Kada se u Kini uspije okupiti bilo kakva neformalna i nevladina inicijativa po pitanju ljudskih prava, radi se o fenomenalnom uspjehu za organizatore. Svjesni su toga dobro i LGBT aktivisti koji se bore s nizom administrativnih problema i represijom kada je u pitanju organizacija na političkoj razini u svrhu djelovanja, bilo da se radi o nezavisnom aktivističkom filmskom festivalu ili javnom okupljanju. Stoga se događanja nerijetko kamufliraju pod neutralne nazive kako bi dobila službena odobrenja za održavanje, a takav je i slučaj s prošlotjednom konferencijom “Queer drugovi”.
Problem je općepoznat: razvoj ljudskih prava totalitarna vlast vidi opasnom za razvoj svijesti o osobnim identitetima, posve neuklopljenoj u bratstvo i jedinstvo Narodne republike, strahujući od ugroze njihovog monopola nad građanima. Najsnažnija platforma umrežavanja stoga je internet jer sve što preraste okvire neformalnog okupljanja ili postane javna vijest, odmah biva razoreno.
Na održanoj konferenciji govorili su neki od rijetkih osoba koje se javno bave LGBT pitanjima: Sam Zhao, inače osnivačica jedinog kineskog LGBT magazina i Dan Zhou, šangajski odvjetnik koji radi na slučajevima kršenja ljudskih prava LGBT osoba.
Kako su istaknuli, iako ne postoji zakon koji izravno diskriminira LGBT osobe u Kini, oni postojeći posredno se koriste da bi se ograničilo pravo na okupljanje, djelovanje te izražavanje identiteta LGBT osoba. Zhao, koja je organizatorica prvog kineskog LGBT filmskog festivala (o kojem je dokumentarac prikazan na prošlom Subversive Film Festivalu) tako je zabranu za održavanje dobila na temelju rješenja koji je njenu selekciju proglasio pornografskom.
Najveći problem pak je tradicionalno društvo i roditeljski pritisak koji se vrši na gejeve i lezbijke: vjenčanje i prokreacija stupovi su kineskog društva. Treba spomenuti kako se u Kini drugačije odnose i prema osobama koje žive svoj queer identitet i onima koji povremeno stupaju u istospolne spolne odnose: tradicionalna je Kina tolerantna spram povremenog istospolnog seksa onih koji su u braku i s djecom.
Iako zajednica još uvijek potrebuje veću zaštitu, zakone koji se neće koristiti u svrhu zlostavljanja, ali i konkretan pokret koji će konačno stati na svoje vlastite noge, govornici su se između ostalog i zapitali zbog čega je ova zemlja tako rijetko na radaru kada je u pitanju monitoring ljudskih prava ali i o konkretnom uspjehu kojeg ovaj događaj predstavlja. Je li zajednica postala otpornija represiji tradicionalnog sustava i hoće li LGBT pokret u Kini postat sinonim borbe za ljudska prava i uzor drugima, doznati ćemo u budućnosti…
