Posljednji križarski pohod: seksualnost, Katolička crkva i Republika Hrvatska

Od jeseni 2012. godine u Republici Hrvatskoj svjedočimo snažnom protuudarcu seksualnim i reproduktivnim pravima koji je iniciran i provodi se od strane nekoliko međusobno povezanih organizacija i incijativa uz logističku i financijsku podršku Katoličke crkve. Njihova agenda uključuje suprotstavljanje zakonima i politikama vezanim uz pitanja medicinski potpomognute oplodnje, abortusa, seksualne edukacije u školama, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, i istospolnog partnerstva/braka.

 Ta vrlo dobro organizirana grupacija usvojila je u svom djelovanju diskurse ljudskih prava i demokratskih procesa te za diskriminirajuće ciljeve koristi strategije građanskog prosvjeda i političke kampanje dok istovremeno pitanja seksualnosti ograničava na sferu privatnosti i smješta unutar okvira nacionalne hetero-kulture, katoličkog morala i tradicijskih/obiteljskih vrijednosti. Trenutni razvoj događaja ukazuje na to kako Katolička crkva i priključene organizacije pokušavaju ojačati utjecaj u području svjetovnih, građanskih pitanja, kao i na zloupotrebu političke moći značajnim uplitanjem u privatne živote hrvatskih građanki i građana, te otvorenim poticanje homofobije, transfobije, netolerancije i diskriminacije.

 Izlaganja na ovom panelu bave se analizom i komentiraju navedene društvene i političke procese u odnosu na diskurse javnih politika, ljudskih prava, demokracije, civilnog društva te medijskih prezentacija.

Panel se odvija u Galeriji Nova, u Teslinoj 7, od 18 do 20 sati u petak, 13. prosinca.

 Sudjeluju:

Marina Škrabalo, aktivistkinja i istraživačica

Sanja Cesar, feministkinja i jedna od osnivačica CESI-ja

Gordan Bosanac, aktivist za ljudska prava

Barbara Matejčić, slobodna novinarka

 

koncepcija i moderacija: Amir Hodžić

Priča Beduinke: i nomadske žene mogu biti feministkinje

Amal Elsana Alh’jooj, beduinka rođena u plemenu bez tekuće vode i struje, ispričala je Oliviji Goldhill kako se uzdigla nad premoćnim seksizmom koji vlada u tamošnjim krajevima, te dospjela čak do  nominacije za Nobelovu nagradu za mir.

 Njeni roditelji, namjerno su joj nadjenuli ime Amal upravo zbog njegovog značenja: nada.

No, uspješan život,  nominacija za Nobelovu nagradu za mir  i status vođe nisu ni blizu nadama koje su Amalini roditelji polagali za svoju kćer.  U samom početku, nisu se nadali ni kćeri.

“Rođena sam kao peta djevojčica u obitelji, a moj je otac tako postao “otac djevojčica”. Nije imao nikakav položaj u plemenskoj strukturi, nitko ga nije htio slušati.”, objašnjava Amal.

“Nakon mog rođenja, roditelji su bili jako tužni. Otac je zatim obećao majci kako se neće drugi put ženiti, no pod uvjetom da mu obeća kako će me nazvati Amal, nadajući se da će im Bog podariti sina. Nakon toga, rodila su im se petorica dječačića.”

Amal je dio beduinske zajednice u Izraelu, koja je uređena strogo patrijarhalno i tradicionalno – kad je bila mlada, njeno je pleme živjelo u šatorima bez tekuće vode i struje. No, kaže kako su joj rane godine koje je provela kao pastirka, zadužena za 20 ovaca, tri krave i magarca, dale liderske temelje koji su joj dobro došli u kasnijem životu.

SNAGA EDUKACIJE

Kao djevojčici, Amal nije bilo dozvoljeno pohađati školu te je zbog toga s 14 godina sama organizirala programe na kojima je učila plemenske žene čitati.  Znatiželjnicima je objašnjavala kako samo želi naučiti žene čitati Kuran.

