Konferencija „bE-SAFE = Lajk za sigurnost, STOP za nasilje“, posvećena problemu rodno uvjetovanog nasilja u digitalnom prostoru te mogućnostima njegove prevencije i suzbijanja, održana je prošli tjedan u Splitu, u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i udruge Domine.
Radi se o konferenciji projekta bE-SAFE koji se provodio s nekoliko organizacija i institucija iz Hrvatske, Španjolske i Portugala. Bio je usmjeren na istraživanje rodno uvjetovanog kibernetičkog nasilja, podizanje svijesti o njegovim različitim oblicima i posljedicama te jačanje mehanizama prevencije i zaštite žena i djevojčica u digitalnom okruženju.
Rodno utemeljeno digitalno nasilje kao svakodnevica mladih u EU
Na konferenciji su predstavljeni rezultati sveobuhvatnog međunarodnog istraživanja o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju u EU na primjeru Hrvatske, Portugala i Španjolske. O njima smo već detaljno pisale na Libeli, a na konferenciji ih je predstavila voditeljica istraživanja, dr.sc. Mirjana Adamović s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Rezultati pokazuju da je ovaj oblik nasilja postao uobičajen dio digitalne svakodnevice mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 4.200 sudionika i sudionica.
U sve tri države utvrđeni su slični obrasci: oko dvije trećine mladih tijekom posljednjih godinu dana svjedočilo je rodno utemeljenom digitalnom nasilju, gotovo polovica ga je osobno doživjela, dok između 15 i 31 posto mladih priznaje da su i sami počinili neki njegov oblik.
Najčešće je riječ o vrijeđanju na temelju fizičkog izgleda, seksualno pogrdnim uvredama, širenju glasina o seksualnom ponašanju ili orijentaciji te neželjenim seksualnim porukama. Posebno zabrinjava normalizacija takvih ponašanja, koja se među mladima često tumače kao šala, uobičajena komunikacija ili sastavni dio online kulture.
Istraživanje potvrđuje i izražene rodne razlike u iskustvima nasilja. Djevojke i mlade žene češće su izložene seksualiziranim oblicima nasilja, dok dječaci i mladići češće prijavljuju prijetnje fizičkim nasiljem. Najranjiviju skupinu u sve tri države predstavljaju LGBTIQ+ mladi.
Važan je nalaz i da počinitelji_ice najčešće nisu anonimne osobe s interneta, nego osobe iz neposrednog društvenog okruženja žrtava – vršnjaci, prijatelji te sadašnji ili bivši partneri. Rezultati, također, upozoravaju na raširenu kulturu šutnje i nedostatnu institucionalnu podršku. Velik dio mladih nikome ne prijavljuje doživljeno nasilje, nego ga nastoji ignorirati, blokirati počinitelja_icu ili čekati da prestane. Istodobno, učenici_e često nemaju povjerenja u učinkovitost reakcija škola i drugih institucija. Nastavnici_e upozoravaju na nedostatak edukacije i odgovarajućih alata, a roditelji nerijetko nisu dovoljno uključeni u digitalni život djece.
Jedan od posebno važnih nalaza jest i raskorak između sposobnosti mladih da prepoznaju nasilje kada su mu izloženi ili mu svjedoče i njihove spremnosti da isto ponašanje prepoznaju kao nasilje kada ga sami čine.
Temeljni zaključak istraživanja jest da je rodno utemeljeno digitalno nasilje odraz postojećih društvenih i rodnih nejednakosti koje se reproduciraju i dodatno pojačavaju u digitalnom prostoru.
Stoga, njegovo suzbijanje zahtijeva više od poučavanja o sigurnom korištenju interneta. Nužni su sustavni preventivni i obrazovni programi o rodnoj ravnopravnosti, seksualnosti i digitalnim odnosima, jačanje kapaciteta škola i roditelja te razvoj dostupnih i učinkovitih mehanizama zaštite i podrške žrtvama.
Prevencija digitalnog nasilja mora početi puno prije srednje škole
O ovim nalazima i preporukama te iskustvu rada s problemom rodno uvjetovanog digitalnog nasilja razgovaralo se na panelu „Od prevencije do zaštite: iskustva suradnje u suzbijanju rodno uvjetovanog digitalnog nasilja“. Predstavnice organizacija civilnog društva, obrazovnih ustanova i nadležnih institucija potvrdile su da je rodno uvjetovano nasilje u digitalnom prostoru sve prisutniji i složeniji društveni problem, čiji se obrasci nadovezuju na postojeće rodne nejednakosti, stereotipe i nasilje u fizičkom svijetu. Digitalne tehnologije pritom omogućuju nove oblike nasilja, njegovo brzo širenje i dugotrajne posljedice za žrtve.
