Aktivne kreatorice boljeg svijeta

Kao novost na ovim prostorima, što se tiče prikupljanja sredstava za svoje akcije, predstavljena je kampanja Kreatori promjena na platformi za skupljanje sredstava www.givengain.org.

Kako za društveno povezivanje postoji Facebook, a profesionalno LinkedIn, tako GivenGain povezuje organizacije, aktiviste/ice i donatore/ice te im pomaže da zajedno ostvaruju cilj u koji vjeruju.  GivenGain je vrlo jednostavan za korištenje, preveden je i na hrvatski jezik, siguran za on-line doniranje i najvažnije – nije nužno da imate profil na njemu kako biste širili vijesti o projektima ili pak donirali.

Udruga Zora u sklopu kampanje Kreatori promjena ima cilj prikupiti 10.000 kuna za edukacije koje će se u sklopu Edukacijskog centra udruge Zora provoditi u prvoj polovici 2014. godine s marginaliziranim skupinama – žrtvama obiteljskog nasilja, ženama, dugotrajno nezaposlenima, mladima. Izvještaji s provedenih radionica također će se moći pratiti na našoj web i GivenGain stranici. U svakom je trenu moguće vidjeti tko su aktivisti/ce koji pomažu ostvariti zacrtani cilj, koliko je do sada prikupljeno novaca, kontaktirati udrugu i sl.

“U sklopu kampanje cilj nam je također potaknuti ljude da oni sami postanu aktivni/e kreatori/ce svog boljeg svijeta, podizati svijest o problemima s kojima se Zora bavi, kao i stvarati kulturu doniranja, koja se u našoj zajednici tek treba razviti”, priopćeno je iz udruge Zora.

Platforma GivenGain organizacijama pruža mogućnost da dobit pretvorimo u dobrobit (kako i hrvatski naziv  portala pokrenut od Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva www.zadobrobit.hr  i govori) te da postanemo financijski neovisniji zbog nestabilnih i sve manjih sredstava kojima su nekad država i lokalne samo/uprave potpomagale rad udruga, što je uzrokovalo i prestankom rada određenog broja udruga u cijeloj Hrvatskoj.

Važan dio svake kampanje na GivenGain platformi čine aktivisti/ce iz cijele Hrvatske i svijeta koji šire vijest i na taj način podižu svijest, a isto tako i sami organiziraju razne aktivnosti – izazove, kojima pomažu skupiti sredstva za projekt u koji vjeruju. U korist raznih organizacija diljem Svijeta aktivisti/ce trče maratone, osvajaju planine, brzo štrikaju, plešu, skaču s padobranom, poklanjaju svoje rođendane… Zora tim će se također uključiti u prikupljanje sredstava, pa je tako na svečanosti predstavljena i prva akcija imena Hodam za ravnopravnost.

Hodam za ravnopravnost akcija koja si je zadala cilj prikupiti 3.000 kn u korist kampanje Kreatori promjena udruge Zora.

U studenom ove godine u jednom danu na području Međimurske županije prehodati će najmanje 20 kilometara, stati u 3 sela, te će tamo stati u po jednoj udruzi mladih/udruzi žena i održati predavanje na temu rodne ravnopravnosti, prikupljanja volontera ili aktivizma u lokalnoj zajednici.

Marina Kolar, izvršna direktorica udruge Zora pojasnila je cilj akcije: “Hodam za ravnopravnost jer smatram da je važno dizati svijest o ovome nažalost još uvijek svakodnevnom problemu za sve žene, a time i za cijelu zajednicu. Svojom akcijom postići ću 3 cilja. Prvo, prikupiti novac za održavanje edukacija u sklopu kampanje Kreatori promjena. Drugo, educirati 3 organizacije u međimurskim selima. Treće, podizati svijest o važnosti ravnopravnosti spolova. Budući da u životu valjda nisam u komadu prohodala više od 2-3 kilometra, ovo će svakako za mene biti i psihički i fizički izazov, no budući da svim srcem vjerujem u svoj cilj, smatram da je ponekad važno izaći iz svoje zone komfora kako bismo pomogli zajednici. Nadam se da ćemo skupiti 3.000 kuna čim prije, s obzirom da su najavili tešku zimu, a sve vas pozivam da donirate prema svojim mogućnostima OVDJE. Ukoliko želite hodati sa mnom za ravnopravnost (može i dio puta), javite mi se na marina@udrugazora.hr “.

