sdadmin

Održana tribina “Život u transu”

Posted on by sdadmin

U srijedu, 24. travnja, u Književnom klubu Booksa održana je četvrta Roza hipnoza, ciklus tribina koje je pokrenulo Udruženje Zagreb Pride, s financijskom podrškom Veleposlanstva SAD-a. Tribina se bavila pitanjem transrodnosti i trans* identiteta, teme koja je dosad bila zanemarena u javnosti, a donekle i u samoj LGBT zajednici. U okviru tribine gošće su se dotaknule pitanja predrasuda s kojima se suočavaju trans* osobe, usporedbe rodnog i trans* identiteta, ali i pitanja samog definiranja transrodnosti i trans* identiteta. 

Na tribini su sudjelovali  Ante Prša, član Organizacijskog odbor Povorke ponosa Zagreb Pridea 2013., Ari Kajtezović, supredsjednik udruge Trans Aid Croatia te Saša Iris Pavan i Morana Biljaković, članice udruge Trans Aid Croatia. Tribinu je moderirao Nikola Zdunić.

Gošće su tribinu otvorile svojim viđenjem transrodnosti, pa je Kajtezović napomenuo da smo svi na neki način transrodni, što ponajviše ima veze sa stereotipima koji se vežu uz predodžbu žene, odnosno muškarca, zbog čega oni koji se ne uklapaju u društveno zadan okvir žene/muškarca upadaju u područje transrodnosti.” Kada govorimo o transrodnosti, glavno pitanje koje se postavlja jest je li ono što nam je dodijeljeno rođenjem ispravno za nas osobno”, dodao je Kajtezović. Također, napomenuo je kako je naše određenje sebe, ali i drugih, kulturno i društveno definirano, s čime se složio i Prša, napomenuvši da je za njega pojam transrodnosti vezan uz sve ono što nema direktno veze sa spolom. Na njih se nadovezala Iris, koja je istaknula da na poimanje transrodnosti, kao i na poimanje roda, znatno utječe patrijarhalno okruženje.

Na pitanje je li rodni identitet uvjetovan društveno, biološki ili je to individualna odluka, gošće su se jednoglasno složile da se u većini slučajeva radi o sva tri faktora u kombinaciji. Biljaković je istaknula kako je od presudne važnosti kako će se osoba definirati to hoće li se sva tri područja preklopiti i hoće li imati isti utjecaj na poimanje samog/same sebe. “Tu se najčešće ne radi samo o jednom ili o drugom, fizičkim katakteristikama ili društvenim okruženjem, već se uzima sve u obzir”, rekao je Kajtezović.

Kada se radi o broju transrodnih identiteta, nema nekih strogo definiranih kategorija u koje se trans osobe moraju smjestiti. Prša je spomenuo kako se tu radi o individualnoj odluci o kojoj svaka osoba odlučuje za sebe te da se svatko može pronaći u nekom drugom identitetu, u čemu je upravo i čar transrodnosti. S njim se složila i Biljaković, koja je istaknula da “trans identiteta ima koliko i samih identitea, a podjele služe da bi sami sebi pomogli u određivanju, više nego da bi postavili neke jasne granice između pojedinih identiteta”. Nadovezujući se to, gošće su se složile kako bi uvođenje rodno neutralne zamjenice znatno olakšalo identifikaciju svakog/svake osobno, što je i Kajtezović potvrdio svojim primjerom, spomenuvši da je prije na razne načine nastojao izbjegavati uporabu zamjenica u govoru.

Iako mnogi ne vide razliku između seksualne orijentacije i rodnog identiteta, Kajtezović naglašava da razlika postoji i da te dvije stvari ne moraju nužno biti jedna uz drugu vezane. Biljaković se s njim složila, usporedivši to s religijskom identifikacijom i političkom orijentacijom – religiozna osoba će u većini slučajeva imati desnije svjetonazore od nereligiozne, ali to nužno ne mora biti tako.

