Putin za kažnjavanje članica Femena

Rusija je u ponedjeljak pozvala Njemačku da kazni prosvjednice koje su ogolile grudi demonstrirajući protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina tijekom njegova posjeta sajmu u Hanoveru s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.

Tri članice skupine za ženska prava Femen, koja je širom Europe organizirala prosvjede zbog zatočenja članica feminističke punk skupine Pussy Riot, ometale su posjet Putina i Merkel sajmu na kojemu je Rusija bila zemlja partner. One su se skinule do struka i izvikivale Putinu da je diktator dok su ih snage sigurnosti pokrivale i odvodile.

“Ovo je obični huliganizam i na nesreću događa se širom svijeta u svakom gradu. Njih treba kazniti”, kazao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

Povodom dolaska ruskog vođe u nedjelju na sajam neki/e prosvjednici/e nosili/e su i prugastu zatvorsku odjeću.

“Zaustavite politički teror”, pisalo je na jednom od transparenata.

Merkel je u govoru na sajmu poručila Putinu kako je Rusiji potrebno ‘aktivno civilno društvo’ uključujući slobodu djelovanja nevladinih udruga.

Sve to zvuči poznato…

“Godina 2012. počela je optimističnom jer je znatan broj građana polagao nadu u učinkovitost nove Vlade, čija su predizborna obećanja, objedinjena u ambicioznom programu Plan 21, djelovala uvjerljivo. Međutim, kako to u Hrvatskoj obično biva, obećanja o provedbi jasnog programa oporavka u kojem će investicije igrati ključnu ulogu, vrlo je brzo zamijenila retorika kojom se za neuspjehe okrivljuje prethodnike, kao da prije izbora nije bilo jasno kakva je situacija u državi”.  Zaključak je to organizacija civilnog društva, okupljenih u Kući ljudskih prava, koje su predstavile Izvještaj o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj u 2012.  izvjestaj_kljp_2012.pdf

Kako u razgovoru za H-Alter objašnjava Sanja Sarnavka, aktivistkinja udruge B.a.B.e! i Kuće ljudskih pravaKukuriku koalicija se od prethodne HDZ-ove vlasti ponajviše razlikuje po svjetonazoru. “Razlike su u konačnici, kad sudimo prema rezultatima, kontroverzne, pa nerijetko uzrokuju zbunjenost ili nevjericu”, objašnjava Sarnavka, koja kao pozitivne promjene nastale u prethodnoj godini izdvaja izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, Zakona o pravu na pristup informacijama, ukidanje zabrane javnog okupljanja na Markovu trgu, početak uređenja registra birača, rješavanje krize na HRT-u te početak pripreme za uvođenje obrazovanja za demokratsko građanstvo u osnovne i srednje škole. “U nekim situacijama, međutim, vidljiva su pogoršanja. U Vladi nema ni jednog ministra koji je formalno zadužen za ljudska prava i s kojim se može redovito komunicirati. U prošlom je sazivu Slobodan Uzelac vrlo ozbiljno radio taj dio posla”, podsjeća Sarnavka. “U konkretnim slučajevima kojima se svakodnevno bavimo vidimo kako institucije loše odrađuju svoj posao, a pravosuđe je i dalje sporo i neučinkovito. Nepotizam, netransparentnost u zapošljavanju i imenovanjima, nedostatak vizije, loša komunikacijska strategija… Sve to zvuči poznato i već je ponovljeno tisuću puta, a kada analiziramo pojedinačne slučajeve, onda vidimo kako se sve to prelama preko građana koji nemaju političku ili ekonomsku moć i ne znaju kako se oduprijeti nemilosrdnom sustavu koji im ponekad fatalno razara živote”.  

