Zaplešimo zajedno protiv nasilja nad ženama!

Pozivamo da se priključite svjetskoj kampanji Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama, događanju kojega ženske i civilne udruge  te brojne osobe iz kulturne javnosti pripremaju za Valentinovo, 14. veljače u u čitavom svijetu.   

U Zagrebu, na Zrinjevcu, će se 14.  veljače od 15 do 17 sati održati plesni ‘ustanak’! 

Milijarda ustaje globalni je prosvjed i poziv ženama da plešući odbiju pristati na status quo sve dok silovanje i kultura nasilja ne nestanu. U pitanju je djelo solidarnosti kojim se želi demonstrirati zajedništvo ženske borbe, ali i moć njihove brojnosti. Milijarda ustaje je poziv milijunima zlostavljanih žena, muškarcima koji ih vole, ženama koje su bile pretučene, silovane, ekonomski obezvrijeđene i prodane, kao i svima koji znaju da uništavanje žena vodi kraju čovječanstva, da izađu iz svojih domova, izađu na ulice i trg, pozovu svoje prijatelje, protestiraju i plešu… 

Koreografiju Break the Chain pogledajte na ovom videu:

U Zagrebu ćemo uvježbavati koreografiju Break the chain s Aleksandrom Mišić u ponedjeljak 10. veljače i srijedu 12. veljače od 20.15 u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10).

Ove godine Milijarda ustaje za pravdu jer želimo ukazati na nedovoljnu institucionalnu potporu borbi protiv nasilja. Fokus će biti na ženama  i djevojkama koje su iskusile obiteljsko/partnersko nasilje, a čiji počinitelji ostaju nekažnjeni u cijelome svijetu.. Prema UN-ovim statistikama milijarda žena u svijetu proživljava nasilje i smatramo nužnim potaknuti institucije na adekvatnije kažnjavanje počinitelja.

Prošle se godine milijarda aktivistkinja i aktivista okupila u 207 zemalja svijeta da “ustane, protestira i pleše” kako bi nasilje nad ženama i djevojčicama prestalo, a u kampanju se uključilo više od 20.000 organizacija i pojedinaca, među njima članovi vlada i parlamenata i ugledne javne osobe. 

MILIJARDA USTAJE ZA PRAVDU poziva žrtve nasilja nad ženama i njihove saveznike/ice da prekinu šutnju: umjetnošću, plesom, svjedočenjima, marševima, ritualima, pjesmama, govorima i drugim načinima koji najbolje izražavaju njihov protest, njihovu potrebu, želju, radost, ” kaže Eva Ensler, osnivačica pokreta MILIJARDA USTAJE.

Kao dio kampanje,  predstavljen je i novi film pod nazivom Rising  južnoafričkog redatelja Tonija Strobela. Film čine snimci s prošlogodišnjeg globalnog događaja MILIJARDA USTAJE, a poziva na pokretanje nove kampanje za pravdu. Film možete pogledati ovdje.

Pozivamo sve da nam se pridruže na Zrinjevcu i zaplešimo zajedno protiv nasilja nad ženama!

Sudjeluju: Elemental, Gretta, Le Zbor, Norma Belle, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Predsjednik Republike, Status M, U pol’ 9 kod Sabe, Vili Matula, The Haze, Zagreb Raiders…

Organiziraju: Centar za ženske studije, CESI, Roda – roditelji u akciji, Savez udruga osoba s invaliditetom Hrvatske, Udruga Kamensko,Udruga sindikata biciklista, Ženska soba.

Posebna podrška: Gradonačelnik Grada Zagreba, Gloria, Radio Sljeme Zagrebački plesni centar.

Što se sve krije iza sjaja i blještavila ruskih Olimpijskih igara?

