info@libela.org, Author at Libela

Kontracepcijske pilule u eri društvenih mreža: Što kažu mreže, a što istraživanja?

Posted on June 30, 2025July 8, 2025 by info@libela.org

Iako znanost i medicina daju odgovore, dezinformacije se još uvijek uspješno probijaju kroz medije i društvene mreže, a slično se događa s kontracepcijskim pilulama. Društvene mreže pune su priča djevojaka koje hormonalnu kontracepciju krive za debljanje ili ju pak vide kao razlog smanjene plodnosti (1,2,3,4). Odlučile smo provjeriti što o tim tvrdnjama kaže znanost.

Mala tableta, velika priča

No, što su to uopće kontracepcijske pilule? Kontracepcijske pilule jedna su od najraširenijih metoda kontracepcije diljem svijeta (1,2,3). Prema podacima UN-a, kontracepcijske pilule koristi 151 milijuna žena reproduktivne dobi kao zaštitu od trudnoće. Osim što su široko rasprostranjene, pilule se smatraju jednom od najsigurnijih metoda zaštite od trudnoće (1,2,3). Oralna hormonska kontracepcija podrazumijeva tablete koje sadrže sintetski proizvedene hormone jajnika, odnosno estrogen i progestin. U Hrvatskoj su, prema podacima HALMED-a, dostupne dvije vrste kontracepcijskih pilula – kombinirane pilule koje sadrže estrogen i progestin te one koje sadrže samo progestin. I jedne i druge djeluju tako da sprječavaju začeće – inhibicijom ovulacije te dodatno utjecajem na cervikalnu sluz i sluznicu maternice (1,2).

Postoji uvriježeno mišljenje da se hormonske tablete koriste isključivo kao kontracepcija, međutim one su, primjerice, važan lijek za žene koje se bore s neredovitom menstrualnim ciklusima i policističnim jajnicima (1,2). U sličnome kontekstu, korištenje hormonske kontracepcije smanjuje rizik za nastanak izvanmaternične trudnoće i/ili raka sluznice maternice. (1,2). Ipak, važno je spomenuti da uz sve dobrobiti, kontracepcijske pilule, jednako kao i svaki drugi lijek, imaju svoje nuspojave. Najčešće nuspojave podrazumijevaju točkasta krvarenja, izostanak krvarenja, mučnine, osjetljive dojke (1,2).

Kako i ranije u tekstu navodimo, najčešći mitovi na koje nailazimo na društvenim mrežama tiču se uvjerenja da su pilule krive za debljanje ili ih se vidi kao razlog smanjene plodnosti. Provjerile smo što o tome kažu znanstvena istraživanja.

Utječu li pilule na buduće majčinstvo?

Jedan od najčešćih mitova vezanih uz kontracepcijske pilule tiče se njihovog utjecaja na plodnost. Ovaj tip dezinformacija posebno je popularan na društvenim mrežama. Na TikToku autorica @tina_vanlingen u svom je videu istaknula da zbog korištenja kontracepcijskih pilula postoji mogućnost od neplodnosti. Njezin video čak je 176 tisuća ljudi označilo sa “sviđa mi se”, a u tisućama se broje i oni koji su video podijelili s drugima. Istu dezinformaciju na svom profilu širi @alanas.life koja tvrdi da je nakon pet godina korištenja postala neplodna.

Upravo zbog izražene zabrinutosti mnogih djevojaka i žena o tome da da bi njihova plodnost mogla biti trajno narušena zbog korištenja kontracepcije, napravljeni su sustavni pregled i meta analiza literature objavljene u razdoblju od 1985. do 2017. o utjecaju kontracepcije na plodnost. Rezultati se nalaze u članku „Return of fertility after discontinuation of contraception: a systematic review and meta-analysis“ dostupnom na stranicama PubMed Central, bazi koja služi Nacionalnoj medicinskoj knjižici pri Nacionalnom institutom za zdravlje u SAD-u.

Spomenuti pregled literature i meta analiza obuhvatili su 22 studije koje su se bavile navedenom problematikom, a u kojima je ukupno sudjelovalo 14.884 žena koje su prestale koristiti kontracepciju s ciljem postizanja trudnoće. Istraživanja su se bavila s utjecajem na trudnoću više vrsta kontracepcije – pilula, intrauterinarnog uloška (IUD), implatanata i injekcijskog hormonalnog kontraceptiva. Rezultati navedenih studija pokazuju da su žene, nakon prestanka uzimanja kontracepcije zatrudnjele unutar 12 mjeseci s prosječnom stopom od 83,1 posto. Što se hormonalne oralne kontracepcije tiče, zatrudnjele su unutar 12 mjeseci nakon njezina uzimanja s prosječnom stopom od 87.04 posto.

Iako nije uočen trajan negativan utjecaj na plodnost, ističe se kratkotrajna odgoda ovulacije nakon prestanka hormonske kontracepcije dok se hormonska razina ne eliminira iz tijela. Autori zaključno napominju važnost kvalitetnog savjetovanja korisnica kako bi se smanjili strahovi od odgode trudnoće te time potaknula bolja prihvaćenost i nastavak korištenja kontraceptiva. Konačno, osim navedenog istraživanja, još je nekoliko istraživanja opovrgnulo spomenutu tezu o dugoročnom utjecaju kontracepcijskih pilula na plodnost (1,2,3).

Povećavaju li pilule broj na vagi?

Široko rasprostranjeno uvjerenje o kontracepcijskim pilulama također je da one izazivaju debljanje. Debljanje kao nuspojavu kontracepcijskih pilula istaknula je autorica @lizzy.oliver1 na svom TikTok profilu. U videu koji je lajkalo 69.6 tisuća ljudi, Lizzy Oliver napisala je: “Zašto jednostavno ne počinješ piti pilule? Ne daj bože da se djevojka boji debljanja, depresije i akni”. Prestanak korištenja pilula kao “najbolju odluku koju je donijela” ističe @paige.beery u videu u kojem insinuira da pilule utječu na težinu.

Istraživanje objavljeno u Journal Of Women’s Health 2014. ispitivalo je utječe li upotreba hormonske kontracepcije na tjelesnu težinu i sastav tijela (postotak masnog tkiva, ukupna tjelesna voda, masna i nemasna masa). Uzorak istraživanja činilo je 150 žena, 54 pretile žene i 96 žena normalne tjelesne težine. Istraživanje je pokazalo da korištenje kontracepcijskih pilula ne utječe značajno na tjelesnu težinu, ni sastav tijela, neovisno o početnoj tjelesnoj masi žene ili dozi hormona u piluli koju koristi. Široko citiran pregled „Combination contraceptives: effects on weight” analiza je brojnih studija (49) koja zaključuje da nije pronađena uzročna veza između kombiniranih kontraceptiva i debljanja. Još nekoliko studija pokazuje malo osnova za percepciju da kontracepcijske pilule uzrokuju debljanje (1,2).