Gošće su se osvrnule i na jednu od najvećih poteškoća kada se radi o transrodnosti, a to je tranzicija, odnosno promjena spola. Kajtezović je istaknuo kako se tu ponajviše radi o prilagodbi spola sebi i onome kako se osobno osjećamo, te da se takve promjene ne događaju od danas do sutra, već da je to dugotrajan proces. Što se tiče promjene spola operacijom, takva opcija u Zagrebu (još) ne postoji, na raspolaganju je trenutno samo hormonska terapija, dok je u Beogradu otvorena privatna klinika koja se kompletno bavi promjenom spola.

Biljaković je napomenula da u Hrvatskoj ne postoji liječnički tim koji bi obuhvatio sve aspekte tog procesa i da najviše treba raditi na senzibilizaciji liječničkog osoblja koje nije educirano i ne zna kako se ponašati u takvim situacijama, što često rezultira traumatičnim iskustvima za osobe koje traže njihovu pomoć. Iris se nadovezala da je podrška stručnog osoblja od izuzetne važnosti u takvim trenucima jer mnogi dolaze zbunjeni i trebaju pomoć pri usmjeravanju.

Na pitanje jesu li doživjeli transfobne ispade, Prša je odgovorio da mu se to dogodilo više puta te da je većina napada usmjerena prema tome što je, uz transrodni identitet, i gej. Biljaković je napomenula da transfobija i homofobija ne moraju nužno biti povezane te da mnogi ljudi jedno prihvate bez problema, no drugo ne mogu. Prša je istaknuo kako se s transfobijom često susretao u LGBT zajednici, uz kritike da “oni zapravo samo žele biti strejt”, za što kaže da apsolutno nije istina.

Kada se radi o tranziciji F2M i M2F, gošće su se složile da se na F2M tranziciju gleda mnogo blagonaklonije nego na M2F, što je opet povezano s patrijarhalnim društvom u kojem se demaskulinizacija promatra kao nešto strašno, dok je pozicija žene nanovo omalovažavana jer, kako je Iris ironično rekla, “pa tko bi još htio biti žena?”

Zadnje pitanje koje se pokrenulo na tribini bili su zakoni u Hrvatskoj koji se tiču trans osoba. Kajtezović je napomenuo kako postoji pravilnik koji bi trebalo regulirati promjenu spola, ali da u praksi ne funkcionira. U okviru Trans Aida pokrenute su inicijative o prilagodbama zakona, kako bi trans osobe mogle dobiti novi rodni list s novim podacima te kako bi se i bez promjene spola operacijom mogao pravno omogućiti život u drugom rodnom identitetu.

Na pitanje iz publike o tome što misle o percepciji trans osoba u popularnoj kulturi, Iris je istaknula kako je svaka promocija dobra, ali da je javnost još uvijek prezatvorena i opterećena okvirima i definicijama. Na nju se nadovezala Biljaković naglasivši da se premalo pažnje posvećuje osobi individualno te da je prezentacija transrodnosti u medijima prepovršna. Ipak, situacija se s vremenom polako mijenja na bolje, a najvažnije je da se tome počelo otvorenije govoriti.

Gošće su tribinu zaključili naglašavanjem potrebe za edukacijom jer ljudi zbog neznanja imaju krivu predodžbu o transrodnosti i transrodnim identitetima, u čemu nastoji pomoći i Trans Aid svojom grupom podrške. Pritom je bitno okružiti se ljudima koji im tu podršku daju, povezati se s drugim trans* osobama i distancirati se od negativnih reakcija okoline. I prije svega, postati siguran u sebe i svoj identitet jer smo sami sebi na kraju najvažnija podrška.

Dubrovčani i Dubrovčanke protiv golfa na Srđu

Posted on by sdadmin

Na referendumu o Srđu, po danas predstavljenim rezultatima istraživanja u Dubrovniku, 50 posto građana i građanki glasovat će protiv, 40 posto bit će za predloženi golfski park, a članovi inicijative Srđ je naš Igor Miošić i Enes Čerimagić pozvali su građane i građanke da glasuju protiv tog projekta.