“U početku su svi bili zadovoljni. Nisu bili svjesni da će s vremenom učenje čitanja i pisanja prerasti u čitanje novina”, kaže Amal.

No, prihvaćanje javnosti nije dugo  trajalo. Kako je Amal nastavila održavati svoje lekcije, odbivši  se tako prikloniti beduinskom shvačanju uloge žene,  suočila se s snažnim antagonizmom i nasiljem od strane protivnika njenog društvenog rada.

Dok je bila mlađa, takve je izazove doživljavala kao dio svoje profesije. “Jednom su mi pokušali podmetnuti prometnu nesreću, zapalili su moj automobil. Bila sam jako preplašena, no osjećala sam kako je to naprosto dio onog s čime se bavim”, priča Amal.

“No, kad sam postala majka, to se u potpunosti promijenilo. Dok sam spavala, u utrobi sam osjećala kako to više ne mogu podnijeti – bila sam izrazito preplašena. Znala sam primati prijeteće pozive u kojima su tvrdili da će me, ukoliko se ne prestanem baviti s takvim stvarima, ubiti ili oteti.”

Unatoč toj mržnji i strahu, Amal je postigla nevjerojatne stvari tijekom svoje karijere. Sa sedamnaest godina, njeni satovi čitanja postali su službeno neprofitni, s fokusom na poboljšanju statusa beduinskih arapskih žena.

Trenutno je u Engleskoj na dodjeli nagrade za ljudska prava New Israel Fund-a i uči žene kako da postanu ekonomski samostalne baveći se tkanjem, a kroz razne grupe koje se bave ljudskim pravima, kao i društvene inicijative,  bavi s problemom poligamije i nasilja prema ženama.

Poput Malale Yousafzai, koja je postala međunarodno poznata zbog svoje aktivističkog djelovanja u borbi za edukaciju djevojčica, Amal je uvjerena kako edukacija ženama može dati potrebnu snagu i moć.

Amal nije odustala od  borbe ni za svoje vlastito obrazovanje paje tako stekla prvostupničku diplomu na Sveučilištu Ben-Gurion u Negevu, nakon čega je uslijedila diploma na sveučilištu McGill. Trenutno radi na dobivanju doktorata na temu ženskog aktivizma na McGillu.

TRADICIONALNA FEMINSTKINJA

Kao prva beduinka koja je pohađala Sveučilište Ben-Gurion, Amal je predstavljena u jednom časopisu nedugo nakon što je upisala studij. Naslov članka bio je “Prva beduinska feministkinja”.

Amal nikad prije toga nije čula riječ feminist, no opravdati se morala odmah nakon što joj se otac vratio kući, i optužio je da “pleše na ulicama poput Amerikanaca”.

“Nitko nema monopol na definiciju feminizma”, tvrdi.

Amal kaže: “Feminizam je svačiji individualni način gledanja na život, koji tražimo iz vlastitih iskustava, vrijednosti i religije. Kao žene u tradicionalnim zajednicama, imamo pravo odlučiti svom o vlastitom feminizmu.”

PLEMENSKA ZAJEDNICA

Iako je Amal izrazito razvukla beduinsko shvaćanje toga kako bi se žene trebale ponašati,  trudi se ostati dio svoje zajednice, te koristiti vještine vrednovane u njenom plemenu.

Njen catering program za samohrane majke, u kojima žene pripremaju  8 tisuća obroka dnevno za škole u Negevu, trenutno se širi u ostale dijelove Izraela kao dio komisije na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Amal objašnjava kako je važno uvijek započeti neki posao unutar vlastite zajednice.

