Osječke srednjoškolke podržale inicijativu ‘U ime svake obitelji’

Potaknute prikupljanjem potpisa za referendum o ustavnom definiranju obitelji kao zajednice muškarca i žene, Saša Babić i Josipa Dukmenić, učenice Umjetničke škole u Osijeku su odlučile napraviti transparent i postaviti ga na pješački most, prenosi osijek031.com.

“Razočarane smo što se ljudima pokušavaju uskratiti prava zbog njihove spolne orijentacije, pa smo transparentom s logom inicijative U ime svake obitelji htjele poslati poruku građanima i građankama Osijeka i LGBT zajednici da postoje mladi ljudi koji su na njihovoj strani, koji ih podržavaju i imaju razumijevanja za njih”, kazale su.

“Mladima u Osijeku želimo poručiti i kako smo na kraju svi samo ljudi od krvi i mesa, da nema potrebe za etiketiranjem i da su ljubav i pozitiva jedino što se treba širiti u ovom gradu, državi i ostatku svijeta”, dodale su.


‘Nek’ fašizam gori u paklu’

Samoubojstvo poznatog desničarskog aktivista i protivnika istospolnih brakova Dominiquea Vennera, koji si je pucao u usta u pariškoj katedrali Notre Dame u utorak, potaknulo je aktivistkinje feminističke grupe Femen na reakciju.

Prosvjedujući u prepoznatljivom stilu, jedna je njihova članica na oltaru katedrale stavila pištolj u usta, a na tijelu joj je bio ispisan natpis ‘Nek’ fašizam gori u paklu’.

Tom porukom grupa Femen pozvala je sve ‘europske naciste/kinje da slijede Vennerov primjer i počine samoubojstvo, čime bi se isključili iz političke arene u Europi’.

Društvo pozivaju da osude Vennerovo javno samoubojstvo ispred 500 ljudi, a poručile su i da bi trebalo tužiti Marine Le Pen, predsjednicu Nacionalne fronte, koja je taj čin podržala.

Podsjetimo, Venner je na svojem internetskom blogu 21. svibnja kritizirao socijalističku vladu zbog donošenja zakona o istospolnim brakovima, zbog čega je i počinio samoubojstvo.

Zahvalili Bogu nepoznavanjem pravopisa

Samo dan nakon što je Ustavni sud pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja, koji je stupio na snagu u veljači, na Trgu bana Jelačića osvanula je golema reklama na kojoj je slika Isusa Krista te poruka u kojoj se zahvaljuje Bogu na jučerašnjoj odluci.

“Bogu hvala na odluci Ustavnog suda zbog odluke o zdrastvenom odgoju i Božji blagoslov svim sucima Ustavnog suda i ljubljenom hrvatskom puku”, piše na golemom plakatu.

Takva slika i poruka nakon odluke Ustavnog suda, koja je dodatno podijelila već podijeljenu Hrvatsku, još više probubljuje društveni jaz i stvara neprijateljsko okruženje za sve one koji ne misle kao oni koji pod krinkom demokracije nameću svoje fundamentalne stavove.

Budući da suci Ustavnog suda donose političke odluke, kako je jučer istaknuo Glas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku, valjda su kršćanske udruge i desničari još jednom cijelom ‘hrvatskom puku’ trebali pokazati na čijoj su strani osobe koje odlučuju o školskom kurikulumu, ali i o onome što će pisati u Ustavu.

Osim toga, ako je taj plakat već osvanuo na centralnom zagrebačkom trgu, bilo bi za očekivati da su autori, prije njegova postavljanja, provjerili kako se taj tobože kontroverzni zdraVstveni odgoj pravilno piše i izgovara.

“To sve pokazuje izrazito političku pozadinu ovih inicijativa, kojima je očigledno cilj demonstracija političke moći utjecanjem na sva privatna područja života građana; od braka, obrazovanja do zdravstvenih pitanja (poput pitanja umjetne oplodnje). Mada se radi o korištenju demokratskih mehanizama da bi se ti ciljevi ostvarili, njihov ishod neće biti demokratski niti pluralistički, već vodi u stvarnu dominaciju radikalnih, ali dobro organiziranih i financiranih grupa nad onime za što su se građani ove države već izborili, a to je pluralističko društvo i svjetovna država“, upozorila je danas Platforma 112.

