Kako djeci približiti LGBT teme?

Neki dan smo suprug i ja imali otvorenu raspravu s našom osmogodišnjom pokćerkom o jednakim pravima i državnom mjesecu LGBT borbe. Možda me smatraju stručnjakinjom na stranici za koju pišem, ali priznajem da se ne osjećam takvom kad je u pitanju roditeljstvo.

Međutim, osjećala sam da sam taj razgovor obavila kako treba. Ohrabrila me njena lakoća u pristupu temi i iskrena pitanja. Kasnije te večeri vidjela sam na njenom zidu poster domaće izrade na kojem su bile ucrtane duge i znakovi jednakosti i riječi “jednaka prava za sve”. Također je odlučila donirati tri dolara mjesečno od svojeg džeparca najvećoj američkoj nevladinoj organizaciji koja se bavi LGBT pravima.  

Nikad nisam bila više ponosnija na svoju pokćerku (i na nas, jer djeca uzimaju ideje o životu od odraslih) nego u tom trenutku. Bez brige, nisu svi naši trenuci roditeljstva tako idilični. Sljedeći dan već je bilo škrgutanja zubima i trganja ogrtača zbog prisutnosti rajčice u sendviču.

Da se vratimo na temu. Lipanj je postao LGBT mjesec ponosa u Americi. Ako se pitate kako razgovarati s djecom o ovoj temi, predlažem “SHO pristup” (simple, honest, open). Možete koristiti ovaj pristup za raspravu bilo koje potencijalno teške teme. Ideja je ta da vaš razgovor bude jednostavan, iskren i otvoren.

Budite jednostavni. Ne možete pričati o LGBT mjesecu ponosa bez da prije niste pričali o tome što znači biti homoseksualnost. Kao roditelji, previdimo neke stvari. Nije potreban rječiti uvod o povijesti homoseksualnosti u Americi niti grafički prikaz seksa. Jednostavno počnite tako da pitate djecu što ona već znaju. To je prilika da ispravite bilo kakvu pogrešnu informaciju. Ako možete pričati s djecom o ljubavi i prijateljstvu, onda možete pričati i o tome što znači biti homoseksualna osoba. Lijepo, jednostavno objašnjenje homoseksualnosti koje će zadovoljiti većinu djece je npr.: “kada muškarac voli muškarca, ili kada žena voli ženu”.

Budite iskreni. Vaša djeca postavljat će pitanja i nemojte se iznenaditi ako ta pitanja budu duboka ili egzistencijalna. Najteže pitanje naše pokćerke na temu jednakih prava na brak bilo je “Zašto se  homoseksualni ljudi ne mogu vjenčati s onim koga vole?” Odgovorili smo na najjednostavniji i najiskreniji način “Zbog toga što su neki ljudi naučeni da je biti homoseksualna osoba pogrešno, a ovaj mjesec je LGBT mjesec ponosa što znači da puno ljudi na različite načine pokazuje, bilo u paradama ili reklamama, da se ponose svojom homoseksualnošću ili da podržavaju homoseksualnu zajednicu.”

Budite otvoreni. Dajte djeci do znanja da vam se mogu obratiti s bilo kakvim pitanjima koja im padnu na um. Biti otvoren također znači da će se razgovor nastaviti. Što su djeca starija, sve je teže prenijeti poruku stoga je potrebno inicirati povremene razgovore kako bi utvrdili koliko znaju i što čuju od svojih vršnjaka. Mi smo u svojoj kući ustanovili da je večera odlično vrijeme za raspraviti važna pitanja.

Razgovarati o LGBT mjesecu ponosa s djecom može biti zaista dobro iskustvo i nije tako strašno kao što mislite. Samo zapamtite da je bitno ostati jednostavan, iskren i otvoren i sve će biti u redu. Sretan Vam LBGT mjesec ponosa, prijatelji/ice! 

Prevela i prilagodila Ljiljana Žegrec 

“Smotra visokog rizika”

Prošlog tjedna u Londonu su organizirani prosvjedi protiv nadolazećeg summita G8 koji  se održava 17. i 18. lipnja u Sjevernoj Irskoj. Poznata je činjenica da se summit smatra “smotrom visokog rizika” i da se veliku pažnju polaže kako na sigurnost svojih uzvanika, čelnika najrazvijenijih zemalja svijeta, tako i na zauzdavanje prosvjednika/ica kojih se očekuje gotovo oko 20 000. 

