Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, kada se provode javnozdravstvene akcije i kampanje te veću vidljivost dobiju poruke o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i podrške oboljelima. No, borba protiv ove bolesti ne vodi se samo u ordinacijama, bolnicama i laboratorijima. Njezin važan dio odvija se i u informacijskom prostoru, u kojem žene svakodnevno nailaze na raznorazne savjete, upozorenja i obećanja.
“Potreba za informacijama itekako je normalna i očekivana nakon dijagnoze bilo koje onkološke bolesti pa tako i raka dojke. Dobivanje praktičnih i pouzdanih informacija izvor je važne podrške za oboljele od raka i njihove bližnje. Većina njih te informacije vrlo aktivno traži i dobiva na različite načine osim od stručnjaka koji pružaju onkološku skrb: u čekaonicama, savjetima prijatelja i obitelji, pretraživanjem izvora dostupnih na internetu…”, kaže nam Maja Erceg Tušek, voditeljica Centra za psihološku pomoć udruge žena oboljelih i liječenih od raka “SVE za NJU”.
Kroz rad s oboljelima udruga se susreće s brojnim dezinformacijama o uzrocima bolesti, dijagnostici i prevenciji, nepovjerenjem prema metodama liječenja koje se koriste te zabludama povezanima s alternativnih metodama liječenja. Erceg Tušek kaže da one mogu biti štetne “jer ne mogu zamijeniti liječenje koje je rezultat značajnih znanstvenih spoznaja i pomno razvijanih metoda liječenja”.
Iskustvo tisuća žena
Naša sugovornica podsjeća da rak dojke može pogoditi svaku ženu tijekom života te da se mnoge s tom bolešću susreću kroz vlastito iskustvo ili iskustvo bliskih osoba. U Hrvatskoj, prema podacima iz 2023. godine, gotovo 39.000 žena živi s iskustvom dijagnoze raka dojke.
“Ta brojka sad je još i veća. Procjena je da će svaka deveta žena oboljeti od raka dojke. Iako puno rjeđe, od raka dojke obolijevaju i muškarci pa to nije samo ženska bolest. Rani rak dojke visoko je izlječiv, a modernim lijekovima i proširena bolest se dugo može držati pod kontrolom i sve više žena je dugi niz godina na terapiji pa rak dojke sve više postaje cjeloživotna kronična bolest. Zahvaljujući napretku u liječenju, smrtnost od raka dojke drastično se smanjila zadnjih desetak godina (1,2,3)”, objašnjava Erceg Tušek.
Dodaje da rak dojke ne možemo u pravom smislu spriječiti, ali možemo ga rano ili što ranije moguće otkriti. “Oko polovice svih karcinoma dojke razvijaju se u žena koje, osim spola (žene) i dobi (preko 40 godina), nemaju čimbenike rizika za rak dojke. Osim dobi, postoje čimbenici koji povećavaju rizik od raka dojke, međutim ne izazivaju ga sami po sebi. Rak dojke pojavljuje se u svim zemljama svijeta i to kod žena u bilo kojoj dobi nakon puberteta.
U kasnijim godinama života rizik od oboljenja se dodatno povećava stoga su i Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka dojke obuhvaćene sve žene u RH u dobi od 49 do 70 godina. Povezano s tim, mlađe žene ponekad smatraju da nisu u riziku i da ne mogu oboljeti što nije točno.
17,2 posto novooboljelih u posljednjem izvještaju Registra za rak bile su upravo žene mlađe od 49 godina stoga se i mlađe žene uz samopregled trebaju kontrolirati po preporuci liječnika, ultrazvukom, mamografijom od dobi 38-40 godina te ovisno o rizicima koje imaju, npr. ako zna za nasljedni karcinom u obitelji i drugim metodama ili češće”, iznijela nam je podatke.
Mitovi o uzrocima raka dojke
Što se tiče konkretnih mitova o uzrocima raka dojke, paleta je široka. Među onima koji dugo već kolaju su oni da bolest uzrokuje nošenje grudnjaka (posebno onih sa žicom) navodno zato što ometaju limfnu drenažu, te antiperspiranti zbog aluminijskih soli koje sadrže. Unatoč tome što se ove tvrdnje uporno ponavljaju, znanost ih ne potvrđuje (1,2,3,4).