Dakle, riječ je o sprezi Crkve i desnih političkih opcija, koje unatoč golemoj logistici i novcu, ipak nisu većina. Naime, svima nam je jasno tko stoji i tko plaća inicijativu ‘U ime obitelji’. I unatoč tome što raspolažu s ogromnim resursima, što su prikupljali potpise na više od 2.000 lokacija diljem Hrvatske, uspjeli su skupiti tek 380.000 potpisa građana – i to služeći se prevarama, prijetnjama i ucjenama. Sjetimo se samo prislila na radnim mjestima i crkvama da se stavi svoj potpis na zahtjev za raspisivanje referenduma o braku, ili priče tek zaručenog para koji se na Facebooku jadao kako su ih ucjenjivali – potpis ili nećete moći ići na zaručnički tečaj. Nadasve kršćanski.

Stoga, ovakvi plakati, koje će vrlo vjerojatno vjerski radikali htjeti postaviti na svaki trg u zemlji, samo su spin. Marketing kako bi se uplašilo tihu većinu koja voli i želi vjerovati u opće dobro i slobodu izbora pojedinca, a ne nametnuta vjerovanja i ideale koji nas vraćaju stoljećima unatrag.

Kada sam zadnji put provjeravala, odluke u ovoj zemlji su se uglavnom donosile na Markovom trgu, ne na Kaptolu. Pluralističko društvo i građanske slobode nismo dobili, morali smo se za njih izboriti, a ta vrlo bitna činjenica se konstantno zaboravlja.Čini se kako se borba nastavlja…

‘Odluka Ustavnog suda vodi u dominaciju radikalnih grupa nad onim za što smo se već izborili/e’

Platforma 112 povodom odluke Ustavnog suda o Kurikulumu zdravstvenog odgoja želi naglasiti sljedeće:

a) Usprkos ukidanju Odluke kojom se uveo Zdravstveni odgoj, Ustavni sud je odbio sve zahtjeve podnositelja da ispituje sadržaj i navodni svjetonazor Kurikuluma zdravstvenog odgoja, a Odluku ministra znanosti, obrazovnja i sporta je ukinuo zbog nedostatnog uključivanja zainteresirane javnosti u proces donošenja te odluke. Posljedično to znači da će nova odluka o uvođenju zdravstvenog odgoja morati proći javnu raspravu u koju će biti uključena i roditeljska vijeća, te će se nakon toga zdravstveni odgoj nastaviti s implementacijom. Pozivamo nadležno ministarstvo da to učini što prije kako bi na jesen svi učenici u RH imali zdravstveni odgoj, za koji je Ustavni sud rekao da je izuzetno važan predmet u obrazovanju i odgoju. Ustavni sud nije doveo u pitanje sadržaj niti jednog modula zdravstvenog odgoja, već je ukinuo cijelu odluku zbog navedenih proceduralnih nedostataka.

b) Ustavni sud je donio značajnu Odluku s puno širim opsegom od ovog pojedinačnog slučaja, a kojom je demokratsku proceduru donošenja javnih politika u smislu obveze uključivanja zainteresirane javnosti učinio obveznim sastavnim dijelom procesa donošenja takvih politika , te je osim toga deklarirao svoju nadležnost za ispitivanje procesa i ishoda takvih politika na područja života koje uređuju. To bi se onda nužno odnosilo i na sve druge obrazovne programe, posebice one koji ni po čemu manje od zdravstvenog odgoja uključuju i svjetonazorsku dimenziju, poput hrvatskog jezika, povijesti, filozofije, etike, geografije, biologije i drugih. Ovo je za građane i civilno društvo u Hrvatskoj velik korak prema transparentnijoj i uključujućoj proceduri donošenja politika i propisa, te pozivamo Vladu i Sabor da sada započnu s potpunom primjenom Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata koja se do sada (prema posljednjim podacima) primjenjivala samo u 24% postupaka donošenja takvih propisa.

c) Ustavni sud u svojoj odluci citirao je odluku Europskog suda za ljudska prava Folgero protiv Norveške, te između ostalog rekao: “Ustavni sud posebno naglašava visoka demokratska mjerila koja je ustanovio Europski sud u predmetu Folgero i drugi protiv Norveške…..U toj odluci Europskog suda jasno je izraženo stajalište kako demokracija ne znači da stajališta većine moraju uvijek prevladavati. Naprotiv, potrebno je izbjegavati bilo kakve zlouporabe dominantnog položaja i postići ravnotežu koja osigurava pravedan i prikladan tretman manjina kada su u pitanju uvjerenja roditelja o načinu odgoja i obrazovanja vlastite djece, a koja su vrijedna poštovanja u demokratskom društvu i nisu nespojiva s ljudskim dostojanstvom.” Upravo citiranje ove odluke i usvajanje takvih visokih demokratskih standarda od strane Ustavnog suda pobija navode predlagatelja da i zdravstveni odgoj mora odražavati katolički odgoj i obrazovanje jer je većina građana te vjeroispovijesti, te otvara mogućnost preispitivanja dijelova vjeronaučnog kurikuluma kojim se izričito i otvoreno diskriminiraju određene društvene skupine, a s kojima se dio roditelja čija djeca pohađaju vjeronauk također ne slažu, a bez dovođenja u pitanje provedbe vjeronauka kao predmeta.