Prema rezultatima novog istraživanja koje je na teritoriju grada Dubrovnika na uzorku od 400 ispitanika od 9. do 12. travnja proveo GFK Centar za istraživanje tržišta za naručitelja Heinrich Böll Stiftung, uvjerljiva većina Dubrovčana smatra da se kod spornog projekta golfa s vilama i apartmanima na Srđu radi o spekulaciji sa nekretninama. Približno je isti broj onih koji smatraju da Grad Dubrovnik nije u dovoljnoj mjeri zaštitio javni interes u spomenutom projektu, piše H-alter.

“Na pitanje kako će glasovati na referendumu, po rezultatima tog istraživanja, 50 posto građana/ki odgovorilo je da će glasovati protiv predloženog Urbanističkog plana uređenja (UPU), 40 posto će biti za, šest posto ne zna, a četiri posto nije odgovorilo na pitanje”, rekli su članovi inicijative Srđ je naš u naselju Mokošici predstavljajući rezultate istraživanja javnog mišljenja.

{slika}

Istaknuli su i da rezultati istraživanja govore da 56 posto građana i građanki smatra da predloženim UPU-om nije dovoljno zaštićen interes građana i građanki, a 39 posto ih smatra da je interes građana dovoljno zaštićen.

Isto tako, 57 posto građana Dubrovnika smatra da je predloženi projekt na Srđu u prvome redu špekulacija nekretninama, a ne golf u funkciji turizma.

Građani Dubrovnika prepoznaju ove i slične manipulacije od strane Razvoj golfa te stoga 62 posto građana i građanki više vjeruje sugrađanima i sugrađankama okupljenim u Inicijativu Srđ je naš koji se bore protiv ovog i sličnih štetnih projektata poput izgradnje HE Ombla, u odnosu na dva puta manje onih koji više vjeruju Razvoj golf-u (29 posto).

{slika}

“Pozivamo sve sugrađane/ke da odbace ovakav projekt i glasuju u skladu sa svojim uvjerenjem i povjerenjem koje imaju u svoje sugrađane okupljene u inicijativi Srđ je naš”, istaknuli su članovi te inicijative Igor Miošić i Enes Čerimagić.

Inicijativa je, istaknuto je, dosad višekratno upozoravala na mišljenja stručnjaka s Instituta Ive Pilara i Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su ocijenili da je golfski park na Srđu dugoročno štetan za Dubrovnik i njegove građane te bi, da ih se pita, i sami glasovali protiv takvog projekta.

Igor Miošić rekao je kako predstavnici grada Dubrovnika kao ovlašteni predlagatelji Urbanističkog plana uređenja dosad nisu naručili nijednu neovisnu studiju, nego su se vodili investitorovim tvrdnjama.

Posljedica toga je da se plato Srđa pretvara u područje mastodonske izgradnje s ogoljenim javnim sadržajima, istaknuli su članovi inicijative.

U ime obitelji. Pitanje jest čije?

Posted on by sdadmin

Građanska inicijativa U ime obitelji najavila je danas da će od 12. do 26. svibnja ove godine prikupljati potpise za raspisivanje referenduma za unošenje u Ustav Republike Hrvatske odredbe po kojoj bi brak bio definiran jedino kao životna zajednica žene i muškarca.

Potpisi će se prikupljati na više od dvije tisuće lokacija u Hrvatskoj, a članovi/ice inicijative na konferenciji za medije najavili su da očekuju najmanje 375 tisuća potpisa (deset posto upisanih birača/ica), koliko ih je potrebno za raspisivanje državnog referenduma. Očekivanja, kažu, temelje na istraživanjima koja pokazuju da 90 posto hrvatskih građana/ki brakom smatra samo zajednicu žene i muškarca, prenosi CroL.hr.

Potpora moćnih

“Brak je temelj obitelji, a obitelj je temelj društva. Prema brojnim studijama upravo je brak najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje. Prikupljanje potpisa i referendum prilike su da se u demokratskom ozračju čuje što misle građani naše zemlje. Naša istraživanja pokazuju da gotovo 90 posto ispitanika/ica drži da je brak zajednica muškarca i žene i želimo da referendum potvrdi mišljenje i volju naroda”, poručila je u ime Inicijative liječnica Željka Markić.

