sdadmin, Author at Libela - Page 110 of 1806

U Zagrebu održan prvi Balkanski Trans Inter Marš

Posted on March 30, 2019 by sdadmin

Udruge Trans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra organizirali su prvi Balkanski Trans Inter Marš pod sloganom “Moje tijelo – moj hram! Moj identitet – moja stvar”, jedino regionalno okupljanje trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba.

Uz hrvatske aktiviste iz udruge Trans aid, na prvi Balkanski trans inter marš došli su i pripadnici trans udruga i zajednica iz Slovenije, Srbije i BiH kao i Rumunjske, Njemačke, Švicarske, Velike Britanije, prenosi Jutarnji list.

Ususret Maršu, razgovarale smo s Trans Aidom o samoj ideji događaja, zahtjevima koje traže, ali i položaju transrodnih i interspolnih osoba općenito na Balkanu, ali i u Hrvatskoj. Cijeli intervju pročitajte OVDJE.

Uživajte u galeriji fotografija s prvog Balkanskog Trans Inter Marš u Zagrebu.{slika}

{slika}

(Foto: Jelena Tešija & Lorena Herceg)

‘Dosta je uskrate skrbi – ne takozvanom prizivu savjesti’

Posted on March 29, 2019 by sdadmin

Članica Platforme za reproduktivna prava Paula Zore gostovala je jučer u Otvorenom. Ukazala je da prevladavajući broj onih koji odbijaju raditi pobačaje “pokazuje da postoji pritisak”. Takozvani priziv savjesti smatra neetičnim i neprofesionalnim postupkom kojem nema mjesta u medicini te navodi da je ispravnije koristiti termin ‘uskrata skrbi’ nego ‘priziv savjesti’.

“U Hrvatskoj je velik problem nedostupnost pobačaja iz barem dva razloga – jedan je takozvani priziv savjesti, a drugi je cijena pobačaja”, istaknula je

Osvrnula se na izjavu Ante Ćorušića, ravnatelja KBC-a Zagreb i nesuđenog ministra zdravstva u Karamarkovoj vladi, koji je izjavio da ne treba koristiti izraz ‘pacijentica’ nego ‘korisnica’. I to zato što, pojasnio je, “pobačaj nije liječenje, već medicinska usluga na zahtjev”. Dodao je i sljedeće: “By the way, usput, to je jedna od najvećih operacija u medicini, gdje vi ne vidite što radite”.

Zore je navela da je izraz ‘korisnica’ indikativan za odnos prema ženama koje traže pobačaj na zahtjev.

“Cijenu određuje bolnica, a bolnice se ponašaju kao da su tržišni subjekti. Cijene pobačaja u Hrvatskoj idu do 3.000 kuna, to je skoro minimalna plaća. Što se događa u situacijama tzv. kolektivnog priziva savjesti, kada nije moguće obaviti pobačaj u nekoj bolnici? Recimo živite u malom gradu, pa u susjednom gradu ili tri susjedna grada (Vinkovci, Našice, Požega) nitko ne obavlja pobačaj – postavlja se pitanje gdje ta žena ide? Možda ide u drugu državu, a onda se postavlja pitanje kako se zdravstveni sustav odnosi prema ženi koja ga financira, a ne može dobiti zahvat koji traži i na koji prema zakonu ima pravo. Dakle, vi ste ženi uskratili skrb, poslali ste je možda 150 km dalje gdje će obaviti zahvat, pa će se vraćati autobusom 150 km. To je izazivanje patnje i boli koja je nepotrebna. To se protivi onome što bi trebao biti temelj u medicini, a to je skrb”, pojasnila je.

Što se tiče priziva savjesti, odnosno uskrate skrbi, Zore je istaknula da za liječnike/ce koji/e imaju priziv savjesti postoji opcija da ne rade u javnoj bolnici, budući da je u Hrvatskoj pobačaj dostupan samo u javnim bolnicama, odnosno ne smije se izvoditi u privatnim ordinacijama. Opcija je i preusmjeravanje prizivača u specijalizacije u kojima njihova vjerska uvjerenja neće dokidati prava pacijentica.