Kao razloge eventualnih promjena u težini malobrojnih korisnica ranije navedena istraživanja navode zadržavanje vode, učinak na apetit i posredovano povećanje mišićne mase (1,2).

Što je zaključak istraživanja o navedenim uvjerenjima?

Kontracepcijske pilule čest su predmet dezinformacija u digitalnom svijetu. Iako neki od videa koje smo primijetile na TikToku imaju emocionalno nabijene priče, znanost o kontracepcijskim pilulama ima jasno mišljenje: one su sigurne, učinkovite i vrijedne za velik broj žena koje se bore s različitim problemima.

O dva najčešća mita koja smo pronašle na ranije spomenutoj mreži brojna istraživanja kazuju da ne postoji značajan utjecaj kontracepcijskih pilula na povećanje tjelesne težine te da one nemaju trajno negativan utjecaj na plodnost.

Ipak, brojni stručnjaci/inje preporučuju da se prije korištenja kontracepcije savjetujete sa svojim liječnikom/icom. Osim ovdje navedenih uvjerenja o kontracepcijskim pilulama, ranije smo provjeravale još dezinformacija o njima.

*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.

Politički istaknute žene: dezinformacijski narativi tijekom lokalnih izbora 2025.

Posted on June 29, 2025June 30, 2025 by info@libela.org

O rodnim dezinformacijama usmjerenim ka istaknutim ženama pisale smo već nekoliko puta (1,2,3). Prema okviru Lucine Di Meco cilj napada na žene u političkoj sferi je predstaviti političarke i državne dužnosnice kao inherentno nepouzdane, neinteligentne, neprihvatljive ili nekontrolirane – previše emocionalne da bi obnašale dužnost ili sudjelovale u demokratskoj politici. Cilj takve slike je utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi.

Tijekom ovog super izbornog perioda svjedočile smo različitim narativima vezanim za istaknute žene u političkoj sferi. Prikazivane su kao histerične, nedovoljno inteligentne, nedorasle za bavljenje politikom i marionete.

U izbornoj kampanji za lokalne izbore najveća meta rodno dezinformacijskih narativa bila je Sanja Radolović, kandidatkinja SDP-a za županicu Istre. Pisale smo o narativima koji su bili usmjereni ka seksualizaciji nje kao političarke, kao i da su utemeljeni na rodnim stereotipima i seksizmu. No, još je nekoliko političarka tijekom posljednje izborne kampanje bilo izloženo narativima koje smo i ranije primjećivale u našim analizama. Primarno se radi o novoj gradonačelnici Rijeke Ivi Rinčić i novoj dogradonačelnici Splita Matei Dorčić.

Iva Rinčić kao politički projekt i marioneta

Neočekivani rezultat Ive Rinčić u prvom krugu izbora za gradonačelnicu Rijeke rezultirao je stvaranjem narativa o njoj kao „igračici HDZ-a“ te „političkim projektom svog partnera“ (1,2,3). Tako je njen protukandidat za fotelju gradonačelnika i tada aktualni gradonačelnik Marko Filipović tvrdio da podrška Marina Miletića iz Mosta pokazuje da više nema skrivanja.

„Riječ je o otvorenoj političkoj igri kojoj je konačno potvrđeno: projekt Ive Rinčić jest projekt HDZ-a, a Most svojim istupima daje podrški tom političkom smjeru“, kazao je Filipović.

Dodao je i da uz Rinčić stoji cijeli spektar desnice: HDZ, Most, HSP, Hrvatski suverenisti i Domino. Uz to, podsjećao je i na sličan scenarij u Opatiji. Tamo je partner Ive Rinčić, Amir Muzur, kao gradonačelnik doveo HDZ na vlast. „Klasična prevara birača. Sve su to isti ljudi, samo drugo vrijeme i drugi grad“, tvrdio je. Osim tvrdnji iz usta tada aktualnog gradonačelnika, o Rinčić kao političkom projektu Muzura se i pisalo u medijima (1,2).

Na navedene tvrdnje Rinčić, koja određuje svoje ideološko usmjerenje kao lijevi centar, je reagirala riječima: „to nisu samo neistine, nego i svjesno obmanjivanje birača“. Dodala je i da uvlačenje njene obitelji u kampanju prelazi sve granice i da se radi o prljavoj kampanji.

“Moj nevjenčani suprug je Amir Muzur, bivši gradonačelnik Opatije. Filipović stalno u kampanji spominje Amira Muzura, koji je postao gradonačelnik Opatije 2005. godine, kad nismo ni bili u vezi, a mi sad 20 godina poslije biramo gradonačelnika Rijeke. Nisam ničiji eksponent, niti Muzurov politički projekt“, rekla je Rinčić.

Nakon što je koalicija Akcije mladih i partnera postala najbrojnija grupacija u vijeću Rijeke, na konstituirajućoj sjednici je za predsjednika predložila Roberta Kurelića. Ipak, za njegovo imenovanje je ruku je diglo 15 vijećnika, a potrebno ih je bilo 16. Zanimljivo je da je za njega glasalo 11 vijećnika koalicije Ive Rinčić, podržalo ga je i dvoje vijećnika iz koalicije Mosta, ali i dvoje s koalicijske liste Marka Filipovića. Kandidata koji je kroz cijelu kampanju tvrdio da je Rinčić projekt HDZ-a i prevara birača (1,2).

Matea Dorčić kao primjer trivijalizacije žena u politici

Kad je u pitanju Matea Dorčić, o njoj se počelo pisati nakon što je Tomislav Šuta, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita pobijedio u izbornoj utrci (1,2,3). Jedan od zapaženijih naslova je bio „Od pekare do dogradonačelnice: Tko je Šutina najbliža suradnica Matea Dorčić?“ U tom istom tekstu piše da je prve dvije godine radnog staža odradila u jednoj velikoj splitskoj pekari i to u pravnoj službi. Drugi naslov je ipak bio manje senzacionalistički pa je pisalo: „Tko je Matea Dorčić? Od pravnice u pekari do druge žene grada…“

Unatoč sugestivnom prvom naslovu, Matea Dorčić je pravnica s dugogodišnjim iskustvom u javnoj upravi. Također, prije funkcije dogradonačelnice Splita, bila je pročelnica Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet u Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Osim trivijalizacije njenog rada u pekari, o njoj se pisalo kroz odjeću i stil, što je slučaj kod brojnih političarki. Tako se pisalo „da voli nositi markiranu odjeću“ te se analizirao njen modni izričaj i frizure kroz godine (1,2,3).