Spektakularnom trosatnom priredbom, popraćenom čudesnim vatrometom, plesom, raznim bajkovitim izvedbama i koreografijama otvorene su, 7. veljače 2014., 22. Zimske olimpijske igre u ruskome Sočiju, koje će trajati do 23. veljače. Procjenjuje se da je na organizaciju ovogodišnjih Olimpijskih igara utrošeno oko 50 milijardi dolara, što ih čini najskupljim OI ikada u povijesti, te što je potaknulo brojne kontroverze. Pojedine organizacije navedeni trošak nazivaju političkom odgovornošću, s obzirom na stagniranje ruske ekonomije i iznimno težak položaj radnika. Aleksej A. Navalnij, iz Organizacije za borbu protiv korupcije, izjavio je: “Pitanje je što je sve Rusija mogla učiniti s tim novcem”.

Sama ceremonija, nazvana Snovi o Rusiji, bila je posvećena ruskoj povijesti – njezinu kontinuitetu od komunističke vladavine sve do kapitalističke države – što je bilo predočeno raznim simboličkim i pomalo ‘jezivim’ prizorima revolucije, izgradnje modernih velegradova (Moskva) i sl., prenosi kanadski Huffington Post. Olimpijski plamen zapalili su ruski bivši sportaši – klizačica Irina Rodnina i hokejaški vratar Vladislav Tretjak.

U Sočiju će nastupiti 2873 sportaša iz 88 država, od čega sedam zemalja ove godine prvi put ima predstavnike na zimskim Olimpijskim igrama.”Tijekom nešto više od dva tjedna natjecanja bit će podijeljeno 98 kompleta medalja”, ističe portal Gol.hr.

No, iza svega tog sjaja, blještavila i glamura zimskih olimpijskih igara, naziru se razne kontroverze. Prvenstveno se to odnosi na Putinov radikalni i diskriminatorni anti-gay zakon usvojen u lipnju prošle 2013. godine. Naime, tim zakonom kriminalizira se akt informiranja djece, odnosno ‘homoseksualna propaganda’, o tome da postoje gay osobe te da je homoseksualnost jednaka heteroseksualnosti. Zakon kažnjava ljude, uključujući i turiste, kaznom u iznosu 200.000 rubalja (6.240 dolara) za “propagiranje ne tradicionalnih seksualnih odnosa”, ili zatvorskim kaznama od tri godine. Mnogi gay aktivisti/kinje su bili uhićeni nakon donošenja zakona.{slika}

Bilo kakvo pokazivanje naklonosti između istospolnih parova može izazvati ‘iskrivljeno razumijevanje’ kako su gay odnosi i heteroseksualni odnosi društveno jednaki i riskirati širenje zapadnjačkog liberalizma. Putin je, pak, tvrdio kako zakon ne diskriminira LGBT osobe, nego služi ‘zaštiti djece od pedofilije‘.Zakon, naime, definira nebulozan koncept “širenja informacija namijenjenih formiranju netradicionalne seksualnosti među djecom, sugerirajući da je takvo ponašanje privlačno, i lažno ga izjednačavajući (netradicionalno seksualno ponašanje) s tradicionalnim seksualnim ponašanjima”.

Upravo je država koja gaji ovakve diskriminatorne i homofobne stavove domaćin Olimpijskih igara – protagonista nediskriminacije, jednakih ljudskih prava i solidarnosti, što je u srži iznimno kontradiktorna situacija. U pitanje je, od strane Human Rights Watcha, dovedena i sigurnost gay Olimpijaca koji će prisustvovati na ovogodišnjim Igrama.

Od donošenja ovoga zakona mnoge organizacije i pojedinci su pozivali na bojkot Olimpijskih igara u Sočiju; mnogi visoki dužnosnici (među kojima i američki predsjednik B. Obama) odbili su prisustvovati na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u znak protesta protiv ruskih diskriminatornih stajališta uperenih protiv gay osoba i temeljnih ljudskih prava. Nakon internacionalnog poziva mnogih na bojkot Olimpijskih igara, Rusija je pokušala uvjeriti Internacionalno Olimpijsko Udruženje da njihovi antipropagandni zakoni ne diskriminiraju gayeve, lezbijke, biseksualne i transrodne osobe, već zabranjuju bilo koji govor koji promovira netradicionalne seksualne odnose.

