Izložbom “Samo birane trešnje” umjetnica Arvida Byström izmješta se iz konteksta društvenih mreža u fizički prostor galerije, gdje svoje trajne preokupacije, subverzivnost ženstvenosti, kritiku normi nametnutih ženskom tijelu, tjelesnost kao takvu i njezinu cenzuru na društvenim mrežama, sagledava iz novog kuta.
Byström se u svojim radovima oslanja na tipične djevojačke motive i estetiku; no, usporedno s cvijećem, zečićima te breskvama i trešnjama “odjevenim” u minijaturno donje rublje, ona pokazuje i dlake i tjelesne tekućine, izigravajući tako ustaljene konvencije prikazivanja ženstvenosti te propitujući što točno sliku čini seksualiziranom, uvredljivom ili pak prihvatljivom.
Nastavljajući tradiciju feminističkih umjetnica poput Lynn Hershman i Cindy Sherman, Byström koristi upravo svoj lik kako bi pitanja identiteta i seksualnosti sagledala u širem kontekstu, ali i kako bi ukazala na postojeća ograničenja te istražila mogućnosti preklapanja različitih medija utemeljenih u vizualnom. Njezini su autoportreti tako uglavnom selfiji nastali u privatnim prostorima, no intimnost okruženja upadljivo je inscenirana, čime Byström ujedno skreće pozornost na poroznost granice privatnog i javnog te problematizira pitanje ženskog umjetničkog autorstva u suvremenosti.
Središnji motiv trešanja u kontekstu izložbe funkcionira kao ključna poveznica između artificijelnog, virtualnog i uvjetno rečeno prirodnog i fizičkog. S jedne strane simbolizira ženskost kao konstrukt, ženstveno kao fetiš, dok s druge aludira na pitanje selekcije u digitalnom dobu: odabira najboljeg za sebe i prezentacije najbolje sebe. Izložba “Samo birane trešnje” u tom smislu svjedoči o tipu subjektiviziranog otpora, ali i o mogućnosti upravljanja reprezentacijom uopće.
Arvida Byström (Švedska, 1991.) je švedska umjetnica koja živi i radi na relaciji Los Angeles-London-Stockholm. Prvotno inspirirana Tumblrom, počela je objavljivati slike na svom profilu i priključila se zajednici umjetnica koje propituju ženstvenost i rodne standarde, koristeći tzv. “djevojačku” estetiku s ciljem redefiniranja normi prihvatljive i poželjne ženske vizualne reprezentacije.
Počela je raditi selfije i baviti se kulturnom reprezentacijom tema vezanih uz menstruaciju i dlakavost ženskog tijela. Njen projekt There Will Be Blood objavljen je u Viceu 2012. godine, a nedavno se pojavila u Adidasovoj reklami koja tematizira negativan stav prema ženskoj dlakavosti u modnoj industriji.
Kao članica ženskog kolektiva The Ardorous, Byström je objavila neke od svojih fotografija u knjizi Babe (2015.) koja je predstavila rad 30 umjetnica, a koju je kurirala Petra Collins. Iste godine Byström je sudjelovala u izložbi Girls At Night On The Internet koju je kurirala Grace Miceli.
Byström koristi Instagram za istraživanje vlastitog identiteta kao queer žene i propituje seksualizirana ženska tijela. Zajedno s umjetnicom Molly Sodom uredila je knjigu Pics or It Didn’t Happen: Images Banned From Instagram (2017.) koja donosi slike ženskih tijela koje je Instagram uklonio. Nedavno je sudjelovala u skupnoj izložbi Virtual Normality – Woman Net Artist 2.0. u Muzeju likovnih umjetnosti u Leipzigu.
