info@libela.org, Author at Libela

Novi Zakon o strancima ide pred Vladu

Posted on September 16, 2024September 18, 2024 by info@libela.org

Prema najavama Ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, kao i Ministra rada Marina Piletića do kraja rujna* Vladi RH trebao bi biti predstavljen novi Zakon o strancima (1,2). Tome je prethodilo javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona. Ono je održano od 28. veljače do 14. ožujka i izazvalo je veliko zanimanje javnosti (1,2,3).

Zakonom o strancima obuhvaćene su sve osobe koje nisu državljani EU, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island i Švicarske Konfederacije, a imaju državljanstvo treće zemlje ili su osobe bez državljanstva. Njime se propisuju uvjeti njihovog ulaska, kretanja, boravka i rada u RH.

S obzirom na to da u Hrvatsku zadnjih godina pristiže veliki broj ljudi upravo iz tih zemalja, te prema statističkim podacima MUP-a broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca neprestano raste, ne iznenađuje značajan interes javnosti za odredbe novog Zakona.

Bitnu izmjenu ovaj Zakon doživio je 2021. kad je u potpunosti izmijenjen sustav odobravanja zapošljavanja stranih radnika i radnica. Naime, umjesto godišnjeg kvotnog sustava, uveo se sustav testa tržišta rada. To je izazvalo priličan broj negativnih reakcija (1,2,3). Takav sustav zapošljavanja zadržan je i u prijedlogu novog Zakona, no novim odredbama puno detaljnije se propisuju obaveze poslodavaca.

Što je novo u Zakonu?

Od poslodavaca će se tražiti da imaju određen omjer broja zaposlenih domaćih i stranih radnika/ica. Do sad je bila obaveza imati zaposlenog najmanje jednog državljana/ku RH ili s područja EU u kontinuitetu 6 mjeseci, sada će biti godinu dana. Također, strane državljane/ke neće moći zaposliti poslodavac koji je pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti.

Uvodi se obaveza dostave dokaza o kompetencijama stranih radnika i za deficitarna zanimanja što dosad nije bila obveza. Za nedeficitarna zanimanja, svaki poslodavac koji zapošljava do 250 zaposlenika/ica može podnijeti samo recipročan broj zahtjeva za radne dozvole radnika trećih zemalja prema domaćim zaposlenicima. Konkretno, koliko zapošljava hrvatskih državljana, toliko smije zaposliti i stranih.

Najveća promjena odnosi se na dužnost poslodavca da izda novčanu zadužnicu za svakog državljanina/ku treće zemlje koji/a ulazi u Republiku Hrvatsku na temelju vize. To znači da kada radnik/ica dobije dozvolu za boravak i rad, ali ga hrvatski poslodavac na kraju ne angažira, ili mu uruči otkaz ne krivnjom djelatnika/ice, morat će u državni proračun uplatiti prosječnu mjesečnu bruto plaću. Iz toga će se potom financirati trošak povratka radnika/ice u matičnu zemlju. Da bi se ovakva jamstva osigurala, poslodavac koji namjerava zaposliti radnika/icu iz trećih zemalja (ne iz regije) obvezuje se unaprijed izdati zadužnicu u korist RH, Ministarstva unutarnjih poslova. Odnosno, obvezuje se dostaviti ju nadležnoj policijskoj upravi ili postaji.

Do sada su osobe pristigle iz trećih zemalja uz dogovorene poslove koje na kraju nisu dobile, ako nisu imale sredstava za povratak, ostajale u zemlji ilegalno ili bile deportirane na trošak države. No, sada će taj trošak snositi poslodavac.

Pokušaj da se doskoči nehumanom smještaju radnika/ica

Pored osnovnih radničkih prava: prijava, isplate plaće i naknada, Zakonom se propisuju i odredbe o smještaju u slučaju da ga osigurava poslodavac. To je novi propis jer do sad zakon propisuje samo smještaj sezonskih radnika. Navodi se da treba biti primjeren, a najamnina se ne smije automatski odbijati od plaće radnika/ice. Radniku/ici je, pritom, poslodavac dužan dostaviti ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj.

S obzirom na to da se u medijima često nalaze članci i izvješća o izuzetnom lošem i nehumanom smještaju (1,2), ova izmjena trebala bi ne samo osigurati minimum standarda, već i riješiti problem ilegalnih najamnina i svojevrsne getoizacije.

Dodatne uredbe

Bitna je i izmjena produženja radnih dozvola čime će se ograničiti agencijska potražnja za stalno novim radnicima i njihova fluktuacija. Radna dozvola za strane radnike/ice vrijedit će umjesto jedne, tri godine i bit će biometrijska.

Novim zakonom trebalo bi se uskladiti hrvatsko pravosuđe s Direktivom o EU plavoj karti. Ona omogućuje, pod određenim uvjetima, jednostavnije dobivanje dozvola za boravak i rad visokokvalificirane radne snage iz trećih zemalja. Prema posljednjim podacima Europske komisije RH izdala je 225 plavih karata u 2021. godini.

Iako zakonski nije obavezno, država će osigurati stranim zaposlenicima učenje hrvatskog jezika. Već je i izdala vaučere za tu svrhu. Tečaj će trajati oko 70 sati. Osim što će omogućiti polaznicima/ama upoznavanje jezika bitnog za kvalitetan rad – pogotovo iz perspektive zaštite na radu i osnovnih prava – trebao bi olakšati i integraciju u društvo.

Rodni aspekt zakona

Konačno, treba se osvrnuti i na izmjene koje se odnose na privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. Njima se uvodi mogućnost odobrenja privremenog boravka maloljetnom djetetu čija oba roditelja imaju izdane dozvole za boravak i rad. Kao i maloljetnom djetetu samohranog roditelja koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad. Time se navedene kategorija djece uvodi kao iznimka od norma.

Sadašnjim zakonom se boravak u svrhu spajanja obitelji omogućuje samo ako je državljanin/ka treće zemlje s važećom dozvolom za boravak i rad, a s kojim/kojom se traži spajanje u Republici Hrvatskoj, imao/la neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak. Novim zakonom ako oba roditelja (ili samohrani roditelj) imaju dozvolu za boravak i rad, neće se trebati čekati godinu dana. U ostalim slučajevima ostaju iste uredbe kao i u sadašnjem zakonu.

Ovakva promjena svakako doprinosi poštivanju prava navedene kategorije djece na obiteljsko sjedinjenje. Međutim, svi ostali članovi uže obitelji (npr. bračni/izvanbračni partner ili djeca čiji jedan roditelj ima važeću dozvolu za boravak i rad) i dalje su ograničeni u sjedinjenju s državljaninom/kom treće zemlje. Barem prije isteka godine dana odobrenog privremenog boravka.

Reakcija na nove migracijske procese

Procjenjuje se da Hrvatskoj nedostaje oko 400.000 radnika. Naročito u primarnom sektoru građevine, turizma, ugostiteljstva i skladišnih poslova. Guverner HNB-a Boris Vujčić na sjednici Gospodarskog vijeća Komore Zagreb prezentirao je izvješće “Hrvatsko tržište rada – ograničenja, izazovi i mogućnosti”. U njemu se navodi da, prema anketi poduzetnika/ica, nedostatak kvalificirane radne snage i dalje je najvažniji ograničavajući čimbenik proizvodnje.

