Politika je muški svijet.
Ovaj klišej je i dalje stvarnost u mnogim europskim zemljama. Nakon godina borbe pojavile su se pukotine u staklenom stropu, ali što se više penjemo na ljestvici uočavamo sve manje i manje ženskih lica. O tom pitanju iz Varšave izvještava Anne Devineaux, dopisnica Euronewsa.
“Žele te tretirati kao ‘pravu ženu’, žele biti nježni i otvarati vrata ispred tebe, ali jedan od feminističkih slogana glasi: ‘Ne želimo da nam otvarate vrata kuće nego vrata parlamenta”, objašnjava potpredsjednica Poljskog parlamenta, Wanda Nowicka.
Unutar parlamenata zemalja članica Europske Unije, na svakoga trećeg muškarca dolazi jedna žena. Prije deset godina, 22 posto žena zauzimalo je parlamentarna mjesta. Danas je ta brojka narasla na samo 27 posto.
Slika je mješovita. Postoje velike razlike od jedne do druge zemlje. Na primjer: Švedska, Finska i Španjolska se približavaju 40-postotnoj zastupljenosti, dok Mađarska, Cipar i Rumunjska imaju manje od 15 posto žena u parlamentu.
Poljska se trudi premostiti taj jaz ― s nešto manje od četvrtine žena u parlamentu, zemlja je ispod europskog prosjeka. Zapadnjački feminizam je u zemlji bio zabranjen do 1989., no unatoč tomu, već nekoliko godina traje feministička revolucija. Ipak, rad u koridorima moći može biti odbojan za neke žene.
“Kada žena govori na skupu, na kojem dominiraju muškarci, oni je obično ne slušaju. Mnogim je ženama teško suočiti se s time jer odmah pomisle da nisu vrijedne i da ne govore bitne stvari, inače bi ih u protivnom svi slušali”, pojašnjava Nowicka.
Uvažavanje ženskih glasova cilj je pokreta koji je postigao neočekivani uspjeh. Poznatiji kao ‘Women’s Congress’ (Kongres žena), ustanovljen je prije četiri godine. Svake se godine tisuće žena okuplja u velikoj dvorani u Varšavi, zajedno s nekolicinom muškaraca, među kojima je i premijer.
Jedna od suosnivačica Kongresa žena i vrlo utjecajna osoba u poslovnom svijetu, Henryka Bochniarz, sjeća se rođenja civilnog pokreta uoči dvadesete obljetnice pada komunističkog režima: “U našoj prijateljskoj grupi žena, shvatile smo da se čitava promjena u Poljskoj pripisuje muškarcima”, objašnjava Henryka Bochniarz i dodaje:
“Zaključile smo da treba napraviti seminar o ulozi žena u procesu transformacije. No, kada su započele diskusije o programu, shvatile smo da seminar nije dovoljan, te se pojavila misao o konferenciji. Potom i o dvodnevnoj konferenciji. Na kraju smo završile s ogromnim događanjem u Varšavi, na kojemu se pojavilo 5.000 žena. Nismo poznavale nikoga, sve je bilo neformalno… Nakon prvog kongresa nije bilo govora o završetku, postojala je ogromna potreba za tim. Svi su pitali: “Što je sa sljedećom konferencijom? Treba nam sljedeća konferencija.”
Prvi plodovi rada pojavili su se 2011., kada je usvojen izborni zakon o zastupljenosti žena na izbornim listama. Zakon je nalagao minimalnu prisutnost od 35 posto žena na listama. Iako ga neki vide kao još jedan oblik diskriminacije, žena koja stoji iza ovog zakona vjeruje kako je to prokušana metoda: “Kvota je značila da su se stranke počele interesirati za žene. Na izborima koji su uslijedili nakon donošenja zakona, udvostručio se broj kandidatkinja”, objašnjava poljska državna tajnica za ravnopravnost, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz.
Broj izabranih žena se također povećao, ali za pukih 4 posto, zato što su neke stranke pozicionirale svoje kandidatkinje na donje pozicije izbornih lista, ograničavajući im time šanse za prolaz.
Diljem Europe muškarci čine 89 posto lidera političkih stranaka. U Poljskoj niti jedna žena nije predvodila političku stranku.
Rad Kongresa je daleko od završetka. Prema sociologinji Małgorzati Fuszari potrebno je maknuti fokus s gradova na seoske sredine ― bedeme konzervativizma.
“Bitno je da se žene iz ruralnih sredina osjećaju osnaženo za zagovaranje ženskih prava i da kreću u unaprjeđivanje ženske situacije; da organiziraju kongrese posvuda, u čemu bi ih podupirale lokalne uprave. Postoji određena kooperacija i zajednički cilj između ženskoga pokreta i lokalnih vlasti.”
“U Poljskoj je trend pozitivan. Čini se da sve više ljudi, u društvu i u političkom sloju, razumije da se politika ne može nastaviti bez žena, da su žene potrebne i nužne u politici kako bi se osvrnula na njima važna i specifična pitanja”, dodaje Wanda Nowicka.
Brojevi upućuju na stvarnu promjenu stava prema ženama u strukturama moći, ali proći će još neko vrijeme prije nego li žena zauzme vodeću poziciju u državi.
Prevela i prilagodila Marta Majnarić
{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.
