Građani/ke Ljubljane u srijedu 21. ožujka izašli su na ulicu s ciljem konačnog izazivanja reakcije od strane relevantnih institucija glede turske opsade sirijskog Afrina, ali i represije, neutemeljenih progona te neupitnog kršenja ljudskih prava kojima su izloženi/e mnogi/e turski/e državljani/ke kako unutar tako i izvan Turske. Prosvjed je simbolično održan na Newroz, blagdan koji prema kurdskoj tradiciji predstavlja doček proljeća, novi početak u metaforičkom smislu, ali u novije vrijeme sadrži i političke konotacije u glavnini vezane uz borbu protiv državne represije.
Važno je napomenuti da je invazija na Afrin, poznata pod nazivom “Maslinova grančica“, započela 20. siječnja ove godine kao, prema shvaćanjima turskih vlasti, anti-teroristička obrambena operacija koja za cilj ima održanje teritorijalnog suvereniteta države. Sam Recep Tayyip Erdogan oružani napad na Siriju nazvao je misijom koja za svrhu ima “zadaviti terorističku vojsku koja predstavlja prijetnju Turskoj, prije no što ona uopće bude imala priliku nastati.” No, prema dostupnim podacima, u periodu od dva mjeseca, ‘obrambeni napadi’ na ovaj sirijski grad odnijeli su gotovo 300 civilnih života, od kojih 43 žrtve čine djeca poginula u bombardiranju. Kao grad koji je pretrpio najmanje razaranja od strane Islamske države, Afrin je također pružio utočište mnogobrojnim izbjeglicama koji/e su napustili/e svoje domove bježeći pred džihadističkim terorom, ali i predstavljao svojevrsno uporište novonastale demokracije koju Demokratska federacija sjeverne Sirije nastoji održati.
No, nakon pada grada u ruke pobunjenika podržanih od strane Turske ove nedjelje te prizora rušenja spomenika i krađe imovine, kao i snimki namjernog ponižavanja civila koji su proteklih dana obišli svjetske medije, osvajačka priroda operacije “Maslinova grančica” sve je samo ne nevidljiva. Osim što je pretrpljena materijalna šteta izuzetno velika, oko 220 000 civila otjerano je u (za mnoge ponovno) izbjeglištvo. Također, nije teško primijetiti da bi se radnje turske vojske poput masakra i protjerivanja kurdskih civila na teritoriju sjeverne Sirije putem zračnih napada sasvim lako mogle okarakterizirati kao ratni zločin etničkog čišćenja, ali i aktivan pokušaj zatiranja trenutno na teritoriju Rojave prisutne ideje društva utemeljenog na demokratskim vrijednostima i principu jednakosti sviju koji, kao takav, na određen način predstavlja manifestaciju totalitarističkih aspiracija sadašnje turske vlade nadasve vidljivu i unutar turskih granica kroz niz neutemeljenih progona ‘nepodobnih’ građana/ki prisutnih još od pokušaja državnog udara 2016. godine.
{slika}
Bez obzira na dostupnost navedenih informacija kao i usprkos mnogobrojnim demonstracijama održanim širom Europe, reakcija svjetskih državnih vrhova na očigledno kršenje ljudskih prava od strane Turske uvelike je izostala, a konkretni pokušaji zaustavljanja oružane invazije na Afrin i daljnjeg stradavanja civila gotovo su nepostojeći.
Kako bi ukazali/e na svjetski rašireno nezadovoljstvo građana/ki režimom Recepa Tayyipa Erdogana, prosvjedu je prisustvovala nekolicina Kurda i Turaka s trenutnim prebivalištem u Sloveniji, ali i mnogobrojni/e slovenski/e aktivisti/kinje koji/e su uvidjeli/e potrebu za međunarodnom solidarnošću u borbi za ljudska prava. Nakon okupljanja u prostoru autonomnog društveno-kulturnog centra Rog, sudionici/e su se uputili/e u prosvjednu šetnju popraćenu glazbom i transparentima poput: “Solidarni/e s Afrinom i Rojavom.”, “Afrin nije sam!”, “Turska nije sigurna država!”, “Europo, srami se!” te mnogih drugih.