“Sve počinje u obiteljima, u lokalnoj zajednici. Ne morate ići u Darfur kako biste pomogli izbjeglicama, možete to učiniti u svojoj lokalnoj zajednici, čak i u Engleskoj. Koliko je solidarnosti trenutno u našim zajednicama? Malo, gotovo zanemarivo. Trebamo raditi na učvršćivanju solidarnosti u lokalnim zajednicama u Ujedinjenom Kraljevstvu, te ćemo tako pomoći ljudima da uistinu shvate dubinu problema.”

VODSTVO U UJEDINJENOM KRALJEVSTVU

Žene se u Britaniji možda ne suočavaju s jednakom razinom nejednakosti kao Beduinke, no i ondje postoji mnogo problema koje još treba riješiti, te bi svi mogli nešto naučiti iz Amalinog iskustva.

“Mislim da je problem to što u Britaniji nema dovoljno ženskih političarki. Bez žena koje bi također donosile odluke, i dalje ćemo imati iste političke probleme.”, tvrdi Amal.

“Želim poručiti svim mladim Britankama, uključite se. Ova je mlada generacija izrazito fokusirana na zarađivanje novca. To je izrazito bolno.  Zarađuješ  novac – i što sad? Ni na koji način ne radiš na tome da promijeniš svoju okolinu. Imat ćeš mnogo novca, živjet ćeš u jako modernom stanu. No tvoja će djeca biti svugdje u svijetu, kojemu ti ni na koji način pozitivno ne doprinosiš.”

Britanke se možda moraju boriti protiv patrijarhata, no to nije ništa u usporedbi s onim što je Amal doživjela.

Stoga svima šalje poruku: “Nemojte se fokusirati na zarađivanje novca, preuzmite vodstvo. Svi to možemo.”

Prevela i prilagodila Marija Savić

Izvješće o stanju ljudskih prava u svijetu i politika EU

 Sjedeći tjedan na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu raspravljat će se o izvješću Eduarda Kukana o stanju ljudskih prava u svijetu i politici Europske unije o tom pitanju.

 U Izvješću Kukan objašnjava kako su tranzicijski procesi u svijetu nametnuli Europskoj uniji izazove u podržavanju ostvarivanja ljudskih prava i demokracije u svijetu. EU stoga mora izbalansirati prilagodljivost odgovora s vjernim i trajnim vrijednostima.

Zbog ustanaka u arapskom svijetu EU je počela preispitivati svoju vanjsku politiku,a nakon revizije prošlih politika odlučila se u budućnosti koristiti pristupom “više za više” – tim se pristupom podrazumijeva veća integracija i više novca u zamjenu za više reformi. Pristup je uključen i u obnovljenu Europsku politiku susjedstva.

Iako je EU u 2012. Primila Nobelovu nagradu za doprinos u promicanju mira i pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi, tu borba ne staje – Europski parlament je u svojim rezolucijama o prošlom godišnjem izvješću i reviziji strategije EU o ljudskim pravima istaknuo potrebu za promjenom vlastite prakse kako bi se ljudska prava stavila u središte njegovih aktivnosti i donijele hitne rezolucije u svezi s demokracijom, ljudskim pravima i vladavinom prava.

Istraživanja Eurobarometra u 2012. godini pokazala su da su ljudska prava i dalje najvažnija stanovnicima/cama EU i kako ih je važno podržavati zbog kredibiliteta vanjske politike EU. Ljudska prava treba postaviti u središte odnosa EU s trećim državama i strateškim partnerima. Politika EU o ljudskim pravima mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora kako bi se izbjeglo postojanje dvostrukih standarda u vanjskim politikama. Pritom je ključna uloga civilnog društva.

Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta je već podržao ovo izvješće i podržava praksu uvođenja pravno obvezujućih odredbi o ljudskim pravima u međunarodne sporazume EU te smatra da bi ove odredbe trebali sadržavati svi sektorijalni trgovinski sporazumi. Naglašava da Parlament može uskratiti svoj pristanak za potpisivanje međunarodnih sporazuma kada dolazi do ozbiljne povrede ljudskih prava, kao što se dogodilo u slučajevima zaključivanja Sporazuma o partnerstvu i suradnji (SPS) s Turkmenistanom ili tekstilnog protokola u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana.

