‘Mijenjajte smjer ili će građani i građanke promijeniti vas!’

Na Dan rada oko  25 000 građana i građanki nezadovoljnih aktualnom politikom poručilo je vladajućim sa zagrebačkih ulica: “Mijenjajte smjer ili će građani i građanke promijeniti vas!” Od vladajućih u toj ‘promjeni smjera’ traže potpuno novu ekonomsku politiku i pravo na rad, očuvanje socijalne države te pravednost, jednakost i solidarnost.

Prosvjed je započeo okupljanjem na Trgu Francuske Republike i Trgu Republike Austrije oko  10 sati ujutro, odakle je povorka krenula Ilicom prema Trgu bana Jelačića predvođena kamionom s razglasom i transparentima poput ‘Dosta nam je zaduživanja radi preživljavanja’, ‘Narod vas je izabrao, narod će vas i maknuti’, ‘Kuda nas vodite?’, ‘S Markova trga ne vidi se Spičkovina’…

Organizatorima prosvjeda, Hrvatskoj udruzi sindikata, Matici hrvatskih sindikata, Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Savezu samostalnih sindikata Hrvatske te Udruzi radničkih sindikata Hrvatske pridružile su se i organizacije civilnog društva među kojima su BaBe, Centar za mirovne studije, Documenta, Pravo na grad, Subversive forum, Zagreb Pride, udruge branitelja, Occupy Croatia, udruga Franak i druge, ističući kako su mjere štednje dovele do ugroženosti radnika te da je to jedan od glavnih razloga zašto su danas na ulicama. Uz njih, na prosvjedu su se pojavile i stranke opozicije te Crkva.  

{slika}

Ovog puta sindikalna organizacija uspjela je okupiti radnike i radnice iz gotovo svih hrvatskih gradova, a prosvjedu su se priključili i brojni građani i građanke.

Aktivisti i aktivistkinje Antikapitalističkog bloka M31 upozorili su kako velika većina pripadnika radničke klase još uvijek nije ni svjesna radikalnog konteksta u kojem je nastao ovaj praznik. “Na taj dan radnici i radnice su izborili jednu od najvećih pobjeda, pobjedu čije se posljedice i rezultati i dan danas osjete i koji su ozbiljno ugroženi pritiskom države u službi kapitala. Prvi maj je dan radnika i radnica cijeloga svijeta, dan kada su radnici i radnice pokazali da imaju dostojanstvo i ponos, dan kad i mi moramo pokazati da smo sposobni boriti se za svoja prava!”, poručili su.

Oko 13:30 prosvjed je završio na Trgu bana Jelačića. Autobusi iz svih dijelova Hrvatske vraćaju prosvjednike i prosvjednice svojim kućama.

 

Praznik rada diljem svijeta u znaku borbe protiv nejednakosti i krize

Međunarodni Praznik rada obilježava se u srijedu prosvjedima, štrajkovima i akcijama diljem svijeta. No, ove godine, kao i nekoliko prethodnih, a radničke manifestacije odvijaju se u ozračju krize i oštrih mjera štednje. Stoga, radnici i radnice, sindikalisti i sindikalistkinje, aktivisti i aktivistkinje zahtijevaju ublažavanje nejednakosti u društvu, jačanje mjera sigurnosti na radnim mjestima te borbu protiv nezaposlenosti.

Kako prenose strane agencije, ovogodišnja je proslava u Europi zasjenjena mjerama štednje, osobito na jugu kontinenta, dok su u Aziji prioritet pravednija raspodjela, te mjere sigurnosti, osobito nakon rušenja tvornice u Bangladešu pri čemu je poginulo više od 400 ljudi, uglavnom radnica u tekstilnoj industriji.

Španjolci, Talijani, Grci, Ciprani i Francuzi današnji dan obilježavaju manifestacijana, proslavama i prvomajskim povorkama u svojim glavnim gradovima, upozoravajući pritom na krizu koja vlada u svijetu, na iznimno oštre mjere štednje i na veliku nezaposlenost.

Sigurnost na radnom mjestu

U Bangladešu se okupilo više od 10.000 prosvjednika/ica, tražeći zadovoljštinu i pravdu nakon pogibije pri urušavanju zgrade više od 400 radnika/ica tvornice koja je proizvodila odjeću za zapadno tržište.

Ističući crvene zastave prosvjednici su izvikivali: “Objesite ubojice, objesite vlasnike velikih tvrtki!”

Unatoč pozivu premijerke Šeik Hasine demonstrantima da očuvaju ‘hladnu glavu’, vlasti strahuju od nasilja i vandalizma u bangladeškim tvornicama tekstila.