{slika}
U sklopu navedene šetnje, prosvjednici/e su obišli zgradu turske ambasade u Ljubljani, kao i zgradu delegacije Europske Unije te iznijeli sljedeće zahtjeve:
1.Neposredno zaustavljanje turske invazije na Afrin i Rojavu
2.Proglašenje zabrane letenja u zračnom prostoru iznad Rojave
3.Zabrana prodaje oružja Turskoj
4.Priznavanje Demokratske federacije sjeverne Sirije
5.Ukidanje trenutnog sporazuma o izbjeglicama između EU i Turske
6.Povlačenje Turske s popisa sigurnih zemalja (što je u Sloveniji često osnova za povratak tražitelja/ica azila natrag u Tursku)
Osim pokušaja konačnog izazivanja reakcije od strane relevantnih institucija glede zaustavljanja invazije na Afrin, prosvjednici/e su trenutnu tragediju u Afrinu iskoristili i kako bi skrenuli pozornost slovenskih državnih vrhova na političku situaciju u Turskoj koja iz dana u dan sve više nalikuje totalitarističkoj diktaturi, te potaknuli iste na odobrenje zahtjeva za azil građanima/kama Turske koji su zbog prijetnje progona na političkoj ili pak etničkoj bazi odlučili napustiti domovinu te utočište potražiti u Sloveniji.
Naime, usprkos činjenici da broj političkih zatvorenika/ca u Turskoj (među kojima velik broj čine novinari/ke, akademici te razni/e državni/e službenici/e), većinom optuženih za sudjelovanje u radu Kurdistanske radničke partije ili djelovanje u sklopu Gülenista, od pokušaja državnog udara 2016. samo raste te trenutno iznosi 133 257 pritvorenih i 64 998 zatvorenih (od kojih oko 600 djece zatvorene zajedno s majkama), Slovenija Tursku ocjenjuje sasvim sigurnom za život. Unatoč svjedočanstvima o mučenju i usmrćivanju zatvorenika/ca, slovenske vlasti strahovanje tražitelja/ica azila za vlastiti život u slučaju povratka u Tursku i dalje smatraju neuvjerljivim i nedokazanim.
{slika}
Prema izjavi organizatora/ica prosvjeda za Libelu, “Slovenija je već donijela nekoliko negativnih odluka o azilu za turske državljane/ke, što proizlazi iz činjenice da se odluke o odobrenju azila temelje na podacima prisutnima u dokumentima koji datiraju iz veljače 2016. godine – čak 5 mjeseci prije pokušaja državnog udara koji je značajno promijenio političku klimu Turske.”
“Na situaciju izbjeglica iz Turske direktno se nadovezuje situacija izbjeglica u Afrinu iz razloga što i u jednom i drugom slučaju u pozadini stoji turski fašistički režim. I izbjeglice iz Afrina sada moraju nekamo pobjeći.” Nastavljaju organizatori/ce. Operacijom “Maslinova grančica” Turska doprinosi povećanju ionako već izuzetno velikom broju izbjeglih, što turskih što sirijskih građana/ki od kojih se mnogi/e trenutno nalaze u državama poput Slovenije, Hrvatske i Srbije. Situaciju u obje države, Turskoj i Siriji, potrebno je sagledati kao jedan, a ne dva zasebna problema koji pripadaju dvama odvojenim kontekstima. Također, zbog samog broja trenutno postojećih izbjeglica, postoji neupitna potreba ne samo za odobravanjem azila istima već i za rješavanjem samog uzroka problema, to jest za pronalaskom načina zaustavljanja državne represije i kršenja ljudskih prava od strane Turske, a ne tek umanjivanjem nekolicine njegovih simptoma što većina svjetskih zemalja trenutno čini u kontekstu azilanata. Kako zaključuju organizatori/ce: “Potrebno je pronaći rješenje problema koje će obuhvaćati sve, a ne se samo baviti slučajevima pojedinih osoba i njihovih obitelji.”
Zaustavljanje turske invazije u ovom je trenutku apsolutno nužno, a kako protivljenje agresiji na Afrin i političkim progonima unutar turskih granica ne bi ostalo samo na ulicama, prema izjavi organizatora/ica, raspravu o navedenoj situaciji glede Turske i Sirije te zahtijevanje pronalaska rješenja za istu u Slovenskom parlamentu danas će zastupati politička stranka Levica.