Odbor ističe da Europska unija mora pružiti sveobuhvatnu podršku zemljama koje su se riješile autoritativnih režima i trenutačno se nalaze u postupku prijelaza na demokraciju. Potrebne su reforme policije, vojske i sudstva u tim zemljama. Smatra da su vanjski financijski instrumenti Europske unije važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti EU-a u inozemstvu. Osim toga treba pružiti podršku aktivnom i neovisnom civilnom društvu diljem svijeta na političkoj i financijskoj razini kroz Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR).

Postupak proširenja EU može se koristiti kao sredstvo za poticanje demokratizacije i jačanje zaštite ljudskih prava. Vladavina prava je okosnica proširenja EU. Poštovanje prava manjina predstavlja jedan od ključnih izazova Komisijine strategije širenja za razdoblje od 2012. do 2013. godine.

Odbor također žali što se zajednica Roma nalazi u posebno nepovoljnom položaju na području Zapadnog Balkana i osuđuje opća negativna društvena stajališta prema ranjivim skupinama kao što su zajednice LGBT i osobe s invaliditetom, što predstavlja učestali problem u mnogim državama koje su zahvaćene proširenjem.

Odbor izražava i zabrinutost zbog manjka demokracije, vladavine prava, temeljnih sloboda i izostanka poštovanja ljudskih prava u Bjelorusiji, kao i krize u Siriji i upotrebe prekomjerne sile. Negativna pojava je i selektivno pravosuđe u istočnim susjednim zemljama poput Ukrajine. Podupire uspostavu političkog dijaloga, koji predstavlja osnovni preduvjet za nastavak procesa tranzicije u Egiptu. Osuđuje kršenje ljudskih prava u sukobima u Siriji, Maliju, Sjevernoafričkoj Republici – pogubljenja, silovanja, mučenja, zlostavljanja, proizvoljna uhićenja. Postoji i zabrinutost zbog usvajanja nedavnih represivnih zakona i njihove proizvoljne provedbe od strane ruskih vlasti. EU prati stanje ljudskih prava u Kini te se pozivaju sve članice na sudjelovanje. Stanje ljudskih prava se pogoršalo u Iranu i Sjevernoj Koreji. EU se jednoglasno protivi smrtnoj kazni i osuđuje činjenicu da je Bjelorusija ostala posljednja zemlja na europskom kontinentu koja je odlučila zadržati smrtnu kaznu.

Tranzicijska pravda i izazov uspostave mira nužni su poslije obustave sukoba. Na one zemlje u kojima su ostali nedovršeni procesi tranzicije treba utjecati kako bi se nastavile reforme tamo gdje su stale. EU bi trebala uvesti učinkovite političke sankcije prema svim režimima u kojima su civili povrgnuti represivnim metodama. Potrebno je i pojačati napore u provedbi revidirane strategije za provedbu Smjernica EU o djeci u oružanim sukobima. Pozdravlja pokretanje u 2012. godini nove financijske linije za pružanje potpore djeci koja su zahvaćena sukobima putem humanitarne pomoći, koja osigurava pristup obrazovanju u hitnim slučajevima.

Odbor skreće pozornost na uključivanje zločina na spolnoj osnovi i zločina seksualnog nasilja u Rimski statut – ti se činovi sada smatraju ratnim zločinom, zločinom protiv čovječnosti odnosno konstitutivnim činom u pogledu genocida ili mučenja.

Poziva na ciljanu kampanju o pravima djece s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom te se raduje učinkovitoj provedbi integrirane strategije EU-a za sprječavanje trgovine ljudima, koja se odnosi na razdoblje od 2012. do 2016. godine, a u kojoj se navodi da je dječji rad osnovni uzrok trgovine ljudima.