Osim toga, ovaj zakon se može odnositi i primijeniti na bilo kojeg Olimpijca ili posjetitelja Olimpijskih igara koji na bilo koji način promovira tzv. netradicionale seksualne odnose. Upravo zbog toga su, krajem siječnja 2014.g., mnogi Olimpijci pozvali ruske vlasti da povuku anti-gay zakone. Kritizirali su Internacionalno Olimpijsko Udruženje (IOC) i sponozore (Coca-Cola, Visa Inc., Panasonic, Samsung i Procter & Gamble) igara jer nisu poduzeli više u obranu ljudskih prava.{slika}

Neke od javnih osoba koje su osudile ruske anti-gay zakone su Cher, koja je odbila ulogu ambasadorice zimskih Olimpijskih igara u Sočiju; švedska skakačica u vis Emma Green, američki trkač Nick Symmonds, ruske trkačice Kseniya Ryzhova i Tatyana Firova, kao i finski ministar kulture i sporta Paavo Arhinmaki, Elton John, Madonna, Andy Cohen i drugi.

Netom prije početka Olimpijskih igara, na inicijativu i zahtjev Amnesty Interantionala, oslobođene članice ruskog punk benda Pussy Riot, Marija Aljohina i Nadežda Tolokonjikova, žestoko su zagovarale bojkot Olimpijskih igara, kao jedinu opciju očuvanja temeljnih ljudskih prava i slobode govora.Aljohina je na to dodala: “Dolaskom na Olimpijske igre u suštini pokazujete podršku  Putinovom režimu ugnjetavanja”.

Solidarnost s LGBT građankama i građanima Rusije, ali i diljem svijeta izrazio je i Le Zbor, prvi mješoviti ženski, lezbijsko-feministički zbor u regiji i u ovom dijelu Europe, objavljujući spot za pjesmu Katjusha. Pjesma Katjusha nastala je 1938. godine; njome su žene ispraćale vojnike koji su se borili protiv nacističkoga okupatora, a talijanski partizani su je prepjevali te je postala simbol otpora od Grčke do Malezije. U Rusiji bi spot najvjerojatnije bio etiketiran i zabranjen kao gay ‘propaganda’. Na taj način, 2014. godine, Katjusha ponovno postaje ruskom budnicom, ističe večernji.hr.

Google je također dao svoj doprinos osudi ruske diskriminacije, te očuvanju prava gay osoba, kroz svoj doodle  prikaz na kojemu su u raznim bojama oslikani razni zimski sportovi, ispod kojih je postavljen natpis izvađen iz teksta Olimpijske povelje (kodificirane liste fundamentalnih prinicipa, pravila i zakona Olimpizma):.“Bavljenje sportom je ljudsko pravo. Svakom pojedincu mora biti omogućeno bavljenje sportom, bez diskriminacije bilo koje vrste i u olimpijskom duhu, što zahtijeva obostrano razumijevanje u duhu prijateljstva, solidarnosti i fair playa”.{slika}

Ovo, svakako, nije prvi put javnog Googleova zalaganja za gay prava. U 2012.g. Google je pokrenuo Legalize Love kampanju dajući podršku LGBT pravima diljem svijeta, objavio je Huffington Post.

Nadalje, kanadski Institut za raličitost i inkluziju (CIDI) u suradnji s marketinškom kompanijom Re-think izbacili su reklamni oglas kojim su se s određenom dozom humora osvrnuli na ruske anti-gay zakone. Reklama prikazuje dva natjecatelja koja se pripremaju za početak sanjkanja kao olimpijske discipline, dok se u pozadini čuje pjesma ‘Do You Want Me’ The Human Leaguea. Video pogledajte ovdje. Video završava s porukom: ‘The games have always been a little gay. Let’s fight to keep them that way.'{slika}

Michael Bach, pokretač CIDI Instituta izjavio je: “Diskriminacija u Rusiji je neprihvatljiva. Kao organizacija, želimo pružiti podršku, posebice sportašima koji se natječu na Olimpijadi u Sočiju”, prenio je Independent.

U istome, humornome tonu podršku LGBT populaciji u Rusiji pokazao je i Channel 4 (koji je ujedno prijenosnik OI u Britaniji) svojim videom Gay Mountain, s porukom ‘Good luck to everyone out in Sochi’.

