U fokusu

Vrijeme je da stvorimo radna mjesta koja odgovaraju stvarnim potrebama zaposlenica – žena u Hrvatskoj

Menstruacija i menopauza: predstavljen policy brief „Radna mjesta bez tabua“

Slika sa saborske rasprave u Odboru

Foto: I.Z.

Na saborskom Odboru za ravnopravnost spolova u srijedu, 11. studenoga, održana je tematska sjednica „Menstruacija i menopauza na radnom mjestu – zdravlje, radna prava i ravnopravnost“.

Na raspravi su Petra Salarić, osnivačica pstabooa i Anamarija Tkalčec iz CESI predstavile istraživanje o utjecaju menstruacije i (peri)menopauze na radni život žena, kao i policy brief „Radna mjesta bez tabua“. Uz njih, uvodničarke su bile dr. sc. Jasenka Grujić, prof. dr. sc. Marina Šprem Goldštajn, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić te Tanja Žaja, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za obitelj u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

„Mi smo dugo i čini mi se da još uvijek menstruaciju i menopauzu doživljavamo kao privatnu stvar žena, kao nešto što trebamo prešutjeti. Neke od nas i teškom mukom izdržati i nekako uskladiti s poslovnim obvezama. Ali ako određeno zdravstveno iskustvo utječe na sposobnost žene da radi i da zadrži zaposlenje, da napreduje i ostvaruje prihod, onda to više nije i ne smije biti privatna stvar“, kazala je uvodno Marija Lugarić, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova kazavši da to postaje pitanje radnih prava i ravnopravnosti.

Pritom je dodala da je dobro da se o ovim temama počelo razgovarati i na međunarodnih razini te je rekla da na ovoj raspravi želi otvoriti nekoliko pitanja: jesu li postojeća radna prava i mjere zaštite na radu dovoljni, trebaju li poslodavci posebne smjernice te kako ženama omogućiti fleksibilnije radne uvjete, odgovarajuću zdravstvenu skrb i prilagodbe na radnom mjestu bez stigmatizacije.

„Mi ovdje ne govorimo o privilegijama i o nečemu što žene traže posebno za sebe. Mi govorimo o tome da žene ne bi trebale birati između vlastitog zdravlja i posla. I govorimo, zapravo, o dobrobiti i dostojanstvu žena“, kazala je Lugarić.

Što kažu podaci prvog istraživanja CESI i pstabooa o utjecaju menstruacije i (peri)menopauze na radni život žena?

Petra Salarić iz pstaboo je predstavila neke od osnovnih nalaza istraživanje koje je provela u suradnji s CESI. O detaljnim nalazima smo pisale već nekoliko puta (1,2). Naglasila je da utjecaj tabua – a menstruacija i (peri)menopauza to još uvijek jesu – negativno utječe na mentalno zdravlje 73,1 posto žena te na samopouzdanje 67,2 posto žena.

Također, čak 93,4 posto ispitanica smatra da žene ne bi trebale držati za sebe potrebe i tegobe oko menopauze.

Što se tiče utjecaja na posao, ispitanice navode da su radile i kad se nisu osjećale sposobnima za rad (67,2 posto), da im je produktivnost bila smanjenja (52,4 posto) te da su imale povećanu razinu stresa (58,9 posto).

Što se tiče mjera podrške na radnom mjestu, 50,2 posto ispitanica navodi da ne postoje mjere podrške na njihovim radnim mjestima, 24,1 posto da postoje i da se provode, a 11,4 posto ne zna postoje li mjere. Najčešće mjere su toalet s umivaonikom, liječnički pregledi u radnom vremenu, regulacija temperature te menstrualni proizvodi u toaletima.

„Ono što naše ispitanice traže – nije puno. Tu se u principu radi o fleksibilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih radnih uvjeta, kada simptomi to zahtijevaju. Tu je bio rad od kuće i fleksibilno radno vrijeme“, kazala je Salarić.

Zaključno je naglasila da ako se ovime nećemo baviti, žene mogu ranije izaći iz svijeta rada, to može utjecati na zadržavanje žena u radnoj snazi, smanjuje se produktivnost i samopouzdanje žena te se potencira stigma i tabu u profesionalnim odnosima.

Što sadrži policy brief?  

Nakon sukusa rezultata istraživanja, Anamarija Tkalčec iz CESI okupljenima je predstavila policy brief „Radna mjesta bez tabua“.