Na ovo izvješće svoje je mišljenje dao i Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Taj odbor ističe da bi promoviranje ženskih prava trebao biti krucijalni dio dijaloga o ljudskim pravima koje EU provodi s trećim zemljama. Komisija treba napraviti pitanje ženskih prava centralnim za pristupanje zemalja u EU. Specijalni predstavnik ljudskih prava kojeg je EU delegirala bi trebao obraćati posebnu pozornost na prava žena.

Odbor poziva se zemlje članice na potpisivanje Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama. Naglašava se važnost kampanja za osvješćivanje u sredinama gdje se krše prava žena.

EU treba što hitnije povećati napore u borbi protiv “gendercide”, odnosno ubijanja ženske novorođenčadi i preferiranje muške djece.

Treba također poduprijeti sudjelovanje žena u politici i ekonomiji, procesima izgradnje mira, demokratskim tranzicijama i rezolucijama konflikata, promicati aktivnost žena u malom i srednjem poduzetništvu, poljoprivredi i projektima ruralnog razvoja i ohrabrivati treće zemlje da misle o pravima žena kada rade zakone.

Preporuka Odbora je da ženska prava budu sastavni dio Milenijskih razvojnih ciljeva nakon 2015., a posebno se to odnosi na seksualna i reproduktivna prava. Odbor, naime, smatra da se i dalje ne posvećuje dovoljna pažnja seksualnim i reproduktivnim pravima žena. Treba se osigurati da ICPD+20 (International Conference on Population and Development) dobro sagleda sve aspekte vezane za potpuno uživanje seksualnih i reproduktivnih prava te da se reafirmira snažan progresivan pristup istima u skladu sa standardima međunarodnih ljudskih prava.

 

Iz Europskog parlamenta piše Ela Naranđa

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Roza hipnoza#10: Duhovna obnova

U Književnom klubu Booksa u petak, 13. prosinca s početkom u osam sati održat će se jubilarna deseta Roza hipnoza.

Je li homoseksualnost doista ‘suštinsko moralno zlo’? Kakav je stav različitih religija prema homoseksualnosti?  Koliko se razlikuju religijska teorija i praksa kada je riječ o odnosu prema LGBT osobama? Zbog čega Katolička crkva u Hrvatskoj sustavno radi na omalovažavanju LGBT osoba? Koje i kakve je promjene u Vatikan uveo novi papa Franjo? Zašto su sve relevantne vjerske zajednice u Hrvatskoj, s izuzetkom Luteranske crkve i Židovske općine Zagreb, podržale referendum o braku? Vlada li u LGBT zajednici nametnuti ateizam? Gdje u LGBT aktivisti koji su ujedno i vjernici? Možemo li u Hrvatskoj očekivati promjenu raspoloženja prema pravima homoseksualaca unutar najvećih vjerskih zajednica? Treba li ukinuti ugovore između Svete stolice i Hrvatske? Koliko religija onemogućava i otežava emancipaciju LGBT osoba? Hoće li pederi goriti u paklu? Što zapravo znači stav Katoličke crkve po kojemu se djelovanje po osjećaju privlačnosti istome spolu proglašava velikim grijehom?

Kakav je odnos vjerskih zajednica i predstavnika prema LGBT zajednici u nekim drugim državam svijeta? Zbog čega navodno katoličke države poput Španjolske, Portugala i Argentine imaju bračnu ravnopravnost? Uništavaju li pederi i lezbe Hrvatsku, kako je ustvrdio teolog Adalbert Rebić? Zbog čega je prosvjed Zagreb Pridea ispred zagrebačke Katdrale bio kontroverzan i izazvao nelegalno protuokupljanje? Voli li Isus pedere i lezbijke  te bi li on potpisao za referendum o ustavnoj definiciji braka? Kako u cijeloj vjerskoj priči prolazi tema transrodnosti? Zbog čega se može detektirati skoro pa fanatična opsesija homoseksualnim temama u nekim krugovima u i oko Katoličke crkve? Može li se molitvom ‘izliječiti’ homoseksualnost? Zašto u Hrvatskoj nema biskupa poput meksičkog Raula Vere koji je izjavio da je ‘homofobija mentalna bolest’? Koliko se uopće katolički svećenici u Hrvatskoj pridržavaju stavova Crkve iznesenim u katekizmu? Jesu li protestanti tolerantniji prema LGBT osobama?