U sklopu kampanje Kreatori promjena provest će se razne edukativne akcije kao što su akcija peglanja na Trgu Republike i edukativne radionice u sklopu inicijative mladih Ispeglajmo neravnopravnost, akciju Sadnja 10 stabala za 10 godina rada, predstavljanje 10 godišnjeg izvještaja rada udruge Zora te povodom 11-og rođendana udruge Zora – Dodjela nagrade Kreatori promjena najistaknutijem pojedincu/ki iz Međimurske županije  tijekom ove godine i kampanje.

 

Od danas štrajkaju radikalnijim tempom

Liječnici i liječnice danas nastavljaju štrajk, ali radikalnijim tempom, što znači da će organizirati smjene kao vikendima.

Ministar zdravlja Rajko Ostojić nastavio je pregovore o novom Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja s predstavnicima Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara.

Na sastanak je došao, kako je najavio, i predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić. On je istaknuo kako je 56 bolnica u štrajku.

“Neću potpisati ništa što je na štetu liječnika i liječnica. Štrajk je naš alat i štrajkat ćemo do ispunjenja zahtjeva”, kazao je. 

Međutim, njegovo prisustvo zasmetalo je čelnici Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Spomenki Avberšek, koja je zatražila da se liječnici i liječnice izuzmu iz pregovora jer su u štrajku. Istaknula je kako se štrajk mora prekinuti da bi sudjelovali u pregovorima oko kolektivnog ugovora.

Ministar zdravlja Rajko Ostojić zatražio je mišljenje Ministarstva rada koje će o tome odlučiti do srijede.

‘Stvarni život ne možeš pauzirati’

Iako se isprva čini kako je riječ o promociji novog filma Keire Knightley, do kraja videa ćete se naježiti i/ili zgroziti.

Naime, popularna glumica je sudjelovala u kampanji organizacije Women’s Aid, kojoj je cilj ukazati na nasilje nad ženama, ali ga i spriječiti.

Unatoč tome što je Kiera u ovom videu tek odglumila ulogu, ovo je situacija koja se svakodnevno događa u našem susjedstvu, gradu, pa čak i u našim kućama i obiteljima.

“Stvarni život nema gumb za pauzu kao što imaju filmovi. Stvarni život podrazumijeva posljedice i odgovornosti. Obiteljsko nasilje u stvarnosti ubija”, poanta je ovog videa.

“Obiteljsko nasilje je najčešću uzrok smrti žena na planetu. Žene češće bivaju ubijene od ruku muškaraca nego što pogibaju u prometnim nesrećama ili kao žrtve ratnih zbivanja. Jedna od četiri žene u SAD-u će tijekom života biti fizički ozlijeđena od strane partnera. To znači da jedna žena biva napadnuta i zlostavljana svakih devet sekundi”, priopćeno je.

Prema podacima Europskog ženskog lobija iz 2011. godine, svaka druga žena u Europskoj uniji iskusit će neki oblik nasilja tijekom života, svaka peta umrijet će kao žrtva nasilja u obitelji, a svaka deseta bit će silovana ili prisiljena na spolne radnje.

Otprilike 603 milijuna žena živi u zemljama gdje je obiteljsko nasilje i dalje legalno. Tri milijuna žena i djevojčica je podvrgnuto genitalnom obrezivanju svake godine, a od toga 10 posto njih umire od posljedica obrezivanja. Gotovo 40 milijuna djevojčica je udano u dječjoj dobi svake godine.

Feministički pokreti diljem svijeta prvi su artikulirali problem nasilja nad ženama, tjerali vlade na djelovanje te u udruženjima i kroz suradnju s drugim organizacijama, osvijestili nedostatak ženskih prava u raznim zemljama. Snažni feministički pokret dobio je potporu javnosti, a medije uvjerio u važnost problema nasilja nad ženama za javnu raspravu.