Procjenjuje se kako bi troškovi osiguranja za dvodnevni summit trebali iznositi oko 50 milijuna dolara, te uključuju široku paletu sigurnosnih mjera 

Tijekom dvodnevnog summita, najavljuje se prisustvo čak 9 000 policijskih snaga Ujedinjenog kraljevstva, Sjeverne Irske i Republike Irske koji će prosvjednike/ice nadgledati iz tri bespilotne letjelice. Uvest će se i zona zabrane letenja s obližnjeg aerodroma Enniskillen, brodovima će biti zabranjen promet na trasi od Ross Pointa do Portora Locka, na glavnoj cesti će se montirati posebna ograda, a i signal za mobilne telefone će se privremeno ukinuti.

“Smotra visokog rizika”

Poršlog tjedna u Londonu su organizirani prosvjedi protiv nadolazećeg summita G8 koji  se održava 17. i 18. lipnja u Sjevernoj Irskoj. Poznata je činjenica da se summit smatra “smotrom visokog rizika” i da se veliku pažnju polaže kako na sigurnost svojih uzvanika, čelnika najrazvijenijih zemalja svijeta, tako i na zauzdavanje prosvjednika/ica kojih se očekuje gotovo oko 20 000. 

Procjenjuje se kako bi troškovi osiguranja za dvodnevni summit trebali iznositi oko 50 milijuna dolara, te uključuju široku paletu sigurnosnih mjera 

Tijekom dvodnevnog summita, najavljuje se prisustvo čak 9 000 policijskih snaga Ujedinjenog kraljevstva, Sjeverne Irske i Republike Irske koji će prosvjednike/ice nadgledati iz tri bespilotne letjelice. Uvest će se i zona zabrane letenja s obližnjeg aerodroma Enniskillen, brodovima će biti zabranjen promet na trasi od Ross Pointa do Portora Locka, na glavnoj cesti će se montirati posebna ograda, a i signal za mobilne telefone će se privremeno ukinuti.

Siromaštvo povećava nasilje nad ženama

Mnoge organizacije i ženske grupe koje se bave nasiljem nad ženama kao pitanjem od strateškog interesa za žene smatraju da je najprimjereniji način sprječavanja nasilja osnaživanje žena, kako bi im se omogućilo da prevladaju ekonomske, socijalne i političke prepreke do ravnopravnosti s muškarcima. Žene trebaju izazvati postojeće odnose moći te tako ostvariti svoja ljudska prava.

Na početku, treba napomenuti da kreatori politike i korisnici iste moraju biti svjesni što će njihove intervencije postići za žene koje su suočene s nasiljem, iz dva razloga. Nasilje nad ženama je ishod nejednake moći između žena i muškaraca čime se nalazi u zoni odnosa, a ne vezano isključivo za ženu. Mnoge intervencije u razvoju koje žele promjene u rodnim odnosima još uvijek se najviše usredotočuju na žene osobno. Drugo, promjena koju su donijele intervencije je samo maleni dio šire društvene, ekonomske i političke promjene.

Mnoge od intervencija u razvoju koje koriste termin “osnaživanje žena” čine to s različitim značenjem. U vrijeme treće Ženske konferencije Ujedinjenih naroda (održane u Nairobiju 1985. godine), pojam je  ušao u zajedničku primjenu u razvojnim organizacijama svih vrsta, bez obzira o vrlo širokom rangu filozofskih stajališta koje su definirale rad tih organizacija. Neizbježno, ova razlika u stavovima će spriječiti mnoge organizacije da usvoje radikalni plan za osnaživanje žena.

Matrica Caroline Moser iz 1989. se bavi politikom pristupanju ženama i razvoju i uključuje osnaživanje kao zadnju od pet pristupa koji se trebaju razviti. Moser postavlja razliku između pet različitih pristupa u razvoju vezano za žene:

– Socijalna skrb. Ovaj pristup karakterizira razvoj intervencija koje dovode skrb nad ženama na novu razinu naglaskom na praktične potrebe žena u njihovim konvencionalnim ulogama supruga i majki. Prethodio je UN-ovom Desetljeću za žene koji je bio od 1976.-1985. godine i politički je konzervativan. Podrazumijeva stav da su žene pasivne korisnice razvojnih aktivnosti. Projekt o nasilju nad ženama koji se temelji na ovom pristupu može se usredotočiti na prekid nasilja zbog štetnog utjecaja koje nasilje ima na zdravlje žena.