Državno zakonodavstvo ovim zakonom reagira na nove migracijske procese koji su Hrvatsku učinili useljeničkom destinacijom populacije iz udaljenih zemalja. Dosadašnji zakonski okviri uglavnom su obuhvaćali ekonomske migracije stanovništva okolnih država. I to pretežno na sezonskom radu. Kao takvi više nisu dostatni s obzirom na nove migracijske pravce i priljeva strane radne snage u RH.

Ostaje nam vidjeti hoće li novi Zakon o strancima poboljšati položaj stranih radnika/ica u RH. Posebnu pažnju će trebati obratiti i na načine na koje će se manifestirati rodni aspekti novih migracijskih tokova u kontekstu ovako izmijenjenog zakonodavnog okvira.

*18. rujna premjer Andrej Plenković rekao je da će zakon pred Vladu RH ipak u listopadu.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Tko se boji roda još?

Posted on September 12, 2024September 12, 2024 by info@libela.org

Ovogodišnja tema Festivala alternative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ-a) bila je „Ravno do dna: slom civilizacije i što s njenim ostacima“. U tom tonu, zadnji dan festivala je otvorio razgovor „Tko se boji roda još“ Lane Bobić, Lucije Marković i Grete Grakalić Rački koje su temi roda pristupile iz feminističke i teološke pozicije.

„Ono, naime, što se isprva činilo vedrim nebesima post-povijesti, ukazalo se njenim mračnim dnom, dok brzina kojom ova civilizacija na njega nastoji aterirati, dostiže svoju kritičnu razinu. Kako i na koji način pokušati kreirati alternativu ovom sunovratu, saznajte na ovogodišnjem FALIŠ-u“, napisao je u uvodnom tekstu programski voditelj festivala, Branko Sekulić. U narednim paragrafima prenijet ćemo koju su alternativu spomenutom sunovratu predložile Bobić, Marković i Grakalić Rakić.

“Rodna ideologija” kao prijetnja čovječanstvu

Njihov se razgovor, kako i same kažu, fokusirao na „ raščišćavanje frke oko roda“, a u tome su im pomogle bogate riznice feminističke i rodne teorije i prakse. Uvod je napravila Lana Bobić, teologinja, feministkinja i aktivistkinja koja je objasnila da bilo kakvo odmicanje od stereotipnih rodnih uloga ili od onog što se tradicionalno smatra muškim ili ženskim kako na fizičkoj, psihičkoj tako i na duhovnoj razini postaje povod dizanju moralne panike. Odjednom se čini da svijet nije u riziku od klimatske krize, zbog ekonomskog i nepravednog eksploatacijskog ili političkog poretka već zapravo prijetnja čovječanstvu postaje tzv. rodna ideologija.

Na to se nadovezala Lucija Marković, studentica politologije i aktivistkinja, s citatom Elizabeth Corredor koja kaže da rodna ideologija služi kao epistemološki i politički kontrapunkt emancipatorskim konceptima roda i seksualnosti. Marković je objasnila da nastanak diskursa rodne ideologije vežemo uz reakciju na predstavljanje pojma rod tijekom Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju 1994. i Međunarodne konferencije o ženama u Pekingu iz 1995.

„Iz krugova antifeminizma i kršćanskog fundamentalizma u SAD-u se javljaju snažni glasovi koji u rodu vide rastakanje prirode čovjeka i koji vrše snažan utjecaj na Svetu stolicu upravo na tim konferencijama. Za njih je rod velika prijetnja, zamka, koja će dekonstruirati ženskost i muškost, majčinstvo kao takvo i koja pod agendom borbe za ravnopravnost zapravo promiče pobačaj i homoseksualnost, a evo s razvojem pokreta do danas i tranziciju djece i mladih“, kazala je Marković.

Zaključila je da, ukratko rečeno, za radikalne desničare/ke feminističko dženderistički gej lobi je taj koji donosi apokalipsu.

Antirodni pokreti i “rodna ideologija”

Danas imamo globalne antirodne pokrete koji ozbiljno utječu na globalne mape SAD-a i Europe, a najveći fokus imaju na tzv. rodnoj ideologiji. Kao što smo puno puta pisale, radi se o konceptu bez značenja i sadržaja, a služi kao sredstvo dizanja moralne panike. To je ključni pojam koji paletu različitih aktera poput ultrakonzervativaca svih zemalja, kršćanskih fundamentalista, ruskih oligarha i različitih političkih populista drži zajedno. Ili ako ćemo preciznije navesti neke ključne aktere tu su Željka Markić, Vladimir Putin, Viktor Orban, Marie Le Pen, Donald Trump i ostala ekipa koja konstantno diskriminira već ionako marginalizirane osobe.

Bobić je kazala da se diskursi „antirodnih pokreta“ baziraju na paradigmatskoj osnovi koja čovjekovu prirodu tumači kroz biološki esencijalizam i heteronormativnost, a u takvom tumačenju heteropatrijarhat postaje prirodan poredak stvari. Papa Franjo tvrdi da je rod ideološka kolonizacija, a Bobić pojašnjava kako je to upravo heteropatrijarhat i pita se je li bojazan od roda bojazan od dekonstrukcije tog heteropatrijarhalnog poretka.

Tko se boji urušavanja heteropatrijarhalnog poretka i tko od njega profitira?

Prema riječima predavačica, heteropatrijarhat je poredak u kojem su heteroseksualnost i tradicionalne rodne uloge norma. Od njega profitiraju institucije, strukture koje proizvode vrijednosti patrijarhata, dok zauzvrat imaju kontrolu nad određenim narativom. U prvom redu tu su ekonomske i političke elite. Panelistice naglašavaju da vladajuća klasa često ima benefite od društvenog statusa quo koji dobro služi kao diverzija od bitnih pitanja kao što su primjerice klimatska kriza. Religijske i kršćanske zajednice građene su na rodnoj hijerarhiji te je dekonstrukcija takvog poretka onda i dekonstrukcija odnosa moći u zajednici koja njeguje rodnu hijerarhiju.

Bez obzira što akteri antirodnih pokreta nisu nužno religijski, oni svoj diskurs grade na kršćanskoj antropologiji. Odnosno, ona ima važnu ulogu u oblikovanju tog diskursa. U njoj se zna tko je žena, kako izgleda, koje su njene uloge i kako izgledaju društveni odnosi između muškaraca i žena, a onda i svi drugi, s obzirom da se obitelj stavlja kao temeljna jedinica društva.

„Biblija se u našem diskursu dosta paušalno koristi kako bi se diskreditirale žene i da se osnaži heteropatrijarhat koji ima religijske korijene. Kad zbrojimo sav taj rad budemo uvrijeđene konzervativnim snagama na sceni koje vrlo lako izvuku neki citat iz konteksta i pokušavaju na taj način isfurati neki oblik mizoginije, diskreditiranje žena u javnom prostoru, ili osnaživanja tradicionalnih rodnih uloga koje nam štete“, objasnila je Rački.