Samosvojan način pomoći žrtvama seksualnog zlostavljanja

“Jedna od tri žene i jedan od pet muškaraca bit će seksualno zlostavljane/i. S obzirom da je za navedene zločine manje izgledno da će biti prijavljeni policiji, statistike nikada nisu u potpunosti točne. Petnaest od šesnaest silovatelja nikada neće provesti niti dan u zatvoru. Svake dvije minute u SAD-u netko je žrtva seksualnog napada”, riječi su ovo 21-godišnje studentice fotografije u New York Cityju, Grace Brown, autorice Projekta Unbreakable, nastaloga 2011. godine.

Projekt je nastao s ciljem pomoći i osnaživanja žrtava seksualnog nasilja, a sama ideja o pokretanju Projekta nastala je nakon što je autorici Grace Brown bliska prijateljica, između ostalih, prenijela vlastito potresno iskustvo seksualnog zlostavljanja.

Prvotna ideja projekta Unbreakable bila je da ostane skroman, te da na jednostavan način poveća svjesnost o problemima s kojima se suočavaju žrtve seksualnog nasilja, kao i da potonjima pomogne u procesu iscjeljenja kroz umjetnost. No, od samoga pokretanja Projekt je predstavio više od 2.000 ispovijesti žrtava silovanja, koje su slikane držeći u rukama poster s ispisanim porukama svojih napadača prije, tijekom ili nakon seksualnog napada.

Fotografiranje ljudi koje je autorica Grace poznavala, preraslo je u ogromni iscjeliteljski projekt. Ubrzo su joj počeli pristizati e-mailovi zahvale, javljale su joj se žrtve nasilja koje su željele da ih se fotografira, ili su, u slučaju velike prostorne udaljenosti, slale/i vlastite fotografije s posterima. S obzirom na veliki broj pristiglih fotografija, pokrenuta je i stranica na Twitteru i Tumblru.

Grace ističe kako je shvatila da na ovaj način može pokrenuti promjenu u svijetu u kojemu se seksualni napadi smatraju sramotnima, te koji se, u većini slučajeva, drže u tajnosti. Upravo u tome je veličina projekta Unbreakable – ‘ljudi su se konačno počeli otvarati’, ističe Grace, ‘upotrebljavajući snagu riječi koje su nekada bile iskorištene protiv njih’.

Većina tih riječi i poruka s kojima su žrtve silovanja izašle u javnost (bez obzira pokazale svoje lice ili ne) iznimno su potresne i šokantne, primjerice (radi vjerodostojnosti iskaza, potonji su preneseni na izvornom jeziku):{slika}

“It’s your fault… This is what happens when you’re this pretty.”

“It’s supposed to hurt. I can’t enjoy it if you keep crying.”

“Stop pretending that you are a human being.”

“The only time I don’t want to kill myself is when I’m fucking you.”

“It’s your duty as my girlfriend.”

“You would look a lot cuter choking on my dick.”

I još mnoge druge

Također, iščitavajući poruke na posterima, koje su silovatelji izgovarali svojim žrtvama, nemoguće je ne uočiti sličnost s ovoljetnim hitom Robina ThickeaBlurred Lines (Zamagljene linije). Tekst pjesme govori o svojevrsnom međupodručju između konsenzualnog seksa i silovanja. Slike žrtava silovanja Projekta Unbreakable, stavljaju pjesmu u kontekst stvarnoga života.

Primjerice, Thicke pjeva ‘I know you want it’ – fraza je to koju su mnoge žrtve silovanja navele u Projektu, a koju su izgovarali silovatelji kako bi opravdali svoj čin. Nadalje, u tekstu pjesme Blurred Lines, kao i na slikama Projekta, stoji You’re a good girl’, pretpostavljajući da dobra djevojka neće pokazati svoje uzajmane želje (ako iste postoje). To je još jedan dokaz da djevojka želi seks: za dobre djevojke, tišina je pristanak, a ‘ne’ zapravo znači ‘da’.