Jedan od čelnika bangladeške Udruge zaposlenih u proizvodnji tekstila Kamrul Anam rekao je da su radnici i radnice bijesni nakon onoga što smatraju ubojstvom svojih kolega.

“Želimo najoštriju moguću kaznu za one koji su odgovorni za tu tragediju”, kazao je.

Sukob policije te posvjednika i prosvjednica

U Istanbulu, gdje su vlasti zabranile bilo kakva okupljanja zbog radova na obnovi dijelova grada, došlo je do sukoba između policije i nekoliko stotina okupljenih prosvjednika/ica. Demonstranti su stigli na poziv stranaka ljevice i sindikata. Izvikivali su Smrt fašizmu! i Živio 1. maja.

Zbog štrajka na koji je pozvao sindikat pomoraca u Grčkoj su trajekti ostali privezani u lukama, zbog čega su prekinute sve trajektne veze s grčkim otocima.

U središtu Atene oko podneva je predviđeno održavanje dviju odvojenih proslava Praznika rada. Iz vodećega grčkog sindikata zaposlenih u privatnom sektoru poručili su: “Tražimo gospodarski rast, socijalna i demokratska prava, više zaposlenja, kolektivne ugovore”.

Mogući neredi u Grčkoj

Oko tisuću policajaca/ki raspoređeno je u središtu Atene kako bi spriječilo moguće nerede, premda se očekuju manji prosvjedi od prošlogodišnjih na kojima je više od sto tisuća ljudi demonstriralo ispred grčkog parlamenta, navodi agencija Reuters.

‘Hoćemo povećanje plaća!’

Radnici/ice su u Kambodži u povorci krenuli prema zgradi parlamenta kako bi zastupnicima/icama predali peticiju kojom zahtijevaju povećanje svojih mizernih plaća koje iznose oko 150 američkih dolara mjesečno. Oko 55.000 ljudi okupilo se u Džakarti, što je rekordno okupljanje na Praznik rada u tome gradu nakon nekoliko godina. I na Filipinima se okupilo više tisuća stanovnika/ica koji traže povećanje plaća i pravedniju raspodjelu rezultata gospodarskog rasta.

Prosvjedujmo iz solidarnosti!

U jednome o najvećih financijskih središta svijeta, Hong Kongu, oko 5.000 ljudi prosvjedovalo je u znak solidarnosti s lučkim radnicima/icama koji su u štrajku, izvijestili su njihovi sindikati, prenosi AFP.

Nova faza grčke tragedije: gaženje žena

Kriza u Grčkoj postaje prava grčka tragedija. Dramatičan porast nezaposlenosti, divljanje poreza, mizerne plaće, mizernije mirovine, eksplozija obiteljskog nasilja, ubrzan povratak tradicionalnim vrijednostima dio su svakodnevice grčkih žena, koja ih u doba čelične štednje vraća desetljeća unatrag. U novoj fazi kresanja troškova, država najavljuje drastična otpuštanja u javnom sektoru, u kojem je pretežito zaposlena ženska radna snaga. 

‘Građanskog rata sjećam se kroz san. Sjećam se gladi pedesetih godina. Susretala sam ljude koji su bili protjerivani jer su komunisti. Živjela sam u doba hunte i preživjela zemljotrese, ali nikada nisam vidjela toliki strah i razočaranje kao danas’ – kaže Titina Pantazi, predsjednica Saveza žena Grčke koja je u svojih sedamdeset godina prošla rat i diktaturu, ali sada više no ikada strepi za budućnost svoje kćeri i sve grčke žene. U najnovijoj fazi grčke tragedije – kaže Pantazi – žene se vraćaju desetljećima unatrag.

Kriza ne posustaje u Grčkoj, a osiromašenje i beznađe valja se u nedogled. Nezaposlenost je ovoga siječnja dosegla 27.2 posto (ni mi puno ne zaostajemo sa 21.9 posto u veljači), a nezaposlenost mladih, između 15 i 24 godina, doseže 60 posto, gotovo 10 posto više no prošle godine, a rijetki zaposleni mjesečno zarade jedva 300 eura. Plaće kopne, porezi divljaju, a PDV je povišen u dva navrata. U 2007., 21 posto žena i 18 posto muškaraca ulazilo je u kategoriju siromašnih, a danas se većina srednje klase otklizala u kategoriju ‘novog siromaštva’.

