O rodnim dezinformacijama usmjerenim ka istaknutim ženama pisale smo već nekoliko puta (1,2,3). Prema okviru Lucine Di Meco cilj napada na žene u političkoj sferi je predstaviti političarke i državne dužnosnice kao inherentno nepouzdane, neinteligentne, neprihvatljive ili nekontrolirane – previše emocionalne da bi obnašale dužnost ili sudjelovale u demokratskoj politici. Cilj takve slike je utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi.
Tijekom ovog super izbornog perioda svjedočile smo različitim narativima vezanim za istaknute žene u političkoj sferi. Prikazivane su kao histerične, nedovoljno inteligentne, nedorasle za bavljenje politikom i marionete.
U izbornoj kampanji za lokalne izbore najveća meta rodno dezinformacijskih narativa bila je Sanja Radolović, kandidatkinja SDP-a za županicu Istre. Pisale smo o narativima koji su bili usmjereni ka seksualizaciji nje kao političarke, kao i da su utemeljeni na rodnim stereotipima i seksizmu. No, još je nekoliko političarka tijekom posljednje izborne kampanje bilo izloženo narativima koje smo i ranije primjećivale u našim analizama. Primarno se radi o novoj gradonačelnici Rijeke Ivi Rinčić i novoj dogradonačelnici Splita Matei Dorčić.
Iva Rinčić kao politički projekt i marioneta
Neočekivani rezultat Ive Rinčić u prvom krugu izbora za gradonačelnicu Rijeke rezultirao je stvaranjem narativa o njoj kao „igračici HDZ-a“ te „političkim projektom svog partnera“ (1,2,3). Tako je njen protukandidat za fotelju gradonačelnika i tada aktualni gradonačelnik Marko Filipović tvrdio da podrška Marina Miletića iz Mosta pokazuje da više nema skrivanja.
„Riječ je o otvorenoj političkoj igri kojoj je konačno potvrđeno: projekt Ive Rinčić jest projekt HDZ-a, a Most svojim istupima daje podrški tom političkom smjeru“, kazao je Filipović.
Dodao je i da uz Rinčić stoji cijeli spektar desnice: HDZ, Most, HSP, Hrvatski suverenisti i Domino. Uz to, podsjećao je i na sličan scenarij u Opatiji. Tamo je partner Ive Rinčić, Amir Muzur, kao gradonačelnik doveo HDZ na vlast. „Klasična prevara birača. Sve su to isti ljudi, samo drugo vrijeme i drugi grad“, tvrdio je. Osim tvrdnji iz usta tada aktualnog gradonačelnika, o Rinčić kao političkom projektu Muzura se i pisalo u medijima (1,2).
Na navedene tvrdnje Rinčić, koja određuje svoje ideološko usmjerenje kao lijevi centar, je reagirala riječima: „to nisu samo neistine, nego i svjesno obmanjivanje birača“. Dodala je i da uvlačenje njene obitelji u kampanju prelazi sve granice i da se radi o prljavoj kampanji.
“Moj nevjenčani suprug je Amir Muzur, bivši gradonačelnik Opatije. Filipović stalno u kampanji spominje Amira Muzura, koji je postao gradonačelnik Opatije 2005. godine, kad nismo ni bili u vezi, a mi sad 20 godina poslije biramo gradonačelnika Rijeke. Nisam ničiji eksponent, niti Muzurov politički projekt“, rekla je Rinčić.
Nakon što je koalicija Akcije mladih i partnera postala najbrojnija grupacija u vijeću Rijeke, na konstituirajućoj sjednici je za predsjednika predložila Roberta Kurelića. Ipak, za njegovo imenovanje je ruku je diglo 15 vijećnika, a potrebno ih je bilo 16. Zanimljivo je da je za njega glasalo 11 vijećnika koalicije Ive Rinčić, podržalo ga je i dvoje vijećnika iz koalicije Mosta, ali i dvoje s koalicijske liste Marka Filipovića. Kandidata koji je kroz cijelu kampanju tvrdio da je Rinčić projekt HDZ-a i prevara birača (1,2).
Matea Dorčić kao primjer trivijalizacije žena u politici
Kad je u pitanju Matea Dorčić, o njoj se počelo pisati nakon što je Tomislav Šuta, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita pobijedio u izbornoj utrci (1,2,3). Jedan od zapaženijih naslova je bio „Od pekare do dogradonačelnice: Tko je Šutina najbliža suradnica Matea Dorčić?“ U tom istom tekstu piše da je prve dvije godine radnog staža odradila u jednoj velikoj splitskoj pekari i to u pravnoj službi. Drugi naslov je ipak bio manje senzacionalistički pa je pisalo: „Tko je Matea Dorčić? Od pravnice u pekari do druge žene grada…“
Unatoč sugestivnom prvom naslovu, Matea Dorčić je pravnica s dugogodišnjim iskustvom u javnoj upravi. Također, prije funkcije dogradonačelnice Splita, bila je pročelnica Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet u Splitsko – dalmatinskoj županiji.
Osim trivijalizacije njenog rada u pekari, o njoj se pisalo kroz odjeću i stil, što je slučaj kod brojnih političarki. Tako se pisalo „da voli nositi markiranu odjeću“ te se analizirao njen modni izričaj i frizure kroz godine (1,2,3).
Možemo li u idućim izbornim ciklusima bolje?
I kampanja za lokalne izbore kao i dosadašnji slučajevi stvaranja narativa o političarkama se oslanjanju na već uobičajene stereotipe i dezinformacijske narative o ženama u politici. Prikazivalo ih se kroz ulogu nečijih skrivenih igračica, marioneta, kao i kroz izbor njihove odjeće. Dodatno, u slučaju Matee Dorčić kroz senzacionalističke naslove trivijaliziralo se njeno iskustvo i kompetencije za bavljenjem funkcije dogradonačelnice.
Kroz ovu super izbornu godinu pokazalo se da se unutar izbornih kampanja politički istaknute žene prikazuju po već uobičajenom ključu – kao nepouzdane, suviše emocionalne, kroz seksualizaciju, kao nedovoljno inteligentne i/ili marionete. Ovim tekstom zaključujemo navedene prikaze žene u okviru izbornih kampanja. Ujedno se i nadamo da će idući izborni ciklusi donijeti pomake na ovom polju. Kako u medijskom prikazu političarki, tako i u narativima njihovih političkih oponenata – mahom muškaraca.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