“Medicina je profesija, nije obaveza, u tom smislu ne smije postojati priziv savjesti”, kazala je.

Na to je Ćorušić odgovorio dogmatski i patronizirajući, kako najbolje zna – “Medicina je poziv, mlada damo!”. K tome, šef zagrebačkog Rebra je dodao kako “Hrvatska nema problema u dostupnosti izvođenja pobačaja”

U Otvorenom su, osim Paule Zore iz Platforme za reproduktivna prava, gostovale Vesna Stepanić, ginekologinja i članica Europskog društva za kontracepciju i reprodukcijsko zdravlje, Jasna Karačić, predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku Hrvatske liječničke komore te Ante Ćorušić, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

ZAgovor u medijima – edukativne radionice

Posted on March 28, 2019 by sdadmin

Gong, Domino i KUC Travno pozivaju sudionice i sudionike iz umjetničkih organizacija, organizacija civilnog društva i ustanova u kulturi, ali i sve zainteresirane na dvije jednodnevne radionice, koje će se održati u utorak i srijedu, 2. i 3. travnja od 9.30 do 16.00 u Kulturnom centru Travno. Radionice vodi Jelena Tešija iz Gonga.

Na prvoj ćemo se radionici (2. travnja) fokusirati na teoriju i praksu javnog zagovaranja i rada u koalicijama, a na drugoj, 3. travnja bavit ćemo se korištenjem medija (oblikovanje poruka, jezik, prenošenje poruka) za komuniciranje lokalnih potreba.

Idealno bi bilo da sudjelujete u objema radionicama, ali možete se prijaviti i samo za jedan dan, uz napomenu da u prijavi naznačite koji.

“Kako uspješno javno zagovarati stvar u koju vjerujete, na koji način uspješno graditi savezništva te kako u medijima ispravno predstaviti to što zagovarate, neka su od pitanja na koja ćemo kroz dvije edukativne radionice “(Za)govor u medijima – kako vašu temu učiniti važnom i drugima” dati odgovore”, najavile su organizatorice.

Molimo da svoj dolazak potvrdite do ponedjeljka, 1. travnja na adresu jelena.tesija@gong.hr .

——————————————————
Radionica je dio projekta SuKultura u organizaciji udruge Domino i partnerskih organizacija Gong, KUC Travno, CK Novi Zagreb, Eurokaz i Grad Zagreb.

Organizacija radionice sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost udruge Domino.

‘Naša vizija je društvo u kojem ja apsolutno svaka osoba slobodna od opresije i guranja na margine društva’

Posted on March 28, 2019 by sdadmin

Trans Aida, Trans Mreže Balkan i Asocijacije Spektra organiziraju u subotu, 30. ožujka 2019. godine, prvi Balkanski Trans Inter Marš pod sloganom “Moje tijelo – moj hram! Moj identitet – moja stvar!”. Okupljanje sudionika/ca počinje u 14 sati na Trgu žrtava fašizma, odakle će se u 15 sati kreće rutom preko Trga hrvatskih velikana, Jurišićevom do Trga bana Josipa Jelačića te Praškom do parka Zrinjevac, gdje će se održati prigodni program. Ususret Maršu, razgovarale smo s Trans Aidom o samoj ideji događaja, zahtjevima koje traže, ali i položaju transrodnih i interspolnih osoba općenito na Balkanu, ali i u Hrvatskoj.

Kako ste došli/e na ideju i zašto konkretno organizirate prvi Balkanski Trans Inter marš?

U posljednje vrijeme na našim prostorima jačaju desničarske i fašističke grupe, te su transrodne i interspolne osobe posebno izložene napadima i diskriminaciji. Nakon kampanja koje su se protivile Istanbulskoj konvenciji te tada posebnom izlaganju transrodnih osoba u negativnom kontekstu te napadu na naša prava ovo je bio logičan slijed događaja, želimo stati na kraj narušavanju ljudskih prava i dostojanstva svih marginaliziranih skupina.

Zašto Zagreb?