Predavačice su se nadovezale na diskurs oko Marije Djevice za kojeg su zaključile da je jednako štetan kao i diskurs o Evi. Pojasnile su da su određeni autori smatrali da Eva nosi krivnju za pad čovjeka i njen lik tumačili kao prvu dezerterku od božanskog koja je isto tako požudom gonjena, koja se na požudu goni. Bobić se nadovezala na taj diskurs te se referirala na današnju situaciju kada određeni pokreti propagiraju čedno oblačenje žena jer „muškarce gone na požudu“.

„Eva je ta žena koja je svaka od nas, ona je paradigma žene, ona je kriva što je živa. S druge strane, kao paradigmu idealne žene imamo Mariju. Ona je ultimativna dobra djevojka, nedodirljiva, ona je danas zauzela ulogu fetišizirane svetice koja ima više nadljudskih osobina od samog Isusa“, kazala je Bobić.

Žena u privatnoj, muškarac u javnoj sferi

Nadovezale su se i na druga tumačenja, van Biblije, koja su također oblikovala poimanje žena i njihovu ulogu u društvu. Bitna karika u kreiranju slike o ženi bio je Aristotel čije se tumačenje ukorijenilo u Crkvi, raznim religijskim zajednicama, a to za posljedicu ima da se žena uvijek tumači kao objekt.

„Kod Aristotelove interpretacije je problem što je muškarac taj koji je postojan, racionalan, i zato njemu pripada javna sfera. Žena nije racionalna, nepostojana je, što će se kasnije kroz medicinu i neke druge grane zvati histerična. Čak imamo zapis da je žena nedovršeni muškarac“, objasnila je Bobić pojašnjavajući da se iz toga razvija antropologija kako je muškarac racio te njemu pripada javna sfera, a žena je emotivka kojoj pripada privatna sfera.

U submisivnom modelu kršćanske antropologije niti muškarac niti žena nisu potpune osobe. Oni nadopunjuju jedno drugo na način da je muškarac taj koji je postojan, autoritet, a žena ima odgovornost brige, skrbi i majčinstva. Upravo percepcija majčinstva kao ontološke svrhe žene je problematična. Taj narativ je dodatno učvrstio papa Ivan Pavao II kazavši da je žena bez majčinstva propast ovog svijeta, civilizacije, raščovječenje čovjeka.

Kulturalno nasilje

Idući termin kojeg su odlučile razjasniti bio je kulturalno nasilje. Van direktnog i strukturnog nasilja, kulturalno bi podrazumijevalo svijet naših ideja, svjetonazora, osjećaja, misli.

„Mi se možemo složiti deklarativno da smo protiv nasilja, ali moramo biti realni i pogledati u društvu u kojem živimo u kojem se događa i koliko je ono učestalo. Treba sagledati što nam se događa na sudovima, u centrima za socijalnu skrb, i priznati si da određeni svjetonazori dominiraju ako dopuštamo npr. da na sudovima i dalje ženu okrivljavamo za nasilje koje je proživjela“, kazala je Bobić.

Rački se nadovezala s kompleksnosti situacije u kojoj je vjernica ta koja proživljava nasilje. Njenu situaciju otežava žrtva odgovornosti za obitelj te činjenica da se od žena traži trpljenje. Raspad obitelji se tumači kao odgovornost žene jer je njena odgovornost očuvanje obitelji i poretka koji na takvom tipu obitelji profitira.

Religijska trauma

U religijskim zajednicama pojavljuje se tipična vrsta traume – religijska trauma. Ona je produkt duhovnog zlostavljanja i često je proživljavaju pripadnici i pripadnice LGBTIQ populacije koji proživljavaju koliziju religijskog i „queer“ identiteta, objasnila je Marković.

„Religijska trauma nije nešto što se događa preko bare u SAD-u, već se događa tu kod nas, u Hrvatskoj. Ljudi ne znaju da postoje različite protestantske, katoličke i slične zajednice koje provode prakse koje su iznimno opasne i stavljaju LGBTIQ populaciju u jako ugroženu poziciju“, naglasila je Marković.

Dodala je da je i sama 10 godina živjela u protestantskoj zajednici koja je imala tzv. Službu oslobođenja, što je sintagma za svojevrsni egzorcizam. Objasnila je da se u toj zajednici demonima i zlim duhovima nazivalo sve od depresije do lijenosti, prevelike senzualnosti koja je bila pripisana isključivo ženama, pa do demona transseksualnosti, homoseksualnosti, biseksualnosti itd.

„Ja sam prestala brojati koliko se takvih demona istjeralo iz mene. Unatoč tomu, nisam imala iskustvo istjerivanja demona kvira. To se, inače, zove konverzivna odnosno reparativna terapija, a praksa je koja u principu smatra homoseksualnost bolešću i cilj je preokrenuti bilo koju orijentaciju koja nije strejt u strejt“, kazala je.

Marković je podcrtala da njena bivša zajednica nije uspjela u svom naumu te da je danas ponosna pripadnica LGBTIQ zajednice. Ali i trn u oku zajednice koju je smatrala obitelji. Za kraj svog izlaganja naglasila je da je religijska trauma stvarna i često rezultira različitim mentalnim poremećajima, kompleksnim PTSP-om, a nerijetko i time da ljudi gube živote.

„Mladi kvir ljudi nemaju svoje mjesto pripadanja i doslovno gube živote. Ali mi smo tu i postojimo, i ne idemo nigdje“, zaključila je Marković.

Mora postojati radosna vijest u cijeloj ovoj priči

Bobić, Marković i Rački za portal reci.hr napisale su seriju tekstova pod nazivom Prema teologiji ženskog tijela. Bobić se u jednom trenutku našalila te prokomentirala kako su se toliko osnažile i probahatile da su napravile kulturpunkt jednom papi Ivanu Pavlu II te napisale manifest feminističke teologije ženskog tijela.

Postoji nekoliko ključnih stavki tog manifesta. Prva je užitak. Ako vjernici vjeruju da je Bog stvorio čovjeka, stvorio je i klitoris. A to je jedini organ na ženskom tijelu kojem je funkcija užitak. Istovremeno, njega ni dan danas nema u knjigama o anatomiji ženskog tijela. Iduća stavka je odgovornost koja obuhvaća pristanak koji je potpun, poštovanje prema tuđim granicama, informiranost. Pa ljubav prema tjelesnosti, seksualnosti, umnosti i duhovnosti – težnja je razbiti binarizam između uma i tijela. Iscjeljenje obuhvaća nadovezivanje na teologiju traume. Sestrinstvo i solidarnost manifestira se kroz uzimanje u obzir svih potlačenih. Zadnja stavka je znanje ili saznanje, a to je ljubav prema postavljanju pitanja.

