Kada danas u Ahmićima dvoje ljudi različite etničke pripadnosti sjede za istim stolom i dogovaraju se o zajedničkoj budućnosti – čudo je i veće od samih međugorskih ukazanja, mišljenje je jednog bosanskohercegovačkog hodže.
Naime, u dokumentarcu Bosnia: A miracle which does not shine, prikazanog u Zagrebu na Pravnom fakultetu 23. veljače, 2012. u sklopu projekta Znaj svoje susjede, moglo se vidjeti kako se društvo ove zemlje mijenjalo nakon okončanja etničkih sukoba s početka 90-tih.
U ovih 17 godina od završetka rata u BIH ljudi se, a što je naglašeno u ovom filmu, uče živjeti ponovnom suživotu i pokušavaju normalizirati odnose. Međutim, posljedice ratnih zbivanja još su uvijek žive tako da sadašnjost iziskuje mnogo individualnog i političkog napora, diplomacije i mudrosti u svrhu izgradnje bolje budućnosti.
Budućnost Bosne i Hercegovine okovana je ne samo neposrednim posljedicama ratnih zbivanja već i siromaštvom, neperspektivom mladih, uništenim gospodarstvom i privredom.
Porez se nema odakle ubrati u ovoj zemlji gdje se na svakom koraku nailazi samo na kafiće, istaknuo je u svom govoru nakon projekcije filma veleposlanik Bosne i Hercegovine NJ. E. Vladimir Raspudić.
Međutim, ovog je mjeseca napokon okončana kriza vlasti u BIH imenovanjem novog Vijeća ministara. Nakon punih 16 mjeseci mirovanja time je i napokon oslobođen put za reformske procese jer i BIH želi postati članicom Europske Unije, a jedan od uvjeta pristupanja je reforma Ustava.
Naime, sadašnji je Ustav BIH Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma koji se pokazao nefunkcionalnim prije svega zbog svoje skupe administracije, ali i zbog podijeljenosti prema entitetskom (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine) i etničkom (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) principu koji često onemogućava funkcionalnost institucija Bosne i Hercegovine.
Zbog toga je, za sada, ova zemlja i dalje svojevrsni “zatvorenik” svog ustavnopravnog aranžmana. Međutim, volja i snaga ljudi bira i pokreće političko vodstvo BIH u smjeru onog društva koje pripada europskoj obitelji.