Nazivanje odrasle žene ‘dobrom djevojkom’ dovodi se, u ovom kontekstu, u vezu s dihotomijom djevica/kurva. Dakle, u pjesmi Blurred Lines, implicira se da s obzirom da žena ne odgovara na muškarčeve seksualne ponude, koje su naravno, neodoljive, to indicira da žena prikriva svoje seksualne želje pod fasadom nezainteresiranosti.

Riječi ‘Do it like it hurt, do it like it hurt, what you don’t like work?’, sugeriraju da bi žena trebala uživati u bolnom seksu, dok opet njezine želje i potrebe nisu bitne. Također, kod seksualnog napada ne radi se o seksu, već o fizičkoj i emocionalnoj demonstraciji moći. Tu se , zapravo, radi i o okrivljavanju žrtve. Ako žena pleše s muškarcem, želi spavati s njm; ako nosi kratku suknju, traži to; ako mu se, pak, smije – želi to. Ne, naravno. Ples, odjeća ili smiješak, ne upućuju na pristanak, iako silovatelji čvrsto vjeruju u suprotno.

Žene, prema pjesmi Blurred Lines, žele biti tretirane loše: Nothing like your last guy, he too square for you. He don’t smack your ass and pull hair like that’. U ovoj mizoginističkoj fantaziji, žena ne želi tipa koji će se prema njoj odnositi kao prema ljudskom biću, i s poštovanjem, već bi radije bila degradirana i zlostavljana radi muškarčeva zadovoljenja i zabave – baš poput žena koje plešu polugole u spotu pjesme.{slika}

 ‘Najbolji’ dio necenzorirane verzije pjesme Blured Lines jest rečenica: ‘I’ll give you something to tear your ass in two’. Koji je bolji način pokazivanja ženi tko vodi glavnu riječ od nasilja i nekonsezualne sodomije?

Konačno, glavna misao Thickeove pjesme jest muškarčeva želja i dominacija nad ženinim osobnim seksualnim prostorom. Rigidna definicija maskuliniteta označava nesposobnost muškarca za prihvaćanjem činjenice da njegovi potezi nisu uvijek dobrodošli. Umjesto tretiranja žene kao ljudskoga bića te poštivanja njezina subjektiviteta, ona je degradirana na ulogu živuće seksualne lutke čije se postojanje niječe, osim u slučaju zadovoljenja muškarčevih potreba.

U parodiji Thickeove pjesme, autorice Melinde HughLame Lines – tekst ide: “You think I want it/ I reall< don’t want it/ Please get off it.” The Law Revue Girls i njihova Defined Lines, o čemu smo već pisale, Thickeu odgovaraju: ‘‘Yeah we don’t want it/ It’s chauvinistic/ You’re such a bigot.” Rosalind Peters, pak, uzvraća riječima: “Let’s clear up something mate/ I’m here to have fun/ I’m not here to get raped.”

Ne postoje ‘zamagljene linije’. Postoji samo jedna linija: pristanak.

Odsutstvo pristanka jest zločin.

‘Žene ne bi smjele voziti. Vožnja automobilom loše utječe na jajnike.’

Jedan od vodećih klerika Saudijske Arabije izjavio je kako žene koje voze riskiraju oštećenje jajnike i rađanje djece s poteškoćama u razvoju, javlja theguardian.com.

Poziv na kampanju protiv zabrane vožnje ženama koja treba startati 26. listopada proširio se brzo internetom u proteklih tjedan dana i dobio je podršku istaknutih aktivistkinja. U nedjelju 29. rujna, web stranica kampanje je blokirana unutar kraljevstva.

Šeik Saleh al Lohaidan u intervjuu objavljenom u petak na internetskoj stranici sabq.org , kazao je kako je medicina proučavala to pitanje, te dodao “Vožnja utječe na jajnike. Stoga, većina žena koje redovito voze imaju djecu koja imaju poteškoće u razvoju”.

Iako vrhovno šerijatsko vijeće u konačnici ne odlučuje o ovome, nego kralj Abdulah, to ipak može usporiti djelovanje vlade u zemlji u kojoj vladajuća Al-Saud obitelj  veliki dio svoje legitimacije dobiva od svećeničke elite.