Obitelji kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom, djeca na školskoj nastavi padaju u nesvijest od gladi. U stacionaru u Kypseli, četvrti u središtu Atene, 260 terminalnih pacijenata gladuje. Vlada uvodi pet eura poreza po kvadratu stana, uključivši ga u račun za struju pa tko ga ne plati, živi u mraku. Zbog neplaćenih poreza, mnogi ostaju bez domova. Telefonska kompanija planira dvosatni radni dan uz 140 eura plaće. Atenski dom za beskućnike dnevno dijeli 1.500 obroka. Il Messagero piše o sve većem broju grčkih prostitutki na ulicama Rima i gradića Južne Italije. Od izbijanja krize broj srčanih udara povećao se za 44 posto, među ženama 51 posto, nerijetko zato što nemaju novca za zaštitni lijek

U doba fiskalne štednje grčka je vlada obećala MMF-u i europskim spasiteljima ukidanje 30.000 radnih mjesta u sektoru javne potrošnje, režući medicinsko osoblje i troškove u zdravstvu. Ministarstvo zdravlja je objavilo da se u prvoj polovini 2011. broj samoubojstava povećao za 40 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine…

Razlozi krize davno su poznati: zbog nedostatka sustavne gospodarske strategije, grčka je proizvodnja lipsala, dodatno slabeći uslijed globalne krize. Tome se pridružilo očajno upravljanje javnom potrošnjom, cvalo je mito, a vlade dizale kredit na kredit. Do konca 2009. javni je dug iznosio šest posto BDP-a, dvostruko više od tolerantnih tri posto u eurozoni, a vlade su lažnim podacima prikrivale gospodarski i fiskalni spust u katastrofu. Došavši na vlast krajem te godine, socijalistička stranka Pasok objelodanila je pravo stanje stvari i uslijedio je domino-efekt koji i danas ruši kockice, sve više nauštrb Grkinja. 

Ono što je u početku bila ‘he-cesion’ (doslovno ‘on-cesija’), kako su u Europi nazvali početak recesije, jer su kresana pretežito njegova, tj. muška radna mjesta, u daljnjoj se fazi nastavilo s kresanjem javnog sektora – od zdravstva i socijalnih službi do obrazovanja – u kojemu je u Europskoj uniji zaposleno 69.2 posto ženske radne snage. Grčka je tako jedna od 12 članica EU u kojima je više nezaposlenih žena nego muškaraca, vraćajući ih na razinu od 2005. ili još ranije, u čemu su mlade Grkinje najviše pogođena grupa sa 61.2 nezaposlenih. U stvarnosti mnogo ih je više budući da se manje od muškaraca prijavljuju na burzu vraćajući se tradicionalnoj ulozi ‘nikokire’, kako Grci nazivaju domaćice, ili rade na crno ili skraćeno vrijeme uz minimalna primanja i nikakve socijalne beneficije. 

{slika}

Radni vijek nedavno je izjednačen za muškarce i žene na 65 godina, ali žene zbog odgoja djece mogu ići u mirovinu 15 godina ranije, što znači bijednu mirovinu s kojom mogu preživjeti samo uz dodatni poslićNajgore prolaze samohrane majke i same umirovljenice, ali bit će još gore, jer se Grčka obvezala na drastičnih 30 posto kresanja troškova javnog sektora, što znači daljnja otpuštanja žena. 

Suočene s ‘dvostrukim teretom’, naročito u društvima s tradicionalnim rodnim ulogama kakvo je grčko, nisu pogođene samo nezaposlenošću, nego situacijom u kojoj i one zaposlene moraju lavovski dio skrbi za obitelj ponijeti na svojim plećima. Ako su i zaposlene, plaće su se srozale toliko da ne mogu podnijeti trošak vrtića i jaslica, koji se ionako ukidaju, a privatni su preskupi, rodiljne naknade kopne, reduciraju se ili zatvaraju ustanove i službe za skrb starih i nemoćnih, koji se vraćaju na kućnu (ženinu) njegu, štedi se na mjerama koje su nekada hrabrile očeve da uzimaju rodiljni dopust. ‘Ako želite posao u privatnom sektoru, a u reproduktivnoj ste dobi’ – kaže Titina Pantazi – ‘prvi i osnovni uvjet jest garancija da nećete zatrudnjeti.’

U Grčkoj sa snažnim osjećajem za obitelj i dijete događa se i ono što je prije krize bilo nezamislivo. Prije 2008. mladi su se roditelji odricali svoje djece zbog problema s drogom, a danas ih napuštaju jer ih ne mogu hraniti, kaže direktor SOS sela Grčke George Protopapas pa se samo prošle godine udvostručio broj napuštenih mališana.