Osim toga, nastavljajući s humornim naglaskom, internetski portal Dazed Digital ponudio je nekoliko ‘načina’ na koji je moguće ‘trolati’ ruske Olimpijske igre.

Ipak, oni koji su najviše stradali, u doslovnome smislu riječi, održavanjem Igara u Sočiju su ujedno i oni najbespomoćniji – napuštene životinje. Zgražanje javnosti i ljubitelja životinja uzrokovala je vijest kako je grad Soči unajmio privatnu firmu za masovna ubojstva pasa lutalica, koji su na ruskim ulicama postali svakodnevni prizor. Masovna eliminacija pasa je organizirana kako isti ne bi uništili atmosferu Olimpijskih igara turistima, te kao bi se zajamčila sigurnost djeci, odraslima i sportašima.

Aleksej Sorokin, direktor zloglasne organizacije za ubojstva napuštenih životinja (Basja Services), odbio je izjaviti koliko godišnje ubiju napuštenih pasa. No zato ova ubojstva naziva javnom uslugom, dok napuštene životinje označuje ‘biološkim otpadom’. Eliminacija pasa je, prema Sorokinu, iako ne najhumanji, ipak najbrži način riješavanja ovoga problema, prenio je Independent.

Odluka o ovakvome brutalnom načinu riješavanja problema napuštenih životinja utoliko više je uzrokovala bijes raznih udruženja za zaštitu životinja, s obzirom da su gradske vlasti Sočija prošle godine odbacile odluku o ubijanju 2.000 pasa i mačaka.

Volonteri i aktivisti za prava životinja ističu kako se ovakve brutalne prakse ubijanja životinja u Rusiji događaju tijekom čitave godine, ne samo za Olimpijskih igara. Ovakva praksa masovnog ubijanja pasa lutalica izazvala je žestoke proteste 2012. godine za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva u Ukrajini. Tijekom sustavnog ubijanja životinja, Ukrajina je ulice ‘očistila’, na razne neljudske načine, od najmanje 50.000 pasa lutalica.

Možemo li na kraju reći da su briga o ljudskim pravima, nediskriminacija, jednakost, razumijevanje, solidarnost i ostale moralne vrijednosti, kako Olimpijskih igara tako i čovječanstva uopće, ovaj put podbacile?

Prikaz našeg društva kroz ono što konzumiramo preko ekrana

Sve se više govori o slici žena na internet portalima, filmovima, reklamama, umjetnosti, igricama… No svaki put kada se dogodi napredak prema ozbiljnijem shvaćanju žena i ženskih likova primjerice na filmu, nađe se reklama koja nas vrati dva koraka u nazad. Tako je 80-ih godina napredak ostvaren Bechdel testom, no onda su 90-ih krenuli spotovi sa ženama koje su imale manje odjeće nego ikada. Danas se trudimo napraviti veliki korak govoreći o objektivizaciji žena  te predstavljanjem istraživanja na tu temu, ukazuje se na to da nasilje nad ženama na filmu ili u glazbenom svijetu nije poželjno, no pojavi se Robin Thicke koji pjeva o životinjskom ponašanju žena i potrebi za njihovim ‘kroćenjem’. Korak naprijed napravi kampanja UN Women Google auto-complete campaign koja pokaže koliko su žene omražene na najposjećenijoj tražilici Google, no pojavi se Miley Cirus koja se vodi za dobrom starom ‘seks prodaje sve’ uzrečicom i zaplijeni svu pažnju medija i društvenih mreža na sebe i svoje sramotno ponašanje.