Među pozitivne promjene organizacije u Izvještaju očekivano nisu uvrstile odnos Vlade prema sve siromašnijim radnicima. Kako objašnjava Sandra Benčić, programska voditeljica Centra za mirovne studije, ova Vlada se poslužila klasičnim neoliberalnim postulatom socijalizacije troškova krize. “Vlada je zajedno s dijelom predstavnika poslodavaca i uz pomoć najvećih tiskanih medija stvorila sliku da su radnici krivci za krizu. Kontinuirano ponavljanje kako su navodno prevelika prava radnika, odnosno prerestriktivan Zakon o radu, uzroci smanjenog zapošljavanja i prepreka gospodarskom napretku, sve je osim socijaldemokracije. Koncept temeljen na ekonomskim liberalnim idejama baziran je na nebalansiranoj poziciji radnika vs. gospodarskih subjekata – permanentnoj nesigurnosti radnika, a što većoj zaštiti gospodarskih subjekata, kapitala i ulaganja. Taj koncept podrazumijeva tzv. mobilnost radnika, što u konačnici rezultira strahom za budućnost”, objašnjava Benčić.  Programska voditeljica CMS-a dodaje da bi Vlada umjesto takvog modela trebala ponuditi razvojni koncept koji stavlja u ravnotežu poziciju radnika na tržištu rada u odnosu na gospodarske subjekte. “Potrebne su nam politike koje osnažuju ekonomsku poziciju građana i osiguravaju raznolikost gospodarskih subjekata u smislu podržavanja otvaranja novih tvrtki baziranih na znanju i proizvodnosti, razvoja socijalnog poduzetništva i zadrugarstva”.

Turbulentnu godinu, koja je svakim danom donosila povećanje broja nezaposlenih, obilježili su brojni prosvjedi nezadovoljnih radnika. Kao utješnu “nagradu”, Hrvatski sabor donio je Zakon o poticanju zapošljavanja kojim je Vlada željela povećati zapošljivost mladih bez radnog iskustva kroz stručno osposobljavanje uz mjesečnu naknadu od 1 600 kuna. Benčić samu ideju ne smatra izrabljivačkom, pod uvjetom da poslodavci mlade ne vide kao jeftinu radnu snagu, već kao osobe koje su u određenu tvrtku došle učiti i steći praktična znanja. “Ono što nedostaje toj mjeri je da je treba staviti u kontekst obrazovanja i svima koji je koriste produžiti osnovna studentska prava – prehranu i smještaj. U suprotnom, osobe koje su iz ruralnih područja, u kojima nema radnih mjesta za njihova zanimanja i oni koji, primjerice, žive u urbanim sredinama s većom ponudom radnih mjesta, nisu u jednakom položaju”, objašnjava Benčić.

{slika}

Ekonomska kriza, ali i neučinkovitost vladinih politika, ostavile su traga i na zapošljavanje pripadnika manjinskih skupina. Naime, prema Izvješću o provedbi Akcijskog plana zapošljavanja nacionalnih manjina, broj pripadnika nacionalnih manjina zaposlenih u državnoj upravi smanjen je za deset posto. “Budimo iskreni, članak Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se tiče prednosti pri zapošljavanju nije se provodio ni prije ove Vlade, a ne provodi se ni sada. Doduše, iznenađuje da u Vladi sada sjede ljudi koji su se do svog mandata zaista zalagali za prava manjina i čak imali konkretne prijedloge kako povećati njihovu zaposlenost u državnoj upravi i regionalnoj i lokalnoj samoupravi. Sada se ponašaju kao da imaju prečeg posla”, zaključuje Benčić. Dodatan problem povratnicima srpske manjine predstavljaju i neriješeni slučajevi neovlaštenog ulaganja u imovinu, odnosno povrat imovine i naknade štete. Sveopća euforija, koja je krajem prošle godine uslijedila zbog puštanja na slobodu generala Ante Gotovine i Mladena Markača, također ne ide na ruku rješavanju problema s kojima se susreću većinom pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj.

Spomenuta presuda je na indirektan način utjecala i na procesuiranje ratnih zločina na lokalnoj razini. “Neovisno o presudi, sve je teže procesuirati ratne zločine. Kvaliteta dokaznog materijala, zbog nepravovremeno i nekvalitetno provedenih istraga, smanjuje se, a u društvu još uvijek nije stvoreno ozračje u kojem bi se svjedočilo protiv počinitelja zločina s ‘vlastite strane'”, objašnjava Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta. “Meronizacija, kao novi smjer haškog suda, naročito pri izricanju pravomoćnih presuda zapovjedno odgovornima iz Hrvatske i Srbije, zabrinjava. Jedan od tužitelja iz Nürnberga izjavio je nakon Perišićeve oslobađajuće žalbene presude da ‘oslobađanje odgovornih vođa utemeljeno na tehničko-pravnim nejasnoćama prkosi zdravom razumu i potkopava univerzalnu težnju za više mira u svijetu’, nedavno je podsjetila bivša haaška glasnogovornica Florence Hartmann u razgovoru za tjednik BH Dani.  Hartmann nastavlja kako je sudac Pocar, člana Žalbenog vijeća u slučaju Gotovina, oštro kritizirao nove interpretacije međunarodnog kaznenog prava koje po njemu ‘poriču svaki smisao pravde’. Slični pravni argumenti doveli su Šljivančanina na slobodu. To je teško nasljeđe s kojim bi i razvijenija pravosuđa teško izašla na kraj”, ističe Jakovčić, te dodaje kako su težinu tog problema jedino osvijestile obitelji žrtava i aktivisti civilnog  društva regije, okupljeni oko Inicijative za REKOM.

