19. travanj 2011., Galerija Marisall, Mesnička 5, Zagreb, 19:00 – 22:00
Kako Horny Dyke preuzima mjesto Supermana u suvremenoj strip ikonografiji?
Kroz preuzimanje, modifikaciju i ponovno plasiranje modificiranog sadržaja main-stream stripa, Helena Janečić subvertira medij koji korištenjem jasnih kodova (stereotipnog jezika) stječe izrazitu popularnost i upravo stoga djeluje kao jak katalizator društvene promjene kada si dopusti eksces. Kreiravši Horny Dyke, He…lenin alter-ego i glavnu protagonisticu njezinih narativa, ona zamjenjuje uobičajenog protagonista stripa te na njegovo mjesto, bez drugih promjena kodova umeće Horny Dyke. Horny Dyke je buch lezbijka koja ne pomiče granice roda već, preuzimajući tradicionalno muška obilježja, stavlja osobu ženskog spola u centar narativa. Ograničivši se na samo jedan pomak u kodu, eksces, njena poanta postaje izrazito jasna. Na taj način Helena komunicira sa širokom publikom i ima utoliko veći aktivistički potencijal. Dodatno, izmjestivši jezik stripa u medij slikarstva može zauzeti, uz istaknuto mjesto u sobama tinejdžerki i tinejdžera, i zidove njihovih roditelja.
Uvodeći nas u lik Horny Dyke, Helena pojam comming out slikovito reprezentira klasičnom stripovskom transformacijom geeka u super heroja odnosno super heroinu Horny Dyke. Niz nastavlja dajući nam subjektivni pregled njoj značajnih popularnih strip heroina koje nekom od svojih karakteristika intrigiraju Heleninu maštu. Kroz čin odabira, preuzimanja i prezentiranja u novom kontekstu, nudi nam informacije o promjenama paradigmi main-stream stripa; od uključivanja aktivnih ženskih protagonistica do početka normalizacije LGBTQ kulture i pokušaja šireg uključivanja iste u dominantnu kulturu.
Počnimo sa Wonder Woman, inauguriranom 1941. kako bi djevojčice dobile aktivan ženski uzor, čija je seksualnost u dominantnim shvaćanjima ipak rodno jednoznačna, te stoga doživljena kao heteroseksualna (iako se Helena s ovim stavom ne bi složila). Batwoman, koja se pojavljuje na čak dvije slike, od lika koji se uvodi kako bi raspirila heteroseksualnu maštu kroz nagovještaj odnosa sa Batmanom, postaje, prema recentnijim inkarnacijama, deklarirana lezbijka. Tu je i Maggie Sawyer, policajka iz Batmana, prva opće poznata lezbijska persona u main-stream stripu koja se pojavljuje (ne)davne 1987. godine. Ipak, čini se da Helena ne nalazi pandan Supermanu homoseksualne orijentacije pa ga odlučuje sama kreirati i to prema vlastitom liku.
Helena nam Horny Dyke predstavlja i u kompoziciji koja aludira na sakralne teme. Slika je mimikrija vitraja a na njoj se naša heroina, uz nezaobilaznu auru, pojavljuje s adekvatnim atributima; s tri mačkice i starkama kao neophodnim pop elementom. Iza Horny Dyke se širi prirodni krajolik sugerirajući nam da junakinju čitamo kao prirodnu. U drugom, formalno sličnom prikazu, Horny Dyke se klanja Madonni, njenom suvremenom pandanu naravno. Aktivnu ulogu, kroz nešto manje spektakularne heroine, Helena dodjeljuje i običnoj ženi – lezbijki koja je u svim svojim dnevnim aktivnostima, pa tako i u odmoru samoodređujuća.
No ipak, kako se ne bi ogriješili o osnove pop kulture, moramo naglasiti da je Horny Dyke glavna i najvažnija akterica koja svoja herojska djela komotno odrađuje u trapericama i udobnoj majici dok joj se ostale heroine ove priče, obučene u svoje atraktivne ali neudobne kostime, dive. Dive joj se naravno i Batman, Superman i Spiderman no oni ne golicaju autoričinu maštu pa ćemo o njima drugi puta.
Iva Kovač