„Željele smo povezati rezultate našeg istraživanja s praksama koje već postoje u državama članicama EU, kao i s nekim drugim međunarodnim praksama te zakonodavnim mogućnosti koje postoje. Na osnovu toga željele smo predložiti konkretne mjere podrške koje možemo poduzeti kroz rad institucija, kroz rad poslodavaca – ali i sindikata“, kazala je Tkalčec.

Dodaje: „naša je polazna poruka vrlo jednostavna. Dakle, čule ste podatke i mi ne tražimo, kao što je Marija već naglasila, stvaranje nekih posebnih prava ili povlastica. Tražimo da se postojeće mogućnosti koje već imamo u hrvatskom zakonodavstvu bolje koriste kao bi radna mjesta odgovarala stvarnim potrebama zaposlenica. Dakle, žene u Hrvatskoj“.

Kao neke od preporuka je navela potrebu da se učinkovitije koristi postojeći zakonodavni okvir, razvoj nacionalnih smjernica koje mogu pomoći poslodavcima_kama u razvoju internih politika prilagođenih različitim djelatnostima i veličini organizacije, poticanje razvoja konkretnih mjera na radnim mjestima, važnost suradnje različitih dionika_ica te parlamentarnu inicijativu kojoj bi bio cilj potaknuti razvoj dobrih organizacijskih politika koje prepoznaju zdravstvene potrebe žena u trgovačkim društvima u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i otvoriti nacionalni dijalog o kvaliteti radnih mjesta, ravnopravnosti spolova i održivosti tržišta rada. Detaljne preporuke nalaze se ovdje.

„Voljele bismo da današnji razgovor bude početak konkretnijeg institucionalnog djelovanja i zato pozivamo i ovaj odbor da podrži preporuke i potakne suradnju nadležnih Ministarstava, poslodavaca, sindikata, stručne zajednice – na razvoju nacionalnih smjernica i primjeru dobrih praksi“, zaključno je rekla Tkalčec i naglasila da „radna mjesta bez tabua nisu samo ona na kojima se otvoreno govori o menstruaciji i menopauzi već su to radna mjesta na kojima se potrebe zaposlenica prepoznaju i ne temelju njih poduzimaju konkretne mjere.“

Žensko reproduktivno zdravlje još uvijek prati šutnja i stigma, posebice na radnim mjestima

Preostale uvodničarke raspravljale su o temama koje muče žene u Hrvatskoj, a o kojima se još premalo govori – menopauzi, menstruaciji, endometriozi – kao i mogućnostima podrške ženskom zdravlju.

Prof. dr. sc. Marina Šprem Goldštajn, predstavnica Hrvatskog društva za menopauzu, istaknula je da se žene nerijetko osjećaju velik broj simptoma vezanih za menopauzu s kojima se pojavljuju na svom radnom mjestu te da se često ustručavaju razgovarati s poslodavcima zbog straha od nerazumijevanja i mogućih posljedica za svoj profesionalni položaj.

Kazala je da je „važno reći da svi ti simptomi ne stoje u zraku, u vakuumu već se nalaze u radnoj okolini. Moramo znati što će negativno utjecati na njih, a što će pomoći. Kao što su kolegice već rekle, postoje jednostavne i jeftine mjere koje možemo upotrijebiti u svakodnevnom radu. Ne trebamo čekati zakonodavce, već neke od mjera možemo primijeniti već danas.“

Kao pozitivne pomake kazala je da „Hrvatska za razliku od većine europskih zemalja ima dostupne sve mogućnosti liječenja menopauzalnih tegoba – ne samo hormonske, nego i nehormonske za one žene koje ne smiju ili ne žele uzimati hormonsko liječenje“ te činjenicu da je ovogodišnja EU Strategija za rodnu ravnopravnost je po prvi put spomenula menstruacijsko i menopauzalno zdravlje.

dr. sc. Jasenka Grujić u svom izlaganju fokusirala se na menstruaciju i utjecaj iste na radna mjesta. Posebnu pozornost posvetila je endometriozi, kao i popratnim iscrpljujućim posljedicama te dijagnoze – simptomima i boli koji mogu otežati svakodnevno funkcioniranje, školovanje i rad.

Kazala je da je za mlade osobe, kako djevojke tako i dečke važno da se „u školske kurikulume integrira znanstveni, rodno osjetljiv zdravstveni odgoj ili sveobuhvatna seksualna edukacija“.

Smatra da tu strašno zaostajemo, a na taj način bismo bili educiraniji_e bolje razumjeti zdravlje žena, a posredno i potrebe vezane uz njega, kako tijekom samog školovanja, tako i kasnije na radnim mjestima.

