U kolikoj je mjeri fizički prostor odraz stanja društva, pokazuju rezultati istraživanja “Politike označavanja i patrijarhalna konstrukcija Zagreba” kojeg su proveli Katja Vretenar i Zlatan Krajina s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Istraživanje fokus stavlja na načine na koje su rodni odnosi izraženi kroz specifičnu komunikativnu infrastrukturu grada čija svrha nadilazi funkcionalnu i su-određuje odnose moći u sferi roda.
Kako su došli na ideju istraživanja upravo ovog problema, pojasnila nam je Katja Vretenar: “Budući da smo dio društva koje karakteriziraju različite nejednakosti, bilo je za pretpostaviti da će se te nejednakosti odraziti i na prostor naše svakodnevice. Jer prostor zapravo jest društvo – on je nastao djelovanjem društva i njegova je ekspresija”.
Autorica i autor u radu naglašavaju kako urbano znakovlje Zagreba, u vremenu širenja debate o rodnoj ravnopravnosti, zadržava dominantno patrijarhalno uređenje koje je nasljeđeno iz perioda posvemašnjeg rasta, s kraja 19./početka 20. i sredinom 20. stoljeća, i znatno preferira muškarce kao aktere i tumače javnog prostora i povijesti. Pritom zaključuju kako je sustav modernog Zagreba izrastao u grad muškog roda, dok je žena, unatoč svojoj tjelesnoj prisutnosti, tek “simbolički odsutna”.
U radu se analizira zastupljenost žena i muškarca u ukupno 3861 javnom nazivu – od toga 1032 ulice i trgova ili 27 posto nose osobna imena muškog roda, a tek njih 69 ili samo 1,8 posto simbolizira žene. Žene su zastupljene gotovo 15 puta manje od muškaraca, a ulice koje su im i posvećene obično se nalaze na periferiji, daleko od središta i važnih prometnica. “Ako se i pojavljuju u urbanom prostoru, žene su uglavnom potisnute iz uskog centra grada, na rubne, vanjske dijelove čime se naglašava njihova sporedna uloga u društvu”, ističe Vretenar.
Također, od ukupnog broja ulica koje su nazvane po osobnim ženskim imenima tek njih 58 posto predstavlja konkretne povijesne ličnosti vezane primarno uz nacionalnu kulturu, osim Marije Terezije, dok se žene u velikom broju simboliziraju tek arhetipski, tj. uglavnom im pripisuju ulogu majki. Samo je Prolaz sestara Baković, žena s konkretnim imenima, pronašao svoje mjesto u Donjem gradu, i to na prilično skrovitom mjestu.
Od ukupno 70 trgova u Zagrebu, svega tri nose žensko ime: Dubravkin trg, Trg Katarine Zrinske i Trg svete Marije Čučerske, dok su muškim imenima obilježena 42 trga. No, dominantnost muškog roda/spola iskazuje se ne samo brojnošću upisanih imena, već i centriranjem pozicija –Trg svete Marije Čučerske, kao Ulica Marije Sniježne, Ulica Svete Barbare, Svetoklarska ulica i Svetobarbarski odvojak nalaze se na samim marginama proučavanog prostora, ističe se u radu.
S obzirom da nije moguće izgraditi “društveni prostor koji nije identičan društvu”, rad na većoj inkluzivnosti javnih gradskih prostora mora se odvijati na više frontova odjednom, ne zaustavljajući se na udjelu ženskih simbola, završavaju autor i autorica.
