U Gradskoj vijećnici grada Rijeke, 3. studenog, održana je četvrta po redu konferencija pod nazivom “Život u dvije smjene: Pomirenje poslovnog i privatnog” u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Konferencija je dosad održana i u Osijeku, Zadru te Zagrebu kao dio projekta pod nazivom “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena – usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života” financiranog REC (Rights, Equality and Citizenship) programom Europske Komisije koji se bavi ekonomskim osnaživanjem žena. Sam projekt, predviđenog trajanja od dvije godine, započet je 1. siječnja 2016. godine u partnerstvu s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu, Udruge Riječi/Prave/Predstave i MAMFORCE-om.
Kao glavne ciljeve ovoga projekta moguće je navesti: uklanjanje rodnih stereotipa te rodnih uloga u kontekstu ‘muških’ i ‘ženskih’ profesija, usklađivanje privatnog i poslovnog života za žene i muškarce, uklanjanje nejednakosti unutar obitelji, edukaciju poslodavaca o važnosti senzibiliziranog pristupa prema majkama te promoviranje aktivne uloge očeva u formativnim godinama razvoja djeteta.
Konferencija je otvorena pozdravnim govorima Pravobraniteljice Višnje Ljubičić, župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine, unutar čijeg se govora našla i kritika poznate izreke prema kojoj žena “drži tri kuta kuće” (što implicira da muškarac drži samo jedan) jer je upravo takvo shvaćanje rodnih uloga razlog koji onemogućuje žene na tržištu rada, te zamjenika gradonačelnika grada Rijeke Marka Filipovića koji je, osvrnuvši se na “pojavu retrogradnih pokreta” unutar republike Hrvatske ukazao na potrebu “da se tim problemom bavimo s ciljem da se i u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, rodna ravnopravnost zakonski regulira” te konstatirao da će rezultati navedene konferencije biti “poticaj za brže i adekvatnije rješavanje pitanja vezanih uz položaj žena u društvu”.
Potom je uslijedio okrugli stol na temu “Redistribucije obaveza u poslovnom i privatnom životu i preduvjeti za njihovo pomirenje” uz sudjelovanje Višnje Ljubičić, doc.dr.sc. Adrijane Martinović (Katedra za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), Tamare Dragičević, rukovoditeljice Odsjeka za posredovanje i pripremu za zapošljavanje Regionalnog ureda HZZ-a Rijeka i Gordane Restović, predsjednice nacionalne udruge poslovnih žena KRUG.
Višnja Ljubičić ukazala je potom na postojanje mnogih rodno specifičnih poteškoća koje utječu na kvalitetu kako poslovnog života žena, tako i balans koji postoji između poslovne i kućanske sfere, te predstavila rezultate istraživanje i neumoljive statistike u pogledu raspodjele obavljanja rutinskih kućanskih poslova. Poražavajući su podatci koji pokazuju da u današnjem društvu rutinski kućanski poslovi i dalje većinski (točnije, u 83 posto slučajeva) ostaju ženskom odgovornošću – primjerice, čak 66 posto poslova čišćenje sanitarnih prostorija pripada ženama, 70 posto žena mijenja posteljine, dok je za veliku većinu od 77 posto ispitanika/ca glačanje i dalje predominantno ženski posao. Navedena raspodjela kućanskih poslova koja većinski udio tereta održavanja kućanstva svaljuje na leđa žene u direktnoj je korelaciji s negativnim iskustvom u kontekstu ostvarenja profesionalnog života. Naime, udio žena koje su zbog kućanskih poslova i ostalih obiteljskih obaveza barem jednom u bilo kojem pogledu žrtvovale profesionalni aspekt svoga života sve je samo ne mali. Prema statističkim podacima, više od 20 posto žena odbilo je napredovanje na poslu kako se njihov privatni život ne bi našao u konfliktu s novom pozicijom, a čak 29,3 posto odustalo je od stručnog usavršavanja zbog nemogućnosti stvaranja kvalitetnog, održivog balansa između poslovnog i obiteljskog života. Najviše pak negativnih posljedica uzrokovanih privatnim obvezama iskusile su žene u privatnom sektoru (koje su već zbog same njegove prirode slabije zaštićene od svojih kolegica zaposlenih, primjerice, u nekom od državnih poduzeća), žene koje obavljaju više kućanskih poslova te majke s većim brojem djece.
Pravobraniteljica je potom naglasila majčinstvo kao jednu od najznačajnijih prepreka pri stupanju ili pak ostajanju u radnom odnosu potkrepljujući tu tvrdnju s poražavajućim podatkom o 55,3 posto žena koje su zbog majčinstva bile osuđene na prekid radnog odnosa, nemogućnost napredovanja ili smanjenje plaće. Druga značajna prepreka ona je koja se tiče diskriminacije na temelju dobi. Pri odabiru poželjnih zaposlenica, poslodavci u obzir uzimaju vrlo uzak raspon u kontekstu starosti. Dok se ‘premlade’ žene ne smatraju poželjnim poslovnim suradnicama zbog tek nedavnog izlaska na tržište rada te im sukladno s time manjka iskustva u području u kojem se zapošljavaju, ‘prestare’ žene srednjih godina, a pogotovo one dugo nezaposlene, također u očima poslodavaca ne ispunjavaju kriterije potrebne za zapošljavanje. Uzme li se navedeno u obzir, moguće je vidjeti da se žene nalaze u vrlo nezavidnoj poziciji u odnosu na svoje muške kolege te je ispunjavanje svih potrebnih kriterija za njih ponekad gotovo nemoguće. Moguće je reći da se kroz spomenuto stvara određena vrsta začaranog kruga u kojem se žena ne može etablirati na tržištu rada te, kroz duži niz godina, preuzima većinu brige o obitelji i kućanstvu, a većinu brige o obitelji i kućanstvu preuzima upravo iz razloga što se ne može etablirati na tržištu rada. Ovom je problemu, prema riječima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, moguće doskočiti kroz otvaranje ili subvencioniranje javnih servisa poput jaslica i vrtića ili pak dnevnih boravaka za starije osobe čime bi se ženu oslobodilo dijela tereta koji predstavljaju obiteljske obveze, omogućivši joj usklađivanje privatnog i poslovnog, a ne tek izbiranje jednog.