 

Na sva ova i mnoga druga pitanja će se u razgovoru s relevantnim gostima pokušati naći odgovori na desetoj Rozoj hipnozi, ciklusu tribina koje je pokrenuo Zagreb Pride u Književnom klubu Booksa. Dođite na tribinu o odnosu LGBT zajednice prema religiji (i obrnuto!) i sudjelujte u raspravi s gostima/gošćama. Iznošenje mišljenja od strane publike se ohrabruje!

 

Uređuju, organiziraju i moderiraju Gordan Duhaček i Ana Brakus.

Putin kaže: pomilovanje

Članice benda Pussy Riot i aktivisti organizacije Greenpeace pomilovani su jučer ukazom predsjednika Rusije Vladimira Putina, a zahtjev za pomilovanjem ruskog tajkuna Mihaila Khodorovskog, odbijen je, javlja agencija Itar – tas, a prenosi radiosarajevo.ba.

Ova pomilovanja dio su proslave 20 godina od donošenja  prvog demokratskog ustava Rusije, koji je donesen 12. prosinca 1993. godine.

Ovakvu odluku Putina treba još potvrditi Duma, dok bi aktivisti i aktivistikinje Pusy Riota i Greenpeaca trebali biti pušteni najkasnije na proljeće 2014.

Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Ekaterina Samucevič osuđene su na dvije godine zatvora 2012. za “huliganstvo potaknuto vjerskom mržnjom” zbog izvođenja “punk molitve” protiv Putina u hramu Hrista Spasitelja u Moskvi.

{slika}

Podsjećamo, nedavno  smo pisali/e o nestanku Nadežde Tolokonjikove, za koju se otkrilo da je premještena u drugi zatvor, budući da je zatvorenice svojim štrajkom glađu poticala na pobunu protiv nehumanih uvjeta u zatvoru.

U međuvremenu je Ekaterina Samucevič oslobođena, podsjeća Kontrapress.

10 žena koje su obilježile ovu godinu

Ove godine, željeli bismo označiti Dan zahvalnosti slaveći neke od nevjerojatnih žena koje su ostavile veliki trag zadnjih 12 mjeseci, navodi Huffington Post.

Ovdje je 10 žena kojima smo posebice zahvalni/e, a mi podjećamo na članke gdje smo pisale/i o navedenima.

 

1.  Wendy Davis

Senatorica iz Texasa izmamila je naslove imajući 11-satni neprekinuti govor s namjerom da blokira Senate Bill 5, koji je predstavljao nova oštra ograničenja pobačaju.  Njezina predanost problemima ženske reproduktivnosti zagrijala je naša srca i učinila nas da se osjećamo politički energiziraniji, nego što smo bili mjesecima. Davis će se također kandidirati za teksašku guvernerku 2014. Mi se nadamo filmu o njenoj životnoj priči- s Connie Britton, naravno.

http://www.libela.org/prozor-u-svijet/3966-wendy-davis-je-sacuvala-pravo-na-prekid-trudnoce/

 

2.  Edie Windsor

40 godina partnerstva s Windsor prekinuto je smrću Theae Spyer 2009. Windsor je trebala platiti 363 053 američkih dolara u saveznu blagajnu pri nasljeđivanju Spyerinog imanja. Windsor nije bila pravno priznata kao supružnica – bez obzira na činjenicu da su bile vjenčane od 2007. u Kanadi. Windsor je slučaj dovela pred Vrhovni sud  te  jeu lipnju 2013., Sud presudio da je DOMA neustavana.

