Simone de Beauvoir rođena je u Parizu 9. siječnja 1908. godine, a umrla 14. travnja 1986., takođe, u Parizu.
Njena obitelj je nastojala zadržati buržujski status koji je podrazumijevao, između ostalog, da se djeca odgajaju u skladu s tradicijom,odnosno da se njeno školovanje od najranijih dana djetinjstva usmjerava u strogo katoličkom duhu. U školama za djevojčice u kojima se nastava odvijala jedanput tjedno i to u pauzama između molitvi i satova domaćinstva. To je prije svega mjesto gdje su usmjeravane mlade dame kako bi naučile biti pristojne i požrtvovane žene, a kasnije i majke. Međutim, taj način odgoja nije bio prihvaćen u francuskom intelektualnom krugu, u kojem se ipak podrugljivo gledalo na ovakav vid odgojnih ustanova, prenosi portal BUKA.
Kako je otkrila skučena razmišljanja sredine u kojoj je odrastala, potražila je privatne institucije za obrazovanje. Odbacila je socijalne i religijske vrijednosti svoje obitelji, te život odlučila posvetiti pisanju i proučavanju. Kao izuzetna učenica, studirala je filozofiju na Sorbonnu u Parizu, gdje se susrela sa tadašnjom elitom, upoznavši i Jean-Paula Satrea, njenog životnog partnera. Beauvoir i Satre su dijelili više od pola stoljeća političke i intelektualne stavove.
Drugi spol (The Second Sex)
Njena borba za jednakopravnost rezultirala je knjigom Drugi spol (The Second Sex), koja se smatra jednom od najvažnijih knjiga feminizma. Knjiga je objavljena 1949. godine i prevedena na 40-ak jezika. Dijelovi knjige su posvećeni seksualnosti i lezbijskim vezama, što je tada skandaliziralo javnost i potaknulo burne rasprave.
Čuvenom izjavom ‘ženom se ne rađa, ženom se postaje’ Beauvoir je ukazala na činjenicu da je ženski spol određen ne biološkom već društvenom definicijom, te da se shvaćanje sebe kao žene formira pod utjecajem okoline. Simone de Beauvoir je smatrala da su žene definirane kao ‘drugi spol’ od strane patrijarhata pripisivanjem lažne aure ‘misterije’, a stereotipiziranje u društvu uvijek provodi dominantna grupa. Ona kritizira klasifikaciju prema kojoj je muškarac apsolutan i transcendentan, a žena nedovršena i osakaćena.
Simone i Sartre
Simone de Beauvoir je u dobi od 21 godine postala najmlađa osoba i tek deveta žena u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz područja filozofije. Počela je predavati na fakultetu, objavila je i svoj prvi roman L’Inviteé (1943.). Iako u vezi sa Sartreom, istovremeno održava i druge prolazne veze i upušta se u homoseksualni odnos s nekoliko svojih učenica, zbog čega joj je zabranjen rad u obrazovnom procesu.
Aktivizam
Demonstrirala je protiv zabrane pobačaja i za ostala ženska pitanja, ali kako je bila pod utjecajem anglo-američkog feminizma, nije imala previše razumijevanja za novi francuski feminizam koji je promicao obiteljske vrijednosti. Njezino feminističko djelovanje naišlo je i na osudu kada je 1971. potpisala Manifest 343, u kojem su brojne Francuskinje iz javnog života svojim potpisom tvrdile da su pobacile. Među njima se potpisala de Beauvoir, iako je bilo poznato da nikada nije bila trudna, piše Ženskaposla.ba.
Rezultat Manifesta je doveo do legalizacije pobačaja u Francuskoj 1974. godine.
Simone de Beauvoir je razotkrila patrijarhalnu osnovu teorija u biologiji, psihoanalizi, povijesnom materijalizmu; proučavala je rodne uloge i postavila slobodu, pravo na samoodređenje i jednakost kao osnove svih vrijednosti.
Simone je ostala sa Sartreom do njegove smrti, nakon koje je objavila nekoliko tekstova o posljednjim godinama njegova života. Umrla je osam godina kasnije, a pokopana je pokraj njega na groblju Montparnasse.