Bobić je predavanje zaključila poznatim citatom iz Biblije da je Bog stvorio dan i noć. Pritom je poentirala da to ne znači da nisu stvoreni i zora, sumrak i još tisuću dijelova između dana i noći. Iz toga zaključuje da trebamo prihvatiti sve te dijelove dana, a ne samo dan i noć. Što je apsolutno prevedivo i na cijelu priču oko roda.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Priča o pristanku

Posted on September 12, 2024September 12, 2024 by info@libela.org

How to Have Sex je debitantski dugometražni film redateljice Molly Manning Walker koji je u posljednjih godinu dana potaknuo i oživio rasprave o pristanku i njegovim kompleksnostima. Dobitnik Un Certain Regard nagrade u Cannesu, film je uglavnom kod publike proizvodio dvojne reakcije – ili one poistovjećivanja ili potpunog promašenja poante.

Naziv How to Have Sex/ Kako se poseksati nagoviješta potpuno drugačiji film, na tragu tinejdžerskih komedija iz ranih 2000-tih s elementima eterične izmještenosti hit serije Euphoria i mračne eratičnosti kultne serije Skins. U intervjuu za Sight and Sound, redateljica Manning Walker razjašnjava da se naslov odnosi na ideju da se trebamo seksati na određen način. Ideju koja je sveprisutna u heteronormativnoj kulturi i perpetuirana kroz pritisak okruženja, potencijalnih partnera_ica, što se odražava i na očekivanja kako treba izgledati prvi seks. Umjesto još jednog filma o mitologiji tinejdžerskog iskustva čiji je ključni simbol britanski i američki koncept Proljetnih praznika (Spring break) kao mjesto apsolutne slobode i samoaktualizacije kroz neobuzdano partijanje, Manning Walker je ponudila realističan prikaz dinamike djevojačkih prijateljstava te uloge vršnjačkog pritiska i izostanka komunalne brige u normalizaciji loših seksualnih iskustava pa i banalizaciji seksualnog napada.

Prvi put

Film prati tri šesnaestogodišnjakinje, Em, Skye i Taru kroz formativno iskustvo proljetnih praznika u Malii na Kreti. Očekivanja su od samog početka postavljena visoko. To će biti najbolji odmor ikad! Uz to, na Tari je i dodatan pritisak očekivanja da se u Malii po prvi put poseksa. Sukladno narativima tinejdžerskih komedija, svaka od djevojaka inicijalno je predstavljena kroz jednu određujuću karakteristiku. Em je pametna, Skye je zabavna, a Tara seksualno neiskusna. Dihotomija seksualnog iskustva i neiskustva postavlja se kao jedno od mjerila (ne)pripadnosti grupi. Skye koristi svaku priliku da podbode Taru jer je još djevica, ujedno joj pripisujući čudnost, preosjetljivost, zahtjevnost i naravno, nerazumijevanje humora. Tarin odnos prema vlastitom seksualnom neiskustvu je ambivalentan. S jedne strane „želi to obaviti“ i prepustiti se idealiziranoj verziji divljeg i neopterećenog odmora. S druge strane je zatečena i preplavljena intuitivno naslućenom kontradiktornošću i rizicima neobveznog seksa.

Prvi se dio filma fokusira na magične trenutke partijanja, povezanost između djevojaka i onaj osjećaj apsolutnog potencijala. Euforično dezorijentirajuće scene plesa u klubovima i ispijanja gigantskih koktela isprepliću se s dirljivim trenucima prijateljskih glupiranja i dijeljenja nada i strahova. Kada djevojke upoznaju društvo iz susjedne sobe s kojim kreću partijati, Tara se nađe razapeta između pažnje slatkog i šašavog Badgera i njegova samozatajnog i ustrajnog prijatelja Paddya. Tara i Badger otpočetka razviju kemiju. No između mamurluka, jurenja na idući party, Skyeinog inzistiranja da Tara može bolje i Paddyevog (zasad) suptilnog vrebanja Tare, ta se ljubavna priča neće dogoditi. Tarino prvo seksualno iskustvo odvit će se kad se na jednom od partya odvoji od grupe, s Paddyem koji otpočetka računa s time da će je trebati nagovarati.

Privid beznačajnosti

U drugom dijelu filma, saznajemo što se dogodilo kroz Tarine flashbackove dok disocirano pleše u klubu i tumara opustošenim ulicama na povratku u hotel sljedećeg dana. Tara je dala pristanak nakon što je nekoliko puta rekla „ne“ na manje, ali značajne prijestupe koji su se dogodili unatoč njenu protestiranju. Kad ju je drugi put napao u hotelskoj sobi zadnjeg dana odmora, Paddy nije ni formalno tražio pristanak. Ženski je pogled ključan u tretmanu ovih scena: umjesto prikaza samog čina, Manning Walker se fokusira na Tarino lice i pojedine geste da bi prenijela težinu i potresnost događaja. Mia McKenna-Bruce u ulozi Tare nevjerojatnom glumačkom ekspresivnošću dosljedno prenosi osjećaje bola, neugode, alijenacije i naknadnu disocijaciju nužnu za samoodržanje, povremeno razbijenu bljeskovima prisjećanja.

Tara je primorana održavati privid normalnosti, kao i privid da su ta iskustva bila beznačajna, ali željena. Nakon što se jedina s ostalima nije vratila iz izlaska, prvo što je Em i Skye pitaju je je li se napokon poseksala i je li bilo dobro. Pritom potpuno previđaju njenu povučenost i rezerviranost. Ili ih pak zamjenjuju za sramežljivost. Jasno je koji su odgovori poželjni. Pronaći riječi za to što se zaista dogodilo u takvom bi kontekstu značilo ne samo preuranjeno suočavanje s doživljenom traumom već i rizik potencijalne defleksije i optužbi (barem od strane Skye) za preosjetljivost. Ali i rušenje cijele koncepcije na kojoj ideja nezaboravnih praznika počiva.

Žene jednostavno moraju znati bolje

Dio kritike primijetio je nesrazmjer između plastičnosti pojedinih likova (Skye, Paddy) i nijansiranosti drugih (Tara, Badger). Posebno upada u oči jednodimenzionalnost Skye koju primarno definiraju preokupacija seksom i ljubomora na Taru, izvedene s jednakom mješavinom urgentnosti i očaja upakiranih u usiljenu opuštenost. No prije nego oštro osudimo Skye zbog internalizirane mizoginije i perpetuiranja najgorih mitova hookup kulture, važno je uočiti i da su Paddyeve preokupacije seksom i partijanjem uzete zdravo za gotovo. Kao gledatelji_ce, od Paddya ni ne očekujemo više iako nas njegovi postupci uznemiruju, potresaju i ljute.

Ako se uzme da Skye i Paddy funkcioniraju kao odraz uspješne prilagodbe na brutalne uvjete heteronormativne hiperfokusiranosti na neobvezni seks kao marker zrelosti, zabave pa i emancipacije bez obzira na kontekstualne i materijalne uvjete njegove realizacije, zapravo ukazuju i na više od toga. I dalje je prisutno očekivanje da kao žene jednostavno znamo bolje i budemo bolje. Unatoč konstantnom nedostatku podrške, edukacije i razgovora o seksualnom zdravlju.

