Problem s gorućim pitanjem kao što su mizoginija te nedostatak inkluzivnosti na radnom mjestu nije česta tema u radovima Pixar studija. No ovaj mjesec, Pixar je objavio devetominutni, animirani film koji se bavi isključivo navedenom temom.
Film je nazvan “Purl” i od objave početkom veljače na YouTube kanalu već je skupio šest milijuna prikaza. “Purl” je priča o ružičastom, prpošnom klupku vune koja nestrpljivo priželjkuje započeti s novim poslom u B.R.O Capital uredu, ali nakon što njezini kolege – svi redom muškog spola – negativno reagiraju na nju, ona se oblikuje (figurativno i doslovno) u hiper-maskulinog kolegu kako bi se što jednostavnije uklopila “među ekipu”.
Pixarova animatorica Kristen Lester, koja je napisala i režirala “Purl”, objavila je kako je film inspiriran vlastitim iskustvom u animacijskoj industriji. Počevši s poslom animatorice Lester je izjavila kako je često bila jedina žena u uredu te se morala pretvarati kako je “jedna od momaka” kako bi se uklopila. “Nisam željela riskirati odbacivanje, pa sam se samostalno promijenila kako bih uklonila taj rizik”, izjavila je Lester.
Film satirično progovara o tzv. “bro-kulturi”, pojmu koji se često povezuje s poslovima u tehnološkim , financijskim i animacijskim uredima (primarno u branši video igara) koji su izazvali brojne kritike radi poticanja tzv. “mačo okruženja” kojima se ponižavaju i isključuju žene.
Purlini kolege stereotipni su pripadnici muškog roda koji međusobno prepričavaju vulgarne šale, neprestano spominju odlazak u teretanu te srijedom u pet masovno odlaze na “all-you-can-eat” happy hour u obližnji restoran. Kada Purl započne s radom u uredu, dotični “burazi” zatečeni su i nemaju pojma kako se ophoditi s njom. Gotovo automatski započinju s ignoriranjem njezinih ideja na sastancima te pri već dogovorenim zajedničkim druženjima poslije posla. Tako ponašanje tipičan je primjer plemenskog grupiranja koje može biti štetno i za pojedinačne radnike_ce i za tvrtku u cjelini – grupiranjem ljudi prema isključivo istomišljenicima stvara se ciklični sustav uključivanja i nagrađivanja uvijek istih pojedinaca na štetu bilo koga “izvana” (primjerice, svi “zaposlenici mjeseca” u B.R.O. uredu su bijelci s istim osmijehom). Brojne studije demonstriraju da su raznovrsniji timovi inovativniji, uspješniji i donose bolje odluke od homogenih timova.
Potaknuta ponašanjem svojih kolega, Purl se “redizajnira” u dvodimenzionalnu, nefeminiziranu karikaturu u odijelu, kopirajući ponašanje svojih kolega kako bi postala “jedna od njih”. Psuje, agresivna je na sastancima, što rezultira konačnim prihvaćanjem njezina prisustva u uredu. Između psovanja te svoga ponašanja na ekranu, “Purl” nije tipičan Pixarov uradak, međutim, upravo to je i bila namjera studija. “Purl” je jedna od šest kratkih, animiranih uradaka u eksperimentalnoj seriji nazvanoj “SparkShorts” kojom je tvrtka dala šačici zaposlenika različitih profila šest mjeseci i neograničena sredstva za izradu vlastitih filmova temeljenih na osobnim pričama, dopuštajući pritom više geografske širine i oštrine.
Zašto prikazati žene klupkom vune?
“Možemo se pretvoriti u što želimo kako bismo pregovarale o situacijama koje nam izazivaju nelagodu”, izjavila je Lester. “Ideja o “promjeni oblika” i “pletenju novih osoba” nešto je što smatram idealnom metaforom.” , dodala je.
Na ranijim poslovima Lester je često morala oblikovati svoja mišljenja kako bi ona bila prilagođena muškim kolegama, a samo jedan od primjera je izbjegavanje referiranja na filmove za koje se bojala da bi mogli biti okarakterizirani kao “previše ženskasti”. “Nisam željela biti povezana sa stvarima za koje sam osjećala da naglašavaju kako sam drugačija od ostalih, pa sam kao reference birala filmove za koje sam znala da su moji kolege preferiraju. Postigla bih time da me razumiju, ali bih pritom navodila filmove s kojima se osobno nikada ne bih povezala”, objasnila je Lester.
Neko vrijeme nakon Purline transformacije B.R.O.-ovom uredu se pridružuje novo, žuto klupko vune – Lacy. Plemenski kontingent odmah isključuje novu osobu, držeći se provjerenog – međutim kada Purl vidi Lacyi da prolazi kroz ono što je i ona samostalno prošla, odbacuje “pleme” i pozdravlja otvorenih ruku Lacyi, pružajući primjer drugima. U filmu se ne radi samo o povremenoj rodnoj diskriminaciji na radnom mjestu – već o općoj inkluzivnosti.
Film završava “happy endom”: uredom ispunjenim desetcima klupka vune žarkih boja koje radosno rade rame uz rame uz sada prosvjetljenje kolege gdje se i kod muškaraca nadzire vizualna razlika: rasno su različiti. “To nije bila slučajnost”, navela je Lester. “Željela sam prikazati svijet kakav bi mogao biti, svijet u kojem ljudi – i klupka vune različitih oblika i veličina – mogu zajedno raditi i stvoriti nešto veliko.”
Od 4. veljače, kada je film objavljen na YouTube kanalu, mnogi_e su kontaktirali_e Lester s vlastitom verzijom Purline priče. “Neke od tih priča su smiješne, neke tužne, ali sve su to priče koje se odnose na (Purlinu) borbu”. Lester se nada kako će film motivirati ljude da nastave s dijeljenjem svojih osobnih priča, osobito kroz film. “Biti u stanju razumjeti i suosjećati sa stajalištima koja nisu nužno naša osobna otvara potpuno nove mogućnosti za nas kao kulturu. Filmovi imaju moć stvaranja empatije za stajališta koja možda nikada samostalno nismo razmotrili_e”, dodala je Lester za kraj.
Prevela i obradila: Martina Raos
