U subotu, 16. travnja, započeli su prosvjedi protiv seksualnog nasilja na kampusu na Rhodes Universityju u Grahamstownu u Južnoafričkoj Republici. Kako bi pokazali/e da uprava fakulteta ne čini ništa kako bi spriječila seksualno zlostavljanje na kampusu, studenti i studentice prekrili/e su zidove knjižnice s posterima na kojima su ispisani odgovori uprave fakulteta žrtvama seksualnog nasilja. Međutim, to nije dugo potrajalo jer je fakultetsko osoblje ubrzo maknulo plakate.
Žrtve se neprestano utišava ili krivi za nasilje koje su pretrpjele. Kada prijave slučaj seksualnog zlostavljanja, djevojke su upitane što su nosile u tom trenutku (odnosno, jesu li imale kratke suknje), jesu li flertovale sa zlostavljačem, jesu li bile pijane i jesu li uistinu sigurne da su silovane. Sve to znači da se žrtve okrivljava za nasilje koje su pretrpjele, što predstavlja ogroman problem. Također, ako je zlostavljač dobar student, pita ih se žele li zaista uništiti nečiju reputaciju prijavom. Ne mogu ni zamisliti koliko boli takvo pitanje prouzrokuje. I ne samo to, žrtve svakodnevno susreću svoje zlostavljače na kampusu ili na predavanjima.
U nedjelju je netko anonimno podijelio imena 11 navodnih silovatelja u Facebook grupi, što je i potaknulo proteste. Neki od studenata na tom popisu žive na kampusu, što je bila kap koja je prelila čašu, kako za žrtve, tako i za sve one koji/e ih podržavaju. Iako ne podržavam u potpunosti objavljivanje njihovih imena na društvenoj mreži, razumijem zašto bi tko netko napravio. Budući da su sve prijave zlostavljanja prošle neopaženo i nije učinjeno ništa kako bi se pomoglo žrtvama, ukazivanje na pogrešan tretman online bilo je očajnički pokušaj da se upravi pokaže da je studentima/icama dosta njihove pasivnosti.
{slika}
Pridružila sam se protestima u četvrtak, 19. travnja. Protesti su bili mirni, prosvjednici/ce su hodali po kampusu, pjevajući i plešući. Iznenadilo me vidjeti koliko su studenti i studentice snažni/e, osobito zato što su mnogi/e od njih preživjeli/e seksualno zlostavljanje. I svejedno su bili tamo, pjevali i podigli svoj glas protiv nasilja. U srijedu ujutro, studenti/ce su zapriječili/e ulaz na kampus, zbog čega ih je petero uhićeno. Unatoč tome što su prosvjedi bili mirni i nenasilni, policija je upotrijebila suzavac i na studente/ice pucala gumenim mecima. Izgleda da je svrha opet bila utišati studente/ice i, još važnije, žrtve.
Podržavam ovaj prosvjed jer se šutnja o seksualnom nasilju mora prekinuti. I ovo se ne događa samo u JAR-u, već posvuda po svijetu. Studenti i studentice Rhodes Universityja nisu samo glas Južnoafričke Republike. Oni/e s glas svake žrtve silovanja i svi/e moramo učiniti nešto kako bi prekinuli začarani krug okrivljavanja i posramljivanja žrtava. Svi/e moramo podići glas protiv seksualnog nasilja jer ženska tijela nisu objekti, a seksualno uznemiravanje je posvuda te, kao ni silovanje, nema nacionalnost, rasu ili religiju. Također mora biti prepoznato da i muškarci jednako mogu biti žrtve, što se često prešućuje zbog rodno nametnutih uloga “macho” muškarca koji ne može biti žrtvom napastovanja.
Nijedan oblik seksualnog zlostavljanja nije prihvatljiv – neovisno radi li se o dobacivanju na ulici, nepoželjnom dodirivanju ili, najgore od svega, silovanju. Stvar je vrlo jednostavna – radi se o kršenju ljudskih prava. I upravo je to razlog zašto podržavam ovaj protest. To su problemi koji nas se svih tiču – i žena i muškaraca. Koji/e su bili/e ili mogu biti zlostavljani/e. Nitko ne bi trebao živjeti svoj život u strahu, zato moramo zajedno stvoriti društvo u kojem neće biti razloga za strah.
Polona Schaubach je studentica socijalne antropologije u Njemačkoj, a trenutno je na razmjeni na Rhodes Universityju u Južnoafričkoj Republici.