Pojavljuju se, također, neprovjerene i netočne tvrdnje koje rak dojke ili povećan rizik od obolijevanja povezuju s cjepivima protiv koronavirusa (1,2) ili pobačajem (1,2). A neke internetske teorije zaista mogu doseći visoku razinu bizarnosti. Primjerice, da svakodnevno ispijanje samo jedne čaše kravljeg mlijeka može povećati rizik od raka dojke za čak 50 posto.
Erceg Tušek nam objašnjava da točan uzrok mnogih slučajeva razvoja raka nije poznat. Rizik mogu povećati životne navike i utjecaji iz okoliša, ali i nasljedna sklonost, na koju ne možemo utjecati.
“Primjećujemo zablude među ženama koje nam se obraćaju o tome zbog čega su i kako oboljele od raka dojke te što sad moraju ili ne smiju raditi kako bi se uspješnije liječile. Često pribjegavaju restrikcijama ili promjenama prehrane na svoju ruku ili preporuku osoba koje nisu stručne. Zdrav način života igra vrlo važnu ulogu u sprječavanju raka dojke i važan je za bolje podnošenje liječenja, ali ne može garantirati da nećete dobiti rak. Žene, također, često traže mogući razlog nastanka u nečemu što su pogrešno radile ili nisu radile, često se krive zbog toga kako su razmišljale i živjele prije dijagnoze“, kazala je Erceg Tušek.
Dodaje da „iako dugoročni stresori mogu na različiti način iscrpljivati organizam i činiti nas zdravstveno ranjivijima treba biti jako oprezan pri donošenju uzročno-posljedičnih zaključaka jer je nastanak karcinoma kompleksan i rezultat puno čimbenika.”
Mitovi o pregledima i dijagnostici
Ovi mitovi mogu izazvati nepotreban strah i odvratiti žene od pravodobnog pregleda. Jedna od njih je i tvrdnja da biopsija može potaknuti širenje raka, odnosno da uzimanje dijela tkiva iglom može “uzdrmati stanice raka” i proširiti ih po cijelom tijelu (1,2). U stvarnosti, rizik od širenja tumorskih stanica putem igle iznimno je rijedak i nije razlog za izbjegavanje postupka.
Također se često pojavljuju pozivi ženama da prestanu odlaziti na mamografiju jer je navodno opasna i nepotrebna. Neki dezinformatori idu toliko daleko da (potpuno netočno) tvrde da žena koja deset godina svakih šest mjeseci ili jednom godišnje obavlja mamografiju primi jednaku količinu zračenja kao osoba koja se tijekom atomskog bombardiranja Hirošime nalazila oko kilometar i pol od epicentra.
Raskrinkavanjem tvrdnji o mamografiji redovito se bave mediji za provjeru točnosti informacija (1,2,3,4), a kao posebno raširene navela ih je i Erceg Tušek: “Mamografija je već desetljećima u suvremenoj medicini zlatni standard. Radi se o rendgenskoj metodi za rano otkrivanje raka dojke pomoću niskih doza zračenja, kojom se snimaju strukture dojke. Pregled obično traje pet do 10 minuta, a uključuje kompresiju dojke i ključan je za otkrivanje promjena prije vidljivih simptoma. Društvenim se mrežama svako toliko pojave dezinformacije o štetnosti tog pregleda, a ide se toliko daleko i da se tvrdi da sama mamografija uzrokuje rak, što je demantirano u više navrata. Mamografija je osnovni pregled za rano otkrivanje raka dojke koji je prihvaćen kao metoda probira kod žena starijih od 40 godina koje nemaju simptome jer je jedina metoda pregleda dojki za koju je dokazano da smanjuje smrtnost od raka dojke.“
„Upravo zahvaljujući povećanom odazivu na besplatnu mamografiju u Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, većem broju rano otkrivenih karcinoma i napretku u liječenju, smrtnost od raka dojke u Hrvatskoj smanjena je za 25 do 30 posto posljednjih desetak godina”, naglasila je Erceg Tušek.
Lažna obećanja o liječenju
I posljednju veliku skupinu mitova i dezinformacija o liječenju raka dojke čine obećanja o izlječenju bez konvencionalne terapije – uz pomoć “lijekova” koje svi imamo doma ili su lako nabavljivi.
Dio tih dezinformacija često nastaje izvrtanjem znanstvenih istraživanja koja pojedinim tvarima pripisuju potencijalno antikancerogeno djelovanje. Tako se onda, zbog njihova mogućeg djelovanja na stanice raka, na listu “lijekova” netočno uvrštava pčelinji otrov, ananas ili ljute papričice. No, rezultati laboratorijskih istraživanja ne znače da su te tvari učinkovite u liječenju raka kod ljudi, niti da mogu zamijeniti dokazanu terapiju.