Ističe da su dobili potporu svih većih vjerskih zajednica u Hrvatskoj, sindikata i braniteljskih udruga, kao i niz ponuda volontera/ki. Ovih dana uputit će i poziv strankama da pozovu članstvo da podupre raspisivanje.

Važnost ‘prevencije’

Odvjetnik Krešimir Planinić, predstavnik pravnika koji su pripremali referendumsko pitanje, istaknuo je važnost prevencije ‘francuskog slučaja’, odnosno ozakonjenja istospolnih brakova i mijenjanja tradicionalnih hrvatskih vrijednosti zakonskim izmjenama.

“Referendum je volja birača/ica i nijedno tijelo državne vlasti neće moći sadržajno drukčije odlučiti od onoga kako glasi odgovor na referendumsko pitanje”, naglasio je Planinić.

Kristina Pavlović, profesorica u V. zagrebačkoj gimnaziji, upozorila je da se zdravstveni odgoj, kakavog prema njenom mišljenju nameće Ministarstvo obrazovanja, zalaže za dekonstrukciju hrvatskog društva, relativizaciju braka te odgoj mladih s iskrivljenom slikom obitelji.

U ime obitelji, sve ostaje u obitelji.

Koliko je ova građanska inicijativa doista građanska, a koliko je, ne pretjerano suptilna, politička kampanja, jasno je i ne toliko pažljivom promatraču/ici baci li samo pogled na imena onih koji u ime inicijative progovaraju.

Tako se gotovo sve navedene može povezati sa strankom H-rast. Sama činjenica da su pojedinci/ke koji su aktivni u političkom životu RH uključeni i u rad takozvanog civilnog sektora, nije nešto strano pa tako ni nešto nad čime se treba zgražati. Međutim, ovolika količina netransparentosti dovodi do toga da  isticanje uloga onih koji su uključeni u još jednu u nizu inicijativa baziranih na takozvanim tradicionalnim vrijednostima kojima je cilj očuvanje ‘vrijednosti, kulture i identiteta hrvatskog naroda’ kako najnovija inicijativa U ime obitelji navodi na svojim službenim stranicama, ostavlja dojam neke vrste raskrinkavanja.

O čemu se točno radi? Gore spomenuta Željka Markić bila je predsjednica H-rasta, a od 2008. godine i podpredsjednica GROZD-a. U trenutku kada je otišla s pozicije predsjednice H-rasta, na njezino je mjesto došao jedan od osnivača GROZD-a koji je 2008. godine postao i njegov predsjednik Ladislav Ilčić.

O dobroj povezanosti Željke Markić, koja se uz H-rast i GROZD bavi i udrugom Obiteljsko obogaćivanje govori i podatak da ukoliko želite kontaktirati GROZD, svoja pisma možete slati na istu adresu na kojoj je prijavljena udruga Obiteljsko obogaćivanje. Iako GROZD na stranicama registra udruga navodi jednu adresu, na svojoj službenoj stranici pod kontakti pronaći ćete upravo onu na kojoj se nalazi navedena udruga kojoj je Željka Markić predsjednica.

Profesorica Kristina Pavlović, pak, sestra je tog istog Ladislava Ilčića s kojim je još davne 2003. pokrenula TEEN STAR – udrugu za cjeloviti spolni odgoj, čija je dugogodišnja predsjednica, dok je njezin brat Ladislav Ilčić podpredsjednik. Kristina Pavlović također djeluje i u Centru za prirodno planiranje obitelji, čija je predsjednica dr. Marija Ćurlin, jedna od koautorica GROZD-ovog programa zdravstvenog odgoja za srednje i osnovne škole. U istoj udruzi, za slučaj da se pitate, djeluje  i gospodin Ilčić.

