Ovaj vikend održavaju se još jedni izbori na kojima mahom neće glasovati bolesnici, rodilje i trudnice na čuvanju trudnoće. Naime, izbori se ne organiziraju u hrvatskim bolnicama (a da podsjetimo organiziraju se po zatvorima, brodovima i veleposlanstvima). Prije malo manje od dvije godine i sama sam se suočila s mogućnošću da ću roditi taman u vrijeme drugog kruga predsjedničkih izbora i s nevjericom sam ustanovila da u tom slučaju neću moći glasovati. I dok je moj podmladak odlučio malo pričekati, žene koje jesu rodile tog vikenda u siječnju ostale su bez mogućnosti da odlučuju o sudbini svoje zemlje. Kao što će mnoge ostati bez tog prava i ovog vikenda
Srećom, uvijek postoje uporni/e pojedinci/ke koji/e odluče da neće dozvoliti institucijama da im uskrate njihova prava. Mlada žena, koju ćemo zvati Ana (podaci su poznati redakciji) zadnjih mjesec i pol dana u jednoj zagrebačkoj bolnici čuva trudnoću. Shvativši da će i dan izbora dočekati u bolnici, Ana je krenula ispitivati mogućnost glasovanja u bolnici. Prvo se obratila Državnom izbornom povjerenstvu koje ju je uputilo na Gradsko izborno povjerenstvo, koje ju je pak uputilo na njezin birački odbor. Kako nam Ana kaže, ljubazni djelatnici tih raznih povjerenstava i odbora upoznali su je s njezinim pravom da članovi/ce biračkog odbora izađu na teren kada je biračima onemogućen dolazak na samo biračko mjesto, ali naravno uz ogradu da će to učiniti ako je taj birač/ica dostupan, ako vrijeme posjeta u bolnici odgovara biračkom odboru te ako to neće ometati funkcioniranje biračkog mjesta. U petak popodne, dva dana prije izbora Ana je dobila garanciju GIP-a i predsjednice svog biračkog odbora da će joj biti omogućeno glasovanje u bolnici. “To je moje pravo, meni jako bitno pravo i smatram da mi država treba omogućiti realizaciju tog prava.” kaže Ana, ali i dodaje “Nisam sigurna koliko ljudi odluči zatražiti ovo što sam ja zatražila i koliko ih zapravo uspije glasovati dok se u bolnici.”. Ana je u pravu jer osim upornosti ima i određenu sreću, a ta je da su joj bolnica u kojoj leži i birački odbor u istom gradu na udaljenosti 10 kilometara. No, što je sa svim onim bolesnicima, trudnicama i rodiljama diljem Hrvatske koji/e se nalaze u bolnicama desetke, pa i stotine kilometara dalje od svog biračkog mjesta? I jeli uistinu jedino moguće rješenje u 21. stoljeću da birački odbori putuju u bolnice?
Dok je nastajao ovaj tekst živa je bila nada da će barem u Aninom slučaju sustav napraviti ono što je dužan činiti za sve birače i biračice – omogućiti glasovanje na dan izbora. No sustav to nije odradio. Nažalost, Ana nije dobila priliku glasovati jer njezin birački odbor nije tijekom cijelog jučerašnjeg dana uspio prevaliti tih magičnih 10 kilometara do Aninog bolničkog kreveta.
