Postoji razlog zašto je vijest o preimenovanju PCOS-a u PMOS odjeknula globalno.
Ne samo zato što ovo stanje pogađa otprilike jednu od osam žena u svijetu, nego zato što otvara puno šire pitanje – koliko je ženskih bolesti povijesno bilo pogrešno interpretirano kroz reproduktivnu funkciju? Žene stoljećima nisu bile standard medicine, nego na njezinoj margini.
Godinama je PCOS bio jedna od najčešćih, ali i najpogrešnije shvaćenih dijagnoza ženskog zdravlja. Već sam naziv, policistični jajnici, sugerirao je da je riječ prvenstveno o ginekološkom problemu, vezanom uz ciste i reprodukciju. No, mnoge žene s tom dijagnozom nikada nisu imale policistične jajnike, dok su istovremeno živjele s nizom simptoma koji su daleko nadilazili ginekologiju.
Zato je odluka objavljena u časopisu The Lancet da se PCOS preimenuje u PMOS (hrv. poliendokrini metabolički ovarijski sindrom) puno više od kozmetičke promjene.
To je pokušaj da se bolest konačno definira onako kako je žene već dugo doživljavaju, kao kompleksno metaboličko i endokrino stanje koje utječe na cijeli organizam, a ne samo na jajnike.
Zašto je dosadašnji naziv bio problematičan?
PCOS je dugo bio prikazivan prvenstveno kao ginekološki problem: neredovite menstruacije, ciste na jajnicima, problemi s plodnošću. No, žene koje žive s tim stanjem odavno znaju da je stvarnost puno kompleksnija.
Nova terminologija pokušava naglasiti ono što je medicinska praksa često zanemarivala: inzulinsku rezistenciju, metaboličke poremećaje, kronične upalne procese, povećan rizik za dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, anksioznost, depresiju i poremećaje prehrane.
Drugim riječima, žensko tijelo nikada nije bilo podijeljeno na “reproduktivno” i “ostatak organizma”. Samo nas je medicina tako tretirala. Ako kažeš da si iscrpljena, depresivna, natečena ili anksiozna, onda si vjerojatno samo preosjetljiva. Ali ako kažeš da ne možeš zatrudnjeti, onda je problem.
I upravo je to problem ženskog zdravlja općenito. Medicina često ozbiljno shvati žensko stanje tek kad ono postane vidljivo, mjerljivo ili reproduktivno korisno.
“Tako je to kod žena”
I sama sam se u ranim dvadesetima počela susretati s nizom tada naizgled nepovezanih simptoma. Bolne menstruacije, promjene raspoloženja i panični napadaji, gastritis te teške epizode hipoglikemije zbog kojih sam završavala kod endokrinologa, gastrologa, psihijatra i ginekologa.
Ipak, izostajali su pravi odgovori. Nalazi su često bili “uredni”, ponekad kontradiktorni, a zaključci su se uglavnom svodili na “hormoni”, “stres”, “žena si, tako je to u reproduktivnoj dobi”. Nitko zapravo nije pokušavao povezati simptome u cjelinu.
Mislim da velik broj žena dijeli upravo to iskustvo fragmentiranog liječenja. Gdje svatko gleda jedan organ, jedan nalaz ili jedan simptom, ali rijetko tko vidi osobu ispred sebe. Godinama sam imala, i još uvijek imam, osjećaj da moje tijelo govori nešto što sustav ne zna ili ne želi razumjeti.
U razgovorima o kontracepciji, hormonalnim terapijama i reproduktivnom zdravlju često sam osjećala da se ženske tegobe banaliziraju ili psihologiziraju. Ako si anksiozna to je PMS, ako si iscrpljena to je stres, ako osjećaš kroničnu bol to je “normalno”.
A ono što je posebno opasno jest činjenica da žene nakon dovoljno dugo vremena počnu internalizirati isto objašnjenje: možda stvarno pretjerujem i možda je ovo stvarno normalno.
Što sad i zašto je promjena naziva važna?
Ova promjena otvara i šire feminističko pitanje: koliko su ženska tijela povijesno bila interpretirana prvenstveno kroz njihovu funkciju za druge?
Nije slučajno da su se mnoge bolesti žena stoljećima opisivale kao “histerija”, emocionalna nestabilnost ili pretjerana osjetljivost. Kao što nije slučajno ni to da se žene danas disproporcionalno češće suočavaju s kasnim dijagnozama autoimunih, hormonalnih i kroničnih stanja. Kada medicina ne razumije žensko iskustvo, društvo ga vrlo brzo počne romantizirati kao “žensku prirodu”.
Naravno, promjena imena sama po sebi neće riješiti desetljeća medicinskog zanemarivanja ženskog zdravlja. Neće automatski smanjiti liste čekanja, educirati liječnike_ice niti učiniti da žene odjednom budu ozbiljno shvaćene. Ali može promijeniti način na koji se bolest razumije jer se PCOS fokusirao na samo ono što se vidi ultrazvukom, dok PMOS pokušava opisati ono što žene žive svakodnevno.
Jezik u medicini oblikuje dijagnoze, istraživanja, terapije i način na koji društvo razumije bolest. Kada se stanje definira gotovo isključivo kroz jajnike i reprodukciju, tada i iskustvo žena postaje svedeno na reproduktivnu funkciju. Ako ga se počne razumijevati kao metaboličko i sustavno stanje, otvara se prostor za drugačiji pristup: interdisciplinaran, dugoročan i cjelovit.
To je posebno važno za žene koje godinama lutaju između specijalista bez jasnog odgovora, ali i za djevojke koje odrastaju misleći da je kronična bol jednostavno dio ženskog iskustva i da se od žena očekuje da budu istovremeno funkcionalne, zahvalne, produktivne i tihe. Čak i kada ih vlastito tijelo upozorava da nešto nije u redu. Konačno, (žensko) tijelo vrlo često govori puno prije nego što ga sustav odluči poslušati.