Jakovčić smatra da je vladajuća koalicija posvetila premalo političkog vremena gubitnicima tranzicije, a to su uz radnike i civilne žrtve rata. “Ako vam na jednom od mnogobrojnih sastanaka ministar branitelja otvoreno kaže kako se ne ide s kreacijom novog zakonskog okvira jer je moguće očekivati negativnu reakciju branitelja, onda je jasno da se još uvijek politički kalkulira i u konačnici ne poduzima gotovo ništa kako bi se riješili dvadeset godina nagomilani problemi”, smatra aktivist Documente, koji pozitivan nagovještaj mogućeg rješenje problema obeštećenja civilnih žrtava rata vidi u odluci Vrhovnog suda u slučaju Jovana Berića.

U 2012. godini veliki interes organizacija civilnog društva, međunarodne i domaće javnosti izazvali su i slučajevi kršenja prava izbjeglica u postupcima ekstradicije. Tri ključna slučaja – slučaj Aslana Adamovicha KagermanovaBaşak Şahin Duman iVicdan Şahin Özerdem, ukazala su na manjkavosti zakonodavnog okvira i nedostatke sudskog sustava u primjeni međunarodnog pravnog načela zabrane Milana Romić: Potičemo napore koji će dovesti do konačne zakonske definicije medija na način da se odredi status i naglasi društvena važnost neprofitnih medijavraćanja stranaca, posebno izbjeglica na teritorij na kojem im prijeti mučenje, nehumano ili ponižavajuće postupanje, te neprimjerena ili okrutna kazna.

“Upravo u ovim slučajevima vidimo potrebu za nužnom i hitnom izmjenom Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći kako bi se izbjegla loša praksa u nadolazećim slučajevima”, upozorava Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije. Kranjec smatra da se odnos nove vlasti prema pitanjima migracija općenito, pa tako i pitanjima azila i neregularnih migranata, nije bitno promijenio u odnosu na prethodnu vlast. “Užurbano donošenje nove Migracijske politike na samom kraju 2012. godine bilo je pod pritiskom zahtjeva EU, što je vidljivo po nezadovoljavajućoj kvaliteti sadržaja, ali i ciljevima i mjerama koje su njome predviđene. Problematično je i to da u nekoliko navrata dolazi do nerazumljive selekcije prioriteta koji su prvenstveno usmjereni na ispunjenje tehničkih zahtjeva prije nego li na uspostavu bolje kvalitete zaštite ljudskih prava. Ipak, velika promjena u odnosu na prethodni period vidljiva je u prepoznavanju potrebe za izradom integracijske politike te niza mjera kako će se pristupiti tom problemu, uključujući i jačanje partnerstva s civilnim društvom za uspješnu provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo”, zaključuje Kranjec.

Jedno od neugodnijih iznenađenja u prethodnom razdoblju na polju migracija je i nedavno objavljen ksenofobičan teksto tražiteljima azila u Jutarnjem listu. Za razliku od dobrog dijela mainstream medija, neprofitni mediji učestalo i na kvalitetan način izvještavaju o tematici ljudskih prava, a tu činjenicu je nedavno dokazalo istraživanje objavljeno u publikaciji Putokazi prema slobodnim i odgovornim medijima, u kojem su sudjelovali i aktivisti Kuće ljudskih prava. “Svakako potičemo bilo kakve napore koji će dovesti do konačne zakonske definicije medija na način da se konačno odredi status i naglasi društvena važnost neprofitnih medija. Kako bi neprofitni mediji dobili status i ulogu kakvu zaslužuju, nužno im je kontinuirana financijska podrška”, kaže Milana Romić iz Kuće ljudskih prava. Romić ističe da je početak godine obilježio jasan i artikuliran stav Ministarstva kulture u donošenju kvalitetne medijske politike kao nacioanlnog političkog priopriteta, no kao i u ostalim sektorima, kako je godina odmicala postalo je jasno da neki drugi čimbenici i utjecaji, primjerice Ministarstvo financija, bitno utječu na sustavno i vjerodostojno djelovanje Ministarstva kulture.