Nadamo se da će Ustavni sud načela usvojena u ovoj Odluci primjenjivati i na ostale propise i javne politike, te da će i druge slučajeve prijedloga za ocjenu ustavnosti ispitivati s jednakom brzinom i pažnjom, čime bi se se spriječilo i to da se ova Odluka naknadno percipira kao politički uvjetovana.

Međutim, javna objava ove odluke jučer je jasno pokazala da postoji čvrsta koordinacija između HDZ-a, Hrasta i osoba koje su pokrenule ovaj postupak, te koje sudjeluju u prikupljanju potpisa za referendum; HDZ-ovo traženje rasprave o Incijativi u ime obitelji ujutro na Saboru, nakon toga objava Odluke Ustavnog suda i tempiranje press konferencije Inicijative nikako ne mogu biti slučajni. To sve pokazuje izrazito političku pozadinu ovih inicijativa, kojima je očigledno cilj demonstracija političke moći utjecanjem na sva privatna područja života građana; od braka, obrazovanja do zdravstvenih pitanja (poput pitanja umjetne oplodnje). Mada se radi o korištenju demokratskih mehanizama da bi se ti ciljevi ostvarili, njihov ishod neće biti demokratski niti pluralistički, već vodi u stvarnu dominaciju radikalnih, ali dobro organiziranih i financiranih grupa nad onime za što su se građani ove države već izborili, a to je pluralističko društvo i svjetovna država.

Upozoravamo još jednom da je povijest pokazala da su upravo najgori autokratski i nedemokratski režimi na vlast također dolazili demokratskom procedurom; nažalost sama procedura, kolikogod bila važna, nije uvijek jamac demokratičnosti ciljeva.

Prestanite posramljivati majke tinejdžerice

U SAD-u ideja da tinejdžerske trudnoće uništavaju djevojkama budućnost je med i mlijeko za reklamne kampanje koje bi trebale educirati o sexu.

Rhiannon Lucy Cosslett za Guardian piše o svojem iskustvu u tim godinama. Kada su došle u seksualno aktivne godine, postojale su dvije vrste djevojaka u njenoj sredini. Jedne su, poput nje same, sanjale o karijeri i sveučilištu, te bi im trudnoća uništila svaku mogućnost odlaska na isto. “Nemoj ostati trudna“, rečenica je koja im se svakodnevno govorila, a rezultat je da se i danas, deset godina poslje, one smrtno boje trudnoće. Piju kontracepcijske tablete iako koriste kondome, a ako mjesečnica zakasni samo jedan dan trče ginekologu ili ginekologinji po tabletu za dan poslije.

Drugoj skupini djevojaka navedena rečenica nije ponavljana. Živjele su (baš kao i autorica) u malenim mjestima gdje su njihove majke ih rano rodile, njihove bake su također rano rodile njihove majke. Taj put je bio normalan generacijama u malim zajednicama, gdje ti cijela obitelj živi u krugu od 100 metara. Djeca su se često odgajala grupno – teta/baka servis, a očeva uglavnom nije bilo. Ići na fakultet tim djevojkama nije bila ni opcija, prema tome reklamne kampanje s porukama ‘uništit ćeš si budućnost s djetetom’  nisu pomagale. Slike s djecom koja govore ‘Imam duplo više šanse ne završiti srednju školu jer si me rodila kao tinejdžerica‘ nisu ostavile nikakav utisak na djevojke koje su i same imale male šanse da završe srednju školu. Zapravo, mnoge mlade majke sada započinju nove karijere, dobivaju diplome, uzimaju tečajeve, itd.

