Hrvatska kao da svakim danom ulaže nevjerojatne napore kako bi dodatno kršila radna i socijalna plaća svojih građana i građanki te rezala im primanja, a prema tome i dovela u pitanje njihovu egzistenciju.
Iako ministar rada Mirando Mrsić neprestano naglašava kako ulaže silne napore u poboljšanje položaja mladih u svijetu rada, njegovi potezi govore drugačije.
Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovih je dana ukinulo ograničenje prema kojem se mlade ‘volontere’ i ‘volonterke’ u realnom sektoru moglo nastaviti stručno osposobljavati godinu dana (rad za 1.600 kuna) samo ako je poslodavac primio u radni odnos 50 posto prethodno tako angažiranih radnika i radnica ili ako su mladi, uglavnom visokoobrazovani, sami odbili posao u tvrtki u kojoj su se stručno osposobljavali. Tog ograničenja više nema, pa će poslodavci nakon što nekoga ‘stručno osposobe’, umjesto da mu ponude ugovor s nekakvom normalnijom plaćom i pravima, te mlade ljude jednostavno moći otpustiti i opet zaposliti nove za 1.600 kuna, prenosi Forum.tm.
HZZ je ovu odluku donio uz opravdanje da time samo slijedi preporuku Europske komisije prema kojoj se što više mladih treba usmjeriti u realni sektor.
Uz to, rekli su, tako će se izjednačiti javni i realni sektor jer do sada se pripravnike i pripravnice u javnom sektoru moglo neograničeno mijenjati. Pohvalili su se i kako je trenutačno na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa više od 11.400 korisnika i korisnica. Međutim, i dalje čuvaju kao zmija noge informaciju koliko je mladih ljudi doista pronašlo posao nakon stručnog osposobljavanja, za koju plaću rade i je li riječ o radu na određeno ili neodređeno vrijeme.
Budući da je Hrvatska već duže vrijeme u samom europskom vrhu po broju nezaposlenih mladih osoba, od nadležnih istitucija bi se očekivale i konkretnije reforme i akcije uzbijanja ove porazne statistike.
Mjera stručnog osposobljavanja nakon završenog fakulteta u Hrvatskoj uopće ne bi bila potrebna da je uveden dualni sustav obrazovanja kao što postoji u većini razvijenih europskih zemalja. Riječ je o kombinaciji teoretskog učenja na fakultetu i stručne prakse još za vrijeme studija. Poslodavcima je takva kombinacija isplativa jer u vrlo ranoj fazi mogu vidjeti u koga vrijedi ulagati i kasnije zadržati na radnom mjestu, a mladima se pruža šansa da i praktično nauče ono što uče na fakultetu. Uz to, izgledno radno mjesto i normalna plaća snažan su motiv za što bolji uspjeh na fakultetu. Troškovi za državu nisu veliki jer u pravilu država osigurava manji dio studentske plaće, a veći – poslodavac. U Hrvatskoj pak ništa ne vrijede ni sve petice na fakultetu jer i za ‘volontiranje’ od 1.600 kuna najčešće treba imati vezu, zaključuje Forum.tm.