{slika}

Nakon 2012. godine, koju članice Kuće ljudskih prava ocjenjuju kao razdoblje bremenito događajima od kojih će neke službeni zapisničari ocijeniti kao povijesno važne, dok će drugi biti zaboravljeni iako su bitno utjecali na kvalitetu života građana, uslijedila je i službena potvrda da je Hrvatska spremna za ulazak u Europsku uniju bez provođenja dodatnog monitoringa. “Utjecaj pretpristupnih pregovora bio je  presudan na formalnoj razini. Pregovarače s EU strane zapravo u mnogo slučajeva nije zanimala kvaliteta odredbi  i buduća provedba, već su samo inzistirali na izglasavanju određenog zakona. Birokrati samo premeću papire i kontroliraju podudaraju li se jedni s drugima. Stvaran život rijetko ih zanima i o njemu najčešće vrlo malo i znaju”, smatra Sarnavka. Sve to rezultiralo je brzopletim zatvaranjem pregovaračkog Poglavlja 23 koje se tiče zaštite ljudskih prava. “Bez tog poglavlja situacija u Hrvatskoj bi ipak bila daleko gora nego što je danas, iako nismo nimalo zadovoljni onime što vidimo oko sebe. Svi razumni ljudi, iako su se pozivali na demokratske standarde EU, čitavo su vrijeme vidjeli kako se oni traljavo provode u mnogim zemljama članicama. Hrvatska uistinu nema goru situaciju od pojedinih članica, pa bi nakon dugotrajnih pregovora bilo licemjerno zahtijevati vanjski monitoring. Na nama je da, sebe radi, provodimo stalni nadzor i upozoravamo na sve propuste i kršenja kako bismo ostvarili visoke standarde vladavine prava i razvijene demokracije. Važni su naši građani i građanke a ne EU”, zaključila je Sarnavka.   

Zašto Lean in nije feministički projekt?

Prevela i prilagodila Iris Duka

Sheryl Sandberg, direktorica Facebooka i jedna od 100 najutjecajnijih ljudi u 2012. godini prema časopisu Time, uz naporan posao je i majka dvoje djece te supruga. Ponukana svojim uspješnim životom, odlučila je napisati knjigu Lean in, koja je izazvala niz pozitivnih reakcija, no i kritika. U svojoj knjizi, Sandberg kroz heteronormativni diskurs analizira zašto je tako malo žena “na vrhu”, te kako, jednom ako uspijete biti “na vrhu”, balansirati karijeru i obitelj.

Kako Sandberg  podrške ne nedostaje, pogotovo među korporativnom američkom elitom koja posjeduje pola svijeta, slijedi sažetak kritika koje tvrde da Sheryl Sandberg svojom knjigom odmaže feminističkoj borbi za rodnu i spolnu jednakost.

Katherine Losse, bivša visoko rangirana zaposlenica tvrtke Facebook (koja je između ostalog pisala govore samom Marku Zuckerbergu), objavila je knjigu The Boy Kings, u kojoj govori o svom iskustvu rada u Facebooku (http://www.huffingtonpost.com/2012/06/26/the-boy-kings-katherine-losse-facebook_n_1629137.html). Losse je nakon pet godina neprestanog rada, tjedana neiskorištenog godišnjeg odmora, promaknuća bez povišica te nedostatka vremena “za sebe” shvatila da takav posao ne želi. Dala je otkaz i napisala knjigu. Kako su Sandberg i Losse bile zaposlenice iste tvrtke u isto vrijeme, zanimljivo je čuti drugačiju stranu priče.