Mnogo navedenih reklama uključuju podatke poput troška podizanja djeteta (na plakatu stoji 10.000 dolara), koji je naravno isti ma s koliko god godina majka dobila dijete. Je li to znači da ako osoba nema toliko novaca, nikada ne treba biti roditelj ili roditeljica? Naravno, mladi ljudi nemaju neovisan izvor prihoda, no prihod se nikada ne može odvojiti od klase iz koje potječu. Ovakvi ekonomski argumenti samo potiču diskriminaciju i stav da su siromašni ljudi nepodobni za roditeljstvo.

{slika}

No, pošto znamo da ove reklame ciljaju na mlade majke, ideja da one ne mogu napraviti promjenu je smiješna, tvrdi Veronica Bayetti Flores na stranici feministing.com. Mlade mame se odupiru sramotnim porukama, te se obraćaju svojim zastupnicima i zastupnicama u Washingtonu zahtijevajući potporu za podizanje svojih obitelji, bore se za plaćeno bolovanje i pravo na ostanak u školi.

Veronica misli kako je društvu potrebno manje posramljivanja i veće proširenje sustava zdravstvene njege, te potpisa mladim roditeljima da ostanu u školi i uče.

Ovakve inicijative samo stigmatiziraju, a ne govore ništa po pitanju materijalnih uvjeta koji utječu na mlade obitelji i loše uvjete s kojima se iste suočavaju: pristup obrazovanju, zdravstvena skrb koju si ne mogu priuštiti, briga o djeci, smještaj… Nitko ne bi smio govoriti ljudima kada ili kako je primjereno da zasnuju obitelji.

Broj trudnoća u SAD-u pada, a za to je zaslužna edukacija o seksu i bolja dostupnost kontracepcije. Pomaže i podizanje godina starosti pri izlasku iz škole, no nikako ne pomaže posramljivanje mladih majki. Rhiannon Lucy Cosslett priznaje kako je i sama doživjela očaj s 15 godina, jer je ostala trudna. No otac joj je rekao: “Ne brini, ja volim bebe. Ja ću se brinuti o njoj, a ti možeš ići na fakultet“. Neke od njenih trudnih kolegica iz razreda možda nisu željele ići na fakultet, no i one su bile okružene tom ljubavlju. Njihove bebe su bile podignute od jakih, ponosnih žena. Zato plakati nisu u pravu: mijenjanje pelena može promijeniti svijet.

Te žene ne trebaju vaše plakate, nego vašu ljubav i nekoga da brine o njihovim trudnoćama ili budućnosti. Sada više nego ikada prije.

Teško da bi se SAD mogao uspoređivati s Hrvatskom, jer oni su neoliberalna zemlja dok mi ipak imamo europsku tradiciju, koliko god se država blagostanja u posljednjih 10-ak godina pokušavala srezati i svesti na minimum. U SAD-u ne postoji univerzalna zdravstvena njega za sve (čak ni nakon Obamine reforme), lijekovi su skupi, porodiljni ne postoji i nije plaćen, bolovanje također nije plaćeno. Za puno prava koja su nama osnovna se oni trebaju izboriti da bi uopće mlade majke imale od kuda krenuti.

Za početak, trebaju se posvetiti edukaciji kako ženske, tako i muške populacije. Rhiannon Lucy Cosslett konstatira kako su majke uglavnom prepuštene sebi i okolini u odgoju djece jer očeva uglavnom nema, no kasnije objašnjava kako mladim majkama treba ljubav koju je njen otac njoj pružio. Nisu sve djevojke bile te sreće. Sljedeće što se treba reći tim mladim djevojkama je da postoji budućnost i život i ako ne odu na fakultet. To što im fakultet nije opcija, ne znači da je trudnoća jedini mogući slijed događaja. Pošto su toliko ustrajne u borbi za nešto, trebale bi se usmjeriti na lokalne zajednice i razvitak istih – pružanje većih mogućnosti za mlade žene u zajednicama, od sporta, kulture, poslova, pa čak i do nastavka školovanja, volontiranja…

U Hrvatskoj je po pitanju prava na dječje doplatke, zdravstvene njege i bolovanja situacija lakša, no radi se ipak o tradicionalnoj sredini koja otežava život svim ženama, a pogotovo majkama tinejdžericama. U školama ne postoji nikakva obveza o podučavanju o zaštiti, a kada se to i radi, radi se loše. Uglavnom na jedan sat biologije u srednjoj školi dođe vanjski suradnik ili suradnica koji/e pokazuje navlačenje kondoma i to je to. Zdravstveni odgoj je trebao riješiti problem nedovoljne edukacije, te početi s istom u ranijoj i primjerenijoj dobi, no teško će se slijediti kurikulum tog predmeta s obzirom na pritisak pojedinih društvenih skupina. Informacije se dobivaju iz druge ili treće ruke, interneta ili časopisa. Najmanje iz provjerenih izvora. Postoje i problemi s kontracepcijom – kondomi su za srednjoškolce prilično skupi, a djevojke se uglavnom ne odlučuju za posjet ginekologu i uzimanje kontracepcije. Štoviše, u nekoliko slučajeva su doktori i doktorice odbijali i prepisati istu iz ‘moralnih razloga’, te su išli politikom posramljivanja djevojke zbog toga što je uopće tražila istu.