“Jedna od stvari koju sam osjećala nije imala veze s novcem, no imalo je veze s, s mojom zemljom koja ne daje dostojanstvo predivnoj osobi s kojom sam živjela,” rekla je Windsor u ABC vijestima nakon presude. “I danas, moja zemlja dala joj je dostojanstvo i pokazala da cijeni što je bila .”, dodala je.

Davanje časti ženi koju je voljela i primanje u vladu SAD-a? Opako.

 http://www.libela.org/prozor-u-svijet/3948-edith-windsor-i-thea-spyer-ljubavna-prica-koja-se-nastavljala/

3Malala Yousafzai

{slika}

Šesnaestogodišnjakinja koje ja preživjela pokušaj ubojstva u listopadu 2012. nakon govora protiv talibanske prakse zabrana školovanja djevojčica, i postala aktivistkinja za žensko obrazovanje. Ova nevjerojatna mlada žena upotpunila je svoje iskustvo govorom ispred Ujedinjenih Naroda na Malala dan 2013., prilikom susreta  s kraljicom Elizabetom II. i obitelji Obama te pišući memoare. Njenu predanost pomaganja drugima vidimo vrlo inspirativnom.

http://www.libela.org/vijesti/4314-malala-favoritkinja-za-nobelovu-nagradu-za-mir/

 

4.  Sheryl Sandberg

“Lean In” postao je krucijalan dio nacionalnog dijaloga o ženama i radu da je teško vjerovati da je knjiga izašla tek u ožujku 2013. Sandbergina knjiga pametna je, dobro istražena i začinjena osobnim anegdotama o profesionalnim i osobnim putovanjima. Iako njeni savjeti nisu univerzalni i ne odgovaraju svima u istoj mjeri, žene sa svih karijernih područja i osobnih okolnosti mogu naučiti nešto od nje i pitanja, “što bi učinila da se nisi bojala?”

 http://www.libela.org/prozor-u-svijet/4341-obitelj-karijera-i-jednake-place/

5. Mindy Kaling

Zahvalni smo da postoji netko na svijetu, tako smješan i otvoren, kao što je Mindy Kaling. Kreatorica i zvijezda “Mindynog projekta”, koja je jedina nebijela žena koja vodi televizijski šou, javno govori o problemima kao što su imidž tijela i žene u komediji. I kad ju je Lena Dunham intervjuirala za Rookie: Godišnjak Dva, bilo nam je lijepo čuti što Kaling inspirira u drugim ženama:

“Volim žene koje su šefice i koje nisu konstantno zabrinute oko tog što njihovi zaposlenici misle od njima. Volim žene koje ne pitaju, ‘Je li to u redu?’  nakon svega što kažu. Volim žene koje su hrabre u nezamislivim okolnostima, kao što je bila moja majka kad joj je dijagnosticiran rak gušterače u četvrtom stadiju. Ili poput Gabrielle Giffords pisanje editorijala za NY Times o kukavičluku Kongresa po pitanju zakona o oružju i korištenje fraze ‘zapamtite moje riječi’ kao da je Clint Eastwood. Koliko žena govori stvari poput tih? Volim majke koje uče svoju djecu da slušaju bolje nego što pričaju. Volim poslušne kćeri koje upijaju sve –  biti perciptivan može biti važnije, no biti izražajan. Volim žene koje vole seks i shvaćaju da seksualno iskustvo ne mora biti izvor njihove umjetnosti. Volim žene koje vole seks i koje mogu pisati o tome promišljeno, na kreativan način koji ih ne eksploatira, iako će mnogi koristiti seks da ih iskorištavaju. Volim žene koje znaju nositi mušku odjeću.”

 http://www.libela.org/sa-stavom/3552-sto-nas-sve-one-djevojke-na-tv-u-uce-o-starenju/

6. Deb Cohan

Prije odlaska na dvostruku mastektomiju ovog studenog, majka dvoje djece i OB/GYN upitala je svoju lječničku ekipu da sudjeluju u flash mobu na Beyonceinu pjesmu “Get Me Bodied”. Cohanin odgovor na krizu zdravlja bio je nevjerojatno podižući- i donio je više svijesti o bolesti koja zapadne 1 od 8 američkih žena. Može li biti nevjerojatnija?

