Savez samostalnih sindikata Hrvatske poziva na prosvjed na Zrinjevac u četvrtak, 28. travnja od 11 sati. Poziv prenosimo u cijelosti.
Posljednjih desetak godina iz Hrvatske je emigriralo više od 110.000 osoba; samo od početka krize (2009.) više od 80.000. Gotovo 40 posto otišlih, Njemačku vide kao obećanu zemlju: posljednjih pet godina broj zaposlenih Hrvata u Njemačkoj povećao se za 45,8 posto!
Istovremeno, sve više ljudi razmišlja o odlasku: liječnici, medicinske sestre, informatičari, električari, kuhari…
Suprotno uvriježenom mišljenju, nezaposlenost nije glavni već tek treći razlog odlaska. Na prvom je mjestu plaća (80 posto) te bolji uvjeti rada (31 posto). Zbog plaće i uvjeta rada posebice odlaze visokoobrazovani, a među njima je puno onih koji odlaze odmah nakon škole ili fakulteta, prije nego što uopće dođu do burze.
Suhoparne brojke, strašne po sebi, kriju osobne priče uvjetovane društvenom nebrigom, spregom političke klase i dijela poslodavaca koji razvoj Hrvatske vide i baziraju na jeftinoj radnoj snazi umjesto na razvoju inovativnosti, znanosti, obrazovanja temeljenog na promicanju kreativnosti pojedinca.
Hrvatska ogromnim koracima grabi ka društvu siromaštva i nejednakosti koje zasigurno nije ni poželjno ni poticajno za ostanak, život i rad. Odlaze mladi, ali i ostale dobne skupine, obrazovani i kvalificirani, borbeni i aktivni, oni koji bi trebali biti budućnost ove zemlje. To je, na žalost, vjerojatno put bez povratka. Odlaze za boljim životom i ostaju tamo gdje ga pronađu. A Vlada ni da trepne okom, dapače, svojim “reformama” širom im otvara vrata odlaska!
Koliko je tvojih prijatelja, poznanika, članova obitelji otišlo? Kamo? Zašto? Razmišljaš li i ti o odlasku?
RECI TO CIPELAMA: Savez samostalnih sindikata Hrvatske te poziva da dođeš na Zrinjevac i doneseš cipele onih koji više nisu tu da ih nose, onih koje su vlastodršci i besramno bogati iscipelarili iz zemlje, pozivamo te da podijeliš s nama njihove priče.
Pocipelimo Zrinjevac, pošaljimo Vladi i svima odgovornima sliku koja govori više od tisuću riječi. Dosta je cipelarenja i gaženja prava onih koji žive od rada! Zaslužujemo dostojanstveno živjeti jer samo rad stvara novu vrijednost!
Poručimo zajedno odgovornima da bez radne i socijalne sigurnosti, kvalitetnog i održivog radnog mjesta ili potpora za pokretanje vlastita posla, stambene politike, povoljnih kredita, cjenovno i teritorijalno dostupnih društvenih servisa (jaslica, vrtića, škola, domova za skrb o starima i nemoćnima …), bez efikasnog povezivanja nacionalnih i lokalnih politika i mjera s ciljem oživljavanja napuštenih dijelova Hrvatske i dr. – dakle, bez pravedne preraspodjele društvenog bogatstva, neće biti ni demografske obnove ni rasta i razvoja Hrvatske. Krajnje je vrijeme da Hrvatsku učinimo poželjnom zemljom za rad i život.
Vrijeme je da ljudi budu najvažniji! Stavimo ljude ispred profita!
Na kraju ali ne i nevažno, sve pristojne i nosive cipele donirat ćemo u humanitarne svrhe, beskućnicima i izbjeglicama.