Opisani, težak položaj žena u poslovnom svijetu možda najbolje opisuje karikatura kojom je svoj dio izlaganja na okruglom stolu započela doc.dr.sc. Adrijana Martinović s Katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Karikatura u pitanju prikazuje muškarca u odijelu i ženu koji se istovremeno, ljestvama nastoje uspeti do fotelje kao simboličnog prikaza rukovodeće pozicije. Dok su muškarčeve ljestve stabilne i čvrste, a njegove ruke slobodne, čime mu je uspon do vrha još dodatno olakšan, ženine ljestve su nestabilne i pred raspadom, u rukama drži sredstva za čišćenje, a u podnožju ljestava nalazi se dvoje plačuće djece. Ova ilustracija u jednoj jednostavnoj sceni uspijeva u stvaranju jasne aluzije na razlike u vrsti radnog odnosa muškaraca i žena, razliku u plaćama muškaraca i žena, teže napredovanje i češće prekide u karijeri s kojima se žene suočavaju te na negativnu vezu između majčinstva i napredovanja. Kako bi se rodne razlike u kontekstu tržišta rada barem do određene mjere smanjile, Martinović predlaže uvođenje očinskog dopusta od najmanje 10 dana koji, iako prisutan u mnogim članicama Europske Unije, u Hrvatskoj još nije implementiran. Kako bi se ženama omogućilo pomirenje poslovnog i privatnog, pri raspravi u raspodjeli skrbi, težište se mora naći na muškarcu kao ravnopravnom sudioniku u odgoju djece i održavanju kućanstva.
No, s obzirom da izjednačavanje uloge muškarca i žene u privatnoj sferi i dalje uvelike ostaje samo na riječima, nužno je ponuditi rješenja koja unutar trenutne situacije, gdje je privatno i poslovno još uvijek gotovo nepomirljivo, ženama mogu pomoći pri poboljšanju vlastitog položaja. Prema riječima Tamare Dragičević, rukovoditeljice Odsjeka za posredovanje i pripremu za zapošljavanje Regionalnog ureda HZZ-a Rijeka, 58,3 posto svih nezaposlenih osoba upravo su žene, a one zaposlene i dalje primaju manje plaće od svojih muških kolega gdje je nerazmjer posebno evidentan u područjima poput obrazovanja, zdravstva i tehničkih djelatnosti. Kao rješenje navedenih problema, mnoge žene okreću se samozapošljavanju. Najčešće se radi o ženama u ranim tridesetim godinama koje su na tržištu rada prisutne dovoljno dugo da su upoznate s mogućnostima koje samozapošljavanje pruža, a spremne su na preuzimanje rizika te dugotrajno nezaposlenim ženama s radnim iskustvom starijim od 50 godina. Najveća stopa samozapošljavanja javlja se u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, umjetnosti, rekreaciji i tome slično, dok razlozi za samozapošljavanje uglavnom obuhvaćaju nemogućnost drugačijeg uključenja na tržište rada i fleksibilno radno vrijeme. Iako sistem ni u najmanju ruku nije naklonjen ženama, samozapošljavanje im omogućava da ‘uzmu stvari u svoje ruke’ i, svojevrsnim pretvaranjem poslovnog u privatno, same izbore svoje mjesto na tržištu rada pritom se i dalje posvećujući privatnom životu.
Unutar govora o samozapošljavanju, predsjednice nacionalne udruge poslovnih žena KRUG, Gordana Restović, istaknula je ulogu udruge u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, pomaganju ženama pri rješavanju problema s kojima se susreću, pružanju mentorstva i organizaciji konferencija u svrhu umrežavanja čime je i završen okrugli stol.
Konferencija je nastavljena uz seminar pod naslovom “Je li samozapošljavanje i poduzetništvo jedna od prilika za usklađivanje poslovnog i privatnog (prednosti/izazovi)?” u pripremi Melite Raukar, pročelnice Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj PGŽ, Sare Štrljić, stručne suradnice u HGK Županijskoj komori Rijeka, Doris Sošić, više savjetnice Riječke razvojne agencije PORIN i predsjednice udruge Business and Professional Women Rijeka te Anite Pintar, nositeljice OPG-a Pintar. Radionicom “Rodno osjetljive ekonomske politike i rodno budžetiranje” koju su vodile dr. sc. Ana Marija Sikirić, s Ekonomskog fakulteta u Rijeci i Anamarija Tkalčec iz udruge CESI konferencija je privedena kraju te predstavlja posljednju u nizu konferencija pod pokroviteljstvom projekta “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena – usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života”.
