Studenticama u Iranu zabranjeno je pohađanje više od 70 sveučilišnih programa službeno odobrenim činom spolne diskriminacije za koju kritičari kažu da je usmjerena na poražavanje borbe za jednaka prava žena.
Potezom koji je pokrenuo zahtjev za istragom UN-a od strane dobitnice Nobelove nagrade Shirin Ebadi, 36 sveučilišta objavilo je da će od nadolazeće akademske godine 77 preddiplomskih programa biti “jednospolni” i u stvarnosti rezervirani za muškarce.
Ta odluka dolazi nakon godina u kojima su iranske studentice nadmašivale muške kolege, što je bio trend koji nije bio po volji tradicionalističkim vjerskim vođama čiji su stavovi bazirani na muškoj dominaciji. Primjerice, žene su nadmašile muškarce u omjeru tri naprema dva u prolasku ovogodišnjeg prijemnog ispita za fakultet.
Stariji svećenici u iranskom teokratskom režimu zabrinuti su zbog socijalnih nuspojava povećanja obrazovnog standarda među ženama, što uključuje i smanjenje stopa rađanja i sklopljenih brakova.
Novom politikom, žene će biti isključene iz širokog raspona studija u nekim od vodećih institucija u zemlji, uključujuću studije engleske literature, engleskog prevođenja, hotelskog menadžmenta, arheologije, nuklearne fizike, računarstva, elektrotehnike, industrijskog inženjerstva i poslovnog menadžmenta.
Sveučilište naftne industrije, koje ima nekoliko kampusa diljem zemlje, kaže da više uopće neće primati ženske studentice, opravdavajući se slabim interesom poslodavaca. Isfahan sveučilište daje slično opravdanje za isključivanje žena iz smjera rudarskog inženjerstva, tvrdeći da 98% žena koje diplomiraju završe bez posla.
U pismu Ban Ki Moonu, generalnom tajniku UN-a i Navi Pillay, visokoj predstavnici za ljudska prava, gđa Ebadi, odvjetnica za ljudska prava u egzilu u Ujedinjenom Kraljevstvu, kaže da je pravi cilj smanjiti udio studentica na manje od 50% – sa sadašnjih oko 65% – i time oslabiti iranski feministički pokret u kampanji protiv diskriminirajućih islamskih zakona.
“To je dio aktualne politike islamske republike, koja pokušava vratiti žene u privatnu domenu, u kuću, jer ne može tolerirati njihovu strastvenu prisutnost u javnoj areni”, kaže u pismu koje je poslano i Ahmadu Shaheedu, UN-ovom specijalnom izvjestitelju za ljudska prava u Iranu. “Cilj je da žene odustanu od svoje opozicije i zahtijeva za svojim pravima”.
{slika}Nova politika kritizirana je i od strane iranskih parlamentaraca, koji su pozvali zamjenika ministra znanosti i visokog obrazovanja da da objašnjenje.
Međutim, ministar znanosti i visokog obrazovanje Kamran Daneshjoo, odbacio je kontroverzu, tvrdeći da 90% programa ostaje otvoreno za oba spola i da su jednospolni programi potrebni da bi se stvorila ravnoteža.
Prema UNESCO-u, omjer ženskih i muških preddiplomskih studenata je najviši na svijetu. Studentice su postale istaknute u studijima u kojima tradicionalno dominiraju muškarci kao što su primijenjena fizika i neke inženjerske discipline.
Sociolozi su pripisali rastući akademski uspjeh žena povećanoj spremnosti religiozno -konzervativnih obitelji da pošalju svoje kćeri na sveučilište nakon islamske revolucije 1979.
Relativni pad muške studentske populacije pripisuje se želji mladih iranskih muškaraca da se brzo obogate bez studiranja.