Možemo li u idućim izbornim ciklusima bolje?

I kampanja za lokalne izbore kao i dosadašnji slučajevi stvaranja narativa o političarkama se oslanjanju na već uobičajene stereotipe i dezinformacijske narative o ženama u politici. Prikazivalo ih se kroz ulogu nečijih skrivenih igračica, marioneta, kao i kroz izbor njihove odjeće. Dodatno, u slučaju Matee Dorčić kroz senzacionalističke naslove trivijaliziralo se njeno iskustvo i kompetencije za bavljenjem funkcije dogradonačelnice.

Kroz ovu super izbornu godinu pokazalo se da se unutar izbornih kampanja politički istaknute žene prikazuju po već uobičajenom ključu – kao nepouzdane, suviše emocionalne, kroz seksualizaciju, kao nedovoljno inteligentne i/ili marionete. Ovim tekstom zaključujemo navedene prikaze žene u okviru izbornih kampanja. Ujedno se i nadamo da će idući izborni ciklusi donijeti pomake na ovom polju. Kako u medijskom prikazu političarki, tako i u narativima njihovih političkih oponenata – mahom muškaraca.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Seksualna edukacija: gdje smo danas?

Posted on June 24, 2025June 24, 2025 by info@libela.org

Moj interes i angažman oko pitanja školske seksualne edukacije traje oko četvrt stoljeća. Među ostalim, uključivao je izradu prijedloga pilot programa sustavnog obrazovanja o ravnopravnosti spolova/rodova i obrazovanja o seksualnosti, sudjelovanje u kolektivnoj pritužbi protiv Republike Hrvatske podnesenoj Europskom odboru za socijalna prava, te citiranost u letku Hrvatske biskupske konferencije u kojem pozivaju sve roditelje vjernike na aktivno suprotstavljanje provođenju modula seksualne edukcije u školama, a koji se dijelio na crkvenim misama te na prodajnim mjestima Konzuma i Tiska.

U ovom tekstu osvrnut ću se na par širih društvenih trendova značajnih u tom periodu. S jedne strane, kroz dugogodišnja sustavna praćenja provedbe i dokaze prikupljene znanstvenim istraživanjima uspostavlja se međunarodni konsenzus (što i objašnjavam u nastavku teksta) o doprinosima koje uspješna seksualna edukacija ima za tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih. No, usporedno se razvija i organizirano protivljenje podučavanju djece i mladih o osjećajnim, tjelesnim i društvenim aspektima ljudskog razvoja, intimnim odnosima, seksualnosti i seksualnom zdravlju. Primjerice, prvotna nastojanja da se sadržaji sveobuhvatne školske seksualne edukacije uključe u nacionalni odgojno-obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj označuju i društveni moment šireg mobiliziranja antirodnih aktera, kao i početak fabriciranja pojma “rodne ideologije” (1,2,).

Studije uspješnosti provedbe seksualne edukacije u školama

U posljednja dva desetljeća međunarodne i europske organizacije i institucije u velikoj mjeri rade na prikupljanju podataka, primjera dobrih praksi te studija uspješnosti o provedbama školske seksualne edukacije. Tako su 2010. godine objavljeni “Standardi spolnog odgoja u Europi – Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake”, kao zajednička publikacija Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu i BZgA – njemačkog Saveznog centra za zdravstveno obrazovanje. Na naslovnici dostupne hrvatske verzije ove publikacije nalazi se i logo Agencije za odgoj i obrazovanje.

BzgA, Suradnički centar za seksualno i reproduktivno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije podržao je proces implementacije seksualne edukacije u državama europske regije i kroz studiju o njenom razvoju i položaju u 25 država, objavljenu 2016. godine u suradnji s Europskom mrežom Međunarodne federacije za planiranje obitelji – IPPF EN. Glavni zaključci govore o ubrzanom razvoju i integraciji seksualne edukacije u školsko okruženje, uglavnom kroz šire programe, kao što su “životne vještine” ili “zdravstveni odgoj i obrazovanje”, te uz česte popratne inicijative, npr. osiguravanje usluga za mlade u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Usto, studija pokazuje i da u državama s razvijenom seksualnom edukacijom, mladi kasnije započinju seksualne kontakte, te da sveobuhvatni programi koreliraju s pozitivnim indikatorima seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih. No, uspjesi i dosezi pojedinih država znatno se razlikuju, a u otprilike polovici država uključenih u studiju prisutna je jaka opozicija školskim programima seksualne edukacije.

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), također, intenzivno radi na promociji seksualne edukacije unutar okvira ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. U posljednjem periodu objavljeno je revidirano i dopunjeno izdanje njihovih Međunarodnih tehničkih smjernica (2018.), izvještaj o položaju školske seksualne edukacije u 155 država (2021.), te mapiranje i analiza “profila” 50 država s obzirom na postojeće zakonske okvire, javne politike, planove, strategije i kurikulume (2023.).

Svi ovi dokumenti sadrže identificirane elemente koji doprinose uspješnosti sveobuhvatne seksualne edukacije u školama, kao što su postojanje političke podrške, uključivanje niza dionika, uspostavljanje okvira zakona/javnih politika, alociranje sredstava, razvoj sveobuhvatnih kurikuluma, edukacija i podrška nastavnica i nastavnika te praćenje provedbe.

Stvarna provedba seksualne edukacije u državama EU

Na razini Europske unije (EU) relevantni resursi uključuju kraći Pregled stanja seksualne edukacije iz 2020. godine, te recentniju i detaljniju studiju iz 2022. godine pod nazivom ”Sveobuhvatna seksualna edukacija: Zašto je važna?” provedenu na zahtjev Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Studija raspravlja seksualnu edukaciju kao sastavni dio seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava djece i mladih te predstavlja dokaze za učinkovitost programa. No, studija pokazuje i da je, usprkos znanstvenim dokazima i više desetljeća političke opredijeljenosti na najvišim institucionalnim razinama, stvarna provedba seksualne edukacije u državama članicama manje zadovoljavajuća. Iako je u većini država, njih devetnaest, seksualna edukacija obavezna, prisutne su značajne razlike u praksi s obzirom na ciljeve, sadržaje i metode podučavanja.

Studija ukazuje i na prepreke uspješnoj implementaciji, od onih više tehničke naravi (npr. manjak ulaganja u nastavnice i nastavnike, nedostatak resursa…) pa do postojanja organizirane opozicije u mnogim EU članicama, a koja politizira i osporava pitanje seksualne edukacije te tako otežava ili sprječava njen razvoj i provedbu. Studija donosi i preporuke članicama EU za prevođenje i operacionalizaciju međunarodnih standarda i smjernica u nacionalne akcijske planove, s odgovarajućim sredstvima i strategijama za provedbu i praćenje te uz suradnju i komunikaciju s dionicima, uključujući i mlade i roditelje.