– Pravni pristup. Ovaj pristup karakteriziraju intervencije koje žele isti tretman muškaraca i žena pred zakonom. Ovo je politički radikalni pristup razvijen u UN Desetljeću za žene, koji se dokazao nepopularnim među mainstream organizacijama uključenima u razvoj, uključujući i vlade. Također je kritiziran kao zapadni pristup. Pristup obuhvaća angažman pravnih institucija i organizacija za ljudska prava s ciljem prekida nasilja nad ženama.

– Borba protiv siromaštva. U ovom pristupu razvoja intervencije razumiju da su žene nerazmjerno zastupljene među siromašnima i imaju za krajnji cilj izlazak žena i njihovih obitelji iz siromaštva kroz povećanje njihove uloge u proizvodnji. Ovaj pristup se fokusira na gospodarsko siromaštvo, i manje je vjerojatno da će izravno pristupiti rješavanju nasilja nad ženama. Intervencija se može temeljiti na negativnom utjecaju nasilja na ženinu sposobnost da zaradi novac za opstanak kućanstva, ili kao utjecaj na mogućnost žene da se makne iz siromaštva kroz pristup tržištima ili proizvodim sredstvima. No, ovaj pristup se ne odnosi na nejednakost između muškarca i žene vezano za produktivnost i zaradu u domaćinstvu.

{slika}

– Učinkovitost. Pristup karakteriziraju intervencije u razvoju koje smatraju da će opći gospodarski razvoj biti otežan zbog neučinkovitih radnih odnosa između žena i muškaraca. U tom pogledu, vlade i razvojne agencije trebaju stvoriti uvjete u kojima ženski potencijal za gospodarsku produktivnost može biti maksimalno iskorišten. Ovaj pristup je bio najpopularniji među glavnim razvojnim organizacijama, uključujući vlade. Mogao bi dovesti do razvojne intervencije koja opravdava kraj nasilju nad ženama u pogledu troškova tog nasilja u sustavu javnog zdravstva ili u smislu gubitka financijskog iznosa ženskog rada kao izravne posljedice nasilja. Pristup se često vidi kao dijametralno suprotan pristupima koji su usredotočeni na osnaživanju žena.

– Osnaživanje. U pristupu osnaživanja su intervencije koje shvaćaju ljudski razvoj na način koji obuhvaća pravdu, mir i jednakost, kao i gospodarski rast. Također kritiziraju sadašnji model globalnog razvoja iz perspektive rase i spola. Naglašava ženski potencijal za samostalnost i važnost mobilizacije najširih slojeva društva da se učinak promjene vidi u odnosima snaga u korist žena. Osnaživanje je po definiciji samo generirano, a uloga organizacija je pružiti potporu ženama kako bi im se omogućilo da promijene vlastite živote. Projekt koji obrađuje nasilje nad ženama kroz pristup osnaživanja bi se usredotočio na izgradnju ženskog samopouzdanja i sposobnost da se zaštite od nasilja, kao i njihovu sposobnost da ospore opresivne rodne odnose i zaustave nasilje u cijeloj svojoj zajednici.

Proučavanje snage i osnaživanja

I moć i osnaživanje su sporni pojmovi, shvaćeni na različite načine od strane različitih pojedinaca i institucija. Različiti teorijski pogledi na moć ​​su dostupni kreatorima razvojne politike i onima koji ju primjenjuju. Razumijevanje moći i osnaživanja će vjerojatno pomoći u razumijevanju kako žene uspiju izdržati, preživjeti i prevladati nasilje i zlostavljanje. Također će uzeti u obzir koje društvene, političke i gospodarske promjene su potrebne za stvaranje jednakosti između žena i muškaraca na svim razinama društva.

Pojam “moći” se fokusira na potrebu pojedinca da ima slobodu donositi odluke, da se izrazi ili da zaradi prihod i bude ekonomski neovisan. Nasuprot tome, “moć nad” se odnosi na vlast koju posjeduju određeni ljudi, a koja može biti na štetu drugih. Oni koji imaju moć nad drugima mogu biti u mogućnosti kontrolirati akcije, misli i uvjerenja drugih, s tim da oni kojima se dominira smatraju tu situaciju normalnom ili zadanom od strane religije ili kulture. U tom pogledu, moć posjeduje manjina na štetu većine. Moć muškaraca nad ženama proizlazi iz uvjerenja o rodnim odnosima koji podrazumijevaju kontrolu muškaraca nad ženskim tijelom, ponašanjem, mobilnošću, pristupu materijalnim sredstvima i radu. Ovakva moć nad ženama može biti javna, izražena kao nasilje i fizička prisila ili možda suptilnija, kao utjecaj na ženske psihološke procese na način koji bi ograničio raspon opcija koje žene percipiraju da su otvorene za njih. Moć koju nasilan muškarac provodi nad ženom može uzrokovati da žena stvori vlastitu opresiju. Na primjer, žena koja je podvrgnuta zlostavljanju kada izražava vlastito mišljenje može početi zadržavati svoje mišljenje, i na kraju početi vjerovati da ih ni nema. Takvo nasilje ograničava žensku moć i njen potencijal.