Nejasno je koliko će ova izjava utjecati na ostale članove vijeća, ali Lohaidanovi komentari svakako pokazuju koliko je ukorijenjen konzervativizam među Saudijcima

Ono što je dodatno važno naglasiti jest da klerici i konzervativci ne navode nikakve medicinske dokaze, kao niti ikakve studije ili istraživanje koje bi potkrijepili njihove tvrdnje.

Također, zabrana vožnje ženama nije određena zakonom, ali samo muškarci dobivaju vozačke dozvole. Žene zbog vožnje bez dozvole mogu biti novčano kažnjene.

Izjave šeika Al Lohaidana izazvale su val prosvjeda i ironičnih komentara na društvenim mrežama, pa je tako jedna žena pitala utječe li i jahanje na devi na isti način na jajnike. 

Pogled u najjeziviju američku industriju vrijednu pet milijardi dolara

Iako bismo se vjerojatno svi složili oko toga da bi francuska verzija američkog reality show-a Here ComesHoney Boo Boo (Stiže Honey Boo Boo, 2012.; show prati obitelj sudionice dječjih natjecanja ljepote Alane ‘Honey Boo Boo’ Thompson) mogla biti prilično zabavna, takvu emisiju ipak nećemo imati prilike gledati u bližoj budućnosti. Naime, francuski je Senat nedavno odlučio djeci mlađoj od 16 godina zabraniti sudjelovanje u natjecanjima ljepote. Razlog za takvu odluku prilično je jasan svima onima koji su barem jednom pogledali show Toddlers & Tiaras (otprilike: klinci i tijare; američki reality show o dječjim natjecanjima ljepote koji se emitira od 2009.): natjecanja ljepote na uznemirujući način hiperseksualiziraju djecu.{slika}

U Francuskoj su rasprave o dječjim natjecanjima ljepote dobile zamaha u prosincu 2010., nakon što je časopis Vogue objavio fotografije desetogodišnje Thylane Loubry Blondeau. Blondeau na fotografijama zauzima ‘odrasle’ poze, našminkana je, nosi nakit i visoke pete. Na jednoj od fotografija je čak i u toplessu, a grudi su joj pokrivene kosom.

Čekajte malo, podvrgavanje svog djeteta raznim tretmanima potamnjivanja kože sve dok ne ponarančasti je loše?! Da, to su te famozne razlike između Francuske i SAD-a. Dok jedna država brine da bi tjeranje djece da se odijevaju i ponašaju poput striptizeta u osjetljivom periodu njihova razvoja moglo imati dugoročne negativne posljedice, druga je država spomenutu praksu pretvorila u industriju vrijednu pet milijardi dolara. Ispada da je cijela strka oko prženih krumpirića(u sklopu američkog bojkota francuskih proizvoda 2003. koji je nastupio nakon što se službeni Pariz suprotstavio američkoj vojnoj akciji u Iraku, u američkom su Kongresu prženi krumpirići – French fries, doslovno ‘francuski krumpirići’ – preimenovani u ‘slobodarske krumpiriće’ – freedom fries) bila tek vrh ledenog brijega po pitanju kulturoloških razlika.{slika}

Ako proguglate pojam ‘Toddlers & Tiaras’ zasut će vas slike koje će vam se urezati duboko u pamćenje. Vidjet ćete majku koja svoju trogodišnju kćerku odijeva poput prostitutke i ženu koja priznaje da je svoju dvogodišnjakinju prvi puta podvrgnula tretmanu spray-tanninga kada je imala svega 11 mjeseci (od tada je bila na barem 50 tretmana). Vidjet ćete majku koja svojoj dvogodišnjakinji daje kavu, jednu koja svoju šestogodišnju djevojčicu tjera da nosi lažne grudi i stražnjicu kako bi nalikovala country pjevačici Dolly Parton, i jednu koja (protuzakonito?) vlastitoj osmogodišnjoj kćerki sama daje injekcije Botoxa. Ako ni to nije dovoljno da vas uvjeri kako mnogo toga što se zbiva u okviru dječjih natjecanja ljepote spada pod zlostavljanje djece, možda ćete nakon što pogledate snimku majke koja svoju petogodišnjakinju tjera na depilaciju obrva voskom promijeniti mišljenje (imajte na umu da je djevojčici tijekom prethodnog tretmana oderana koža jer je vosak bio prevruć).

