Nove mogućnosti zapošljavanje za Saudijke?

U Saudijskoj Arabiji ženama je teško pronaći kvalitetan posao. Zbog kulturnih normi i stroge rodne segregacije, zapošljavanje žena mnogim se tvrtkama čini kao više štete nego koristi. Banke, tvornice i ostale tvrtke moraju stvoriti zasebne ulaze i sekcije za svoje ženske zaposlenice, a u mnogim slučajevima moraju instalirati i nove kupaonice. Čak i tada, svako radno mjesto na kojem žene ulaze u interakciju s muškarcima koji nisu dio njihove obitelji može postati vrlo kontroverzno. (Ranije ove godine vjerski dužnosnici kraljevstva objavili su fetvu protiv ženskih blagajnica).

Međutim, tvrtke poput indijskog IT i poslovnog giganta Tata Consultancy Service počinju to mijenjati pa su tako 25. rujna objavili lansiranje centra u Rijadu u kojem će biti zaposlene isključivo žene. Tvrtke poput General Electric, koja će imati manjinski udio u tom pothvatu, i Saudi Aramco, državna naftna tvrtka, pobrinut će se za ljudske resurse i financijski menadžment centra.

“U Indiji postoji odlična prilika da naša industrija oslobodi neiskorištene talente i, premda Saudijska Arabija nije na toj razini, svejedno postoji velika šanse da se pomogne ljudima, posebice ženama, kako bi pronašli/e profesionalne poslove”, izjavio je izvršni direktor Natarajan Chandrasekaran za Financial Times. Ovaj pothvat sljedeće će godine zaposliti 400 žena, a s vremenom njih 3.000.

Žene Saudijske Arabije zbilja predstavljaju spremnik neiskorištenog talenta. Njih 57 posto visoko je obrazovano, ali ih od toga samo 20 posto dobije priliku za rad. Budući da se Saudijska Arabija nastoji transformirati iz naftno zavisne ekonomije u onu koja će se više oslanjati na usluge i privatni sektor sačinjen od Saudijaca, a ne emigranata, žene bi mogle pomoći u popunjavanju poslova. Kralj Abdullah tijekom nekoliko posljednjih godina postepeno je popuštao restrikcije koje su nalagale da žene dozvolu za rad moraju tražiti od svojih muških skrbnika – očeva ili braće. Broj zaposlenih žena danas je veći nego ikad – njih 647.000 od prošle godine, u usporedbi s 505.000 iz 2009. godine.

Premda sve više žena počinje raditi s nekretninama ili u pravnim tvrtkama, svejedno nisu adekvatno predstavljene u poslovnoj zajednici zemlje, kao što nisu ni blizu jednako plaćene. Rade u trgovinama, restoranima, zdravstvu ili obrazovanju vrlo često ni za polovicu onoga što zarađuju muškarci. Prema podacima Ministarstva rada iz 2011. godine, žene u privatnom sektoru u prosjeku zarade plaću od 2.824 rijala (oko 750 dolara), u usporedbi s 5.685 rijala koje zarade muškarci. 

Kako je rekao Chandrasekaran  za Financial Times, Tata centar u kojem će djelovati samo žene ima punu potporu od Vlade i mnogih poslovnih poduzeća te nije bio žestoko kritiziran, što može biti indikator otvaranja.

 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi 

Srpsko-hrvatska (konzervativna) ljubav

Povorka ponosa u Beogradu (ni)je održana. Nakon što je u petak navečer na trosatnoj sjednici Ureda za koordinaciju sigurnosnih službi srbijanske vlade odlučeno da se beogradski Pride zabrani, LGBT-aktivisti brzo su se organizirali i krenuli u kratku prosvjednu šetnju od zgrade vlade do Skupštine te izborili malu, ali važnu pobjedu.

I dok su novinarski komentari u Srbiji vladinu odluku ocijenili kao kapitulaciju države pred prijetnjama ekstremističkih grupacija, prvi potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić popratio ju je riječima: “Huligani nisu pobijedili državu. (…) Razumijem zabrinutost ljudi sa zapada, jer se radi o ljudskim pravima, ali je srpska vlada donijela odluku u interesu građana.”

Odluka ne čudi jer je i ovaj pokušaj Pridea u Beogradu bio garniran jakim pritiskom i prijetnjama ulice. Ekstremistički desničarski pokret Dveri danima je najavljivao homofobni prosvjed pod egidom zaštite obiteljskih vrijednosti pozivajući se na jaku podršku inozemnih organizacija. Nije slučajno da su u tu svrhu od srijede do nedjelje gosti Dveri u Beogradu bili predstavnici Svjetskog kongresa obitelji, javljaju e-novine.com.{slika}

Riječ je o američkim lobistima koji se zalažu za mijenjanje obiteljskog zakonodavstva i reproduktivnih prava. Povezuju se s lokalnim udrugama i političkim strankama, pritišću zakonodavce i rade na preoblikovanju obiteljskog života diljem svijeta. U zaštiti ‘obiteljskih vrijednosti’, zalažu se za ograničavanje prava na pobačaj, ukidanje zakona o istopolnim zajednicama, mijenjanje ili onemogućavanje uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, uvođenje denominacijskih škola.