Prevela i prilagodila Iva Agatić

21 put prema uspjehu: održana LeaderSHE konferencija

Kao krovni događaj projekta 21 put prema uspjehu u Zagrebu je prošloga tjedna, 12. lipnja, u hotelu Esplanade, održana “LeaderSHE” konferencija. U okviru navedenog projekta do sada je održano sedam panela na kojima je dvadeset i jedna uspješna žena iz raznih sfera hrvatske javne scene (politika, gospodarstvo, kultura, akademska zajednica, civilno društvo) održala predavanje o svojem životnom putu ka uspjehu te iznijela vlastite poglede na aktualna pitanja u zemlji.

Prema riječima inicijatorice projekta 21 put prema uspjehu, Vedrane Likan, cilj ovog događanja jest motivacija mladih ljudi (s posebnim naglaskom na mlade žene na počecima svojih karijera) da u vremenu krize te izraženog trenda iseljavanja radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske, na temelju iskustava uglednih gošća (ponovno) steknu samopouzdanje u svoje sposobnosti i inspiraciju za izgradnju vlastite profesionalne karijere u domovini.

Na panel diskusiji u sklopu konferencije, pod moderiranjem Tončice Čeljuske, sudjelovalo je sedamnajutjecajnijih žena u Hrvatskoj – Boška Trbojević (direktorica odjela za komunikacije i odnose s javnošću Coca-Cole HBC Hrvatska), Sandra Švaljek (viša znanstvena suradnica i bivša ravnateljica Ekonomskog Instituta u Zagrebu te aktualna kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika grada Zagreba zadužena za gospodarska pitanja), Sanja Sarnavka (predsjednica organizacije B.a.B.e., aktivistica za ljudska prava s posebnim naglaskom na ravnopravnost spolova te predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava), Višnja Drenški Lasan (ugledna odvjetnica, članica Hrvatske odvjetničke komore, Udruženja odvjetnika i European Criminal Bar Associationa; također je jedna od braniteljica na listi Međunarodnog kaznenog suda), Ankica Tilić (filmska producentica, jedna od osnivačica filmske produkcijske kuće Kinorama), Jadranka Boban Pejić (stručnjakinja za prirodnu prehranu, suvlasnica i direktorica poduzeća Biovega) i Mirela Holy (saborska zastupnica i bivša ministrica zaštite okoliša, profesorica na VERN-ovoj katedri psihologije i komunikacija). Uz navedene gošće valja još spomenuti i Tatjanu Divjak, najpoznatiju hrvatsku Life&Bussiness Coach koja je održala kratko uvodno izlaganje o emotivnim dilemama uspješnih žena (sagledavanje života na drukčiji način uz suočavanje s vlastitim strahovima) te psihologinju i psihoterapeutkinju Zoru Subotić (su-moderatoricu i stručnu suradnicu na projektu 21 put prema uspjehu) koja je održala završno izlaganje na konferenciji s napomenom kako je glavna poruka ovog projekta kako ne postoji jedinstveni obrazac puta prema uspjehu nego mnogo različitih i individualnih pristupa koji zavise o svakom pojedincu.