Moram priznati da mi nije jasna filmska industrija. Iako većinom u njoj rade muškarci, oni su prvenstveno vođeni željom za zaradom. Ako se pokazalo da su filmovi koji su prošli Bechdelov test u 2013. zaradili više zašto onda još uvijek postoji rodna neravnopravnost na filmu? Zar redatelji, scenaristi i ostali nisu svjesni da 50 posto publike – potrošača/ica čine žene? 5:1 je omjer muškaraca i žena koji/e rade na filmu, a žene kupuju 50 posto kino ulaznica u SAD-u. Filmska Akademija New Yorka je odlučila proučiti položaj žena u 2013. godini na filmskom platnu i način na koji su one prikazane. Očito je da je Hollywood još uvijek rodno pristran. U 500 top filmova od 2007. do 2012. govori 30 posto ženskih i 70 posto muških likova – od ovih 30 posto ženskih likova, trećina ih je prikazana djelomično golo ili u seksualno otkrivajućoj odjeći. Dakle, žene su gotovo nijeme. Dok je 28,8 posto žena nosilo seksualno otkrivajuću odjeću, samo sedam posto muškaraca nosilo je istu takvu. Isto tako se 26 posto žena djelomično skinulo, dok je to učinilo samo devet posto muškaraca. Samo 10 posto filmova je imalo rodno uravnoteženu glumačku postavu. Nadalje, 2,25:1 je omjer muškaraca prema ženama na filmu. Muški glumci su prema Forbesu u 2013. zaradili 465 milijuna američkih dolara, naspram ženskih glumica koje su zaradile 181 milijun američkih dolara. U 2013. godini gledajući 85 različitih Academy Awardsa i 19 kategorija koje su obuhvaćale, nominirano je ukupno 140 muškaraca i 35 žena – nije bilo ženskih nominacija u režiranju, kinematografiji, editiranju filmova, pisanju originalnih scenarija ili glazbi. Nije ni čudo, jer primjerice 77 posto glasača za Oscara su muškarci.{slika}

No, to je filmska industrija. Što je s onime što gledamo prije, poslije ili za vrijeme filma – reklamama? Prije nekoliko dana završio je Super Bowl – najgledaniji godišnji spektakl u SAD-u. Evo kako su žene bile predstavljene u reklamama ovogodišnjeg Super Bowla:

Iako je to bilo teško postići, našle su se tako neke reklame koje su bile više seksističke od prošlogodišnje ljigavštine. Općenito nije bilo puno reklama u kojima su bile žene. Gotovo da je bilo više reklama s medvjedima nego ženama. Morali bismo se zapitati zašto je toliko neshvatljivo da bi žena mogla biti dovoljno smiješna ili cool da proda proizvode. Ne radi se samo o jednakoj zastupljenosti, već o tome da žene jednostavno ne prodaju ono što mi kupujemo. Osim seksa, naravno.

A dvije najgore reklame na Super Bowlu u 2014. su:

1. Wolkswagen Krila –svaki put kada neki VW auto dosegne 100.000 kilometara, inženjer Volkswagena dobije krila. Svi inženjeri koji dobiju krila u reklami su muškarci. Vidimo jednu ženu u dizalu, no ona je samo tamo da ošamari muškarca jer su njegova krila dotaknula njenu guzicu. Ona ne dobije krila. Žene, jel’da? Uvijek misle da je poslovni napredak isključivo muškaraca – seksizam.

2. Sodastream Sorry Coke and Pepsi – reklama koju su pustili za vrijeme Super Bowla nije imala na kraju rečenicu “Sorry Coke and Pepsi”, no online verzija reklame to ima. U reklami Scarlet Johanson želi popularizirati vrstu napitka SodaStream, pa to čini tako da skida svoju laboratorijsku odjeću i pije napitak na ‘sexy’ način – jer će tako prije postati viralno popularna. Najtužnije je što je u pravu.

Suvišno je uopće govoriti da ovakve teme nisu novost u svijetu reklama. Nedavno je Old Spice napravio reklamu koju su portali proglasili “najduhovitijom stvari koju ćete danas vidjeti“. Radi se o pjesmi koju pjevaju majke čiji su sinovi našli djevojke. “Korištenjem Old Spicea mladići postaju muškarci i osvajaju djevojke, ali sve to rastužuje majke, koje se ne mogu pomiriti s činjenicom da su njihovi sinovi sada odrasli. Sve to zvuči poprilično smiješno i duhovito, ali pravi smijeh slijedi kada odgledate video. Sasvim sigurno, o ovoj reklami će se sigurno puno pričati ove godine.” – piše jedan hrvatski online portal.