Ta je lobistička organizacija u petnaestak godina postojanja posebno proširila svoj utjecaj na Nigeriju, Meksiko, Keniju, Poljsku… U Varšavi je tako u svibnju 2007. održan i IV Svjetski kongres obitelji na kojem su govorili predstavnici te organizacije, a o čemu je tada opširno izvijestila Hrvatska biskupska konferencija na svojim internetskim stranicama hvaleći se da je Hrvatska bila dostojno predstavljena.

Predsjednik Svjetskog kongresa obitelji je Don Feder, koji je poznat i po borbi protiv ilegalnih imigranata: naziva ih parazitima i poganskim hordama kojima bi se Amerikanci trebali suprotstaviti vojnom silom. Opasnijima od njih Feder smatra muslimane, a za borbu protiv njih preporučuje “stari vijetnamski recept”: “Kill ’em all, let Allah sort ’em out!” (“Sve ih pobijte, istjerajte Alaha iz njih!”).

Taj je uzorni kršćanin ususret svom dolasku u Srbiju organizatorima poručio: “Moramo prebroditi osjećaj izoliranosti kod proobiteljskih snaga u svijetu. Svetski kongres obitelji želi vam pomoći da prepoznate međunarodni proobiteljski pokret koji uključuje 42 partnerske organizacije s kojima surađujemo u više od 80 zemalja. Druga strana ima Europsku uniju, Ujedinjene narode i većinu zapadnih vlada i medija koji zastupaju antiobiteljsku agendu. Ipak, prirodna obitelj jedina je nada za budućnost čovječanstva. Moramo jasno dati do znanja da organizacije kao što su Dveri nisu same u ovoj borbi.”

I zaista nisu. Već u svom susjedstvu u udrugama U ime obitelji i Vigilare imaju partnera. Inicijatori akcije u kojoj je prije nekoliko mjeseci prikupljeno nešto više od 700 tisuća potpisa hrvatskih građana za brak kao životnu zajednicu muškarca i žene, a koji se vole predstavljati kao građanski aktivisti, za izvor svog djelovanja uzimaju učenja srodnih lobista. Među njima su američki Ruth Institute, projekt Nacionalne organizacije za brak (National organization for marriage – NOM), te Iona Institute u Irskoj.{slika}

Iona Institute konzervativna je katolička lobistička skupina koju je osnovao David Quinn. Naravno, protivi se istospolnim brakovima, zbog čega je svojedobno, kad ih je irska vlada priznala, optužen za homofobiju. Također, kritiziran je i zbog obmanjivanja javnosti kvazi istraživanjima koja služe podgrijavanju njegove misije, a najčešće se bavi dokazivanjem da su seksualno, emocionalno i fizički najzlostavljanija ona djeca koja žive u obitelji s jednim biološkim roditeljem.

Modus operandi tih organizacija uvijek je isti, a u Hrvatskoj se među ostalim očituje u kampanji protiv 4. modula zdravstvenog odgoja u školama, u što je u siječnju ove godine upregnuta i jedna homofobna publicistica koja je, u organizaciji udruge Vigilare, potegnula čak iz SAD ne bi li hrvatsku javnost upoznala sa svojim “znanstvenim” spoznajama i  upozorila je na iznimnu štetnost spolnog modula. Judith Reisman u Hrvatsku je tako došla kao znanstvenica, a iz nje otišla u najmanju ruku kao redikul. Koji je, usput, gostovao i u Hrvatskom saboru, na poziv HDZ-a.

Jedna od zapaženih akcija je i pokušaj da iz školske lektire protjeraju dječji roman ‘Bum Tomica’ autoriceSilvije Šesto, koji je Krešimir Miletić (Vigilare, Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti ‘Blaženi Alojzije Stepinac’, Hrvatski bračni i obiteljski savez CRO-BIOS, Hrast) ocijenio kao ‘čistu pornografiju’, pa je morala uredovati Agencija za odgoj i obrazovanje.

Moj, tvoj, naš radio

Platforma Novi prostori govora organizira javnu tribinu ‘Moj, tvoj, naš radio’ koja će biti održana u srijedu 9. listopada 2013. u 12 sati u  književnom klubu Booksa (Martićeva 14d).