Možda ste primijetili da nedostaje jedno ime koje često iskače u posljednje vrijeme – ono predstavnika Vigilarea, voditelja inicijativa I ja sam bio embrij, Stop kršćanofobiji te jednog od onih na čiji je poziv Judith Reisman došla u Hrvatsku, ali ujedno I trenutnog dopredsjednika H-rasta – Krešimira Miletića.

Ova lista nipošto nije konačna, niti je ova mreža toliko jednostavna. Štoviše,  stvar je puno isprepletenija.

Pitanje koje ovdje vrijedi postaviti nameće se samo od sebe: čemu? Zašto uporno pokretati takozvane građanske inicijative pretvarajući se da dolaze iz raznoraznih izvora, kada je on samo jedan? Nije im, očito jedina sličnost što nijedna u svojemu nazivu nema točku, iako bi mogla, a većina ljudi bi ju vjerojatno i postavila, već to što se oko tih ‘raznolikih’ inicijativa, uglavnom vrte isti ljudi. Logičan zaključak bi mogao biti kako u hrvatskom društvu, kao i u velikom broju zapadnih demokracija, postoji ogromno zasićenje trenutnom političkom situacijom i trenutačnim političkim akterima, ali i visok stupanj averzije prema politici uopće, pa su glavni pokretači/ice ovih inicijativa odlučili ne isticati pretjerano svoje stranačko djelovanje, iako paradoksalno baš na njemu i dobivaju političke poene.

Seksualnost mladih u vremenu krize

Posted on by sdadmin

Institut za društvena istraživanja objavio je istraživačku studiju “Mladi u vremenu krize” autorica Vlaste Ilišin, Dejane Bouillet, Anje Gvozdanović i Dunje Potočnik. Cilj istraživanja bio je ustanoviti i analizirati stavove i obrasce ponašanja mladih u suvremenom hrvatskom društvu, a istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 1500 ispitanika/ica u dobi od 14 do 27 godina iz cijele zemlje.

Jedan dio istraživanja odnosio se na partnerske odnose te seksualnost i reproduktivno zdravlje zdravlje mladih. Prema mišljenju mladih, poželjna prosječna dob za sklapanje braka za žene je 27, a za muškarce 30 godina. Mladi drže da je dobar temelj za brak postojanje zajedničkih interesa i kompatibilnosti u crtama osobnosti, pri čemu u bračnoj zajednici očekuju visok stupanj odgovornosti partnera, kako u međusobnim odnosima, tako i u odnosu prema zajedničkom potomstvu. No, ipak je oko dvije petine mladih pri izboru bračnih partnera/ica spremno povinovati se tradicijskim pritiscima o potrebi pripadanja istoj vjerskoj zajednici ili dobivanja suglasnosti obitelji.

Preko polovice mladih ne propagira uzdržavanje od seksualnih odnosa i tri petine ih je seksualno aktivno. Samo trećina redovito koristi kontracepciju iako ih istodobno dvije petine drži da bi pobačaj trebalo zabraniti ili strogo ograničiti samo na medicinski opravdane slučajeve. Ovakvi nalazi upozoravaju na manjkavosti u pripremljenosti mladih za odgovorno seksualno ponašanje. U ispitivanom uzorku seksualno je aktivno više od 60% mladih, a među njima je 43% onih koji su imali seksualne odnose s više partnera/ica. Ipak, na seksualni život mladih utječu sva analizirana sociodemografska obilježja, posebice dob, socioprofesionalni status i obrazovanje. Seksualna iskustva s više partnera/ica češće imaju mladi starije dobi, zaposleni i nezaposleni, i mladi višeg obrazovanja. Uz to, u ovoj skupini također nalazimo relativno više muškaraca čiji su očevi višeg obrazovanja,  te mladih iz manjih gradova.

Kontracepciju redovito koristi tek trećina mladih. Svi ostali oblici seksualnih odnosa, osim u slučaju mladih koji žele postati roditelji (a takvih je u uzorku manje od 10%), u pogledu zaštite reproduktivnog zdravlja imaju obilježja rizika. Kontracepciju nešto češće koriste žene, mladi višeg obrazovnog statusa, učenici/e i studenti/ce, mlađe dobi čiji su očevi stekli više obrazovanje. Vidljivo je, da na korištenje kontracepcije najviše utjecaja ima njihov stupanj obrazovanja. Rezultati ovog i drugih istraživanja posredno ukazuju na opravdanost i potrebu uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatski sustav odgoja i obrazovanja.

