U članku naziva Feministička grassroot eksplozija objavljenom u Guardianu 13. travnja novinarka Lexy Topping objavljuje napredak feminističkog pokreta k svijetu u kojemu se nitko ne srami proglasiti se feministkinjom/feministom. Prema tom članku, ovakav napredak rezultat je aktivizma mladih ljudi koji se bore protiv seksualne objektivizacije žena što vodi rastućoj koaliciji ‘feministkinja i feminista koji se ne uklapaju u stereotipe tako lako‘. Nadalje, pokret UK Feminista naveden je kao izvor informacija o ‘desetak novih feminističkih organizacija koje niču diljem Velike Britanije‘.
Pretpostavila sam da će rečenica ‘feministkinje i feministi koji se ne uklapaju u stereotipe tako lako’ voditi spominjanju organizacija koje se ne uklapaju u modele bijelih, heteroseksualnih pripadnica/pripadnika srednje klase koji su postali tipična uporišta feminističkog pokreta. Međutim, nastavljajući sa čitanjem članka pretpostavljala sam da će opseg članka uključiti i feminističke udruge čije članice/članovi su crni, pripadnici radničke klase, lezbijke, homoseksualci, biseksualci i transrodne osobe, udruge većina kojih nisu nove, a koje su do sada uspjele izbjeći pozornost komentatora feminizma. Tako je bilo i ovaj put.
Nedavna Guardianova reklamna kampanja ‘tri mala praščića’ (koja promovira otvoreno novinarstvo kao sredstvo prikazivanja vijesti iz različitih perspektiva) odudara od stila izvještavanja ‘jedna veličina za sve‘ predočenog u članku Lexy Topping. Vijest da se nešto događa na grass-roots razini feminističkog pokreta, ne zanemarujući činjenicu da je zapelo za oko mainstream medijima, trebala bi reflektirati pravu snagu pokreta u njegovoj dubini, dinamičnosti i raznolikosti na svim razinama.
{slika}
Kontakt podaci predstavnice organizacije Women’s Networking Hub poslani su Lexy Topping, ali ni nakon prosljeđivanja novog e-maila kontakt nije ostvaren. Kontakt također nije ostvaren niti sa Black Feminists UK, organizacijom koja broji preko 1.100 sljedbenika/ca na Twitteru i 500-tinjak sljedbenika/ca na Facebooku, niti sa organizacijom Black Feminists Manchester. Grass-roots organizacije poput ovih, otvorene s više lica i inkluzivne, vitalni su dijelovi napretka suvremenog feminizma i neobično je da je Guardian previdio ove i mnoge slične veoma važne grupacije.
S obzirom na naglasak članka na ‘magazinima za muškarce’, žalosno je da Lexy Topping ne uzima u obzir način na koji seksualna objektifikacija žena varira u svojim konotacijama s obzirom na rasu. Najbolji primjer je isprika konditorskog diva Cadbury Naomi Campbell prošle godine (zbog uvredljive reklame u kojoj se manekenku uspoređuje sa novom čokoladicom Dairy Milk Bliss) koja je također prenesena u Guardianu. Da je Lexy Topping stupila u kontakt s bilo kojom od gore navedenih grupa možda bi stekla uvid u posljedice ovakvih i mnogih sličnih pitanja koja postoje na križištu rase i roda.
Članak završava osvrtom na ekonomske rezove. Sa silinom naleta rezova ne suočavaju se samo žene nego naročito crne žene, međutim, zbog ovakvih članaka one ostaju nevidljive. Smatram da se moj odgovor mora čuti upravo zato što feministički pokret po definiciji ne bi trebao privilegirati potrebe i doprinose jedne grupe na uštrb druge, što je upravo dojam koji ostavlja ovaj članak unatoč bilo kakvim dobrim namjerama.
{slika}
Prevela i prilagodila: Ida Jagar