Možda sam nešto propustila, ali ne vidim ništa duhovito u tome da majke slijede svoje sinove s pečenim pilićima do plaže, iskaču iz mora, vuku se po podu sobe da bi u plaču počele plesti šal… jer ne mogu naći smisao u životu od kako su im sinovi odrasli…

U Hrvatskoj postoje također reklame koje, ako nisu još gore od onih američkih, sigurno su im jako blizu. Na stihove reklama za Osječko pivo “Mala moja, dobro si mi sjela, čim te uzmem orosiš se cijela”, “Kad sam kući zabijem u trenu, al’ slađe je na tuđem terenu”, “Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi”, “Mojoj snaši bolji sam neg’ Messi, svako večer hat-trick mi se desi”, reagirala je i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i upozorila na kršenje zakona zbog seksističkog i ponižavajućeg prikazivanja žena u reklamama. Sanja Sarnavka, koordinatorica udruge B.a.b.e., pozvala je potrošače na bojkot proizvoda.

Osim Osječkog, sličnu povijest seksizma imaju i Pan sa svojom slavnom “Đurđa, daj još četiri Pana” uzrečicom, Ožujska u čijim se reklamama žene ni ne pojavljuju u posljednje vrijeme

ili Karlovačko kojem bi bilo bolje da se žene ne pojavljuju, nego da se pojavljuju ovako: 

Kao i kod filmske industrije ne mogu razumjeti umove koji stoje iza kreacije ovih reklama, jer ovakvim načinom oni namjerno propuštaju 50 posto tržišta, odnosno ciljaju samo na muške konzumente piva.

No, povijest reklama je pokazala da žene ionako zanimaju drugačiji proizvodi – oni za uljepšavanje kako bi, naravno, bile što privlačnije muškarcima. Zato je članak u Collectors Weeeklyju prikupio neke od povijesnih reklamnih bisera u svom članku. U vintage reklamama žene imaju neugodan miris na tijelu, kosi ili intimnim područjima – no za to ne saznaju dok ih muževi ne ostave. Kao što ih mogu ostaviti i zbog poderanih čarapa.{slika}

Većina reklama je bila bazirana na prirodnim oblinama žene te su ciljale na debljanje žena radi povećanja struka i grudi:{slika}

Međutim, ne smijemo dopustiti da se i brada poveća:{slika}

Valjalo je paziti i na ponašanje. “Ona je djevojka od milijun dolara! Lijepa i pametna. Pleše božanstveno. Zna i kuhati. Ali uništava sve šanse svojim načinom sjedenja“.{slika}

Ali nekada ni ljepota nije dovoljna. Tako reklama za Eastern Airlines u 70-ima kaže: “Naravno, željeli smo da ona bude lijepa… Zato smo gledali u njeno lice, šminku, oblik tijela, težinu, noge, kosu, nokte… Ali ne stajemo ovdje.” uz prikaz slike ‘gubitnica, odnosno grupe prekrasnih žena koje nisu postale njihove stjuardese jer nisu dovoljno lijepe:{slika}

Medijska tortura nad ženama traje desetljećima. Nije prestala ni kada su žene počele zarađivati i konzumirati proizvode – samo se pogoršala. Pitam se samo kada će biti dosta?! 

Prijavite seksističke reklame

Za ovogodišnji Super Bowl mnogi mediji kažu da je seksističkiji nego ikada. U prilog tome govori i ovaj članak.

Glavni fokus ovog članka su reklame. Našle su se tako neke reklame koje su bile više seksističke od prošlogodišnje ljigavštine. Općenito nije bilo puno reklama u kojima su bile žene. Gotovo da je bilo više reklama s medvjedima nego ženama. Morali bismo se zapitati zašto je toliko neshvatljivo da bi žena mogla biti dovoljno smiješna ili cool da proda proizvode. Ne radi se samo o jednakoj zastupljenosti, već o tome da žene jednostavno ne prodaju ono što mi kupujemo. Osim seksa, naravno.