{slika}

Prema rezultatima ovog istraživanja, moguće je zaključiti da se najmanje 20% mladih, prakticiranjem seksualnih odnosa bez zaštite, izravno izlaže različitim rizicima, među kojima je i rizik preranog roditeljstva. U tom je smislu zanimljivo analizirati njihovo mišljenje o pobačaju te o uzdržavanju od seksualnih odnosa. Zabranu pobačaja podupire nešto više od dvije petine mladih, dok više od polovice njih ne zagovara uzdržavanje od seksualnih odnosa. Stavimo li ove pokazatelje u kontekst učestalosti prakticiranja seksualnih odnosa u populaciji mladih koji je popraćen nedostatnim korištenjem kontracepcije, uočava se da među mladima u Hrvatskoj postoji određen nesrazmjer između deklariranih stavova i stvarnog ponašanja. Navedeno je vjerojatno posljedica svojevrsne zbunjenosti mladih zbog proklamiranih stavova crkvenih zajednica (osobito Katoličke crkve kao većinske u Hrvatskoj) i njihovih seksualnih potreba koje se javljaju znatno prije no što su spremni sklapati bračne zajednice.

Što se tiče stavova o pobačaju, zabranu pobačaja češće podržavaju zaposleni i nezaposleni ispitanici/e nižeg obrazovnog statusa i mlađe životne dobi (do 22 godine). Tome treba dodati nalaze o nešto češćem podupiranju pobačaja od strane ispitanika muškog spola i mladih iz najurbaniziranijih sredina.

Mišljenje mladih o uzdržavanju od seksualnih odnosa govori da vrline uzdržavanja od seksualnih odnosa češće ističu mladi nižeg obrazovnog statusa, mlađe dobi, koji se još uvijek nalaze u procesu školovanja, a žive u ruralnim sredinama. S druge strane, mišljenje o zastarjelosti takvih stavova znatno češće nalazimo u populaciji mladih koji su školovanje završili ili studiraju, starije su životne dobi i žive u urbanim sredinama.

Zaključno, odgovorniji odnos mladih prema zaštiti reproduktivnog zdravlja najviše povezan s njihovim obrazovanjem i sazrijevanjem. Istodobno, tradicionalnije vrijednosne orijentacije pridonose drugačijem seksualnom ponašanju (u mlađoj životnoj dobi je to uzdržavanje od seksualnih odnosa, a u starijoj ambivalentan odnos spram neželjenih posljedica seksualnih odnosa).

 Unatoč razmjerno visokom vrednovanju tolerantnosti, mladi su se pokazali prilično netolerantnima, osobito spram homoseksualnih osoba te nekih etničkih skupina. Što se tiče prihvaćanja homoseksualnosti, rezultati upućuju na zaključak da su mladi u tom smislu snažno diferencirani, pri čemu je podjednak broj onih kojima su homoseksualne osobe prihvatljive (31.7%), onih koji su u tom smislu neodlučni (31.7%) i onih kojima je homoseksualnost još uvijek neprihvatljiva (36.6%). Pritom je homoseksualnost prihvatljivija ženama, mladima s akademskim obrazovanjem, čiji su očevi stekli viši stupanj obrazovanja, starije su dobi i iz većih gradova. Prema tome, i socijalni profil mladih koji ne prihvaćaju homoseksualnost upućuje na zaključak da je obrazovanje ono koje njihove stavove usmjerava prema većoj toleranciji i prihvaćanju različitosti, kao što ih  usmjerava i prema odgovornijem seksualnom ponašanju.