Uzimajući u obzir više desetljetnu prijepornu poziciju seksualne edukacije u Europi, u zaključcima se napominje i da je donošenje podržavajućeg nacionalnog zakona ili javne politike, važan pokazatelj političke volje za uključivanjem seksualne edukacije u odgojno-obrazovni sustav.

Međutim, naglašava se da je nužna i odgovarajuća alokacija sredstava te ulaganja u sve etape i komponente provedbe, s obzirom da u mnogim državama postojeće nacionalne politike nisu obavezujuće te je implementacija neujednačena i često ovisi o lokalnim vlastima i/ili školskoj upravi. S jedne strane, decentralizacija omogućava lokalnim vlastima razvijanje i provedbu programa koji više odgovaraju lokalnim potrebama, ali može dovesti do nejednakosti i različitosti na nacionalnoj razini.

Što sa seksualnom edukacijom u Hrvatskoj?

U slučaju Republike Hrvatske, nakon dvadestogodišnjeg bezuspješnog zagovaranja prema nacionalnim institucijama, decentralizacija postaje strateška zagovaračka odluka. Ona je rezultirala eksperimentalnom provedbom u Gradu Rijeci, dok inicijativa prema gradskim vlastima u Zagrebu dosad nije donijela željene promjene. Usto, usprkos kontinuiranom protivljenju “glasne manjine”, podaci pokazuju većinsku podršku uvođenju programa sveobuhvatne seksualne edukacije u hrvatske škole. Rezultati istraživanja provedenog 2021. godine na reprezentativnom nacionalnom uzorku pokazuju da više od tri četvrtine građanki i građana Republike Hrvatske smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, dok bi 78 posto ispitanih to obrazovanje u školama učinilo obveznim.

Prije dvadesetak godina bio sam više optimističan oko ostvarivanja programa podučavanja o seksualnosti u hrvatskim školama. Iz današnje perspektive izgledno je da su ovdašnje političke i/ili ideološke interesne pozicije utjecajnije za ovu problematiku od zadano relevantnijih sektora kao što su javno zdravstvo i odgojno-obrazovni sustav te usprkos međunarodno postignutom konsenzusom i znanstvenim dokazima o dobrobitima sustavne školske seksualne edukacije za tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih. U nedostatku pozitivnijih razmišljanja, završavam ovaj tekst s »Forza Fiume!«

*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.

Spirala je učinkovita metoda kontracepcije, a ne abortivno sredstvo

Posted on June 19, 2025June 19, 2025 by info@libela.org

“Spirala ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu”, piše u jednoj objavi od 23. svibnja na Facebook stranici neprofitne organizacije (kako je navedeno na njihovu profilu) Pravo na život. Štoviše, radi se o objavi koju periodički ponavljaju na stranici.

Objava je ilustrirana fotografijom spirale, a kao autor izjave potpisan je doktor Antun Lisec. On je bio liječnik, kirurg i pro-life aktivist poznat kao protivnik pobačaja, kontracepcije i umjetne oplodnje (1,2,3).

Stranica „Pravo na život“ broji 138 tisuća pratitelja i 74 tisuće oznaka sviđa mi se. Ispod navedene izjave iz svibnja u trenutku objave ovog članka bilo je 601 reakcija, 408 komentara i 48 dijeljenja. Identična objava, s istom izjavom, ponovno je objavljena 15. lipnja i za samo jedan dan dobila je 142 reakcije.

Provjerile smo koliko je izjava koja je izazvala velik broj reakcija vjerodostojna i točna s medicinskog i znanstvenog stajališta.

**Što je spirala ili intrauterini uložak (IUD) i kakav ima učinak?**

Spirala je medicinski implantat koji se stavlja u šupljinu maternice. Ima oblik slova “T” koji odgovara obliku (većine) unutrašnjosti maternice, plastična je i savitljiva kako bi se mogla lako staviti i izvaditi iz šupljine maternice. U uporabi su dvije vrste: Cu-IUD, ovisno ima li oko svoje glavne osi spiralno namotanu bakrenu žicu, takozvana bakrena spirala i LNG-IUD koji ima cilindar s hormonskim preparatom, takozvana hormonska spirala (1,2).

Hrvatsko društvo za ginekologiju i opstetriciju navodi da spirala, odnosno intrauteirni uložak (od eng. intrauterine device ili intrauterine system), predstavlja jednu od djelotvornijih metoda kontracepcije. Na njihovim stranicama stoji da je koristi preko 150 milijuna žena diljem svijeta. To je čini najšire korištenom reverzibilnom metodom kontracepcije. Uz to, Ističu brojne prednosti pri izboru ove metode kontracepcije. To su visoka učinkovitost, sigurnost, reverzibilnost, niska razina neželjenih učinaka, prihvatljiva cijena, dugotrajan učinak (od 5 do 10 godina) te neometana spolna aktivnost. Korištenjem IUD-a isključena je nepravilnost u primjeni od strane korisnica. Ipak, naglašavaju da cjelokupna uspješnost ove metode kontracepcije ovisi o pravilnoj inserciji.

Hrvatski liječnički zbor i HDGO izdali su detaljan Postupnik, odnosno stručne smjernice, koje obuhvaćaju detaljne preporuke za sigurno i učinkovito postavljanje, praćenje djelovanja i uklanjanje IUD-a na osnovi medicinski utemeljenih dokaza i aktualnih znanstvenih spoznaja.

I svjetska zdravstvena organizacija WHO ističe da je spirala metoda kontracepcije, a ne abortivno sredstvo. WebMD kao vodeća tvrtka koja pruža zdravstvene informacije objašnjava da spirale ne uzrokuju pobačaj; one zapravo sprječavaju nastanak trudnoće.

IPPF (International Planned Parenthood Fedaration) međunarodna federacija za pružanje seksualne i reproduktivne zdravstvene skrbi na svim kontinentima u 145 država, na svojim stranicama objavila je članak Mitovi i činjenice o intrauternom ulošku (IUD-u). Provjerile smo što piše u publikaciji, odnosno o kojim se mitovima o spirali najčešće radi.

Mit: Pobačaj

Neki parovi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da spirala sprječava trudnoću uzrokujući pobačaje. Činjenica je da spirale ne djeluju tako, nego sprečavaju samu oplodnju. Spirala nije abortivno, već kontracepcijsko sredstvo.