Bez daljnjeg odugovlačenja, evo koje su bile najgore reklame na Super Bowlu u 2014.:

1. Godišnjica – suprug stiže doma s poklonom za godišnjicu braka, a njegova supruga pere rublje i ne očekuje poklon. Ona njemu nije kupila ništa, pa preko mobitela brzo naruči sendvič iz Jimmy John’s, što naravno oduševi supruga.

Možda je ova reklama pokušala biti internacionalno seksistička, no ispala je samo dosadna. Da netko (a posebno žene) želi gledati pranje rublja, snimio/la bi sebe u nedjelju prijepodne. Ako Jimmy John’s želi napraviti reklamu za svoje sendviče, neka snimi studoša/icu u 20-tim godinama koji/ja naručuje sendvič i plača 2 dolara ekstra za dostavu, jer bi si radije odsjekao/la nogu nego izašao/la van po sendvič.

2. Wolkswagen Krila – svaki put kada neki VW auto dosegne 100.000 kilometara, inžinjer Volkswagena dobije krila. Svi inžinjeri koji dobiju krila u reklami su muškarci. Vidimo jednu ženu u dizalu, no ona je samo tamo da ošamari muškarca jer su njegova krila dotaknula njenu guzicu. Ona ne dobije krila. Žene, jel’da? Uvijek misle da je poslovni napredak isključivo muškaraca – seksizam.

3. Maserati Udar – ok, ova reklama nije seksistička. Ali me živcira što se auto predstavlja kao neki napredak čovječanstva. Što radimo? Popravljamo svijet? Pobjeđujemo strahove? Prijavljujemo se na fakultet? Ma ne, to je samo reklama za auto.

4. Sodastream Sorry Coke and Pepsi – reklama koju su pustili za vrijeme Super Bowla nije imala na kraju rečenicu “Sorry Coke and Pepsi”, no online verzija reklame to ima. U reklami Scarlet Johanson želi popularizirati vrstu napitka SodaStream, pa to čini tako da skida svoju laboratorijsku odjeću i pije napitak na ‘sexy’ način – jer će tako prije postati viralno popularna. Najtužnije je što je u pravu.

Ovo je samo dio seksizama koji su se provlačili ovogodišnjim Super Bowlom, a zbog tolike količine seksizama osmišljena je i aplikacija na koju  se mogu prijaviti seksističke reklame.

Imran Siddiquee, osnivačica aplikacije kaže: “To samo pokazuje kako nas mainstream mediji prikazuju, no mi možemo kreirati vlastite medije kojima ćemo se boriti protiv njih.” 

90-godišnja kirurginja koja spašava živote Etiopljankama

Australska liječnica Catherine Hamlin prošlog je tjedna proslavila svoj 90. rođendan. Većina ljudi bi rekla da je to dovoljno dobar razlog da uspori.

No, dr. Hamlin kaže da će nastaviti sa svojim radom sa ženama u Etiopiji, odnosno njihovim potencijalno po život opasnim postporođajnim fistulama.

Na proslavi svog rođendana dr Hamlin je rekla da nije željela darove ni zabavu, samo  želi da njene ruke ostanu dovoljno mirne kako bi mogla nastaviti raditi s tisućama žena koje dolaze u bolnicu koju su osnovali ona i njen pokojni suprug u Adis Abebi.

Ona kaže kako nije teško osjetiti sućut za žene koje dolaze tražiti pomoć za bolno i po život opasno stanje.

Dr. Hamlin prije svega liječi vaginalne fistule koje nastaju nakon teškog i neuspješnog poroda, a nastaju uglavnom zbog neadekvatne liječničke pomoći.

Ovakvo stanje, kada se ne liječi, može dovesti do inkontinencije, kao i teške infekcije – a u ekstremnim slučajevima mogu dovesti i do paralize.

“Ovdje dolaze žene s mnogo boli. Imaju ozbiljne unutarnje ozljede, mokraća im stalno curi, imaju kiselinu u mokraći, njihova koža je izjedena….oduzeto vam je osnovno ljudsko dostojanstvo koje vam omogućuje da normalno živite svoj život.”