Djevojke poput Skye postoje baš kao i dečki poput Paddya. Imaju svoju ulogu u proizvodnji pritisaka povezanih s rodnim normama i seksom. Ipak, između Skye i Paddya je jedna ključna razlika, motivirana različitim patrijarhalnim standardima. Signaliziranje konstantne seksualne dostupnosti za Skye je obrambeni mehanizam. Način držanja ranjivosti podalje i nošenja s nemogućim zahtjevima i opasnostima hookup kulture. Paddyeva manipulativna nasrtljivost odraz je njegova osjećaja polaganja prava na ženska tijela i rezultat patrijarhalnih obrazaca u kojima se muška želja validira i prioritizira.

Toksična heteroseksualna maskulinost

Lik Badgera služi kao ogledni primjer onoga što patrijarhat radi muškarcima koji se nešto očitije ne uklapaju u nedostižan ideal (toksične) heteroseksualne maskulinosti. Otvoren, budalast i topao, Badger odudara od prototipa naizgled neopterećenog fuckboi maskuliniteta koji utjelovljuje Paddy. Kako Katherine Angel ističe u knjizi Tomorrow Sex Will Be Good Again, heteroseksualna maskulinost se uvelike asertira kroz demonstraciju seksualne moći, odnosno, sveprisutne seksualne želje i sposobnost lakog dolaska do seksa, „osvajanje“ žena. Muškarci koji ne ispunjavaju očekivanja mete su nasilja i srama. Stoga ne čudi da se Paddyeva ustrajna potreba za dominacijom koja konstantno zaoštrava rubove socijalnih interakcija manifestira podbadanjima maskiranim u humor na račun Badgerove sposobnosti da spava s Tarom.

U tom je smislu odnos Paddya i Badgera podudaran onom Tare i Skye. Za razliku od Tare, Badger se čini nesvjestan da ne htijući sudjeluje u natjecanju. Barem dok mu Paddy podrugljivim komentarima i hintovima ne da do znanja da se seksao s Tarom. Potrebno je naglasiti da je samo iz Paddyeve perspektive to bio seks.

Uz Em, Badger prvi povezuje da nešto nije u redu kada Tare jutro poslije nema u hotelu. Pokazat će i najviše brige kada se napokon vrati, prateći je doma s White Partya i šaleći se s njom dok ne zaspi. Badger će biti pored Tare i jutro nakon još jednog Paddyeva napada, ali će tek mlako i oklijevajuće adresirati situaciju komentarom da je Paddy „noćna mora od lika“ te da žive u istoj ulici. Badger nema alate ni hrabrosti da se suprotstavi Paddyu pa nastoji ublažiti posljedice njegovih činova umjesto da pokuša djelovati na uzrok. Iako je njegova briga za Taru iskrena i motivirana osjećajima, ujedno služi ublažavanju krivnje koju ne zna imenovati. Manning Walker Badgerovu poziciju kroz film portretira donekle empatično, no Badgerova se privilegija u odnosu na Taru konkretno očituje u činjenici da Badger može odabrati priznati da naslućuje što se dogodilo tek između redaka.

Trebala je nešto reći

Komentar da je trebala nešto reći, koji Em upućuje Tari kada joj na povratku kući napokon natukne što se dogodilo također je vjerojatno rezonirao s dijelom publike. Poznat nam je i kao ustaljena reakcija u diskursu o pristanku. Iako takav komentar kada ga izgovara šesnaestogodišnja djevojka ponajviše odražava sistemski proizvedenu nesposobnost nošenja sa seksualnom traumom pa i krajnje nespretno shvaćanje vlastitog propusta, on ujedno upućuje na činjenicu da je odgovornost za sprečavanje lošeg seksa i seksualnog napada usko vezana uz sposobnost žena da neustrašivo komuniciraju što žele, efektivno privatizirajući seksualno nasilje kao pitanje individualne asertivnosti. Opisujući confidence feminism, Katherine Angel ističe da inzistiranje na snazi i neranjivosti ne samo da definira nesigurnost ili strah kao osobni neuspjeh i nešto sramotno, već i previđa činjenicu da su žene često kažnjavane upravo za ponašanja koja moraju demonstrirati ne bi li bile poimane kao dobre feministice i sigurne od nasilja.

Pristanak može biti izmanipuliran

How To Have Sex također pokazuje da unatoč neupitnoj nužnosti kontinuiranog pristanka, pristanak jednako tako može biti izmanipuliran. Kako film u konačnici poentira, umjesto stavljanja fokusa na osobnu odgovornost, važno je osvijestiti sistemski i materijalno uvjetovane kontekste i dinamike zbog kojih ponekad ne možemo govoriti i razvijati okruženja u kojima su ranjivost i podrška ne samo mogući već i nužni. To uključuje i razumijevanje seksa kao relacionalne dinamike a ne nečeg što se daje ili uzima. To prepoznaje i Em kada na samom kraju filma uhvati Tarinu ruku i kaže joj da će to proći zajedno. Upravo u potencijalu da promijeni i produbi percepciju gledatelja_ica očitava se važnost filma How To Have Sex.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Samo ti se učinilo da te silovao

Posted on September 9, 2024September 9, 2024 by info@libela.org

“Redoviti ginekološki pregledi neizostavni su dio brige o ženskom zdravlju od samog početka spolnog života žene. Unatoč činjenici da veliki broj žena osjeća nelagodu od same pomisli na odlazak kod liječnika, to nikako ne bi smio biti izgovor za odgađanje ili otkazivanje ginekološkog pregleda.”

Ovo zvuči kao obična informacija, no kad znamo da je ovaj članak pisao prof. dr. sc. Zlatko Topolovec, riječi odmah poprime drugi ton. Sad zvuči predatorski. Naime, ovaj specijalist ginekologije i opstetricije nepravomoćno je osuđen za silovanje pacijentice. No, to ga nije spriječilo da i dalje pregledava žene.

“Onda mi je rekao da legnem. Neku spužvu mi je stavio ispod stražnjice i gledao me vaginalno pa prstima. I rekao mi je da mi ne može naći lijevi jajnik i da se okrenem potrbuške. Rekao mi je da se nalaktim na tu spužvu. Ja sam automatski bila u klečećem položaju. Osjetila sam kako taj krevet škripi. On mi je rekao da podignem stražnjicu i da se povučem prema iza. I to mi je bilo čudno. Ja sam se okrenula i vidjela da nema te sonde. I da nisu više prsti. I osjetila sam kako mi gura. Ja sam se okrenula i pitala što radite to? On je rekao ništa, ništa, pregledavao sam vas prstima. Jer ja kad sam se okrenula, vidjela sam da je on izvukao onu stvar i da ju je stavljao u hlače.”

Ispovijest je ovo pacijentice od koje se ledi krv u žilama. Podsjetimo, ovaj nepravomoćno osuđen silovatelj svakodnevno i dalje nesmetano pregledava pacijentice. KBC Osijek, Ministarstvo zdravstva i Hrvatska liječnička komora koriste načelo presumpcije nevinosti kao razlog zbog kojeg Topolovec i dalje radi. Kako presuda još nije pravomoćna, nikakve mjere za njegovo udaljavanje nisu poduzeli.

