Hrvatske nogometašice ovog se petka okupljaju u Tuheljskim toplicama, a već u subotu lete za Tallin, na poprište utakmice devetog kola skupine 1. kvalifikacija za SP. Nakon dvoboja u Estoniji, naše će igračice za samo tri dana igrati i posljednji dvoboj kvalifikacija, u Belfastu protiv Sjeverne Irske. Već podatak da će na pripremama provesti tek jedno poslijepodne govori dosta o odnosu prema ženskom nogometu.
Iako putuju na sjever Europe, našim će djevojkama ovaj izlet biti prilično tmuran, barem što se rezultatskog uspjeha tiče, jer trenutno su ispred Hrvatske i ‘velesile’ poput Islanda, Estonije i Sjeverne Irske. Zato je i razumljivo razočaranje izbornika Deana Klafurića, koji je otvorio dušu uoči puta za Estoniju. (Utakmica u Tallinu završila je neriješeno, 1:1, dok je u Belfastu Hrvatska izgubila Sjeverne Irske rezultatom 3:1, op. Libela)
‘Žao mi je da se u Hrvatskoj ismijavaju kad spominjem da je ženski nogomet neopravdano zapostavljen. Ženski nogomet u velikoj je ekspanziji, u svijetu ga organizirano, na nivou školske dobi, igraju skoro u svim imalo normalnim državama. Vjerovali ili ne, mi smo na dnu po shvaćanju i radu, odnosno neradu s tom dobi djevojčica. Zbog velikih ulaganja u razvoj druge reprezentacije napreduju puno brže od nas, a zbog tog nerada s mlađim dobnim skupinama prijeti nam još gore stanje, uza sav trud naših igračica i stručnog stožera, jer baza nam nema razvoja ni kvantitetom, a još manje kvalitetom. Mi iz stručnog stožera stojimo na raspolaganju svim klubovima, samo da se napravi nešto dobroga za taj naš sport’, u jednom je dahu, s velikom dozom tuge, rekao izbornik Klafurić.
Iako muške reprezentacije nije bilo na SP-u, spominjanje Bilićeve vrste još uvijek izaziva respekt. Djevojke Deana Klafurića su na sasvim drugoj strani, što predstavlja veliki nesrazmjer na relaciji muška – ženska reprezentacija. Naime, vodeće muške reprezentacije imaju pandane i u ženskoj konkurenciji, dok u nekim zemljama ženske ekipe bolje kotiraju nego muške, poput SAD-a, Kanade, Kine, Islanda, Norveške, Finske, Švedske, Japana, Farskih Otoka.
‘U Francuskoj smo igrali pred 6.700 gledatelja i uz izravan prijenos na nacionalnoj TV postaji, Direct 8. Našu utakmicu u Zaprešiću s istim protivnicama gledalo je 50 ljudi. Naravno, to nije razlog što smo izgubili 7:0, ali jasno je s koliko pažnje se pristupa ženskom nogometu. Mi u našim redovima imamo jednu jedinu profesionalku, Kristinu Šundov, iz švicaskog Thuna, dok u redovima Francuskinja su sve cure profesionalke, dvije igraju u američkoj Mayor Soccer ligi, a četiri u Lyonu, ovogodišnjem finalistu lige prvakinja. Također, najbolja igračica Islanda Magnusdottir igra u Philadelphiji, nekoliko njih u njemačkoj Bundesligi, a njihova nacionalna liga na vrlo je visokom nivou. Za usporedbu, mi u Hrvatskoj, među tisuću nogometašica, nemamo nijednu profesionalnu igračicu, sve su amaterke. I što je još gore, treninzi nam sliče više rekreacijskom nego natjecateljskom obliku.’
Iako ste razočarani, sasvim sigurno vidite gdje ima prostora za napredak?
‘Prekasno je da uhvatimo svjetski vrh nogometa u ženskoj kategoriji kao što ga godinama uspješno držimo u muškoj, ali ne počnemo li poticati razvoj i igranje nogometa u ranoj školskoj dobi kod djevojčica, između osam i deset godina, sasvim je logično da i dugoročno nećemo podići kvalitetu. Dojam je da se djevojčice kod nas počinju baviti nekim drugim sportovima, pa tek kada od njih odustanu pokušaju s nogometom. Mislim da smo puni predrasuda, jer objektivno, rukomet je puno grublji sport od nogometa, ali je simpatično kada ga igraju cure, dok se na nogometašice gleda s predumišljajem. Druge nogometne velesile razvijaju i potiču igranje nogometa kod oba spola i naravno da će njihov napredak u razvoju nogometa biti brži, jer već godinama slijede upute i preporuke Fife i Uefe o potrebi i nužnosti razvoja ženskog nogometa, koji je Fifa prije desetak godina proglasila sportom 21. stoljeća’, zaključio je Klafurić.