U ovom periodu se u Zagrebu dešava Transpozij, regionalni događaj koji okuplja 70-ak trans, inter i rodno varijantnih osoba te je u tom trenutku Zagreb bio logičan izbor, posebno dan uoči Dana vidljivosti transrodnih osoba.

U najavi prosvjeda naveli ste deset zahtjeva. Zamolile bismo vas da nam ih sada navedete i obrazložite.

Vjerujem kako svaki od naših zahtijeva uključuje svako živo biće s posebnim naglaskom na marginalizirane skupine koje su svakodnevno izložene napadima. Naše organizacije su zajedno sa zajednicom radile na ovim zahtjevima te svi vjerujemo kako sve dok nema slobodne za svako biće – nema slobode ni za koga. Naša vizija je društvo u kojem ja apsolutno svaka osoba slobodna od opresije i guranja na margine društva. Trebamo slaviti naše različitosti, a ne gledati na njih kao na predmet isključivanja i osude.

Ovim Maršom zahtijevamo:

1. Usklađenje zakonodavnih okvira i praksi s europskim preporukama: Rezolucije o pravima trans osoba (2015.) i Rezolucije o pravima interspolnih osoba (2019.)

2. Slobodu odlučivanja o svojim tijelima i životima, kroz potpuno poštivanje samoodređenja i tjelesnog integriteta za svako trans i rodno varijantno dijete, svaku odraslu trans i rodno nebinarnu osobu te za svaku interspolnu bebu, dijete, i odraslu osobu

3. Slobodnu i jednostavnu promjenu dokumenata, odnosno pravno priznanje roda, spola i imena temeljeno isključivo na samoodređenju

4. Dostupnu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, bez patologizacije, koja odgovara potrebama trans i interspolnih osoba, uz edukaciju medicinskih stručnjaka_inja radi provođenja individualnog pristupa i prakticiranja informiranog pristanka

5. Adekvatno, pravovremeno i efikasno procesuiranje govora i zločina iz mržnje

6. Ispravno izvještavanje u medijima uz poštujuće predstavljanje naših identiteta, tijela i iskustava, bez senzacionalizma

7. Odgojno-obrazovni sustav slobodan od nametanja rodnih i spolnih normi, uključujući poštujuću i pozitivnu reprezentaciju naših tijela, identiteta i iskustava u odgojno-obrazovnim ustanovama i edukacijskim materijalima

8. Poštivanje radničkih i ljudskih prava te prepoznavanje višestruke diskriminacije s kojom se svakodnevno susreću trans i inter osobe koje su seksualni_e radnici_e, Romi_kinje, žene, migranti_kinje, kao i osobe tamne boje kože, manjinskih vjerskih i nacionalnih grupa, te osiguravanje jednakih prilika za život i rad, uključujući dekriminalizaciju seksualnog rada i pružanje sigurnog pristupa azilu za sve migrante_kinje

9. Poduzimanje svih neophodnih mjera za borbu protiv beskućništva, gladi i straha za vlastito blagostanje trans i inter osoba te omogućavanje pristupačnosti u svim poljima društvenog života inter i trans osobama s invaliditetom i/ili poteškoćama u razvoju

10. Jasan stav država u borbi protiv rastućeg fašizma

Uoči samog Marša, imali/e ste i najavne aktivnosti poput radionice transparenata i performansa na Trgu bana Jelačića. Kako su prošle te ‘pripremne aktivnosti’?

Radionice transparenata te filmska večer koje su održane su prošle baš onako kako je bilo i očekivano, odlično! Ideja nije nedostajalo, nije bilo manjka volje te je zapravo sve teklo bez ikakvih problema!
Performans “Maske” na Trgu bana Jelačića je bilo jedno emotivno i divno iskustvo za sve nas. Iako nas je priznajem, bilo strah i osjećala se nervoza u zraku prošlo je savršeno. Bili_e smo spremni_e na razna dobacivanja, ali stvarno ih nije bilo. Osim usputnih pogleda neodobravanja, bilo je i puno ljudi koji su nas podržali. Teško je opisati ponos koji smo svi osjećali_e kad je završilo, osim čvrstih zagrljaja na kraju i pokoje ponosne suze nije bilo riječi kojima smo se mogli_e izraziti.