Dr. Hamlin kaže kako su postporođajne fistule vrlo česte kod žena koje žive u ruralnim dijelovima Etiopije. “One ne razumiju što je uzrok tome. Misle da su proklete od Boga i nemaju pojma da je to zbog mehaničkog faktora. Ili je beba prevelika ili zdjelica premala i one ne mogu roditi normalno. Ne shvaćaju da je to uzrok njihovoj boli pri porodu i posljedicama koje se nakon toga događaju.”

Cathrine Hamlin i njezin suprug došli su u Etiopiju kao kolege liječnici 1959. i nikada nisu ni slutili što će biti fokus njihova života. “Slučajno smo došli u Etiopiju. Nismo znali ništa o fistulama kada smo došli. Upoznavali smo postepeno situaciju i pacijentice, iščitavali smo jako puno literature i kontaktirali liječnike u Egiptu koji rade ove operacije i učili smo od njih.”

Iako je već više od 20 godina u mirovini, dr. Hamlin kaže da ne planira prestati raditi.

Svaki dan, ona ide iz svoje kuće u Adis Abebi u bolnicu, gdje je još uvijek radi, u prosjeku, s dvije pacijentice tjedno.

Ostali kirurzi imaju mnogo više operacija – više od 2.000 godišnje, a gotovo sve pacijentice su potpuno izliječene.

Cathrine Hamlin kaže kako ima vrlo dobro suradnike u bolnici.”Imam odlično osoblje u bolnici koje je inspirano mojim radom i koje žele nastaviti raditi i radit će to, sve dok potpuno ne iskorijene postporođajne fistule.”

 

Tisuće žena zlostavljano u iračkim zatvorima

Više od 4.500 žena trenutačno se nalazi u iračkim zatvorima i izložene su raznim oblicima zlostavljanja iračkih snaga sigurnosti, navodi se u izvješću Human Rights Watcha (HRW).

Izvješće je napravljeno na osnovu svjedočenja zatočenih žena, njihove rodbine i odvjetnika, zatvorskih liječnika, te raznih dokumenata.

U izvješću pod naslovom “Nitko nije siguran – Zlostavljanje žena u iračkom kaznenopravnom sustavu”, napisanom na 105 stranica, navodi se da je većina od 4.500 zatočenih žena sunitskog podrijetla, no slučajevi zlostavljanja kojima HRW dokumentira tvrdnje pokazuju da su ugrožene žene svih konfesija i klasa, prenosi BBC.

Mnoge među njima s kojima je vođen razgovor navele su da su bile “udarane, šamarane i pretučene, obješene naglavce i udarane po stopalima, podvrgnute elektrošokovima, silovane ili izložene prijetnjama seksualnog zlostavljanja tijekom ispitivanja”.

Iračka vlada navode iz izvješća ocjenjuje “vrlo pretjeranim”, no priznaje da je jedan broj žena zatočenica bio podvrgnut lošem postupanju. “Registrirali smo neke ograničene nelegalne postupke snaga sigurnosti prema zatvorenicama”, kazao je glasnogovornik iračkog ministarstva za ljudska prava, dodajući da “Irak još uvijek radi na tome da zaustavi zlostavljanje u zatvorima”. Po njegovim riječima, utvrdit će se odgovornost za takve postupke.

Suprotno iračkom zakonu, većina zatvorenica u iračkim zatvorima nije imala na raspolaganju odvjetnika prije ili tijekom ispitivanja, navodi se u izvješću.

“Iračke snage sigurnosti ponašaju se kao da će brutalno zlostavljanje žena zemlju učiniti sigurnijom”, kaže Joe Stork, zamjenik direktora HRW-a za Bliski istok i sjevernu Afriku.

“Te žene i njihova rodbina rekli su nam da sve dok iračke snage sigurnosti nekažnjeno zlostavljaju ljude, može se očekivati samo da se situacija pogorša”,  dodaje Stork.

Nasilje u Iraku dosegnulo je najvišu razinu, s tim da je više od 1.000 ljudi poginulo prošlog mjeseca u zemlji.