{slika}

Svojom knjigom Lean In: Women, Work, and the Will to Lead, izvršna direktorica Facebooka Sheryl Sandberg sebe percipira kao lidericu feminističkog “pokreta” zaposlenih žena. Ipak, knjiga financirana od sredstava koje je sama Sandberg uložila u tvrtku Facebook, ima više zajedničkoga s bogatom Silikonskom dolinom nego ikakvom feminističkom organizacijom ili pokretom. Knjiga je objavljena uz veliku materijalnu i moralnu pomoć Facebooka. Pitanje koje se nameće glasi: kako to da Facebook, tvrtka primarno zadužena za tehnološki razvoj, odjedanput u 2013. treba “feminističku” platformu djelovanja? Kako sada, otkad njihova izvršna direktorica preuzela ulogu feministkinje, namjerava tom knjigom transformirati svijet?

Losse, koja je 5 godina provela kao zaposlenica u Facebooku, tvrdi kako je imala priliku “iznutra” vidjeti u kojem smjeru razvoj tvrtke ide- društvena mreža koja pretendira postati globalni lider u rangu s državama. Prisjeća se kako im je Zuckerberg govorio “ako želite mijenjati svijet, najbolji način za to je da osnujete tvrtku”. Da, tvrtke imaju potencijalno više novca i manje pravno- strukturnih ograničenja od nekih država. Na neki način, Facebook želi biti oboje- i država i tvrtka, zaključuje Losse. Sljedeći logiku da je Facebook tvrtka koja pretendira postati država, postaje razumljivije zašto im je potrebna i društveno- politička prisutnost. Tu na scenu stupa Sandberg, čija se karijera prije Facebooka sastojala i od tehničkih, no i od političkih funkcija. Postavši izvršna direktorica, Sandberg počinje održavati niz događanja vezanih uz “žensku” tematiku, čime je u konačnici doprinijela imidžu tvrtke kao “women friendly”.

Sama knjiga počinje s uvodom naslova “Internalizing the Revolution”, u kojem se redefinira samo značenje riječi revolucija. Autoričina revolucija ne znači zahtijevati od korporacija da uklone strukture koje generiraju seksizme, već je to revolucija nas samih da restrukturiramo same sebe. Stil pisanja Lean in identičan je jeziku kojim Facebook motivira svoje zaposlenike/ce da rade brže i više, prisjeća se Losse. Jezik “brzine i pobjede” prisutan u tvrtci, prisutan je i u Sandbergičinom pisanju- “Što više ljudi uđe u trku, više rekorda će biti srušeno”, “Nemojte zakočiti. Ubrzajte. Ne mičite nogu s gasa.” (rečenice iz Lean in- a). Za Sandberg, život je utrka, a pobjeda se postiže ubrzanim radom, napredovanjem. Knjiga implicira da pravi izvor nejednakosti nije institucionalizirana diskriminacija žena, već nevoljkost žena da prihvate izazove karijere.

{slika}

Ako je otpor radu problem, onda je očito rad rješenje. U svojoj knjizi, Sandberg govori samo o poslu, dok slobodno vrijeme i dokoličarenje ne spominje. Osim potencijalno boljeg seksualnog života sa svojim mužem nakon što vam je pomogao oprati suđe, autorica ne spominje užitak. Umjesto toga, ona implicira da se feminističko pitanje jednostavno glasi kako postati bolja radnica/ zaposlenica.

Njezino viđenje obitelji je otprilike sljedeće: (pretpostavka koja se ne naglašava u knjizi je da sve žene žele obitelj, te da su sve žene u heteroseksualnim obiteljskim partnerstvima). uspješno zaposlena majka budi se rano ujutro kako bi odgovorila na e-mailove prije spremanja djece za školu, te se vraća kući kako bi pripremila večeru, spremila djecu na spavanje te se zatim opet vratila svojim mailovima. Umjesto da kritizira zahtjeve nove ekonomije da je zaposlenik/ica svom poslodavcu dostupan/na 24 sata na dan, Sandberg radi suprotno- “Facebook je dostupan 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, a većinu vremena i ja sam. Dani kada sam uopće pomišljala da isključim mobitel preko vikenda, ili odem na odmor su davno iza mene”.

Iako nije u potpunosti jasno zašto autorica smatra da bi sve žene trebale raditi u “visokom” biznisu i imati obitelj, čini se da je to njezina vizija svijeta.