Kada govorimo o položaj i pravima transrodnih osoba na Balkanu, kako biste ih opisali i rangirali po zemljama? Što je specifično za hrvatski kontekst?

Generalno, položaj i prava transrodnih osoba na cijelom Balkanu su daleko od toga da možemo reći da je situacija dobra. Kategorički, možda bih i mogao reći da što se tiče prava Hrvatska je pri vrhu na Balkanu, posebno uzevši u obzir da je promjena oznake spola moguća bez sterilizacije što se ne može reći za ostale države, dostupnost medicinskih postupaka je iznimno nedostupna te su procesi stvarno predugi. Operacije prilagodbe spola u Hrvatskoj ne postoje te nam je najbliža Srbija u kojoj se takve operacije izvode, no koliko blizu toliko i još dalje obzirom da su rijetke osobe koje si to mogu priuštiti obzirom da HZZO ne pokriva troškove prilagodbe spola, a čak ni hormonalna terapija nije potpuno dostupna, te je vrlo skupa. U suštini, u nekim zemljama je nešto bolje u drugima nešto lošije, ali svima nam je situacija loša.

Koji su glavni problemi s kojima se susreću interspolne osobe u Hrvatskoj? Gdje su najveći ‘zastoji’ kada pričamo o ostvarivanju prava interspolnih osoba?

Svi problemi s kojima se susreću interspolne osobe u Hrvatskoj su glavni, obzirom da se na području prava interspolnih osoba ne dešava ništa, a vidljivost interspolnih osoba je gotovo nikakva. Činjenica da u ovom trenutku na prostoru regije postoji samo nas dvoje javnih interspolnih aktivista koji aktivno radimo na podizanju vidljivosti i postizanju osnovnih ljudskih prava koja nam pripadaju govori dovoljno. Interspolne osobe su izložene nasilju i stigmatizaciju od samog rođenja, interspolne bebe prolaze kroz genitalne mutilacije, izvode se invazivni medicinski postupci i tretmani, a sve isključivo zato da bi se tijela interspolnih osoba strpala u binarne kategorije tipičnih muških ili ženskih. Traume su gotovo neizbježne, a potpuna psihološka pomoć teško dostupna. Interspolne osobe se još uvijek skrivaju, žive u strahu, sramu i boje se za vlastitu autonomiju.

Postoje li trans i inter zajednice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj trenutno aktivno djeluje Trans Aid s ciljem promicanja prava za transrodne, interspolne i rodno varijante osobe. Organiziramo savjetovališta za transrodne i rodno varijante osobe – TRANsavjetovanje, te savjetovalište za interspolne osobe te roditelje interspolne djece – INTERazgovori. Aktivno radimo na zagovaranju prava, a uz sebe imamo i vrlo aktivno zajednicu.

Marš je svojevremena najava za peti po redu Transpozijum, jedino regionalno okupljanje trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba. Što nas očekuje na ovogodišnjem Transpoziju?

Ovogodišnji Transpozij prikuplja preko 70 trans, inter i rodno varijantnih osoba, a pred nama je pregršt emocija, intenzivnih i emotivnih iskustava nakon kojih, kao i svake godine do sad, svaka osoba izađe osnažena, s puno novih i korisnih informacija te puna predivnih iskustava. Očekujemo i puno zabave, a kao i uvijek do sad, Transpozij je mjesto na kojem se rađaju velika prijateljstva.

Prosvjed mladih za klimu

Posted on March 27, 2019 by sdadmin

U petak, 29. ožujka, u 12:30 sati School Strike 4 Climate Croatia poziva mlade, ali i starije generacije, da im se pridruže u borbi protiv klimatskih promjena.

“Već godinama se zna da uništavamo jedini dom koji imamo, ali malo tko je reagirao. Vaša odgovornost je pala na nas”, stoji u najavi prosvjeda.

Globalni pokret mladih za klimu pokrenula je 16-godišnja Šveđanka Greta Thunberg s ciljem da probudi sve one kojima još nije jasno da se suočavamo s globalnom krizom.