Neke od tema o kojima su gošće panela raspravljale su odnos prema dominatnim ženama u  pripadnim profesijama u kontekstu (i dalje) patrijarhalnog hrvatskog društva zatim eventualne prednosti žena u određenim profesijama te pitanje osobnih gubitaka na životnom putu prema uspjehu. Zanimljivo je da su se sve sugovornice složile kako u razvoju vlastitih karijera nisu pretrpjele nikakve osobne gubitke nego baš naprotiv – profesionalno usavršavanje i napredovanje rezultiralo je oplemenjivanjem znanja i iskustava unatoč nekim negativnim nuspojavama u tom procesu – primjerice, Sanja Sarnavka spominje kako se angažmanom u udrugama civilnog društva odrekla akademske karijere i financijske ravnopravnosti dok se Mirela Holy ulaskom u politiku odrekla privatnosti te prema vlastitim riječima, kao većina njenih kolega, postala “stup za pljuvanje”. Je li biti ženom prednost u određenoj profesiji zasigurno je diskutabilno (i u određenoj mjeri etički dvojbeno) pitanje no neke od gošća odgovorile su na ovo potvrdno; odvjetnica Višnja Drenški Lasan tvrdi kako su žene odvjetnice zrelije na emocionalnom nivou zbog čega im bolje leži uvjerljivije oblikovanje argumentacije u sudnici (koja ipak na najvišim nivoima ostaje svijet muškaraca) dok Ankica Tilić smatra kako u filmskom svijetu, koji ionako vrvi viškom kreativne energije, žene imaju blagu prednost zbog “manjka taštine” u odnosu na velik broj muških kolega iz iste branše što ih u konačnici čini boljima suradnicama u poslovima koji zahtijevaju timski rad. Na tragu ove linije argumentacije i temeljem svog iskustva, Jadranka Boban Pejić spominje kako žene blagim stilom rukovođenja mogu postići bolji autoritet među podređenima.

S druge strane, izlaganje saborske zastupnice Mirele Holy u velikoj je mjeri bilo fokusirano na iskustvo žena u političkoj areni sa zanimljivom tezom kako se angažman žena u politici tolerira samo ukoliko se tiče ‘ženskih’ pitanja te ako se političarke drže zajedno u ‘ženskom getu’ no u slučaju da se zađe u ‘mušku’ interesnu zonu – npr. industrija i gospodarstvo – vrlo je izvjesna mogućnost ulaska u konflikt s kolegama. Gospođa Holy također upozorava na sklonost hrvatske javnosti da ženu koja se čvrsto zalaže za svoje stavove (a uvažavajući tuđa mišljenja) često percipira kao agresivnu uz druge neugodne epitete vezane uz primjerice izgled i sl.

Izlaganja svih sedam uglednih gošća u sklopu “LeaderSHE” konferencije bila su posebno intonirana emocijama i detaljima iz privatnog života (kao što je primjerice pitanje važnosti podrške bračnih partnera u izgradnji profesionalne karijere) no unatoč spontanom tonu diskusije jasno su naglašene ključne poruke panelistica upućene mladim ženama na početku karijere. Na tragu toga, možemo izdvojiti sljedeće: dosljednost sebi i svojim snovima, koncentracija na vlastitom usavršavanju, kreativnost te otpornost na kritike uz dozu pozitivnosti svakako će doprinijeti afirmiranju žena liderica u raznim profesijama. 

Emancipirane i aktivne Jablaničanke

Tijekom studijskog putovanja po mjestima sjećanja u BiH u organizaciji Documente, dvije su se Libeline novinarke zatekle u Jablanici. Jablanica je mjesto na kojem se odvijala Bitka za ranjenike, tj. Bitka na Neretvi koja je u povijest upisana kao bitka u kojoj su poštovane sve odredbe ženevske konvencije i gdje je očuvanje ljudskog života bio jedini imperativ. Na izlazu iz muzeja nalaze se dvije suvenirnice. Prva, službeno “Titova” suvenirnica nudi dijapazon proizvoda sličan onome koji se nudi u Kumrovcu. Druga, etno suvenirnica dana je na korištenje Jablaničankama. U malenom prostoru, prepunom ručnih radova, tabletića, šarenih tunika, vunenih čarapica i eko proizvoda dočekala me je simpatična gospođa Mevlida Delić iz udruženja žena “Most” iz Jablanice.  Udruženje okuplja žene iz regije te se bavi poticanjem: poljoprivredne i stakleničke proizvodnje, uzgoja i prikupljanja ljekovitog bilja, tkanja i tekstilne obrade te rukotvorstva. Udruga je osnovana 2009. godine s ciljem emancipacije i ekonomskog osnaživanja žena. U suradnji s humanitarnom organizacijom Žene za žene International Sarajevo u Jablanici je pokrenut niz radionica. Jablaničanke su tako prošle tečajeve emancipacije te su nakon toga završile certificirane tečajeve za gore spomenute djelatnosti.