Mit: Učinkovitost

Drugi mit odnosi se na učinkovitost, odnosno vjerovanje da spirala može samo nekoliko godina od umetanja izgubiti svoj kontracepcijski učinak. IPPF navodi da su spirale učinkovite u više od 99 posto slučajeva. I hormonski i bakreni IUD-ovi spadaju među najučinkovitije reverzibilne metode, koje su s rezultatima usporedive sa ženskom sterilizacijom. Tijekom pet godina korištenje, otprilike jedna na 100 žena zatrudni. Dodatno, bakrena spirala je učinkovita čak do 12 godina od umetanja, a tijekom 10 godina korištenja dvije na sto žena će zatrudnjeti.

Mit: Zdravstveni rizici i nuspojave

Mit se odnosi na žene koje ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da spirala uzrokuje nuspojave ili zdravstvene rizike poput raka, spolno prenosivih infekcija ili urođenih mana. Činjenica je da su spirale sigurne kad njihovo implementiranje izvodi stručna osoba pridržavajući se higijenskih propisa. Spirale ne uzrokuju rak kod zdravih žena i ne povećavaju rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima. Također, bakar u spiralama koje sadrže bakar ne oslobađa se u krv. Razine bakra u serumu kod dugotrajnih korisnica bakrenih spirala slične su onima u normalnoj populaciji potvrđuju medicinska istraživanja (1,2).

Mit: Problemi nakon uklanjanja

Mit je da će nakon uklanjana spirale doći do neplodnosti, izvanmaternične trudnoće ili pobačaja. Spirala ne povećava ukupni rizik od izvanmaternične trudnoće kod žene. Zapravo, rizik od izvanmaternične trudnoće kod korisnice spirale mnogo je niži od rizika za ženu koja ne koristi nikakvu metodu kontracepcije. U malo vjerojatnom slučaju trudnoće kod korisnica spirale, šest do osam posto tih trudnoća će biti izvanmaternične. Dakle, čak i u rijetkim slučajevima trudnoće unatoč korištenju intrauterinog uloška, većina trudnoća nije izvanmaternična. Također, spirala ne uzrokuje pobačaje nakon što se ukloni. Ako se koristi ispravna tehnika umetanja, upotreba spirale neće uzrokovati nikakve poteškoće u budućim trudnoćama.

Mit: Promjena menstrualnog ciklusa

Mnogi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da će njeno korištenje uzrokovati potpuni izostanak mjesečnog krvarenja ili jače, bolnije i češće menstrualno krvarenje koje je štetno za organizam. Mit o promjeni menstrualnog ciklusa odnosi se na predrasudu da je svaka promjena menstrualnog ciklusa štetna za organizam. Činjenica je da žene mogu osjetiti promjene u obrascima krvarenja ovisno o vrsti spirale. Žene koje koriste spirale koje sadrže bakar mogu iskusiti nepravilna ili obilna i produžena, pa i bolna mjesečna krvarenja. Ove promjene krvarenja su normalne i obično nisu znakovi bolesti. Najčešće se javljaju u prvih tri do šest mjeseci nakon umetanja i obično se smanjuju s vremenom. Žene koje koriste hormonalne spirale također mogu imati takve promjene u prvih nekoliko mjeseci, ali zatim iskuse laganije, redovitije ili rijetko, slabo krvarenje, kao i izostanak krvarenja. Ove promjene krvarenja su također normalne i obično nisu znakovi bolesti.

Mit: Seksualna želja i seksualno zadovoljstvo

Još jedan mit vezan je uz seksualnu želju i zadovoljstvo. Neki parovi ne žele koristiti spiralu jer vjeruju da će spirala uzrokovati neugodnosti tijekom intimnih odnosa, kao i bol muškom partneru jer će končići ozlijediti penis ili vjeruju da korištenje spirale uzrokuje nelagodu ženi tijekom seksa. No, činjenice govore upravo suprotno. Nema razloga za nelagodu ili bol tijekom odnosa. Osim ako žena već osjeća grčeve – što se ponekad događa prvih nekoliko tjedana nakon umetanja. Ponekad muškarac može osjetiti končiće ako su predugi – no to se može riješiti njihovim skraćivanjem. Dodatno, upotreba spirale može i opustiti partnere jer su zaštićeni od neželjene trudnoće.

Mit: Tko može koristiti spiralu kao metodu kontracepcije

Jedan od najrasprostranijih mitova o upotrebi spirale je njezina namjena samo za žene koje su već rodile i nije za mlade žene. Ne postoji minimalna ni maksimalna dobna granica za korištenje IUD-a. Ipak, spirala se treba ukloniti najmanje 12 mjeseci nakon posljednje menstruacije – nakon menopauze. Također, nema nikakvog zahtjeva da žena mora imati djecu kako bi mogla koristiti IUD.

Mit da mlade žene i žene bez djece ne mogu koristiti spirale proizlazi iz straha od većeg rizika od izbacivanja kod tih žena i straha od većeg rizika od infekcije. Izbacivanje spirale može biti vjerojatnije u određenim okolnostima, kao što je mlada dob prilikom umetanja (ispod 20 ili 25 godina). Neke studije su također otkrile veću stopu izbacivanja među ženama koje nemaju djecu. Dodatni rizik od izbacivanja, međutim, nije dovoljan da se ženama u tim okolnostima uskrati ugradnja spirale, jer prednosti spirale nadmašuju rizike izbacivanja. Kad su u pitanju infekcije, žene koje trenutno imaju gonoreju ili klamidiju ne bi smjele imati umetnut IUD.

Konačno, mlade žene i žene bez djece mogu sigurno koristiti IUD, ako nemaju aktivnu infekciju i nisu u visokom riziku od spolno prenosive infekcija.

Kako zapravo djeluju spirale i na koji način sprečavaju začeće?

Intrauterini ulošci, odnosno spirale svojim djelovanjem onemogućuju oplodnju, znači prvenstveno djeluju na sprečavanju začeća (1,2,3).

Hormonalna spirala sadrži i postupno otpušta hormon levonorgestrel (progestin, sintetički hormon koji oponaša djelovanje progesterona) u maternicu kako bi spriječila trudnoću. Minimalna količina dospijeva u krv, a većina hormona ostaje lokalno gdje ostvaruje i djelovanje. Progestin uzrokuje zgrušavanje cervikalne sluzi čime onemogućuje spermijima prolazak kroz cerviks i otežava ulazak u maternicu gdje bi mogli oploditi jajašce. Osim toga, stanjuje sluznicu maternice (endometrij) čineći je manje pogodnom za implantaciju, a u nekih žena može spriječiti ovulaciju.