Hoće li Topolovec i dalje pregledavati pacijentice?

Kaznena odgovornost liječnika ne isključuje disciplinski postupak pred Hrvatskom liječničkom komorom. No, Komora tvrdi da samo sud može udaljiti liječnika s posla, što udruga Adela smatra lažnom informacijom. Naime, Prema Pravilniku o disciplinskom postupku, Komora može oduzeti ili ograničiti liječničku licencu u slučaju povreda profesionalnih standarda. Iako se to može učiniti neovisno o kaznenom postupku, Komora to u ovom slučaju nije učinila. Hoće li Topolovec i dalje pregledavati pacijentice i koje će posljedice toga biti, ostaje na institucijama. Četiri godine zatvora i četiri godine zabrane ponovnog rada dobit će ako presuda postane pravomoćna. Dotad, kao i nakon tog, žene ostaju nezaštićene.

Sandra Benčić iz Možemo na svom je Facebook profilu kritizirala pravni sustav i institucije, tvrdeći da se mnoge loše stvari u Hrvatskoj događaju “po zakonu”. Napomenula je da ginekolog osuđen za silovanje pacijentice i dalje radi jer se čeka pravomoćnost presude, što može trajati godinama. Istaknula je da bi, prema zakonu, državno odvjetništvo ili sud mogli izdati mjeru zabrane rada do pravomoćnosti, kao i da je Hrvatska liječnička komora trebala pokrenuti disciplinski postupak na vrijeme. Zbog neaktivnosti nadležnih, pacijentice su izložene potencijalnoj opasnosti. Benčić je pozvala institucije da preuzmu odgovornost i udalje ginekologa do pravomoćne presude kako bi se zaštitila sigurnost pacijentica.

Sandra Benčić: “Sudovi to ne rade, ne zato što nemaju alate, nego zato što ne postoji svijest o važnosti borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja, zato što žene zaista jesu drugotne u ovoj zemlji.”

Seksualni čin zamaskiran kao dio pregleda

Silovanje od strane ginekologa je posebno užasan oblik nasilja jer se događa u kontekstu medicinskog pregleda, gdje je žrtva u ekstremno ranjivom položaju i povjerenje u ginekologa je presudno. Ovakav oblik nasilja ne samo da narušava povjerenje u medicinski sustav, već seksualni čin zamaskira kao dio pregleda, dodatno pogoršavajući emocionalni i psihološki utjecaj na žrtvu.

Slučaj sličan ovome prošle je godine zabilježen u New Yorku. Ginekolog Robet Hadden osuđen je na 20 godina zatvora radi seksualnog zlostavljanja pacijentica. Pod krinkom navodnih medicinskih pregleda, svoje je žrtve uvjeravao da su njegovi postupci bili prikladni i medicinski neophodni. Pacijentice je zlostavljao na različite načine: od postavljanja invazivnih pitanja o seksu, do masiranja i dodirivanja dojki tijekom dužeg vremenskog razdoblja, dodirivanja obje dojke istovremeno, vađenja kolostruma iz dojki žrtava i kušanja istog, penetriranja uređajem i trljanja vagine žrtava u pokušaju da ih masturbira, dodirivanja klitorisa i lizanja vagine. Na izricanju presude, sudac Berman izrekao je zakonski maksimalnu kaznu za svaku točku optužnice. Pritom je opisao ponašanje optuženika kao “iznimno i bez presedana”, “krajnje šokantno”, “strašno” i “pokvareno”.

Ove godine zabilježen je još jedan slučaj, onaj ginekologa Fabia Ortege. Njega je 300 žena optužilo za seksualno zlostavljanje. Žene su ga godinama prijavljivale, no odgovarano im je da nemaju medicinsku stručnost da to procijene. Zanimljivo, ključna točka koja je navedena u prijavi, a koju bolnički sustav nije adresirao, jest da je Ortegi bilo dopušteno da nastavi s obavljanjem rada bez nadzora dok je trajala kaznena istraga koja ga je na kraju dovela u zatvor. Tijekom tog vremena, optužen je za seksualno zlostavljanje više pacijentica.

Reakcija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Kako ne bi došlo do ovakvih situacija, reagirala je i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Upozorila je KBC Osijek da nema učinkovit interni sustav za prijavljivanje i disciplinsko procesuiranje spolnog uznemiravanja, diskriminacije i drugih rodno utemeljenih delikata, iako su po zakonu to dužni činiti. Istaknula je da bolnica ne štiti pacijentice od liječnika koji krše medicinsku etiku. Njih disciplinski ne kažnjava, čak ni kada ih država tereti za kaznena djela. Također, naglasila je da kaznena prijava ne oslobađa instituciju obveze da sama istraži i sankcionira takvo ponašanje, neovisno o ishodu sudskog postupka.

Bolnica je propustila ispuniti svoje zakonske obveze prema nizu propisa koji štite pacijentice od spolnog uznemiravanja i nasilja. Ovakvo nepostupanje ne samo da krši zakone, već i ozbiljno narušava povjerenje pacijentica u zdravstveni sustav.

“Osim istaknutog, standard Vaših (ne)postupanja u predmetnom slučaju ukazuje da ovlašteno i rukovodeće osoblje bolnice nije uopće educirano o temeljnim načelima suzbijanja i borbe protiv ove vrste nasilja, a da bi se svim pacijentima i pacijenticama te djelatnicima KBC-a Osijek poslala nedvosmislena poruka o KBC-u Osijek kao mjestu nulte tolerancije na sve oblike seksualnog nasilja i spolne diskriminacije.”, stoji u dopisu Pravobraniteljice.

Prostor za zlouporabu moći

Sustavni propusti u educiranju medicinskog osoblja o prevenciji seksualnog nasilja, kao i neadekvatne mjere zaštite pacijentica, ostavljaju prostor za zloupotrebu moći. Ova nebriga ne samo da ugrožava dostojanstvo i sigurnost pacijentica, već ih ostavlja zbunjenima i onesposobljenima prepoznati ili se suprotstaviti nasilju. U trenutku kad su žene toliko izložene i ranjive, laka su meta seksualnih predatora u bijelim kutama koji se postavljaju kao autoriteti čiji se postupci ne smiju dovoditi u pitanje. Ženama tad jednostavnije manipuliraju. One lako posumnjaju u vlastito razumijevanje onoga što im se događa. Pitajući se jesu li lude ili to što su osjetile doista nije bila sonda.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

FREE GAZA

Posted on September 5, 2024 by info@libela.org

Inicijativa za slobodnu Palestinu i Udruga BRID organiziraju benefit koncert za Gazu koji će se održati u zagrebačkom Klubu Močvara, 20. rujna od 19:30 sati. Minimalna donacija za ulaz na koncert je 10 eura.

“Prošla je skoro godina dana od početka genocida nad Palestincima. Nepojmljiva je kontinuirana patnja Palestinaca i Palestinki, a nerazumljiva daljnja podrška izraelskom režimu. Stoga, dođite na koncert i iskažite svoju podršku slobodnoj Gazi i cijeloj Palestini”, poručuju organizatori/ice.

