S obzirom da je Ministarstvo obrazovanja produljilo javnu raspravu o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja do 12. srpnja, još uvijek na adresu javnarasprava-zdravstveni-odgoj@mzos.hr stignete poslati svoje prijedloge i primjedbe kako bi, kao što napominju u resornom Ministarstvu, “konačna inačica Kurikuluma bila što bolja i kvalitetnija”. Inspiraciju možda pronađete i među prijedlozima i primjedbama različitih organizacija civilnoga društva, no svakako imajte na umu da primjedbe moraju biti poslane na obrascu Ministarstva koji možete skinuti ovdje jer u suprotnom neće biti razmatrane.
“Uvođenje zdravstvenog odgoja veliki je doprinos za zdravlje i dobrobit djece te je neophodno imati jedan nacionalni Kurikulum zdravstvenog odgoja temeljen na znanstvenim i stručnim spoznajama kako bi se djeci osiguralo pravo na obrazovanje o važnim pitanjima koja se odnose na njihovo zdravlje i dobrobit”, redom ističu organizacije civilnoga društva koje u tom smislu potpuno podržavaju predloženi Kurikulum smatrajući teme i ishode primjerenima.
Roditelji kao partneri
No, ipak imaju i određene primjedbe pri čemu upozoravaju i da je važno povezivanje i konzistentnost s građanskim odgojem i obrazovanjem. Tako Udruga roditelja “Korak po korak” upozorava da je važno je osigurati stručna usavršavanja učitelja i učiteljica te jasno predvidjeti da oni za neke teme trebaju imati osiguranu pomoć stručnih suradnica primjerenih profila, poput pedagoga, socijalnih pedagoga ili psihologa, kao i školskih liječnika.
Također, važno je učenike podučavati o prevenciji nasilja te je ključno kao partnere uključiti i roditelje na način da ih se educira i upozna s benefitima ovog kurikuluma kroz posebne radionice i predavanja. Naime, u pravilu, velika većina roditelja prepoznaje dobre programe i redovito ih podrži, a to dugoročno znači i veću vjerojatnost da će i djeca više dobiti od ovog Kurikuluma.
Stoga, udruga Ambidekster ističe da je važno omogućiti nastavak izvođenja do sada evaluiranih i uspješno provedenih i znanstveno utemeljenih programa dužeg trajanja koji sustavno rade na prevenciji. Samo neki primjeri su: LARA trening komunikacijskih vještina stručnog vijeća socijalnih pedagoga u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom; program prevencije nasilja u mladenačkim vezama, udruge CESI; programe Foruma za slobodu odgoj, CAP program prevencije zlostavljanja djece Udruge roditelja Korak po korak te primjerice program Ambidekster kluba “3D -kreativna orijentacija” – program usmjeren prevenciji rizičnih ponašanja koji je je 2008. godine. Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa izabralo kao primjer kvalitetno provedenog programa.
Kuha li i tata povrće?
U cijeloj toj priči ne treba zaboraviti da satnica zdravstvenog odgoja treba biti temelj i minimum, ali ju svaka škola treba dodatno nadograđivati sukladno dosadašnjim iskustvima i mogućnostima razvijanja kvalitetnih preventivnih programa primjerenog trajanja i obuhvata. GONG, primjerice, vrijeme predviđeno za teme zdravstvenog odgoja smatra čak prekratkim, a da je predložena satnica Zdravstvenog odgoja od 12 sati godišnje premala za sve ove važne sadržaje, smatra i Forum za slobodu odgoja te predlaže ukupno povećanje satnice od 30 do 35 sati.
Udruge se osvrću i na činjenicu da je dio pod nazivom “Preporučena literatura” izbačen iz samog kurikuluma iz razloga i prebačen u konkretne radionice pa napominju kako je važno osigurati da sva literatura uistinu bude dostupna nastavnicima i nastavnicama, a upozoravaju i na dosljednu primjenu načela rodne ravnopravnosti. Stoga, smatraju da treba izbjegavati rodne i druge stereotipe pa je tako potrebno izmijeniti pitanja “Koje povrće kuha tvoja mama?” i “Kako tvoja mama priprema stol za ručak?” I zašto nećemo reći “Tata pomaže mami kod pranja suđa”?
Kad je, pak, riječ o zdravoj prehrani, treba uvažiti i činjenicu postojanja alergija koje zahtijevaju promjenu ishrane jer su neki osjetljivi na laktozu u mlijeku, a tu su i alternativni modeli ishrane, naime, u društvo postoje i vegetarijanci te neki ljudi pojedine namirnice ne jedu iz etičkih ili vjerskih razloga. Također, u uvodnom dijelu materijala “Stigmatizacija i diskriminacija seksualnih manjina trebalo bi dodati uvod iz pozicije ljudskih prava i identiteta te uvažavanja različitosti, a ne samo polaziti iz pozicije stigmatiazcije
Čije je žensko tijelo?
I udruge Centar za građansku hrabrost i Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku upozorava na nepotrebne stereotipe u Kurikulumu te mole da se u svim radnim listovima pazi na dosljednu primjenu načela rodne ravnopravnosti. Uostalom, roditeljska je obveza opisana u Obiteljskom zakonu da se djecu odgaja po načelima rodne ravnopravnosti, a to je i jedno od ustavnih načela RH, stoga se o njoj u hrvatskim školama itekako treba govoriti. Baš kao i o činjenici da među mladima postoje osobe homoseksualnog ili transseksualnog identiteta, čijem se zdravom spolnom životu mora posvetiti posebna pažnja.
S druge strane, u dokumentu “Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje” nedovoljno se govori o feminističkom pristupu pravu na pobačaj. Treba spomenuti pravo žene nad svojim tijelom, naime, o njemu ne može nitko drugi odlučivati do ona sama – jer koju god odluku da donese, a obje su jednako teške u takvim trenucima nedoumice, ona će snositi posljedice. Ni država, niti crkva ne smiju imati tutorstvo nad ženinim tijelom. Formulacije tipa “je li prekid života embrija/fetusa ubojstvo” trebalo bi preformulirati u “je li je prekid trudnoće …” Potvrdan odgovor na pitanje o “životu embrija” (što god to značilo) još uvijek ne znači da time ipso facto nastaje ženina obaveza da iznese trudnoću do kraja.
U svakom slučaju, ključna je stvar podrobnije informirati djecu da im Konvencija o pravima djeteta garantira pravo na svoje vlastito mišljenje, a to uključuje i vlastiti izbor vjere, odnosno prelaska u drugu vjeru, ali i izbor nevjerovanja. Podsjetimo, javna se rasprava provodi nakon što je Ustavni sud zbog proceduralnih manjkavosti ukinuo odluke Ministarstva o uvođenju zdravstvenog odgoja.