Bakrena spirala nazvana po bakrenoj žici kojom je omotana djeluje svakodnevnim otpuštanjem malih količina bakra. Time se uzrokuju upalne reakcije u maternici koje nisu štetne po zdravlje žene već dovode do stvaranja toksične okoline za spermije. Djelovanje koprenih iona bakra spermicidno je jer ometa pokretljivost, vitalnost i sposobnost spermatozoida da oplode jajnu stanicu. Imaju utjecaj i na funkciju jajne stanice čime isto smanjuju šanse za oplodnju.

Između svih kontracepcijskih sredstava (reverzibilnih metoda), spirale imaju najveću učinkovitost. Ona se izražava kroz efikasnost u sprječavanju trudnoće koju mjerimo u postocima. Tako efikasnost bakrene spirale(Cu-IUD) iznosi 99.2 posto do 99.9 posto, što znači da manje od jedne žene na 100 zatrudni u jednoj godini korištenja. Hormonska spirala (LNG-IUD) još je efikasnija, sa stopom uspješnosti od 99.8 posto do 99.9 posto. To znači stopu trudnoće 0.1 do 0.2 posto na sto žena godišnje tj. jednu do dvije trudnoće na 1.000 korisnica godišnje (1,2,3).

U rijetkim slučajevima kada žena zatrudni sa spiralom i želi zadržati trudnoću preporučuje se uklanjanje kako bi se smanjili rizici od pobačaja, infekcija ili prijevremenog poroda koji su u malom postotku mogući, iako sam postupak uklanjanja uključuje mali rizik od pobačaja (1,2).

Glavni mehanizmi djelovanja spirale događaju se prije oplodnje

Provjerom relevantnih hrvatskih i svjetskih ginekološko-opstetricijskih udruženja i tijela, te vodećih zdravstvenih svjetskih organizacija koja stručno na osnovu znanstveno-medicinskih dokaza obrazlažu način, funkcionalnost i učinkovitost spirala, za koje svi ističu da je riječ o kontracepcijskom, a ne abortivnom sredstvu utvrđeno je da se glavni mehanizmi djelovanja spirale događaju prije oplodnje, te da sama oplodnja nije moguća u više od 99% slučajeva.

Navedena izjava na Facebook stranici Pravo na život kojom se tvrdi da spirala ubija djecu na način da dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu, s obzirom na tehnički način kako spirala funkcionira i medicinski djeluje u ženinoj maternici i tijelu nije točna. Intrauterini ulošci, odnosno spirale, bez obzira radi li se o tzv. bakrenoj ili tzv. hormonalnoj spirali djeluju tako što sprječavaju oplodnju i implantaciju, a ne prekidaju postojeću trudnoću. U službenoj medicini i znanosti klasificiraju se kao kontracepcijsko, a ne abortivno sredstvo.

Glasuj za lokalni Stup srama!

Posted on June 16, 2025June 16, 2025 by info@libela.org

Pred nama je i zadnje u nizu glasanje za predizborni “Stup srama”, odnosno za sramotne izjave javnih osoba i političara/ki tijekom kampanje za lokalne izbore. Dosad ste mogli/e glasati za najsramotnije izjave tijekom kampanja za parlamentarne i predsjedničke izbore. Tijekom prve u nizu kampanje u ovom super izbornom ciklusu, one za parlamentarne izbore mogli/e ste birati između deset izjava, a pobjedničkom ste proglasili/e izjavu Ante Sanadera, saborskog zastupnika HDZ-a:

“Nas pet ima 18 djece. To je 3.6 djeteta u prosjeku. Prosjek nam dižu ova dvojica koji imaju po pet djece. To je poruka koju smo željeli poslati kao moderni HDZ, da se mi držimo svoje tradicije i svojih kršćanskih vrijednosti. Samo ovaj ima pet sinova, ovi pet kćeri pa nisu stali i ne smiju stati, ovi moraju dobiti kćer, a ovi sina. To sve govorim radi mlade kolegice Nikoline koju sam cijelo vrijeme u saboru nagovarao da se mora udati jer drugi mandat sabora ne dolazi besplatno.”

U posljednjoj predsjedničkoj utrci, žene su bile kandidirane u najvišem postotku dosad, činile su čak 37,5 posto. To je, između ostalog, rezultiralo i kampanjom koja je bila najbogatija diskriminatornim, seksističkim i šovinističkim izjavama u ovom superizbornom ciklusu. Mogli/e ste birati između čak 12 izjava, a pobjedničkom ste proglasili/e izjavu nezavisnog kandidata za predsjednika Nike Tokić Kartela:

“Imam problem sa svojim unukama kad slušaju Kekin. Hoće obući balerinke, a vani je hladno, kažu imaju prava na to. Vi se zalažete za promjenu spola i kad su djeca u pitanju? Jeste li vi za vašu ideologiju spremni promijeniti spol i reći da je to normalno?”

Kampanja za lokalne izbore se uglavnom vrtjela oko komunalnih tema, uz poneke rodno dezinformacijske narative usmjerene ka političarkama. No, to ne znači da nismo punile “Stup srama” konstrukcijom muškosti, seksizmom i “rodnom ideologijom”. Ovaj put možete birati između osam izjava:

Pobjednika ili pobjednicu sramotnih “lokalnih” izjava objavit ćemo na našim društvenim mrežama, na Facebooku i Instagramu, u nedjelju 29. lipnja.

Kako ipak ne možemo sve pohvatati, sigurne smo da nam je neka sramotna izjava i promakla. Stoga, ako ste na nešto naišli/e čitajući/gledajući/slušajući medijske napise – pošaljite nam link i/ili informaciju na info@libela.org

Homeschooling – obrazovni pluralizam ili konzervativna agenda?

Posted on June 10, 2025 by info@libela.org

Volim svoj fakultet. Volim raznolikost koju promiče, profesore kojima je stalo do studenata i studentica, kritičko razmišljanje koje se uvelike potiče. Fakultet političkih znanosti ugošćuje mnoge predavače i predavačice različitih stavova i političkih orijentacija. Tako sam 13. svibnja imala priliku sudjelovati na predavanju o homeschoolingu, drugačijoj paradigmi školovanja.

Predavanje je držala Carla Konta, osnivačica i kreatorica Zapi platforme, pobornica obrazovanja od kuće, povjesničarka, nositeljica liste Domovinskog pokreta u 8. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima 2020. godine i bliska suradnica udruge U ime obitelji.