Koncert je dio humanitarne akcije pod nazivom “Free Gaza”. Cilj je osigurati potrebnu pomoć stradalima u Pojasu Gaze. Prikupljena sredstva će biti uplaćena na račun Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA). Ona će procijeniti raspodjelu sredstava prema najhitnijim potrebama Palestinaca i Palestinki. Odnosno, raspodijeliti ih u medicinsku pomoć, hranu, smještaj, edukaciju ili nešto drugo.

Na benefit koncertu nastupit će Brain Holidays, Sara Renar, Nina Romić, Marko Bošnjak, Maja Pa i DJ Emir/Vrelo zvuka.

Po završetku glazbenog dijela, moći ćete donirati za Palestinu na poseban račun Udruge BRID koji je otvoren za ovu humanitarnu akciju. Račun će biti otvoren za donacije do 15. listopada, a IBAN će se objaviti nakon koncerta.

Više informacija o izvođačima/icama, kao i novosti vezane za koncert, pratite na društvenim mrežama.

Žene mete AI generiranih napada

Posted on September 4, 2024September 5, 2024 by info@libela.org

Napredak i bolja sofisticiranost umjetne inteligencije nesumnjivo je pridonijela širenju dezinformacija. Posljedično, dezinformacijske kampanje postale su snažnije, učestalije i uspješnije. Utjecaj AI na izbore diljem svijeta već se puno puta problematizirao (1,2,3). Utjecaj razvoja umjetne inteligencije na širenje rodnih dezinformacija sve je češće prepoznat kao potencijalno velika prijetnja ženama i rodnim manjinama.

S poboljšanjem performansi umjetne inteligencije, otvorene su brojne mogućnosti manipulacije rodnim stereotipima koristeći lažne fotografije, video i audio zapise. Posljedica je nanošenje štete metama takvih dezinformacijskih kampanja i aktivnosti, ali i pritisak da se udalje iz javne arene. O posljedicama rodnih dezinformacija smo već pisale. No, s razvojem umjetne inteligencije one postaju još opasnije oruđe antirodnih pokreta i različitih interesnih grupa. Sadržaj koji se generira kroz AI je sve bolji i realističniji, ali i jeftiniji. Upravo to ga čini i dostupnijim. Više nije potreban tim osoba s različitim znanjima ili značajni resursi da bi se generirao lažan i/ili manipulativan sadržaj. Njegova kreacija danas oduzima znatno manje vremena i mogu ga kreirati različiti akteri/ice (bez obzira na razinu znanja). Upravo to pridonosi velikoj viralnost tog sadržaja.

Iako su i muškarci mete AI generiranih napada, istraživanja pokazuju da su žrtve umjetno generiranog sadržaja većinom žene (1,2,3). Na Libeli smo se te teme dotakle i kad smo pisale o „osvetničkoj pornografiji“ u Telegram grupama. No, za žene i pripadnice rodnih manjina koje su javno istaknute kao što su novinarke, aktivistkinje, političarke, sportašice, pjevačice, glumice i ostale javne osobe, takav sadržaj brzo postaje dio organiziranih dezinformacijskih aktivnosti i kampanja.

Mete AI generiranih rodnih dezinformacija

Krenimo s jednom naoko benignom manipulacijom. Regionalnim društvenim mrežama su se širile fotografije atraktivne žene s velikim grudima za koju se tvrdilo da je japanska ministrica zdravlja. Očekivano, komentari koji su pratili te fotografije su bili mahom seksistički s generalnim zaključkom „zašto mi nemamo takve političarke?“ Ispostavilo se da se radi o AI generiranoj fotografiji koja je nastala nakon zahtjeva da se kreira fotografija „političarke s velikim grudima“. Iako nije izravno nanijela štetu specifičnoj osobi, AI fotografija je produbila seksističke narative o političarkama.

No stvarna političarka kojoj se željela nanijeti šteta bila je Rumeen Farhana, bivša liderica opozicije u Bangladešu (1,2). Za tu AI manipulaciju je iskorišten Instagram video modela Lexi Brooke Rivera u kojem pozira u bikiniju na plaži. Naime, ma mjesto lica od Lexi, stavljeno je ono Rumeen Farhane. Prikaz Farhane u bikiniju u konzervativnoj zemlji usmjeren je na nanošenje štete njezinu ugledu.

Jedna od najčešćih meta dezinformacijskih kampanja je planetarno popularna Taylor Swift (1,2,3). Tako su početkom godine objavljene deepfake pornografske fotografije koje su se širile kroz platformu X. Iako su u nekom trenutku uklonjene, prije toga su dosegnule 47 milijuna pregleda. Recentni napad na Swift dolazi od američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa. Naime, on je na svom X profilu objavio da je dobio podršku pjevačice. Podijelio je fotografiju zajednice „Swifties for Trump“ na kojoj se nalaze AI fotografije obožavateljica popularne pjevačice s majicama koje daju podršku njegovoj kandidaturi. Išlo se toliko daleko da su neke fotografije uključivale i natpise da su se obožavatelji/ice Swift okrenuli/e Trumpu nakon otkazivanja koncerta u Austriji zbog prijetnje terorističkim napadom. Time ne samo da se dovodio kredibilitet Swift u pitanje (ranije je kritizirala Trumpa) već se ta dezinformacija „igrala“ i različitim rasističkim narativima kad govorimo o terorističkim prijetnjama.

Osim političarki i javnih osoba, vrlo česte mete rodnih dezinformacija su novinarke. Jedan od primjera je i Monika Tódová, slovačka nezavisna novinarka (1,2,3). Naime, dva dana prije parlamentarnih izbora prošle godine počela je kružiti snimka AI generiranog razgovora o izbornoj krađi na kojem se navodno pojavljuju Tódová i Michal Šimečka, predsjednik stranke „Progresivna Slovačka“. Iako su akteri, kao i portali koji se bave provjerom medijskih činjenica potvrdili neistinitost snimke, ona je već bila podijeljena među tisućama ljudi na različitim društvenim mrežama. A viralna je postala nakon što ju je na Telegramu podijelio bivši ministar pravosuđa Slovačke Štefan Harabin. Sve to jasno pokazuje pokušaje diskreditacije popularne nezavisne novinarke s ciljem širenja specifičnih političkih narativa u toj zemlji (ponajprije da je SAD uključen u ishod izbora).

Osim žena, na meti umjetno generiranih rodnih dezinformacija je često i LGBTIQ+ zajednica. Najrecentniji primjeri su oni za vrijeme ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu. Uz dezinformacijsku kampanju i različite diskriminatorne napade, boksačicu Imame Khelif pratile su i manipulirane fotografije na kojima je prikazana s istaknutim genitalijama. Isto je kružilo društvenim mrežama i o transrodnoj plivačici Lii Thomas koja se zbog zabrane nije ni natjecala na OI, no društvene su mreže tvrdile drugačije. O tome smo pisale i na Libeli. Osim udara na samu zajednicu, prošle godine je kružila i slika pape Franje koji je ogrnut LGBTIQ zastavom, za koju se pokazalo da je umjetno generirana.

