U prethodnom smo članku provjeravale tvrdnje o tzv. postabortivnom sindromu iz intervjua s Džejn Galić, voditeljicom inicijative 40 dana za život u Zadru. U istom se intervjuu Galić osvrnula i na potencijalne razloge zbog kojih se žene odlučuju na inducirani pobačaj. Pritom je izjavila sljedeće:
„Prema iskustvima koja sam čula, među ženama koje se odlučuju na pobačaj ima i onih koje su u braku, imaju djecu i stabilne materijalne uvjete. Neke jednostavno ne žele mijenjati život koji trenutačno imaju. Zadovoljne su svojim okolnostima i ne žele da im dolazak još jednog djeteta promijeni svakodnevicu.”
U javnim raspravama o pobačaju često se pojavljuju različite tvrdnje o ženama koje se odlučuju na prekid trudnoće, njihovoj dobi, bračnom statusu i obiteljskim okolnostima, o čemu smo već pisale (1,2). Pritom se, nerijetko, stvara dojam da je riječ ponajprije o mladim, neudanim ženama koje još nemaju djecu.
Za potrebe ove provjere usredotočile smo se na dva obilježja koja je moguće pratiti kroz službene zdravstveno-statističke podatke: bračni status žena koje su obavile legalno inducirani pobačaj i broj njihove prethodno živorođene djece. Pritom smo analizirale podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
Dio tvrdnje koji se odnosi na materijalne uvjete ne možemo provjeriti jer službene evidencije HZJZ-a ne obuhvaćaju podatke o prihodima, a nacionalno reprezentativna istraživanja koja bi pokazala raspodjelu žena koje su se odlučile na legalno inducirani pobačaj prema prihodima kućanstva ili njihovoj materijalnom statusu nismo pronašle.
Žene koje već imaju djecu čine veliku većinu među ženama koje obavljaju legalno inducirani pobačaj
Prema izvješćima HZJZ-a, u Hrvatskoj je u zadnjih 30 godina zabilježen velik pad broja legalno induciranih pobačaja s 12.339 u 1996. na 2025. bilo 3.170 (1,2). Drugim riječima, takvih je vrsta pobačaja otprilike četiri puta manje nego prije 30 godina.
Također, valja primijetiti da se u istom razdoblju udio legalno induciranih pobačaja u ukupnom broju pobačaja i prekida trudnoće smanjio sa 62,8 posto u 1996. na 37 posto u 2025. U međuvremenu je porastao udio ostalih prekida trudnoće (ostali abnormalni produkti začeća, izvanmaternična trudnoća, ostali pobačaj, nespecificirani pobačaj) s 19,2 na 42,4 posto, kao i udio spontanih pobačaja sa 17,9 na 20,5 posto.
HZJZ-ova izvješća (1,2,3,4,5) pokazuju da u zadnjih 20 godina žene koje su prethodno rodile redovito čine veliku većinu žena koje su obavile legalno inducirani pobačaj. Primjerice, prema podacima za 2006. godinu, oko 70 posto žena nad kojima je obavljen legalno inducirani pobačaj prethodno je rodilo jedno ili više djece. Slični rezultati vidljivi su i u kasnijim godinama, uz pokoju iznimku, poput 2010. godine, kada je njihov udio iznosio nekih 56 posto.
Detaljniji uvid u podatke za 2024. godinu pokazuje da 28,6 posto žena koje su imale legalno inducirani pobačaj nije prethodno rodilo, 18,4 posto rodilo je jedno dijete, 23,8 posto dvoje djece, 12,6 posto troje, a 8,6 posto četvero ili više djece. Za preostalih osam posto slučajeva podaci o broju prethodno živorođene djece nisu bili poznati.
U 2025. godini vidjeli smo nastavak navedenog trenda (1,2). I dalje su najveći udio žena kod kojih je zabilježen legalno inducirani pobačaj imale žene bez djece s 30,1 posto. Potom su slijedile žene s dvoje djece (22,5 posto) i jednim djetetom (19,1 posto). Žene s troje živorođene djece činile su 11,3 posto, a žene s većim brojem živorođene djece 9,4 posto ukupnog broja.
Dakle, premda su žene koje prethodno nisu rodile najveća pojedinačna kategorija, one ne čine većinu žena koje imaju legalno inducirani pobačaj. Naime, dugogodišnji prevladavajući trend je takav da se velika većina legalno induciranih pobačaja (otprilike 70 posto) obavlja nad ženama koje već imaju djecu.
Među ženama koje su se odlučile na legalno inducirani pobačaj najveći je udio udanih žena
Prema službenim podacima HZJZ-a, najveći udio žena kod kojih je zabilježen legalno inducirani pobačaj godinama čine žene koje su u braku. Tako je u 2012. od 3.572 žena koje su zatražile prekid trudnoće u braku bilo njih 51,5 posto., u 2014. je od njih 3.020 u braku bilo 45,3 posto, a u 2015. od njih 3.002 u braku je bilo 42,4 posto.
I u idućih deset godina najveći udio žena kod kojih je evidentiran legalno inducirani pobačaj činile su žene koje su bile u braku. U 2023. među 2.229 prijavljenih legalno induciranih pobačaja, podatak o bračnom statusu je bio nepoznat u 38,8 posto slučajeva, a za 30,0 posto žena je evidentirano da su bile u braku. Neudanih je bilo 22,4 posto. Među ženama kod kojih je legalno inducirani pobačaj učinjen na njihov zahtjev, a bez medicinskih ili drugih zakonom utvrđenih razloga (1.674 pobačaja), 28,9 posto je bilo u braku. U 2024. godini, među 2.046 prijavljenih legalno induciranih pobačaja, podatak o bračnom statusu je bio nepoznat u 34,2 posto slučajeva, a za 32,2 posto žena je evidentirano da su bile u braku. Neudanih je bilo 23,3 posto. Među ženama kod kojih je legalno inducirani pobačaj učinjen na njihov zahtjev, a bez medicinskih ili drugih zakonom utvrđenih razloga (1.612 pobačaja), 30,1 posto je bilo u braku.
Iz analiziranih izvješća se vidi da kod znatnog dijela žena bračni status nije poznat. Pritom njihov udio u ukupnim podacima lagano raste kroz godine, dok se udio udanih žena smanjuje, a udio neudanih žena ostaje na približno istoj razini. Zbog toga se razlike među pojedinim godinama ne mogu automatski tumačiti kao promjene u stvarnoj zastupljenosti udanih žena među onima koje su obavile legalno inducirani pobačaj.
Izjava voditeljice inicijative 40 dana za život u Zadru je točna
Zaključno, iz svega navedenog možemo utvrditi da je točna izjava Džejn Galić o tome da među ženama koje se odlučuju na pobačaj ima i onih koje su u braku te imaju djecu.
Ipak, ovdje treba napomenuti da njihov broj nije zanemariv, kako bi mogla sugerirati ova izjava, već da se upravo žene koje se nalaze u braku, kao i one koje već imaju djecu najčešće odlučuju na legalno inducirani prekid trudnoće.
Što se tiče dijela izjave o materijalnom statusu žena koje se odlučuju na prekid trudnoće, njega nismo mogli valjano provjeriti zbog nedostatka službene statistike i nacionalno reprezentativnih istraživanja o pobačaju koja uključuju prihode kao varijablu.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “GenderFacts – dezinformacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju”. Sufinancira ga Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