Konta je kroz predavanje predstavila homeschooling kao budućnost obrazovnog sustava Hrvatske, toliko važnog da su njena udruga i podržavajući akteri/ice u ozbiljnim pripremama za predstavljanje prijedloga zakona kojim bi se homeschooling legalizirao. I sve bi to bilo divno i krasno da se iza svega toga (prema medijskim napisima) ne krije klerikalna desnica – IFFD Hrvatska, HSLDA, Opus dei i drugi. Kao i vrlo jasno djelovanje konzervativnih i vjerskih organizacija koje nastoje utjecati na obrazovne politike, posebno u kontekstu rodne ravnopravnosti, kako piše Nacional.

Homeschooling – fleksibilno obrazovanje unutar obitelji?

Na početku predavanja, Konta je naglasila da joj je osobito drago i “znakovito” da se za homeschooling interesiraju studenti upravo političkih znanosti jer “one zadiru u tu temu”. Naglašavanje znakovitosti, slatkorječivost, ciljano obraćanje mladoj populaciji koja još nije svjesna svoga utjecaja i donekle je podložna autoritetu predavača/ice – sve me to podsjetilo na vrlo strateški, crkveni narativ koji sam toliko dugo slušala. Slušajući sve to, umjesto velebnih misli da trebam biti dio veliki biblijske reformacije kao mlada osoba, na pamet mi je pao slogan “privatno je političko”. Vjerujem da Konta nije neki fan prozivanja patrijarhalnih struktura pa se vjerojatno ne bi složila s mojim mislima.

Umjesto toga, shvativši da se “obrazovanje ne može mijenjati sustavno”, Konta se okreće cilju mijenjanja pristupa obrazovanju u svojem domu i to postaje njena temeljna motivacija za širenje rada udruge Homeschooling Hrvatska.

“Zašto homeschooling?” – pita Carla – “jer je to model koji dopušta fleksibilno obrazovanje unutar obitelji i to dopušta odmah. Nema čekanja, nema radnih skupina ministarstva, nema odluka na službenim nivoima i čekanja na iste. U obrazovanju kod kuće svi se problemi i dileme rješavaju odmah.”

Možda je to upravo ono što me najviše zabrinulo. Iza fleksibilnosti ovog pristupa skriva se mogućnost odgoja djece isključivo unutar vrijednosnih stavova obitelji. Stava sam da mi je strah potvrđen konstantnim ponavljanjem rečenice “Ja sam primarni obrazovatelj svojeg djeteta i to je moje roditeljsko pravo”.

Tko će nadzirati ovaj pristup obrazovanju?

Kako će se dijete zaštiti od mogućeg zlostavljanja roditelja koji je “primarni obrazovatelj”? Tko će se pobrinuti da dijete doista biva školovano? Kako će se djetetu nadoknaditi socijalizacijski faktor obrazovanja? Ni na jedno od tih pitanja nisam dobila konstruktivan odgovor. Čini mi se da je Konta jasno dala do znanja da nadzor nije potreban i da roditelj najbolje zna što je dobro za njegovo/njezino dijete, a to stoji napisano i na njenoj platformi Zapi.

„Roditelji su prvi učitelji. Promjena u obrazovanju ne dolazi odozgo – dolazi od roditelja. Ti znaš svoje dijete bolje od ikoga. Ti možeš učiniti više nego što misliš. Zapi ti pruža podršku, znanje i alate da budeš oslonac svom djetetu na njegovom putu učenja.“

Kada sam je pitala što je s neplaćenim radom (u kontekstu roditelja koji obrazuju djecu kod kuće), odgovorila je da “se profesori obrazuju da rade s velikom grupom djece, a roditelj radi s jednim djetetom, odnosno isključivo svojom djecom.”

Čini se da bi, po toj logici, roditelj zamijenilo cijelu jednu struku i vještine koje imaju učitelji/ice. Na pitanje što je s mogućim nametanjem ideologije roditelja i vrlo opasnim izostankom nadzora nad čitavim procesom, osobito u slučaju zlostavljanja, vrlo jasno je rekla da – “po istraživanjima (za koje nije dala izvor) nije pronađena korelacija između obrazovanja od kuće i zlostavljanja od strane roditelja” i da je „homeschooling njeno roditeljsko pravo“ te da i „škola ima svoju ideologiju.“

Gdje Konta vidi uporište za homeschooling?

Upravo “roditeljsko pravo” rezultat je legalizacije i nedovoljnog nadzora homeschoolinga u SAD-u kao obrazovne prakse. Ta legalizacija je ujedno i velika inspiracija upravo udrugama poput Homeschooling Hrvatska. A nju, usput budi rečeno, podržavaju i neke vrlo poznate hrvatske ličnosti poput Lina Červara, Slavka Goluže i Tonyja Cetinskog.

Kao što su Novosti pisale – „ono što je počelo kao pokret reformskih liberala, završilo je u mnogobrojnim frakcijama desnice kršćanskog spektra. Odnosno, homskuleri su u Americi 1970-ih počeli kao reformatori javnog obrazovanja, da bi se 1990-ih politički snažno etablirali kao antagonisti ne samo obrazovnih, nego svih demokratski profiliranih politika, u svim državama Amerike.“

Pokret nove apostolske reformacije

Ruku pod ruku s pokretom homeschoolinga lukavo se ušuljao i sve snažniji pokret nove apostolske reformacije (NAR). Prema njemu, kako piše Nacional, „kršćani trebaju ovladati utjecajnim položajima u ključnim društvenim područjima: religiji, politici, obrazovanju, obitelji, biznisu, umjetnosti, zabavi i medijima.

“Kad to postignete, imate dominaciju. Tako nastupa Kraljevstvo Božje”, sa slabo prikrivenom ironijom napisao je Gagné i dodao: “Moramo prestati podcjenjivati NAR govoreći da je to vjera na koju svatko ima pravo jer ljudi različito tumače svijet i kako bi tko trebao živjeti. NAR treba shvatiti vrlo ozbiljno. O njemu trebaju biti obaviješteni i političari, koji su dužni učiniti što je nužno kako bi Amerika ostala pluralističko i demokratsko društvo” pojava koje smo premalo svjesni, a njegove su ozbiljne posljedice već vidljive.“

Kako ne bismo pogrešno zaključili/e da je ovaj pokret rezerviran samo za SAD, važno je da dignem ruku i kažem da sam i sama bila indoktrinirana u ovaj pokret te odrastala upravo mindsetu NAR-a. Zajednica koje sam bila dio nalazi se u centru grada Zagreba, a svoje podružnice ima po čitavoj Hrvatskoj. I zasigurno nije jedina. Ne radi se o jednoj izoliranoj crkvi i jednom izoliranom slučaju takvog odrastanja – iza mene je ostalo na tisuće djece i mladih osoba koji/e i danas odrastaju upravo u mindsetu NAR-a. Dokad ćemo ovakvo religijsko nasilje i „odgoj“ pravdati vjerskim slobodama?