 

7.  Gloria Steinem

{slika}

Cijenimo Gloriu Steinem svake godine, ali bila je posebno navjerojatna u 2013. Sjećate se kad je bila nagrađena Predsjedničkom medaljom slobode –  i nakon toga osvojila divovsku medalju na CNN-u? Ili kad nas je školovala na polemici o snimci Miley Cirus? Ili kad je Ženska snaga objavila 33 stranice stripa o njenom životu? Gloria, ti si nacionalni heroj.

 http://www.libela.org/sa-stavom/3550-gloria-steinem-za-feminizam-nema-umirovljenja/

 

8. Shonda Rhimes

Uspon i uspon “Skandala” i “Uvoda u anatomiju” spisateljice, redateljice i producentice su ništa, no dobre vijesti. Rhimes je donijela veoma kompleksne ženske likove, poput Olive Pope i Mirande Bailey, kao  najnevjerojatnije prijateljstvo između Meredith Grey i Christine Yang.

Rhimes je također neustrašiva žena. Tijekom 7. studenog , u NPR intervjuu, podijelila je kako je odbijala promijeniti svoju viziju čak i kad su TV rukovoditelji bili kritični o njenom pisanju:

Sjećam se rane rasprave na ABC-u s ljudima koji više ne rade tamo, i prije no je mreža pokupila “Uvod u anatomiju”, gdje sam se nekako našla  dovedena u sobu i gdje je nekolicina starijih dečki rekla da nitko neće gledati seriju o ženi koja ima običan seks i baca dečka noć prije prvog radnog dana, da je to potpuno nerealistično i da nitko ne želi znati tu ženu. I sjećam se da sam kao sjedila i razmišljala, “Vau, oni ne znaju ništa o tome što se trenutno događa u svijetu.”

 

9. Laverne Cox

Zvijezda “Narančasta je nova crna” i aktivistica za transrodna prava je trenutno jedina transrodna glumica koja glumi u redovitim serijama na televiziji.

“Kao trans obojena žena, često sam gledala svoju priču u medijima i ne vidjela je,” rekla je Cox za OUT Magazin kad je imenovana za jednu od 100 najutjecajnijih gej, lezbijskih, biseksualnih i transrodnih osoba u 2013. “Ili sam vidjela senzacionalizirane, eksploativne slike trans obojenih žena, gdje su one bile žrtve zločina. Divno je imati vrlo čovječnu priču o trans ženama koje ljudi zaista povezuju s tim.”, kaže Cox.

Cox radi nevjerojatan posao i kao glumica i kao aktivistkinja. Jedva čekamo vidjeti još više od nje na oba polja.

http://www.libela.org/sa-stavom/4335-pricajmo-o-privilegijama-orange-is-the-new-black/

 

10. Melissa Tapper Goldman

Ona je kreatorica dokumentarca “Subketivizirano: 9 mladih žena pričaju o seksu” i popratnog pripovjedačkog bloga , Do Tell. ” Do Tell je  pravi prostor za razgovore koji drugdje ne mogu postojati,” rekla je Tapper Goldman za Huffington Post u studenom 2013. “Vidim da bolna iskustva kao i zadovoljstva i radosti hvataju pažnju.”, dodala je.

Mi ozbiljno pohvaljujemo Tapper Goldman na prostoru za žene gdje pričaju o seksu otvoreno i bez osude- i gdje sve žene slobodno mogu podijelitu svoje priče i iskustva.

Prevela i prilagodila Lana Bosilj