Gospođa Delić je naglasila da je život u Jablanici težak, no da su ljudi na prostorima Neretve na to naučili. Obitelji  se za hranu i osnovne životne potrebe snalaze,ali veliki izazov predstavlja školovanje djece. S obzirom da je broj nepismenih u BiH visok i imajući u vidu usporen ekonomski oporavak zemlje,  ovakav oblik udruživanja pruža Jablaničankama prijeko potrebne izvore primanja i mogućnost nastavka školovanja za njihovu djecu.

Udruga se okupila spontano, ispričala mi je gđa. Delić. Povratak na stare poslove i u tvornice nije bio moguć, a potrebe mjesta nakon rata velike, te su se žene okrenule poljoprivredi  i rukotvorstvu. Prodajući svoje proizvode “u prolazu” intenzivno su komunicirale sa svojim kupcima i širile informacije o svojoj proizvodnji. Kroz neposrednu komunikaciju stupile su u kontakt s udrugom  Žene za žene International u Sarajevu koje su im omogućile edukaciju i dobivanje certifikata  neophodnih za nastavak njihove proizvodnje. Udruga “Most” surađuje s ostalim poljoprivrednim i pčelarskim udrugama u regiji pri čemu se uvelike oslanjaju na dobru suradnju s Općinskim vlastima i upravom Muzeja Bitke za ranjenike, koji im je ustupio prostor. Udruživanje je povećalo vidljivost njihovih proizvoda i omogućio nastupanje na regionalnim sajmovima.

Gospođa Delić , koja se bavi tekstilnim rukotvorstvom i izrađuje divne šarene tunike, kazala je da su za nju kukičanje i kačkanje izvrsna terapija koja je smiruje i omogućava miran san, a mirne noći su rijetkost u Jablanici koja se još psihološki oporavlja od ratnih stradanja.

Jablaničanke, predstavljaju tvrdoglavu snagu i otpor svim problemima. One ne traže novac nego priliku, ne sjede besposleno nego u tišini vrijedno i marljivo rade. Jablanica je mjesto u kojem se i dalje osjeti ponos mještana na bitku koja se ovdje odigrala.  Nabuja Neretva otplavila je drveni most koji je spajao riječnu obalu sa srušenom vertikalom mosta. Sanacija i obnova drvenog mosta u Jablanici se čeka i danas. Potaknuti sveopćom stagnacijom u zemlji učenici Osnovne Škole Suljo Čilić iz Jablanice napravili su akcijski plan sanacije – elaborat vrijedan divljenja koji je izložen u sklopu Muzeja i koji ističe: ” Partizani su drveni most napravili za 19 sati, a nadležnim organima u BiH to nije uspjelo ni za 19 godina!!!“.  Panel svjedoči o mentalitetu Jablaničana i Jablaničanki, malih i velikih da usred loše ekonomske situacije i pravnog i birokratskog kaosa u kojem se BiH nalazi aktivno rade za boljitak svoje zajednice.

Stopama gospođe Mevlide krenula je i njezina kćer Merima Delić koja se bavi izradom unikatnog nakita kojeg prodaje u Mostaru i preko društvenih mreža. Na njenoj je stranici bogata galerija slika s različitih sajmova i događanja na kojima zajedno s majkom i ostalim mještankama izlaže svoje rukotvorine.

Ako vas put odvede u Jablanicu, svakako posjetite suvenirnicu udruge “Most”. Ako vas nešto zanima slobodno pitajte i saznajte. Gospođa Delić će vam ponosno pokazati proizvode i odgovoriti na sva vaša pitanja jer je komunikacija sa svima koji su voljni slušati ključ uspjeha ovih hrabrih i ponosnih žena.  Budući razvoj udruge je neizvjestan. Jablaničanke  priželjkuju daljnji razvoj i širenje djelatnosti udruge. Velika im je želja nabaviti tkalačke stanove i intenzivirati vunenu tekstilnu proizvodnju. Novaca za kupnju tkalačkih stanova i druge opreme nemaju, općina podupire rad udruge koliko može, ali najveći problem predstavlja pravna paraliza u Državi zbog čega je trenutno nemoguće tražiti poticajna sredstva iz inozemstva. Prijavljivanje poduzetničke djelatnosti također nije opcija jer u BiH još uvijek ne vlada povoljna poduzetnička klima. Ovim putem se pozivaju čitatelji i čitateljice Libele da ako posjeduju ispravan tkalački stan, vrtlarsku i poljoprivrednu opremu  koji im ne trebaju kontaktiraju udrugu te u vidu donacije potrebitih predmeta potpomognu daljnje djelovanje hrabrih žena iz udruge “Most” Jablanica.