelnici Glavnog stožera Gleisi Hoffmann, s kojom će razgovarati o novom višebilijunskom programu investiranja kojemu je cilj borba protiv siromaštva. U prolazu pozdravlja Ideli Salvatti, zaduženu za koordinaciju odnosa između Vlade i Kongresa. Dva kata niže, glasnogovornica Helena Chagas razgovara na telefon. U uredu do, nekoliko žena pregledava dnevne novine. Kamo god da se okrenete u ovoj bijeloj mramornoj palači pogled će vam pasti na žene: ministrice, savjetnice, stručnjakinje, tajnice. Jedini muškarci su konobari i čuvari na ulazu.
Dilma Rousseff prva je žena na čelu najveće latinoameričke zemlje, a većinu mjesta u Vladi dodijelila je ženama. “Između žene i muškarca s jednakim kvalifikacijama, radije će odabrati ženu”, objašnjava voditelj predsjedničkog ureda Gilberto Carvalho. Kvalificirane žene ovdje nije teško naći – Brazilijanke se dulje obrazuju te u većim brojevima pohađaju sveučilišta od svojih muških kolega. Iako je mačizam zamjetan na svim razinama, društvo u cjelini posjeduje izrazito matrijarhalne crte. Muškarci su možda glasniji na ulicama, ali u svim ostalim prostorima glavnu riječ vode žene. U čak trećini obitelji glava obitelji je upravo žena (štoviše, uloga muškaraca se često svodi isključivo na onu reproduktivnu). Dječji doplatak isplaćuje se izravno ženama jer se smatra da bolje barataju novcem. No s druge strane, žene su itekako potplaćene (oko 30% niže plaće od muškaraca), a kvote za zapošljavanje zasada postoje samo u politici. “Političke stranke tvrde da ne mogu pronaći dovoljno kvalificiranih žena”, kaže potpredsjednica Senata Marta Suplicy. “To je najobičnija izlika! Trebali bi se više potruditi”. Suplicy je članica vladajuće Radničke stranke i dugogodišnji borac za rodnu jednakost. Osamdesetih se godina istaknula nastupima u televizijskim emisijama gdje se zalagala za prava homoseksualaca. Kasnije je izabrana za gradonačelnicu Sao Paula. “Prije mog inauguracijskog govora, jedan političar (inače moj prijatelj) prišao mi je i rekao: ´Ti sada lijepo odverglaj svoje, a upravljanje budžetom prepusti meni´. Jasno sam mu dala do znanja tko je od nas dvoje izabran za gradonačelnika”, kaže Suplicy.
Omiljeni voditelj predsjedničkog ureda Gilberto Carvalho jedini je utjecajni muškarac. Nakon osam godina rada za Rousseffinog prethodnika Lulu da Silvu, nitko ne poznaje labirintske hodnike moći bolje od Carvalha. ´Gilbertinho´, kako ga od milja nazivaju Rousseff i njezine suradnice, svima njima je poput velikog brata – obraćaju mu se za savjet (kada se zapletu u mreže administracije) ili utjehu (kada im predsjednica servira jezikovu juhu). Carvalho se prisjeća kako je u Lulino vrijeme predsjednička palača često odzvanjala od macho izraza. No na vrhu tradicionalnog bedema muškosti sada sjedi žena. Dosad je smijenila sedam ministara (šestoricu zbog korupcije i upletenosti u razne skandale). Članovi oštećenih stranaka i koalicija busaju se u prsa i razbacuju prijetnjama, no Rousseff se ne da zastrašiti. Nitko od njenih prethodnika nije uživao toliku popularnost nakon svega godine dana u predsjedničkoj fotelji. Nije joj trebalo dugo da izađe iz sjene omiljenog Lule koji je svojevremeno uživao status nacionalnog heroja. Njih su dvoje u vrlo prijateljskim odnosima: Rousseff svaki mjesec posjećuje Lulu koji se u Sao Paulu liječi od raka grla. No brazilska čelična lady njeguje različit stil od svog živahnog prethodnika. “Lula se povodio za vlastitim impulsima i instinktima”, kaže Carvalho. Rousseff je, pak, nešto distanciranija od svog osoblja. Također zazire od zakulisnih igara i ulagivanja stranačkim glavešinama. Lula bi svaki tjedan letio u drugi kraj svoje goleme države i rijetko je kada provodio više od dva dana u glavnome gradu. Njegovu nasljednica, pak, više voli svoj radni stol negoli udobna sjedala u predsjedničkom Airbusu. Razilaze se i u pitanjima vanjske politike. Iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada Lula je dočekao raširenih ruku. Rousseff je, pak, otvoreno kritizirala režim u Teheranu i njegove srednjovjekovne stavove prema ženama još i prije negoli je došla na vlast. Tijekom prošlotjedne turneje po Južnoj Americi, Ahmadinejad je zaobišao Brazil.