Francuska ozakonila bračnu jednakost

Posted on by sdadmin

Francuska je postala deveta zemlja u Europi i 14. na svijetu čiji se građani i građanke mogu pohvaliti bračnom jednakošću čime istospolni parovi dobivaju pravo na brak i posvajanje djece. Za tu odluku glasao/la je 331 zastupnik/ca, dok ih je 225 bilo protiv.  

Senat je u veljači prvo izglasao takozvani zakon “Brak za sve” koji je morao proći drugo i konačno čitanje, nakon što je Gornji dom parlamenta 10. travnja prihvatio isti zakon s nekim amandmanima.

Konačan zakon trebao bi potpisati predsjednik François Hollande u roku od 15 dana.

Ovo su povijesno glasanje pratili građani i građanke okupljeni ispred parlamenta od kojih su jedni klicali s odobravanjem, a drugi glasno negodovali. U stanju  pripravnosti bile su jake policijske snage s vodenim topovima, a novi antigej protesti se tek očekuju. 

Protivnici ove odluke na čelu s Katoličkom crkvom, te drugim religijskim i konzervativnim organizacijama još se uvijek  nadaju njezinu osporavanju na Ustavnom sudu.

Unatoč tome, potpisivanje zakona moglo bi se odgoditi na maksimalno mjesec dana.

“Čak i u slučaju žalbe Ustavnom sudu, možemo smatrati kako će zakon stupiti na snagu u drugoj polovici lipnja”, kazala je francuska ministrica obitelji, Dominique Bertinotti.

“Od ovog ljeta gej parovi moći će se vjenčati“, poručila je na kraju. 

Podsjetimo, povijesna odluka prije tjedan dana obilježila je i Novi Zeland koji je 17. travnja 2013. postao prva azijsko- pacifička država koja je legalizirala istospolne brakove. 

Ekspanzija projekta ‘Everyday Sexism’

Posted on by sdadmin

Nakon što sam postavila web stranicu koja bi usporedila rutinska ženska iskustva s predrasudama i uznemiravanjem, nisam očekivala da ću primiti toliko strašnih priča, kao ni poruka mržnje.

Kada sam prije godinu dana započela Projekt svakodnevnog seksizma, nisam mogla ni zamisliti kako će biti više od 25 000 posjeta na stranicu te da će se projekt proširiti na 15 zemalja. Nije mi bilo pojmljivo ni kako ću o tome pisati u Guardianu ili nizu drugih medija poput Times of India, Gulf News, Grazia South Africa, Toronto Standard, French Glamour i LA Times.

Projekt  je pokrenut bez publiciteta i novčanih sredstava pa sam očekivala kako će stranica biti mjesto za razgovor s prijateljima i iznošenje svojih priča. Mislila sam kako ću biti sretna ako uspijem skupiti oko 100 ženskih priča. Umjesto toga, sve se proširilo poput požara dok je sve više žena različite dobi i podrijetla iz cijelog svijeta počelo dodavati svoja iskustva. Sedmogodišnja djevojčica i 74 – godišnja žena koje su obje u invalidskim kolicima su doživjele skoro pa identično iskustvo jer su im uzvikivali besmislice o “ženskim vozačima”.  Djelatnica u videoteci, primalja i marketinška konzultantica su iskusile neugodna iskustva seksualnog uznemiravanja od strane muških kolega.

Srednjoškolka i udovica su prijavile uznemiravanje i prisilu na seks. Svećenik anglikanske crkve  neprekidno je pitao ima li koji muškarac na raspolaganju za obavljanje vjenčanja ili pogreba : “ništa osobno”. Muškarcu se čestitalo zato što je čuvao vlastitu djecu.  Četrnaestogodišnja učenica napisala je: “Stalno mi govore da ne mogu biti dobra u nečemu jer sam cura i da bih se trebala vratiti u kuhinju. Govore kako sam dobra jedino za čišćenje, kuhinju i seks.” Djevojka DJ je objasnila kako je konstantno uznemiravanje i dodirivanje u mraku stvorilo strah prema poslu kojeg je nekoć voljela.