Vodeći se idejom da su mediji, čiju formu i sadržaj proizvodi sama zajednica, jedan od nužnih preduvjeta njezinog demokratskog razvoja, u sklopu tribine pokušat će se ispitati funkcija i uloga radija u tom razvoju. Poseban naglasak tom će se prilikom staviti na community radija i razloge njihovog nefunkcioniranja u Hrvatskoj.

community radijima govorit će Otto Tremetzberger, suosnivač i direktor community radija Free Radio Freistadt (http://www.frf.at), Sandra Bašić Hrvatin, bivša savjetnica generalnog direktora RTV Slovenije za strateška pitanja dugoročnog razvoja i nezavisna stručnjakinja na pripremi zakona o medijima u Sloveniji, te Ante Frankić, predstavnik KLFM radija, prvog projekta stvaranja community radija u Splitu  (http://klfm.org/). Tribinu će moderirati Marko Kostanić, dramaturg i glavni urednik magazina ‘Frakcija’.

Platformu Novi prostori govora čini šest organizacija s područja neprofitnih medija i produkcija te nezavisne kulture. Nositelji projekta su Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (nakladnik portala Kulturpunkt.hr), Udruga za promicanje kultura Kulturtreger (nakladnik portala Booksa.hr), nezavisna produkcije Fade In, Prostor rodne i medijske kulture K-zona (nakladnik portala Vox Feminae), Savez udruga za razvoj neprofitnih medija N-mreža, te Centar za dramsku umjetnost (nakladnik časopisa Frakcija).

Umjetnici kroz izložbu progovorili o rodno uvjetovanom nasilju

Visoko profilirani umjetnici/e iz raznih dijelova svijeta, uključujući Tracey Emin, Chris Ofilia i Paulae Rego donirali/e su svoje umjetnine za dobrotvornu izložbu, s ciljem prikupljanja novca za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja.

Izložba naslovljena U ime časti tematizirala je rodne probleme, uključujući reprezentaciju ženskoga tijela, trgovanje ljudima i nasilje u ime časti.

Umjetnička djela koja su donirali/e umjetnici/e poput Sarah Lucas i Gerald Lainga bave se prikazom žena u medijima te objektifikacijom ženskoga tijela.

Umjetnine će biti stavljene na aukciju u suradnji s udruženjem Christie’s, a kako bi se skupio novac za Sara Charlton Charitable Foundation, dobrotvornu organizaciju koja pomaže žrtvama obiteljskog nasilja, uključujući i nasilje u ime časti.

Pakistanska umjetnica Faiza Butt, poznata po političkim porukama u svojim djelima, izložila je svoju instalaciju u kojoj je prikazala slike žena pokrivenih velom, dok im se masnice na licima pretvaraju u cvjetove.{slika}

Faiza je istaknula: “Moj rad podržava globalni feministički pokret. Podržavam oslobođenje žena, ne samo od patrijarhalne opresije, već i od raznih društvenih očekivanja, diskriminacije te nejednakosti u plaćama.”

Također je istaknula kako je njezin rad više ‘poetički’ odgovor na patnju i bol,  nego li politički iskaz o opresiji žena u Pakistanu. “Za vlastiti rad smatram esencijalnom činjenicu da nije abrazivan ili napadački prema određenim etničkim grupama ili kulturama, već iste uključuje i tjera ih na razmišljanje o ljudskom stanju”, govori Faiza.

“Svojim djelima ne nastojim ugoditi ili stvoriti lagodno ozračje, već pozitivno provocirati. Vlastita djela feminističkih tema, kroz koja diskutiram o rodu, često potiču muškarce na reakciju, što me, zapravo, veseli.”

No, umjetnici i umjetnice su, također, svjesni da bi izložba o rodno uvjetovanom nasilju mogla otuđiti muškarce od samoga sudjelovanja. S obzirom na to, Faiza Butt se nada više uključujućem obliku feminizma. “Čvrsto vjerujem u re-interpretaciju feminizma, ne kao pokreta usmjerenoga protiv muškaraca ili kulturnih institucija, već pokreta s ciljem podizanja svjesnosti kroz obrazovanje”, rekla je.

Sarah Maple, čiji snažni feministički uraci uključuju slike same umjetnice s natpisima na kojima stoji, primjerice: ‘the opposite to a feminist is an Arsehole’, također ističe nužnost uključenja muškaraca u debatu.

“Smatram da je glavna preokupacija feminizma jednakost. Isključivanje muškaraca nas neće odvesti nigdje. Muškarci su za feminizam jednako bitni kao i žene”, istaknula je.

Antonia Packard, direktorica Sara Charlton dobrotvorne organizacije, istaknula je kako se nada da će ova izložba pomoći u podizanju svijesti kako nasilje nad ženama nije samo rodno uvjetovani problem. “Obiteljsko nasilje se općenito smatra privatnom stvari, te pitanjem roda. No, trebamo dosegnuti točku kada ćemo na obiteljsko nasilje gledati kao, i jedino, na povredu temeljnih ljudskih prava”, zaključila je.

