Uoči 10. Noćnog marša, koji se u Zagrebu održavao povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, 8. ožujka, osvanuli su i „gerilski“ plakati zalijepljeni preko ili u blizini plakata Noćnog marša te u blizini HNK, odakle je krenuo prosvjedni marš.
Na jednome od njih nalazio se sljedeći citat: „Kad bi se žene „odrekle svog spola“ tražeći jednakost s muškarcima, postale bi najodvratnija, bezbožna i odbojna bića te sigurno bi propale bez muške zaštite.“ – Kraljica Viktorija, najmoćnija žena u povijesti.
S obzirom na to da navedeni citat nema istaknut izvor, odlučile smo provjeriti njegovu autentičnost, ponajprije jer smo u nekim prethodnim slučajevima sličnih praksi utvrdile da citati nisu bili autentični. Uz to, navodni citat stavile smo u kontekst dominantnog rodnog poretka u vrijeme vladavine kraljice Viktorije.
Navedeni citat dio je šire izjave koja se pripisuje kraljici Viktoriji
Navedenu izjavu uspjele smo naći u više izvora na engleskom jeziku, pri čemu se negdje navodi da je riječ o dnevničkom zapisu iz 1870. godine, a negdje da je riječ o komentaru u pismu upućenom Sir Theodoru Martinu iz iste godine (1,2,3). Dodatni konzultirani izvori sugeriraju da je ipak riječ o potonjem kao kraljičinoj reakciji na vijest o tome da je Vikontesa Amberley preuzela čelnu poziciju u Društvu za pravo glasa žena s područja Bristola i zapadne Engleske. Pritom se obično navodi sljedeći tekst reakcije, (1,2,3,4):
„Izuzetno mi je stalo uključiti sve koji mogu govoriti ili pisati da se pridruže zaustavljanju te lude, opake ludosti ‘ženskih prava’, sa svim njezinim pratećim užasima, na koju je moj jadni i slabi spol usmjeren, pritom gubeći svaki osjećaj ženstvenosti i pristojnosti. Feministkinje bi trebalo dobro išibati. Kada bi se žene ‘odrekle svog spola’ tražeći jednakost s muškarcima, postale bi najodvratnija, bezbožna i odbojna bića te bi zasigurno propale bez muške zaštite.“
Odnos kraljice Viktorije prema ženskom pokretu i pravima
Ovaj citat jasno daje naznačiti kakav je odnos kraljica Viktorija imala prema ženskom pokretu i pravima, no dat ćemo pregled glavnih zaključaka iz stručne literature o toj temi.
Godine 1837. osamnaestogodišnja princeza Viktorija stupila je na prijestolje kao kraljica Ujedinjenog kraljevstva. Položaj je zadržala do svoje smrti 1901. godine. Dugogodišnje razdoblje njezine vladavine nazvano je po njoj – viktorijansko doba – i bilo je obilježeno industrijskim, znanstvenim i društvenim napretkom. Istodobno se tijekom trajanja njezine vladavine počeo razvijati sufražetski pokret nezadovoljan društvenim položajem žena (1,2).
Kao što se dalo vidjeti u komentaru iz 1870. godine, stav kraljice Viktorije prema ženskom pokretu i pravima žena bio je izrazito i dosljedno negativan, smatrajući ga prijetnjom društvenom poretku i moralnim vrijednostima viktorijanskog društva (“luda, opaka ludost”). Uz to, kraljica je ulagala znatan trud da bi prikrila svoje ovlasti i istaknula sliku o sebi kao izrazito majčinskoj figuri (1,2,3,4).
Viktorijin stav odražava širi paradoks viktorijanskog doba: iako je bila jedna od najmoćnijih žena u Europi, aktivno je odbacivala ideju političke emancipacije drugih žena.
Njezino protivljenje sufražetskim zahtjevima nije bilo samo osobno, nego i ideološko, jer je podržavala dominantnu ideju „odvojenih sfera“ koja je legitimirala rodnu hijerarhiju u kojoj je žena svedena isključivo na funkciju unutar doma i obitelji. Također, smatra se da je njen utjecaj, kao simboličke figure, pridonio legitimizaciji anti-sufražetskih stavova u britanskom društvu 19. stoljeća, iako sama nije bila aktivna politička akterica u zakonodavnim procesima (1,2,3,4,5).
Ideal žene u viktorijansko doba
Kao što smo već napomenule, dominantna doktrina viktorijanskog doba bila je takva da se žena smatrala prirodno prikladnom za privatnu sferu – kao supruga, majka i upraviteljica kućanstva – dok je javni i politički život pripadao muškarcima (1,2). Taj model počivao je na ideologiji „odvojenih sfera“, koja je ženama ograničavala pristup javnom životu i političkom djelovanju, dok je njihovu vrijednost mjerila kroz uspjeh u domaćinstvu i obiteljskoj ulozi (1,2).
Dakle, ideal žene u viktorijansko doba bio je prije svega vezan uz dom, obitelj i moralnost. Naglašavale su se vrline poput pobožnosti, skromnosti, marljivosti i odanosti, a majčinstvo je bilo shvaćeno kao vrhunac ženskog ispunjenja i identiteta.
Dom je idealiziran kao moralno utočište, a žena kao njegov središnji stup koji pruža emocionalnu stabilnost obitelji, društvu i državi (1,2). Takav ideal savršene žene je poznat i pod nazivom “anđeo u kući”, koji opisuje ženu koja se brinula za dom i djecu, bila čedna i pokorna (1,2).
Ipak, viktorijanski ideal vremenom se mijenjao te je proširen i na figuru koja služi i zajednici, često kroz religiju i dobrotvorni rad. Također, viktorijanski ideal ne može se poopćiti na život svih žena u 19. stoljeću s obzirom na evidentirana svjedočanstva o „aktivnom sudjelovanju žena u ranoj fazi industrijalizacije, ali i o rastućem ženskom pokretu i sve brojnijim glasovima u korist oslobađanja žena bračne, ekonomske i političke podčinjenosti“.
Zanemarivanje stvarnog povijesnog konteksta i korištenje ženskog autoriteta u svrhu poticanja polarizacije
Zaključno, navedeni citat predstavlja malinformaciju zato što se u javni prostor plasira stvaran (ili djelomično točan) citat, ali izvađen iz konteksta i upotrijebljen na manipulativan način s ciljem diskreditacije suvremene borbe za rodnu ravnopravnost.
Iako se izjava s plakata doista povezuje s kraljicom Viktorijom i odražava njezine negativne stavove prema ženskim pravima, pod legitimacijom ženskog političkog autoriteta zanemaruje se povijesni okvir viktorijanske ideologije „odvojenih sfera“ i nedostatka temeljnih osobnih, ekonomskih, društvenih i političkih sloboda žena.
Također, plakat jasno upućuje na namjeru utjecaja na percepciju javnosti i delegitimiranja događaja i njegovih sudionica. Pri tome se citat koristi kao retoričko sredstvo koje sugerira da su zahtjevi za ravnopravnošću „neprirodni“ ili ekstremni, čime se potiču negativne emocije i polarizacija. Upravo ta kombinacija točnog ili djelomično točnog sadržaja, izostanka konteksta i namjere manipulacije čini ovaj primjer tipičnim oblikom malinformacije.