Djevojčica iz Pakistana je skrivala seksualno zlostavljanje zbog očuvanja  “obiteljske časti”.  Žena u Brazilu je maltretirana od trojice muškaraca koji su je pokušali uvući u svoj auto nakon što ih je ignorirala. U Njemačkoj je pipanje za prepone “norma”, opisala je jedna žena. U Meksiku je profesor rekao studentici ” Ljepša si kad šutiš”. U Izraelu, učiteljici s magisterijem koja govori šest jezika rečeno je kako nije dobra domaćica za svog budućeg muža. U Francuskoj, obnažen čovjek se pokazivao maloljetnim sestrama (u dobi od 12 i 16 godina) dok su bile u parku na pikniku. U Indiji se žene boje prijaviti muškarce koji se s erekcijom pritišću uz njih.

{slika}

Svaki put kada je Projekt predstavljen u stranim medijima, dobila bih poruke od žena iz tih zemalja s upitima može li se pokrenuti i kod njih neka verzija projekta jer je prijeko potrebna. Žene u SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Africi, Novom Zelandu, Rusiji, Italiji, Nizozemskoj, Portugalu, Brazilu, Španjolskoj, Argentini, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj su  dobrovoljno pristale na postavljanje lokalnih primjera na stranicu. Nadamo se kako ćemo napraviti kolektivnu bazu u kojoj ćemo moći uspoređivati podatke iz različitih država. U neku ruku to već i možemo.

Jedna je žena seksualno zlostavljana na prekooceanskom letu, druga od poštara na svom kućnom pragu, treća u knjižari u dobi od 16 godina. Kada je predmet seksualnog napada bila tema u jednoj Twitter raspravi otkako je uznemiravanje u sredstvima javnog prijevoza poraslo, netko je pitao je li se to ikada dogodilo u tramvaju. Pretražila sam našu bazu podataka. Bilo je čak 25 priča na stranici.

Ponekad je bilo teško čitati svaki dan objavljene priče. Bez ikakvih sredstava postalo je sve teže žonglirati između administracije web stranice i profila na društvenim mrežama s povećanjem zahtjeva za dijeljenje podataka sa zastupnicima i sindikatima te nastupima na sveučilištima i u školama.

No, nije samo veliki uspjeh projekta bio neočekivan. Na jednoj od objava je pisalo: “Iskusile ste seksizam jer su žene u svemu lošije i inferiornije nego muškarci. Jedini razlog zašto se na ovom planetu jest da vas možemo jebati. ” Poruka je završila: “Umrite molim vas.” Iznenadila me i šokirala poruka koja je popraćena grafičkim opisima obiteljskog nasilja, prijetnjama mučenja, silovanja i smrti.

Ali, kako su se prijetnje pogoršavale, tako je i  mreža podrške rasla. Svatko tko opisuje feminizam kao borbu i  oštar pokret  očito nikad nije bio sretan kao što sam ja bila kada sam u najtežim trenucima otkrila unutarnju snagu i ljubaznost, savjetovanje i podršku drugih žena i muškaraca. Osam volontera pomaže usporediti objave priča – oko njih tisuću tjedno – sakupljajući ih zajedno s Twittera i web stranice. Koordinira ih Emer O’Toole koji ih je okupio skupinu feminističkih volontera i oni organiziraju podatke.

Priče o uspjehu su počele sipati. Žene su se na svoj način počele boriti. Jedna trkačica, iznervirana stalnim trubljenjem i povicima napravila je majicu s natpisom “Potrubi ako voliš feminizam”. Žena kojoj je dosadilo da je preko telefona traže “muškarca kuće” s kojim mogu razgovarati je počela davati šestogodišnjem sinu telefon koji bi onda pjevao. Jedan obožavatelj footballa pisao je upravi kluba o mizoginim uzvicima koje koriste njihovi navijači. Poruka za porukom  stizala je nakon što je jedna žena skupila snage za prijavljivanje zlostavljanja, uhođenja i napada policiji.

U ovo doba prošle godine sam imala ideju. Danas, 25 000 ženskih glasova su tu ideju pretvorili u nešto veće. 

Prevela i prilagodila: Martina Ardalić 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org