Šerijatsko pravo, koje je na snazi u Iranu, zabranjuje parovima da žive zajedno nevjenčani. No unatoč tome sve više muškaraca i žena se odlučuje za zajednički život u tzv. divljem braku. Potajice.
Iran je vjerska država, šerijatsko pravo je sveprisutno i vlada ga provodi pod prijetnjom drakonskih kazni u slučaju nepoštivanja. No strogi zakoni su često u sukobu sa životnom stvarnošću ljudi. Prije svih mladi traže puteve koji više odgovaraju njihovoj vlastitoj predstavi o životu. Načelno je u Iranu nevjenčanim parovima zabranjen zajednički život u jednom stanu. No i pored toga se sve više mladih, posebice u velikim gradovima i među studentskom populacijom, opredjeljuje na zajednički život.
Atefeh ima 22 godine i studira u Amolu, malom gradu na sjeveru Irana. Ona posljednje dvije godine živi sa svojim dečkom u zajedničkom stanu o čemu za DW kaže: “Naravno ne zna svatko da mi zajedno stanujemo. Naši prijatelji to znaju, ali većina mojih prijatelja također živi skupa sa svojim partnerima.”
Kazna: javno bičevanje
Odnos prema parovima koji žive zajedno nevjenčani nije zakonski reguliran u Iranu, ali seksualne veze izvan braka su kažnjive. Osuđenima prijeti javno bičevanje ili višegodišnji zatvor. Ipak Atefeh kaže: “Mi preuzimamo rizik.”
Najčešće su susjedi ili građani odani režimu i vladajućoj ideologiji ti koji prate tko ulazi ili izlazi iz kuće. U slučaju sumnje oni o tome informiraju roditelje ili vlast. Atefeh ne strahuje od svojih roditelja: “Oni znaju za to, stoga se ja ne bojim toliko kao većina mojih prijatelja čije porodice to ne znaju.” Ali strah od denunciranja je sveprisutan: “Mi smo uvijek vrlo budni i oprezni. Kada napuštamo kuću uvijek vodimo računa o tome, da netko nešto ne primijeti.”
Tiha revolucija
Sociolog Said Peyvandi, koji živi u Parizu, smatra da je ova nova forma zajedničkog života “siva zona iranskog društva koja se do sada gotovo uopće nije istraživala, a koja je u suprotnosti s javnim diskursom i tradicionalnim porodičnim vrijednostima.” S obzirom na razvoj događaja u posljednjih 25 godina on kaže: “Dogodila se jedna tiha, demografska i sociološka revolucija.”
Promjene koje su se dogodile u posljednjih četvrt stoljeća se posebno dobro ogledaju u tri fenomena: Na jakom smanjenju rasta stanovništva, na povećanju starosnog prosjeka kada je riječ o zaključivanju prvog braka te na sve većem broju manjih porodica. Nikada ranije nije bilo tako mnogo mladih ljudi koji nisu u bračnoj zajednici. Osim toga jako se povećava i broj razvoda.
Između tradicije i moderne
Sahebe ima 26 godina, studira arhitekturu i radi u Teheranu u stolarskoj radionici. Već četiri godine živi uglavnom sama, povremeno je živjela skupa sa svojim partnerom. Smatra da u svemu postoji mnogo potencijala za konflikt: “Problem je u tome da se naše društvo zaustavilo negdje između moderne i tradicije. S jedne strane mi prema vani izgledamo veoma moderno i živimo u promjenjivim vezama. S druge strane u nama još uvijek postoji tradicionalni način razmišljanja na osnovu kojeg smo odgojeni. To često vodi ka konfliktima.”
Postojanje konfliktnih situacija potvrđuje i Puyan iz Teherana: “Parovi u slobodnim zemljama vjerojatno počinju živjeti skupa kako bi stvorili zajedničku budućnost. Kod nas su naprotiv često u prvom planu u našem društvu “zabranjeni” motivi – uživanje i seks.”
Peyvandi smatra da su pokušaji vlade u Teheranu da djeluje protiv ovakvog razvoj događaja bez izgleda za uspjeh. “Prevelika je želja mladih generacija za slobodom i nezavisnošću”, kaže ona.