Staro – nova iliti konstantna meta AI generiranih dezinformacija je i Kamala Harris, potpredsjednica SAD-a i kandidatkinja za predsjednicu. Nedavno je Elon Musk objavio promotivni spot u kojem je manipulirano glasom Kamale Harris (1,2,3,4). Umjesto izvornih riječi u videu, Harris govori da je nesposobna, no da ju je Biden naučio kako da se to „zamaskira“, da je u utrci „marioneta“ i da je pogodna kandidatkinja jer je žena i nije bjelkinja. Osim glasa, manipulirano je i osobama koje su na samom videu. Iako Musk nije izvorno objavio taj video (na izvornoj objavi piše da se radi o parodiji), podijelio ju je na svom profilu bez da je naznačio da se radi o AI generiranom sadržaju. Video je pregledan više od 150 milijuna puta.

Time što nije naznačio da se radi o manipuliranom sadržaju, prekršena su pravila platforme X. Platforme koje je sam Musk vlasnik. Ovo, naravno, nije jedina dezinformacija vezana za Harris. Ona je godinama meta dezinformacijskih kampanja, ne samo zbog onog što čini već i zbog toga tko je (1,2,3,4).

Za vrijeme američke kampanje iz 2020 godine, Nina Jankowicz (suosnivačica i izvršna direktorica American Sunlight Projekta koja istražuje dezinformacije usmjerene ka ženama u politici) je rekla da je istraživanje koje se bavilo rodnim uznemiravanjem i dezinformacijama usmjerenim ka ženama u politici pokazalo da je u 78% slučajeva meta tog tipa zlostavljanja na društvenim platformama bila Kamala Harris. Narativ je bio seksistički, rasistički, ali i transfobni. Pisalo se da je „prespavala put do vrha“, da nije dovoljno crnkinja, ali i da je zapravo muškarac. Zanimljivo je da je i Jankowicz, kao osoba koja se bavi rodnim dezinformacijama bila meta AI generiranog pornografskog filma na kojem je navodno ona.

AI generiran sadržaj pojačava posljedice rodnih dezinformacija

AI generiran sadržaj svakako je novo oruđe u širenju rodnih dezinformacija. Takav sadržaj dodatno gradi seksističke i mizogine narative koji potom dodatno pojačavaju posljedice koje imaju rodne dezinformacije. A to je prikaz žena kao neadekvatnih za bavljenje nekim javnim aktivnostima (posebno politikom), utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi kao i umanjivanje rada, djelovanja i stručnosti javno istaknutih žena i rodnih manjina (1,2).

Nedovoljne regulacije takvih sadržaja učinile su to da su oni danas prisutni na platformama koje manje – više svi koristimo, različitim društvenim mrežama. Istraživanje „State of deepfakes“ je pokazalo da je 2023. godine „deepfake“ videa koji kruže online bilo 550 posto više nego li 2019. godine, a 98 posto ih otpada na pornografski sadržaj. Žrtve tog tipa sadržaja u 99 posto slučajeva su žene. Također, pokazalo se da svaki treći „deepfake“ alat omogućuje korisniku kreiranje „deepfake” pornografije. Kao i da je potrebno manje od 25 minuta i nula troška da se kreira lažan pornografski video od 60 sekundi za kojeg je dovoljna jedna jasna fotografija lica aktera/ice.

Ono što je posebno problematično kod AI generiranih rodnih dezinformacija je njihova viralnost. Lažni razgovor u kojem se pojavljuje Tódová poslušale su tisuće ljudi u Slovačkoj, pornografske fotografije Taylor Swift imale su više od 47 milijuna pogleda, a AI modificiran promotivni spot Kamale Harris je prikazan više od 150 milijuna puta. Ako i postoji sumnja ili čak znanje da se radi o lažno kreiranom sadržaju, takve fotografije i snimke nanose trajnu štetu ženama koje su dio njih. Utječu na njihove karijere, obiteljske, romantične i ostale odnose. Čak i ako se jako potrude ukloniti ih s Interneta, nikad nisu sto posto sigurne da su uklonjene. Tko zna tko ih je skinuo i kada će ih ponovno plasirati u online sferu?

Takav tip napada stalno nanovo pokazuje da neovisno o tome koliko je žena uspješna, ona se uvijek može svesti na seksualni objekt. Iako se to činilo i kroz „uobičajene“ rodne dezinformacije, viralnost i atraktivnost AI generiranih rodnih dezinformacija to još pojačava. Dodatno je zabrinjavajuće, kao što ranije navedeni primjeri i pokazuju, što je ovaj tip dezinformiranja oruđe koje koriste jako moćni muškarci u javnoj areni kao što su Donald Trump i Elon Musk.

Ograde od odgovornosti ili stvarne regulacije

Različite društvene mreže, aplikacije i programi imaju politike kojima reguliraju manipulirane sadržaje koji se objavljuju ili kreiraju putem njih (1,2,3,4).

Tako primjerice korisnici i korisnice YouTube-a moraju označiti jesu li koristili AI prilikom izrade videa ili im prijeti suspenzija. Open AI programi kao što su DALL-E ili Midjourney kreirali su različita ograničenja povezana s javnim osobama, nasilnim ili seksualnim sadržajem i/ili govorom mržnje. TikTok je u srpnju uveo regulativu da će oglasi koji su koristili AI to morati naznačiti putem AIGC oznake postavljene na oglas. Cara, platforma na kojoj umjetnici i umjetnice stavljaju svoje radove i o njima raspravljaju, je primjerice u potpunosti zabranila AI.

I EU je ove godine donijela prvu uredbu o umjetnoj inteligenciji. Parlament je usvojio zakon o umjetnoj inteligenciji u ožujku od 2024., a Vijeće ga je odobrilo u svibnju ove godine. U potpunosti će biti primjenjiv 24 mjeseca od stupanja na snagu iako će neki dijelovi biti primjenjivi ranije. Prioritet ovog zakona je osigurati da su programi umjetne inteligencije koji se koriste u EU sigurni, transparentni, sljedivi, nediskriminirajući i ekološki prihvatljivi. Smatraju da sustave umjetne inteligencije trebaju nadzirati ljudi, a ne automatizacija, kako bi se spriječili štetni ishodi.

U posljednjih godinu dana jasno je da se kontinuirano radi na AI kontroli kako bi se zaštitile ranjive skupine društva. Ipak, još uvijek postoje načini da se regulacije zaobiđu i da različit manipuliran sadržaj i dalje bude objavljen na mrežama koje su to pitanje načelno regulirale (1,2). Ostaje nam vidjeti jesu li kontrole koje se sve češće kreiraju vezane za AI alate, kao i zakonske uredbe, načelna ograda od odgovornosti ili će polučiti stvarnim regulacijama koje će smanjiti mizogini, seksistički i pornografski sadržaj usmjeren ka ženama. Time se otvara prostor i da se posljedično smanji doseg i mogućnost AI generiranih rodnih dezinformacija. Ako se to ne dogodi, možda smo tek na početku AI rodno dezinformacijskih kampanja.