Kriza rađa i ‘rodno temeljeno nasilje’, pod čime generalna tajnica za ravnopravnost spolova Maria Stratigaki podrazumijeva obiteljsko nasilje, silovanje, seksualno uznemiravanje i trgovinu bijelim robljem. Čini se da su Grci toga postali javno svjesni kada je nedavno usred jedne predizborne TV-debate mladi ultradesničar Ilias Kasidiaris pred milijunima gledatelja fizički napao i išamarao lijevo orijentiranu, sredovječnu političarku Lianu Kannelli.

Kad siromaštvo uđe kroz vrata, ljubav skače kroz prozor‘, kaže stara grčka izreka. Frustrirani zbog nemogućnosti da ispune osnovni muški zadatak hranitelja, Grci iskaljuju jad nad djecom i ženama pa je već prve godine nakon otvaranja SOS-telefon bilježio 6.000 dramatičnih poziva u pomoć, kaže Maria Stratigaki, a oni rastu iz mjeseca u mjesec. Nestaju vrtići, bolnice i njegovališta, a množe se skloništa i savjetovališta za žrtve zlostavljanja.
U toj ženskoj priči jedva da se čuje glas ženskih udruga za rodnu ravnopravnost. Utopljen u sindikatima i političkim strankama, današnji feminizam u Grčkoj ne nudi rješenja, dok mnoge Grkinje još doživljavaju feministkinje kao ‘žene koje se ne šminkaju i ne nose grudnjake’.

Ali krizno doba štednje ima i jednu dobru stranu: u nemogućnosti da prežive u gradovima, sve se više mladih vraća na selo. Tako se polako pune napuštene kuće na pustim otocima nastanjenim starcima, od kojih su mnogi jedva čuli za EU, Svjetsku banku i MMF. Počinje se obrađivati zemlja, rađati djeca, ponovno se vraća kruhu, siru, tradiciji i jednostavnim vrijednostima. 
Kako kriza i oštre mjere štednje utječu na europske žene? Koje su posljedice na rodnu jednakost u zapošljavanju i socijalnim pravima? 

Na to pitanje pokušat će cjelovitije odgovoriti Maria Karamessini i Jill Rubery u knjizi ‘Women and Austerity: The Economic Crisis and the Future for Gender Equality’ (Žene i štednja: Ekonomska kriza i budućnost rodne jednakosti’), najavljene za kolovoz ove godine. A jedan od najrječitijih primjera zasigurno će biti Grčka.

Osuda Karamarkove usporedbe vladajućih s autistima

Govoreći o vladajućoj koaliciji, čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko jučer je rekao da vladu ne zanima ničije mišljenje i da se ponaša autistično, a danas se zbog te usporedbe ispričao na Facebooku. Majka dječaka oboljelog od autizma smatra da bi primjerena bila isprika putem medija.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak upozorila je danas na neprimjerenost istupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je kritiku druge političke opcije utemeljio na usporedbi s “autistima” i pozvala ga da se zbog toga javno ispriča te da se upozna s osobinama, ljudskim vrijednostima i teškoćama na koje osobe s autizmom nailaze pri ostvarivanju svojih potencijala.

Slošnjak je upozorila u  priopćenju na neprihvatljivost takvih javnih istupa kojima se učvršćuju stereotipi i predrasude o osobama s invaliditetom, u ovom slučaju o osobama s autizmom. “Izjednačavanjem percipiranih nepoželjnih i negativnih ponašanja s obilježjima autizma, koji je kao specifično stanje dio ljudske različitosti, narušava se ljudsko dostojanstvo osoba s autizmom”, ističe pravobraniteljica.

Napominje kako osobe koje žive s nekim od poremećaja iz autističnog spektra svojim individualnim osobinama svjedoče o bogatstvu ljudske različitosti. Njihovim netočnim i pojednostavljenim obilježavanjem kao osoba koje ‘žive u svom svijetu’ pojačavaju se štetne posljedice koje za njih imaju takvi stereotipni stavovi.

Slošnjak stoga poziva sve one koji komuniciraju s javnošću da se u svojim istupima vode načelom poštivanja urođenog ljudskog dostojanstva svake osobe, a ne širenjem predrasuda i stereotipa.

“S obzirom da je u svom istupu gospodin Karamarko pojam autizma koristio za jednostrano označavanje nepoželjnog ponašanja, čime je nanio uvredu osobama s autizmom i njihovim obiteljima, ovim putem ga pozivamo da se javno ispriča i upozna s njihovim osobinama i ljudskim vrijednostima kao i teškoćama na koje nailaze pri ostvarivanju svojih potencijala”, ističe Slošnjak u priopćenju.