Višnja Ljubičić kazala je da je reproduktivno zdravlje žena top tema na razini nove EU strategije za rodnu ravnopravnost. Vjeruje da će zato ta tema biti visoko na listi prioriteta i u zemljama Unije.

„Tabuizirano je sve što se odnosi na ženske spolne organe, na reproduktivno zdravlje, na reproduktivna prava, na žensko zdravlje“, kazala je Ljubičić i naglasila da tijekom radnog vijeka žene prolaze kroz različite faze reproduktivnog zdravlja koje mogu utjecati na njihovu radnu sposobnost te zahtijevaju razumijevanje i odgovarajuću podršku.

Poseban naglasak stavila je na prevenciju kazavši da ova priča s poslodavcima traži kontinuirani rad. Pritom Pravobraniteljica naglašava važnost fleksibilizacije radnog vremena, veće informiranosti kako upravljačkog kadra, tako i zaposlenica da se makne stigma i tabu s ovih zdravstvenih tegoba.   

Tanja Žaja podsjetila je da je za smanjenje menstrualnog siromaštva prije četiri godine uvedena posebna proračunska stavka za nabavu menstrualnih potrepština u osnovnim i srednjim školama te skloništima za žene žrtve nasilja što smatra velikim iskorakom.

Kako je navela, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za rujan, od ukupno 1.786.655 osiguranika više od 837.000 bile su žene. Istaknula je da ti podaci pokazuju koliko je dobrobit zaposlenih žena važna za stabilnost gospodarstva.

Naglasila je da je, s obzirom na sve dulji ostanak žena na tržištu rada, potrebno otvoreno razgovarati o menstruaciji i menopauzi u kontekstu radnih uvjeta.

Rasprava o utjecaju menstruacije i menopauze ne može stati na osvještavanju već je moraju pratiti politike i prakse koje zadržavaju žene na tržištu rada

Nakon rasprave u kojoj su sudjelovale brojne dionice iz različitih sektora, uvodničarke su naglasile važnost otvorenog razgovora i dijaloga o temama menstruacije i menopauze, komunikacije prilagođene mladima, donošenja nacionalnih smjernica, javnozdravstvene kampanje, kao i zakonodavnih okvira za postizanje ravnopravnosti spolova u našoj zemlji.

Na samom kraju rasprave, predsjednica Odbora Marija Lugarić kazala je da je važno „menstruaciju i menopauzu izvesti iz zone šutnje i tretirati ih onako što one jesu – pitanje zdravlja, radnih prava i ravnopravnosti žena. Mi imamo prve hrvatske podatke, imamo iskustva žena, imamo poslodavce i poslodavke koji_e su već počeli_e uvoditi dobre prakse. Imamo međunarodne primjere koji pokazuju da se radni uvjeti mogu unaprijediti, ali imamo i problem koji se ne može riješiti samo osvještavanjem… Podrška ženama ne može ovisiti o tome imaju li sreću raditi kod nekog rukovoditelja ili rukovoditeljice koja razumije njihove potrebe, već to mora postati dio odgovorne organizacije rada i javnih politika“.

Kao neke od najvažnijih koraka za buduće djelovanje je navela: izradu analize o utjecaju menopauze i menstruacije na rad žena u Hrvatskoj kako bi se uopće imali podaci za javne politike, izrada nacionalnih smjernica za poslodavce s konkretnim preporukama za organizaciju rada i pružanje podrške zaposlenicama, uključivanje ovih tema u politike zaštite zdravlja na radu, ojačati dostupnost zdravstvene skrbi i pravodobne dijagnostike, razmatranje fleksibilnih uvjeta rada usklađenih s potrebama zaposlenicama i prirodom radnih mjesta, analiza postojećih sustava bolovanja i razmatranje mogućih rješenja za žene koje imaju ozbiljne tegobe, potaknuti socijalne partnere kako bi ova pitanja bila dio kolektivnih ugovora i pregovaranja, edukacije poslodavaca i rukovoditelja, osigurati sustavno prikupljanje podataka, rodno osjetljiv zdravstveni odgoj u školama, kao i kreiranje i razvoj strategije ženskog zdravlja.

„Ulaganje u kvalitetnije rane uvjete nije pitanje samo zaštite zdravlja radnica, to je pitanje zadržavanja iskusnih radnica, očuvanja zdravlja žena, smanjenja fluktuacije, produktivnosti i kvalitete radnog okruženja, zaključila je Lugarić i dodala da zbog loših radnih uvjeta si ne smijemo dopustiti da gubimo znanje, iskustvo i potencijal žena.

Cijelu snimku rasprave možete poslušati ovdje.

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.