Izložba posvećena svim tekstilnim radnicama, prošli petak je dobila svoj katalog. Promocija se održala u Tehničkom muzeju Nikole Tesle. Prisutni_e su imali_e priliku poslušati autorice izložbe Anu Rajković Pejić i Kosjenku Laszlo Klemar, te dizajnericu kataloga Barbaru Blasin.
Prije no što su nam predstavile katalog, saznali_e smo i nešto više o samoj izložbi koja se održavala prošle godine od 25. rujna do 10. studenog. Prikazivala je važnost tekstilnih radnica u radničkom pokretu te njihov doprinos u borbi žena za jednaka prava.
„Najizrabljivaniji dio radničke klase su upravo radnice jer su one dvojno opresirane. I s rodne strane, ali isto tako i s klasne. U tom smislu su žene bile važne za sam radnički pokret“ , kazala je Ana Rajković Pejić.
Radnički pokret iz očiju akterica
Posjetitelji_ice izložbe mogli_e su vidjeti razne predmete, od slika do radničkih košulja. Doprinos tomu bila je suradnja s radnicama. Upravo zbog njih izložba je bila obogaćena privatnim arhivama koji su posjetiteljima dali priliku pratiti borbu iz očiju akterica što je dodatno činilo svu priču opipljivijom.
„Ono što je i Ani i meni bilo bitno je da izvučemo što više svjedočanstava. Kad govorimo o recentnim štrajkovima, da mi ne budemo te koje interpretiraju, već da damo neki prostor i glas radnicama. Naša uloga ovdje je da damo podršku, da one budu te koje biraju sadržaj i iznose taj sadržaj“, rekla je Kosjenka Laszlo Klemar.
Zatim je podijelila iskustvo uključivanja radnica u izložbu: „Mislim da je užasno važno kada se rade takve vrste izložbe, da se uspostavi prije svega neka profesionalna, ali i prijateljska povezanost. Mora postojati obostrano povjerenje prije svega. Ono što je moje iskustvo i što sam osvijestila je da, iako se nama čini iz današnje perspektive davno, ti periodi štrajka i podjele otkaza su bili izuzetno stresni i predstavljali su traume. Tako da svaki razgovor je ponovno otvaranje rana i emocionalno je teško, i nama ali primarno njima“. Dodala je i da je kod participacijskog pristupa najveći izazov bio pobrinuti se da su svi_e koji_e participiraju zadovoljni_e.
Participativni pristup i iskaz solidarnosti
A participirale nisu samo radnice, nego i posjetitelji_ce koji_e su na kraju izložbe mogli pisati na ploču svoje poruke i doživljaje iste. Budući da je cilj izložbe bio pokazivanje solidarnosti, potpisi posjetitelja_ica u katalogu služe kao pisani znakovi i dokazi potpore. Slika ploče završila je u katalogu, kao i slike svih drugih izloženih predmeta.
Uz slike stoji i tekst koje su autorice pisale, kao i popis svih štrajkova i tvornica koje su zatvorene. U katalogu se, također, nalaze i četiri kraće biografije istaknutih tekstilnih radnica i sindikalistica.
„Trudimo se napraviti da svaka od stvari dobije svoj prostor. Imamo i određeni broj strojeva koji su nijemi objekti, svjedoci tog razdoblja“, kaže autorica dizajna kataloga Barbaru Blasin.
Na kraju promocije, ostavljen je prostor za komentare publike. A u publici se nalazila Aleksandra, kćer Ružice Turković čija je biografija dio kataloga. Kao osoba koja je zaslužna za korištenje osobnog arhivskog materijala u izložbi, kazala je nekoliko riječi o svojoj mami, te mišljenja o radnicama koje su se borile za radnička prava.
„Za revoluciju i za nešto napravit ne možeš bit pokoran“, rekla je Aleksandra Turković i dodala: „Moja mama je bila vrlo talentirana za pisanje i za glumu, a kasnije je radila i kao urednica novina. Dakle nisu te žene bile, kako neki kažu, partizanke iz šume… to su bile dame“.
Katalog košta sedam eura, a može se kupiti u Tehničkom muzeju Nikole Tesle.