Iskustva iz obrazovnog sustava pokazuju da su među mladima prisutni vrijeđanje na temelju izgleda i ponašanja, neželjeni seksualizirani sadržaji, dijeljenje intimnih fotografija bez pristanka i različiti oblici prijetnji. Poseban problem, također, predstavlja činjenica da mladi često ne prepoznaju takva ponašanja kao nasilje niti razumiju njihove posljedice, uključujući trajnost digitalnog traga. Istodobno, nastavnici_e i stručni_e suradnici_e teško otkrivaju nasilje koje se odvija u zatvorenim digitalnim komunikacijskim grupama, zbog čega za njega nerijetko saznaju tek kada žrtva progovori ili se pojave promjene u njezinu ponašanju.
Govoreći o preventivnom radu s mladima, Sanja Cesar, voditeljica programa Spol, rod i seksualna prava iz udruge CESI predstavila je iskustva provedbe i evaluacije edukacijskog programa eksperimentalno primijenjenog u više od 20 hrvatskih škola. Naglasila je da prevencija mora započeti znatno prije srednjoškolske dobi, osobito u razdoblju ulaska u pubertet, pa čak i ranije u djetinjstvu, kada se oblikuju stavovi o rodnim odnosima, seksualnosti i osobnim granicama.
Tijekom provedbe programa ključnim se pokazao rad na prepoznavanju rodnih stereotipa i društvenih očekivanja, razumijevanju pristanka, poštovanju tjelesne autonomije te osvještavanju odgovornosti počinitelja_ica umjesto okrivljavanja žrtava. Posebna pozornost posvećena je ulozi promatrača i promatračica nasilja, njihovoj sposobnosti prepoznavanja štetnog ponašanja i spremnosti na reagiranje.
Evaluacija programa pokazala je pozitivne promjene u znanju, stavovima i ponašanju mladih, uključujući razumijevanje rodnih odnosa, odnos prema žrtvama i prepoznavanje odraslih osoba kojima se mogu obratiti za pomoć. Međutim, Cesar je istaknula da pojedinačni edukacijski programi, koliko god bili uspješni, ne mogu zamijeniti sustavnu i kontinuiranu prevenciju dostupnu svoj djeci.
U tom smislu smatra da je već izgubljena bitka na prevenciji rodno uvjetovanog digitalnog nasilja. Konačno, naglasila je važnost aktivnog uključivanja mladih u osmišljavanje edukacijskih sadržaja, kako bi oni bili prilagođeni njihovim stvarnim iskustvima i potrebama.
Digitalno nasilje zahtijeva zajednički odgovor
Na panelu su sudjelovale i Antonela Lolić, voditeljica Službe za izvještajnu analitiku i odnose s javnošću PU Splitsko-dalmatinske i Ivana Papac, upraviteljica Područnog ureda Split Hrvatskog zavoda za socijalni rad. One su, također, upozorile na sve izraženije premještanje protupravnih ponašanja u digitalni prostor, nedostatnu vidljivost pojedinih oblika nasilja te složenost i dugotrajnost postupaka koji mogu dodatno obeshrabriti žrtve od prijavljivanja.
Jedna od središnjih tema panela bila je važnost međuresorne i multidisciplinarne suradnje škola, policije, sustava socijalne skrbi, organizacija civilnog društva i drugih stručnih službi. Sudionice su se složile da nijedna institucija ne može samostalno učinkovito odgovoriti na problem digitalnog nasilja, osobito kada je potrebno istodobno osigurati zaštitu žrtve, rad s počiniteljem i podršku obitelji.
Pritom su upozorile i na postojeće nedostatke suradnje, poput nedovoljne razmjene informacija, kratkih međuresornih sastanaka i neujednačenog postupanja pojedinih institucija. Naglašena je i važnost uloge roditelja, jer su oni ti koji trebaju razvijati odnos povjerenja s djecom, razgovarati o digitalnim iskustvima bez tabu tema i biti osposobljeni prepoznati nasilje te pružiti djeci podršku.
*Konferencija je organizirana u okviru europskog projekta „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama te stvaranje sigurnijeg online okruženja“ (bE-SAFE), financiranog europskim sredstvima kroz program CERV (Daphne), a čija je nositeljica Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Uključi ravnopravnost”. Sufinancira ga Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