Napomenut ćemo da suplementi prehrani i neke pomoćne prakse ne mogu zamijeniti provjerene medicinske postupke liječenja raka, već se mogu koristiti isključivo kao podrška organizmu uz znanje i odobrenje onkologa.
Kemoterapija, odnosno liječenje uz pomoć lijekova koji ciljano djeluju na stanice raka, česta je meta dezinformatora. Ona može izazvati ozbiljne nuspojave, ali njezina se primjena preporučuje kada očekivana korist nadmašuje rizike.
“Vezano uz liječenje, treba prije svega s onkološkim timom koji vodi liječenje raspraviti ako žena ima izražene nuspojave ili tražiti drugo mišljenje ako se radi o nekoj nejasnoj kompliciranijoj situaciji, ali žene doista ponekad nakon dijagnoze iako budu informirane o posljedicama iz različitih razloga niti ne započinju predloženo liječenje, ne pristaju na neki dio predloženog liječenja ili kompletno odustaju od predloženog liječenja zbog straha od nuspojava, vrijednosti u koje se takvo liječenje ne uklapa ili vjerovanja da neće pomoći. U takvim situacijama, koje su nama posebno teške, nažalost svjedočimo brojnim komplikacijama i lošim ishodima kod tih žena koji su se uvelike mogli spriječiti”, govori nam Erceg Tušek.
Zamke i zablude u digitalnom prostoru
Prema njoj, sadržaji dostupni na društvenim mrežama, internetskim platformama i mobilnim aplikacijama u čijem su nastanku sudjelovali stručnjaci_kinje koji_e su se rukovodili_e važećim smjernicama i referencama, mogu biti važan izvor pouzdane informacijske podrške za oboljele i njihove bližnje.
“Dobar primjer je stranica o prehrani onkoloških bolesnika “nijeFRKA.hr” koja okuplja brojne stručnjake i rukovodi se važećim znanstvenim spoznajama. Upravo su tvrdnje vezane uz prehranu i suplementaciju posebno problematični sadržaji kojima su osobe oboljele i liječene od onkoloških bolesti svakodnevno bombardirane te jedna od tema koju najčešće pretražuju jer žele nešto dobro učiniti za sebe i svoje zdravlje“, kazala je Erceg Tušek.
Dodaje i da je ovo područje u kojem smo jako ranjivi_e jer smo izloženi_e iskorištavanju zbog profita različitih interesnih skupina i pojedinaca_ki koji_e reklamiraju svoje proizvode. „Ti proizvodi ponekad ne nanose štetu, osim financijsku, ali niti ne pomažu, a najopasnije su one situacije kad ti proizvodi mogu značajno utjecati na drugo liječenje kroz koje prolaze, moguće su vrlo opasne interakcije, razvoj brojnih nuspojava, iscrpljivanje organizma i brojne druge komplikacije koje su se mogle izbjeći”, prenosi nam Erceg Tušek i savjetuje da budemo skeptični prema “čudesnim lijekovima” te da informacije tražimo isključivo iz pouzdanih, znanstveno utemeljenih izvora.
Internetski forumi, kako napominje, mogu biti važni u smislu međusobne podrške i razmjenjivanja iskustava, ali su i najmanje pod bilo kakvim stručnim nadzorom. Iako je tamo moguće naići na važne i dobre informacije, Erceg Tušek smatra da to najčešće nije tako “jer ne znate tko je osoba koje te savjete dijeli i koliko je stručna”.
“Također, trebamo biti oprezni da ne generaliziramo nečije iskustvo na tuđa ili naša iskustva. Iako se s tako podijeljenim iskustvima možemo lakše povezati jer su osobna, ona nas mogu odvesti u potpuno krivom smjeru, dodatno nas zabrinuti, zbuniti ili bespotrebno preplašiti. Dvije osobe mogu imati gotovo identičnu dijagnozu, ali zbog različitih faktora koji utječu na to kako će liječenje kod koga izgledati, kako će ga baš ta osoba podnositi i mnogih drugih koje se razlikuju od osobe do osobe ne možemo očekivati da će to tako ići i kod nas”, zaključuje naša sugovornica.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “GenderFacts – dezinformacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju”. Sufinancira ga Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