Rousseff živi u službenoj predsjedničkoj rezidenciji sa svojom majkom i ujnom. Najbliskiji odnos ima s nekadašnjim suprugom i ocem njezine kćeri, Carlosom Araújom. Brazilski list “O Globo” nazvao je predsjednicu i članice njezinog kabineta (nadzornicu Glavnog stožera, ministricu planiranja i ministricu institucionalnih odnosa) “Amazonkama Radničke stranke”. Najprepoznatljivija članica spomenutog trija je nadzornica Glavnog stožera njemačkog podrijetla, Gleisi Hoffmann. Njezino neobično ime zapravo je rezultat pogreške na rodnom listu. Njezini su je roditelji željeli nazvati Grace (po hollywoodskoj zvijezdi Grace Kelly). Članovi Kongresa isprva su zadirkivali ovu plavušu očiju boje meda, nazivajući je “Dilminom Barbikom”. No Hoffmann im je brzo dala do znanja gdje im je mjesto. Njezin je glavni zadatak prevladati parlamentarne zapreke koje sprečavaju brojne vitalne teme da dospiju na dnevni red. Trenutno nadgleda financiranje stadiona koji će ugostiti Svjetsko nogometno prvenstvo 2014.-e, kao i proširenje luka te razne energetske projekte. Kao djevojčica željela se zarediti. Kasnije je otkrila Marxa i Engelsa i pridružila se komunističkim redovima. Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća postala je članica Luline Radničke stranke. Kasnije je dobila posao financijskog direktora u hidroelektrani. Kada je tadašnjem predsjedniku Itamaru Francu podnosila godišnji izvještaj o radu hidroelektrane, zapanjeni je starac izjavio: “Uf, vi se zbilja razumijete u matematiku!” Kasnije se ispričao za taj ispad. “Žene moraju raditi dvostruko više od muškaraca da bi dobile jednaku količinu priznanja”, kaže Hoffmann. Njezin ured u predsjedničkoj palači gleda na savanu. Na prozorskoj dasci nalaze se fotografije njezino dvoje djece. Ona rijetko dolazi kući prije 22:00, kada su oni već u krevetu. O njima se brine kućna pomoćnica. “To je tipično za ovu zemlju – žene se brinu o ženama”, objašnjava Hoffmann. U kućanstvima diljem Brazila zaposleno je oko 7.5 milijuna pomoćnica. “One više rade i imaju manje prava od većine drugih radnika”, dodaje Hoffmann. Kućna pomoćnica Gleisi Hoffmann vikendima je slobodna. Tada nadglednica Glavnog stožera dijeli kućne poslove sa svojim suprugom, ministrom komunikacija Paulom Bernardom. Na sastancima Kabineta Gleisi mu je nadređena, no Bernardo ističe da među njima rivalstvo ne postoji. “Moji protivnici kažu da se za mene ništa nije promijenilo”, kaže on. “Tvrde da je Gleisi oduvijek nosila hlače u našoj obitelji”.