Predsjednik HDZ-a danas je već uputio ispriku putem Facebooka. “Dragi prijatelji, iskreno mi je žao zbog moje neprimjerene izjave. Nisam imao namjeru nikoga uvrijediti ili se rugati ljudima i djecom oboljelima od autizma. Ispričavam se vama, vašim obiteljima i svima koji boluju od autizma. Molim da prihvatite moju ispriku”, napisao je Karamarko na Facebooku.

Vesna Golemac, majka dječaka oboljelog od autizma, u ime roditelja oboljele djece, zatražila je da se Karamarko ispriča putem medija. “Isprika putem Facebook stranice za nas roditelje i djecu je uvažavajuća, ali nije dovoljna. Ono što je gospodin Karamarko rekao vrijeđa mene osobno kao roditelja djeteta s autizmom, a vrijeđa i sve ostale roditelje”, izjavila je Golemac za televizijske postaje.

Dan sjećanja na rad

Iako mu se konstantno pridodaju komunističke konotacije, 1. maj se slavi radi prosvjeda i borbe za radnička prava koji se je dogodio na 4. maj 1886. godine u Chicagu.  Zbog neizglasavanja zakona koji bi ograničio radne sate na osam sati na dan, radnici su prosvjedovali, pobuna je ugušena u krvi i taj dan počeo je biti danom za radnike, dan kada se obilježavaju radnička prava i značaj. 

Prvi puta je bio proslavljen u SSSR-u, a zatim i u drugim komunističkim državama. U Hrvatskoj se pak prvi puta obilježio 1890. godine u Zagrebu na Zrinjevcu, te se ubrzo proširio i u ostale, ne-komunističke zemlje. 

Radi povezivanja s komunizmom, u SAD-u se praznik rada ne slavi na 1. maj (International worker’s day), već prvi ponedjeljak u rujnu pod nazivom Labour day.

Za vrijeme Jugoslavije je 1. maj u punom smislu bio Praznik rada, jeo se grah, nije se radilo, nosili su se karanfili i slavio se rad. “Nije se imalo, ali su svi bili sretni.” Proizvodilo se. Radilo se.

U vremenu ovakvog stanja u državi kakvo to danas jest, položaj radnika i radnica kao da nikad nije bio gori. Tržište gazi po stoljetnim borbama radnika za svoja prava, fleksibilizacija rada iz dana u dan sve više uzima maha. Iz tog razloga, taj dan možemo možda slaviti kao Dan sjećanja na rad.

Prema podacima HZZ-a, trenutno je prijavljeno 357.536 nezaposlenih. Uz 44.678 radnih mjesta koja se oglašavaju kao slobodna (mahom stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa) u zemlji gdje živi 2.873.828 radne sposobne osobe, s popriličnom sigurnošću možemo reći da ne postoji taj rad koji bi se trebao slaviti.

Država jede sama sebe, rijetki uplaćuju u državni proračun, porezi jedu one koji se pokušavaju baviti obrtom i proizvoditi – vlada apatija i kolektivno nezadovoljstvo.

Preostaje li nam zaista samo nada da će biti bolje? A hoće li? Možda je rješenje u totalnom rušenju imaginarne sigurnosti, kako bi se stvari sagradile iz početka.

Do tada ćemo živjeti od sjećanja, a naš kolačić madeleine bit će proslava Prvog maja (ili prosvjedi, što koga veseli). 

 

Odgovorno prema zločinu

U utorak, 30. travnja od 17 do 20 sati u dvorani Müller u zagrebačkom kinu Europa, održat će se tribina Odgovorno prema ratnom zločinu silovanja.

Tribina se održava u zagrebačkom kinu Europa

Na tribini sudjeluju: Gabi Mischkowski, Medica Mondiale, Köln; Gorana Mlinarević, Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Sarajevo; Lepa Mlađenović, amazonke  – protiv seksualnog nasilja, Beograd; Vesna Kesić, feministička aktivistkinja, novinarka i istraživačica, Zagreb; Rudina Hasimja, Centar za istraživanje, dokumentaciju i publikacije, Priština; Marijana Senjak, Medica Zenica, Inicijativa za ženski sud, Zagreb; Jovana Mihajlović Trbovc, Mirovni institut, Ljubljana i Adrijana Hanušić, TRIAL, Tuzla.

Moderatorica je Rada Borić, Centar za ženske studije, Inicijativa za Ženski sud, Zagreb.