“Male promjene više nisu dovoljne. Posljedice klimatskih promjena osjećamo već sad kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Možete nas ignorirati, možete se praviti da problema nema, ali mi nećemo prestati dok ne vidimo promjenu. Vašim (ne) djelovanjem pokazujete da vam nije stalo do naše budućnosti. Doveli ste nas do toga da vas moramo moliti da poduzmete potrebne mjere kako bismo mi imali osigurane osnovne uvjete za život”, naglašavaju organizatori/ce prosvjeda.

Udruga PaRiter svojim primjerom pojasnila kako se i kome podnosi prijava radi govora mržnje

Posted on March 27, 2019 by sdadmin

Udruga PaRiter podnijela je prvu prijavu radi govora mržnje.

Svoju odluku su obrazložile u objavi na svojim službenim stranicama. Iako se sužavanje prostora slobode izražavanja događa kontinuirano i svakodnevno, a govor mržnje infiltrira se u naše online i offline živote na svim razinama, vjerujemo kako je bitno pročitati objavu feministkinja iz Paritera, koju prenosimo u cijelosti:

Nažalost, i mi smo došle na listu ljudskopravaških udruga koje su se suočile s ozbiljnim prijetnjama na društvenim mrežama. Nemamo inače naviku odgovarati na takve ispade, jer u suštini osim razbacivanja s raznim “epitetima”, nismo imale potrebu za nekom ozbiljnijom reakcijom u vidu pokretanja pravosudnog postupka. Međutim, 11. siječnja ove godine smo se ipak našle u takvoj situaciji nakon što su na nizu postova na našoj Facebook stranici osvanuli krajnje uvredljivi i prijeteći komentari. Razlika od uobičajenih hejterskih ispada je ta što je ovaj puta osoba prijetila da će doći s vatrenim oružjem na neke od naših aktivnosti ( i da bi to vrijedilo zatvora), ali i dosta zorno opisala kako bi nas tjelesno kaznila za to što radimo – borimo se za rodnu ravnopravnost i štitimo ženska i ljudska prava.

S obzirom na to da organiziramo veliki broj javnih događanja na kojima se okupljaju ljudi različitih dobnih skupina, od djece do umirovljenika/ca, odlučile smo kako ovaj puta nećemo samo blokirati autora komentara nego ipak posegnuti za malo ozbiljnijim mehanizmima zaštite. Zaključile smo da je ovo ipak slučaj kada je potrebno natjerati osobe koje pišu takve komentare da preuzmu odgovornost za svoje postupke i suoče se s određenim sankcijama. Stoga smo slučaj prijavile Općinskom državnom odvjetništvu za kazneno djelo prijetnji na osnovu čl. 139 st. 2 i 3 u svezi s čl. 87 st. 21 Kaznenog zakona te čl. 125 st. 2 istog zakona s obzirom na to da se radi o prijetnjama upućenima organizaciji koja radi na poboljšanju prava i položaja žena u društvu te ljudskim pravima općenito. Slučaj smo proslijedile i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je sukladno čl. 23 st. 4 Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) i sama podigla prijavu za prijetnju nanošenjem zla oružjem i javno poticanje na nasilje i mržnju zbog spola, spolne orijentacije i rodnog identiteta. Nismo ni tu stale, slučaj je prijavljen i stranici Dosta je mržnje koja bilježi slučajeve neprihvatljivog govora u javnom i online prostoru.

Ne znamo što slijedi dalje, no nadamo se kako će ovo rezultirati ipak kakvim takvim sankcijama za autora ovih komentara. Činjenica je da se u posljednje vrijeme prečesto susrećemo s govorom mržnje na društvenim mrežama, a osobe koje šire netrpeljivost i pozivaju na nasilje rijetko ili gotovo nikada ne podliježu ikakvim sankcijama unatoč zakonima koji su dosta jasni oko toga. Stoga pozivamo i sve ostale koje/i se nađu u ovakvoj situaciji da prijavljuju nadležnim tijelima, dosta smo tolerirale/i takva ponašanja i vrijeme je da se i mi sami zaštitimo. Ljudi, dosta je mržnje!