Izložba je održana od 19. do 22. rujna 2013. u Londonu.

Prevela i prilagodila Marina Tkalćić

17 kaznenih prijava zbog prijetnji pred Povorku ponosa

Beogradska policija podnijela je 17 kaznenih prijava protiv osoba koje su prijetile, uglavnom preko Facebooka, sudionicima Povorke ponosa, javlja b92.net.

Šef beogradske policije, Veselin Milić, je rekao da su kaznene prijave podnijete u redovnom postupku zbog ugrožavanja sigurnosti građana.

Milić je dodao i da je beogradska policija ukupno identificirala 39 osoba koje su preko društvenih mreža prijetili sudionicima Prajda.

RTS javlja da je od tih 39 osoba, osam iz Beograda, da su protiv sedam podnesene kaznene prijave, a da je jedna osoba maloljetna. 

Ostalih 31 su iz drugih gradova Srbije, a protiv 10 osoba iz unutrašnjosti su podignute kaznene prijave.

Predstavnik Organizacijskog odbora Povorke ponosa, Goran Miletić, za Radio B92 kaže da su oni znali za te kaznene prijave i da su u vezi s tim surađivali sa policijom. “Mi smo ovakav postupak policije pohvalili i naravno da su te kaznene prijave nešto što vrijedi pozdraviti. Međutim, te kaznene prijave se odnose isključivo na prijetnje na Facebooku, na društvenim mrežama, i one se uopće ne odnose na ono što je ključno – dakle, na ljude koji su pripremali nasilje, na one koji su pripremali neke ozbiljnije incidente, i sve ono što smo slušali ovih mjeseci…Ove kaznene prijave nemaju nikakve veze s onim što je bio rezultat – to je, dakle, zabrana Prajda, i mi očekujemo od policije da vidimo kaznene prijave protiv osoba koje su pripremale veoma ozbiljno nasilje… Sve do tada ovakva priča i ovakve informacije o kaznenim prijavama djelovat će u najmanju ruku smiješno…Jer, s jedne strane imamo kaznene prijave zbog Facebooka, a s druge strane zabranu Prajda kao jedne ozbiljne manifestacije”. 

Povorka ponosa iz sličnih razloga otkazana je i prošle godine, bez i jedne kazne za one koji su prijetili. Jedina Povorka ponosa, održana 2010. obišla je svijet slikama nasilja, a do dan danas nitko nije odgovarao za krvave nerede. Država koja ne procesuira one koji pozivaju na nasilje ne može sebe nazvati ozbiljnom državom, smatra odgovorni urednik tjednika Vreme Filip Švarm. 

“Ja smatram da je država i ovaj put kao i prošle godine poklekla pred prijetnjama. Stvar je još gora što Povorka ponosa je također otkazana zbog prijetnji, a nitko nije procesuiran. Mislim ukoliko se ove godine stvarno ne pronađu vinovnici tih prijetnji, vinovnici onih koji pozivaju na nasilje i nered, država bi se pokazala kao krajnje neozbiljna, odnosno pokazalo bi se da je Povorka ponosa otkazana zbog političkih razloga”, kaže Švarm. 

Švarm dodaje da treba očekivati da policija objavi tko su ljudi koji su prijetili, tko ih je i s kakvim ciljem organizirao, kao i da li pripadaju nekim organizacijama i tko iza tih organizacija stoji. 

Podsjetimo, prošlog petka Biro za koordinaciju službe sigurnosti jednoglasno je odlučio da Povorke ponosa neće biti.  

Grupa LGBT aktivista i građana ipak je prošetala gradom i to kasno navečer u petak u znak protesta zbog zabrane Prajda.  

 

Članica Pussy Riot u bolnici nakon štrajka glađu

Članica ruske skupine Pussy Riot Nadežda Tolokonikova, koja je u nedjelju prebačena iz zatvora u bolnicu, prekinula je u utorak štrajk glađu koji je počela prije osam dana, objavile su ruske vlasti.

“Zatvorenica je prekinula štrajk glađu i počela jesti u utorak ” kaže se u priopćenju službe za provedbu kazni. “Njezino je zdravstveno stanje trenutno stabilno”, dodaje se u priopćenju.

Tolokonikova (23) je 22. rujna počela štrajk glađu zbog loših uvjeta u zatvoru te zbog prijetnji smrću koje je primila jer je javno progovorila o zatvorskom sustavu.

Podsjetimo, članice Pussy Riot su u kolovozu 2012. proglašenje krivima te osuđene na po dvije godine zatvora za ‘huliganstvo potaknuto vjerskom mržnjom’ zbog izvedbe ‘punk molitve’ u katedrali Krista Spasitelja u Moskvi.