**Ima li homeschooling i negativne strane?**

Iz predavanja koje sam slušala dobila sam dojam da praksa školovanja kod kuće nema negativnih strana. No, scenariji poput Sare Sharif, Romana Lopeza ili Laure Southworth svjedoče suprotno. Odlučila sam malo istražiti istraživanja vezana za fenomen o kojem je Konta držala izlaganje.

Studija Briana D. Raya i M. Danisha Shakeela iz 2022. godine, temeljena na reprezentativnom uzorku odraslih osoba, zaključuje da demografski čimbenici, a ne vrsta školovanja, objašnjavaju razlike u stopama zlostavljanja i zanemarivanja djece. Prema njihovim nalazima, djeca školovana kod kuće nisu bila izložena većem riziku od zlostavljanja u usporedbi s onima u javnim ili privatnim školama. S druge strane, izvješće iz Connecticuta iz 2018. godine otkriva da je 36 posto djece povučene iz škola radi kućnog obrazovanja dolazilo iz obitelji s prethodnim prijavama za zlostavljanje ili zanemarivanje. To sugerira da neki roditelji mogu koristiti obrazovanje od kuće kao sredstvo za izbjegavanje nadzora i prikrivanje zlostavljanja.

Nadalje, izvješće Homeschooling’s Invisible Children (HIC) koje od 2013. godine vodi Koalicija za odgovorno kućno obrazovanje (Coalition for Responsible Home Education), zabilježilo je gotovo 500 slučajeva zlostavljanja djece unutar okvira obrazovanja od kuće u periodu od 2000. godine nadalje, uključujući više od 200 smrtnih slučajeva – većinom počinjenih od strane roditelja ili skrbnika.

Analiza ovih slučajeva odnosi se na područje SAD-a u kojem postoji značajan broj učenika/ica koje se školuju kod kuće. Ona pokazuje da, u slučajevima zlostavljanja djece, u 92,8 posto slučajeva barem je jedan skrbnik bio uključen u zlostavljanje, a u 86,6 posto slučajeva riječ je bila o roditeljima. Najčešći oblici zlostavljanja uključuju fizičko nasilje (62 posto), uskraćivanje hrane (49 posto), zatvaranje djece (44 posto), medicinsko zanemarivanje (28 posto) i seksualno zlostavljanje (24 posto). U većini slučajeva radilo se o dugotrajnom i sustavnom zlostavljanju, pri čemu je 90 posto sveukupnih, odnosno 80 posto smrtnih slučajeva, uključivalo prethodnu povijest zlostavljanja.

Je li nadzor nad homeschoolingom nužan?

Iako ovi podaci mogu zvučati ekstremno, oni ukazuju na nužnost postojanja nadzora nad ovakvim praksama. Ipak, unatoč ovim nalazima Konta ne problematizira pitanje nadzora, pozivajući se na Konvenciju o pravima djeteta. Točnije, na članak 18. koji kaže da će “države stranke učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali priznanje načela o zajedničkoj odgovornosti oba roditelja za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji ili, gdje postoji takav slučaj, zakonski skrbnici odgovorni su prije svih za odgoj i razvoj djeteta. Najbolji interes djeteta mora biti njihova temeljna briga.“

A pozvala se i na članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima koji nalaže da “Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.” To je priložila kao dokaz da su roditelji primarni obrazovatelji i da je obrazovanje kod kuće proces koji bi se trebao događati unutar obitelji.

Izgleda da se negdje po putu izgubio članak 27., koji kaže da će “Države stranke poduzeti sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zlouporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine(u) roditelj(i), zakonski skrbnik(ci) ili neka druga odgovorna osoba kojoj je povjerena skrb o djetetu.”

Taj članak jasno pokazuje da fizička, psihička i duševna dobrobit djeteta moraju biti zajamčene. To bi značilo da je nadzor roditelja, kojem se Konta toliko opire, neminovan.

Kako mi je obrazovni sustav poboljšao život?

Kao osoba koja je odrasla u konzervativnoj zajednici, uz mnogo zastrašivanja apokaliptičnim biblijskim scenarijima države bez Boga, bez mogućnosti istraživanja sustava i preispitivanja dogmi koje su određivale moj život, postojeći sustav obrazovanja u Hrvatskoj, iako nimalo savršen, zaista mi je spasio život. Ne želim ni zamišljati kakav bi bio moj život da nisam imala doticaj s drugim i drugačijim kroz socijalizaciju koja je neminovna kroz obrazovni sustav. Da nisam imala predmete poput sociologije i etike, koji su me potaknuli na kritičko razmišljanje (iako sam se istome snažno opirala), kao i proširivanje horizonta koje je započelo kad sam upisala fakultet.

Po prvi sam puta prodisala van zidova Biblije i vlastite crkvene zajednice. Napokon sam JA mogla birati.

Ipak, smatram da obrazovanje kod kuće kao koncept nije problematično. No, isto tako smatram da mora imati valjani nadzor i objektivnu evaluaciju. A to se, nažalost, nigdje u prijedlogu zakona, kao ni na predavanju, nije spominjalo. Mišljenja sam da se pod egidom zaštite djece i kvalitetnijeg, sveobuhvatnog obrazovanja – djeca neminovno izlažu riziku od indoktrinacije, uvjetovanja života unutar tradicionalnih vrijednosti i posljedica koje dolaze s tim.

A smatram se živućim primjerom upravo tih posljedica – C-PTSP, depresija, anksioznost i granični poremećaj ličnosti dijagnoze su s kojima živim svaki dan, i nerijetko u pozitivnoj korelaciji s religijskom traumom i odrastanjem u radikalno konzervativnoj okolini. A upravo se za razvoj toga ovakvim pristupom obrazovanju stvara plodno tlo.

Homeschooling bez nadzora i inzistiranje na “roditeljskom pravu” predstavljaju rizik za djecu i mlade. Posebice kad dolaze od organizacija i udruga koje stoje iza ove inicijative. I zato se, kao survivor 10-godišnjeg religijskog nasilja i osoba koja zna koliko je teško iz njega izaći, iskreno nadam da će se u ovoj borbi napokon čuti i naš glas jer zaista imamo što za reći. Posebno sada kad smo van zidova naših domova koji su tako dugo bili mjesto najveće nesigurnosti. Van crkvenih doktrina, koje su nas nemilosrdno gurale u ladice tko i što trebamo biti. Izvan ruku zlostavljača koji su trebali/e biti naše najbliskije i najsigurnije osobe. Sada, kada napokon možemo udisati slobodni/e, bez okova straha.