Popularni show televizijske kuće TLC doveo je do višestrukih tužbi i parnica oko navodnog seksualnog i emocionalnog zlostavljanja djece. Pravni postupci ne iznenađuju imamo li na umu brojna istraživanja koja potvrđuju da natjecanja ljepote ometaju zdrav razvoj djeteta. Istraživanja poput onog koje je provela Lindsay Lieberman pokazuju da su depresija, perfekcionizam, nezadovoljstvo vlastitim izgledom i poremećaji u prehrani učestaliji kod djece koja sudjeluju u kulturi natjecanja ljepote.{slika}

Natjecanja ljepote uče djevojčice da je fizički izgled najvažniji. To je jasno iz izjava poput one Daisy Mae, jedne od natjecateljica show-a Toddlers & Tiaras koja tvrdi da je za nju lijepo lice najvažnija stvar u životu. A zašto bi Daisy mislila drugačije? Kad fizički izgled ne bi bio tako važan kao što ona vjeruje da jest, zašto bi njeni roditelji ulagali toliko novca u njegovo održavanje i poboljšavanje?

Kad se djevojčice prerano počnu opterećivati vlastitim izgledom, dijetama i zauzimanjem poza, šteta je dugoročna i gotovo nepopravljiva. Odrasle žene većinu svog života provode slušajući kako nisu dovoljno lijepe – zašto djevojčice ne bi bile pošteđene ove vrste društvenog pritiska dok su još uvijek premlade da bi ga same osvijestile?{slika}

Kao da pritisak na male natjecateljice sam po sebi nije dovoljan, industrija natjecanja ljepote nije zakonski regulirana. Dječji rad je zakonom zabranjen u SAD-u, no zakon o dječjem radu ne odnosni se na dječja natjecanja ljepote. Još uvijek ne postoji sustav koji bi pomogao onima koje se izrabljuje ili prisiljava na sudjelovanje, stoga se osobe poput Lindsay Lieberman gorljivo zalažu za zakonsku regulaciju dječjih natjecanja ljepote.{slika}

U nekim slučajevima, natjecatelji/ce su premladi/e da bi uopće shvatili/e što je natjecanje ljepote. Šestomjesečne bebe koje ne mogu ni hodati ni govoriti nikako ne mogu svojevoljno sudjelovati u ovakvim događanjima. ShowToddlers & Tiaras prepun je prizora djece koja vrište, plaču i opiru se. Zašto nas to ne uznemiruje? Zašto i dalje pasivno promatramo ili jednostavno prebacujemo na drugi program?

Seksualizacija djece sastavni je dio ovih natjecanja. Određeni dio fizičke ili virtualne publike uzbuđuju ovakvi prizori djece, no čini se da to nije dovoljan razlog za povlačenje iz natjecanja. Susanna Barrett, jedna od majki-sudionica show-aToddlers & Tiaras izjavila je: “Ako ljudi misle da su djeca sexy, onda nešto s njima nije u redu. No nije li bit ovih natjecanja upravo to da male natjecateljice izgledaju sexy i odraslo? Ne pridonose li ovakvi show projekti upravo normalizaciji seksualizacije djece?

Ako ni trajna psihološka šteta ni problem zlostavljanja i seksualizacije djece nisu dovoljni da vas uvjere kako bi dječja natjecanja ljepote trebalo zakonski regulirati, možda će to poći za rukom Sashi Baronu Cohenu. Pogledajte kako roditelji reagiraju na pitanja postavljena za vrijeme lažnog castinga. Njihovi odgovori otkrivaju na što su sve neki roditelji spremni kako bi se dokopali novca i slave.{slika}

Francuska je napravila odlučan korak naprijed zabranivši dječja natjecanja ljepote kao i proizvodnju odjeće i obuće za odrasle (podstavljenih grudnjaka, visokih potpetica) u dječjim veličinama – hoće li SAD slijediti? Ako je suditi po popularnosti reality showova koji prate dječja natjecanja ljepote, čisto sumnjam.

                                                                                  Prevela i prilagodila Nada Kujundžić