Dok Amerikanci i Amerikanke razbijaju okove svoje neoliberalne države da bi dali osnovna socijalna prava majkama, građani i građanke Hrvatske trebaju početi s razbijanjem okova tradicionalizma. Okrutna okolina nikad nikome nije donijela dobro.

Montažstroj vas poziva na tribinu ‘Budućnost je sada’

Montažstroj poziva sve zaposlene, nezaposlene, medije ali i svu ostalu zainteresiranu javnost da se priključi predstavljanju scenarija budućnosti, 28. svibnja, u u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

Ostvaruje li se pravo na budućnost samo zaokruživanjem glasačkih listića?

Jesu li mladi (ne)zaposleni građani (ne)sretna budućnost ove zemlje?

Jesu li solidarnost, jednakost, pravednost, sloboda, kooperativnost samo prazne riječi?

U projektu “Budućnost je sada” Montažstroj se odrekao svoje kazališne i umjetničke misije u ime naše zajedničke budućnosti. Projekt je okupio mlade i entuzijastične osobe s ciljem kreiranja scenarija sljedećih 10 godina u Hrvatskoj. Sami protagonisti projekta “Budućnost je sada” su mlade osobe bez stalnog zaposlenja i dugoročne sigurnosti. Većina od njih je fleksibilna radna snaga ili su zaposleni prema Mrsićevom programu za 1.600 kuna mjesečno ili su studenti bez nade da će nakon svog dugogodišnjeg obrazovanja naći zaposlenje. Neki od sudionika su i tijekom rada na projektu ostali bez posla zbog čega im se pogled na vlastitu budućnost radikalno promijenio od entuzijazma do beznađa.  Moglo bi se reći da su oni (ne)sretna budućnost ove zemlje – željeli bi vidjeti bolje društvo ali teško vide išta dobro oko sebe.

Ti mladi ljudi, okupljeni u radnu skupinu za budućnost, predstavit će rezultate svog rada na projektu 28. svibnja 2013. godine u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavljeni su ljudi koji teško proživljavaju svakodnevnicu a opterećeni preživljavanjem još teže zamišljaju vlastitu budućnost. Ako su nešto stariji, često svoju budućnost ne mogu ni zamisliti a oni mlađi vjerojatno ju vide u odlasku iz Hrvatske. Osim toga, naši nezaposleni sugrađani suočeni su s javnim prokazivanjem da su sami krivi za situaciju u kojoj se nalaze svog svoje lijenosti, pasivnosti i nerada što ih često onemogućava da budu ravnopravni članovi društva.

U Montažstrojevom scenariju budućnosti i današnji nezaposleni radnici mogu biti subjekti u društvu i ne služiti samo za discipliniranje onih koji imaju tu sreću da su zaposleni. U tom scenariju budućnosti nema nezaposlenih a pojmovi kao što su solidarnost, jednakost, pravednost, sloboda i kooperativnost nisu samo prazne riječi. Scenarij budućnosti Montažstroja može biti shvaćen kao radikalna fikcija ili kao ostvariv ali u svakom slučaju dovodi u pitanje predizborne stranačke planove i političke floskule predstavničke demokracije jer pravo na budućnost ne ostvaruje se samo zaokruživanjem glasačkih listića. U ovom slučaju ne radi se o scenariju za kojeg treba glasati već na kojem treba početi raditi ako dovoljno velik broj ljudi u njemu prepozna mogućnost za uspostavu pravednijeg društva.

Montažstroj poziva sve zaposlene, nezaposlene, medije ali i svu ostalu zainteresiranu javnost da se priključi predstavljanju scenarija budućnosti 28. svibnja 2013. godine u 18 sati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (Ulica kralja Zvonimirova 15). Nakon prezentacije scenarija, svi okupljeni moći će sudjelovati u raspravi te svojim iskustvima i razmišljanjima pridonijeti ovom događaju. Ulaz na tribinu je slobodan.