Losse smatra kako je Sandberg, misleći da piše novu Feminine Mystique, zapravo napisala suvremenu Protestantsku etiku i duh kapitalizma. Tamo gdje ostale feministkinje stavljaju naglasak na “besplatan” i potplaćen ženski rad, Sandberg vidi neprocjenjivu vrijednost samog rada, potičući na još više rada, bio on plaćen, neplaćen ili potplaćen. Sandberg je s jedne visoke pozicije prešla na drugu, što je rezultiralo nedostatkom njezine socijalne osvještenosti i kritike samog sustava.

{slika}

Losse se prisjeća vlastitog iskustva napredovanja u korporaciji Facebook. Nakon unapređenja na bolju poziciju, nije dobila veću plaću, a nadređeni joj je to opravdao time da je “ona dobila dobila povišicu prošle godine, te da sada povišica ne bi bila poštena prema drugim inženjerima” (iako su inženjeri prošle godine imali dva do tri puta višu plaću no što je ona imala). Ako je takvo “opravdanje” moguće u tvrtci poput Facebooka, što se tek događa u manjim tvrtkama?

“Brojnije žensko vodstvo rezultirati će boljim tretmanom prema svim ženama”, piše Sandberg, iako je već obnašala dužnost izvršne direktorice kada je Losse doživjela nejednaki tretman. Zašto se u svojoj knjizi ne fokusira na analizu usklađivanja plaća i povišica za muškarce, umjesto da problem nejednakosti vidi u “otporu” žena da vide vrijednost rada samog?

Prije nego li je Kate Losse objavila svoju knjigu The Boy Kings, aktivistkinje za ženska prava protestirale su protiv nedostatka žena u izvršnom odboru Facebooka. Godinu dana ranije, Zuckerberg je izjavio “Imamo jako mali odbor i nije mi pretjerano bitno kojeg su spola…”. Ipak, dan prije objavljivanja knjige The Boy Kings, Sandberg je promovirana u izvršnu direktoricu, iako je imala kvalifikacije za to mjesto već godinama.

Losse smatra da knjiga Lean in ne poziva na neki novi feministički pokret, već da je to autobiografska knjiga o autoričinom putu od Harvarda preko Googlea do Facebooka i pokreta Lean in koji nastoji pokrenuti. Knjiga je prvenstveno namijenjena ženama u korporativnom okruženju, a predstavlja i dobar vodič ženama koje žele karijeru koju je autorica postigla. No, kao vodič za snalaženje na radnom mjestu, knjiga više uči žene servilnosti, no što ukazuje tvrtkama na nepošten odnos prema ženama.

Catherine Rottenberg, kolumnistica na Aljazeera-i te urednica nekoliko knjiga, također se obrušila na Sandberg i njezin “novi feminizam”. Uspoređuje Sandberg s Anne- Marie Slaughter i njenom knjigom “Why Women Still Can’t Have It All”, u kojoj autorica objašnjava zašto je zaposlenim ženama još uvijek teško balansirati karijeru i obitelj. Rottenberg objema zamjera što zadržavaju izrazito liberalni pogled na društvo, zanemarujući pitanje socijalne nepravednosti struktura američkog društva. Smatra kako je zabrinjavajuće koliko malo pažnje obje autorice posvećuju idejama jednakih prava, pravde i emancipacije žena kao konačnih ciljeva feminizma. Taj pomak iz diskursa jednakih prava i socijalne pravednosti prema “internalizirajućoj” revoluciji ne uzima u obzir realnost većine američkih žena.

Takav projekt “internalizacije” stavlja teret nepravde i nejednakosti na svaku ženu pojedinačno, umjesto shvaćanja da je sustav taj koji kontinuirano proizvodi socijalnu nepravdu prema ženama, zaključuje Rottenberg.

Transeksualne osobe će i prije kirurške operacije moći u dokumentima promijeniti spol

I transseksualnim osobama koje nisu bile na kirurškoj operaciji promjene spola ipak će biti omogućeno da im u osobnim dokumentima stoji ime koje odgovara njihovu rodnom identitetu.

Konkretno, to znači da će Marko moći dobiti nove osobne dokumente – rodni list, osobnu iskaznicu, putovnicu, domovnicu – na ime Marina i ako ne obavi operaciju spolovila.

Ta mogućnost otvorit će se donošenjem novog Zakona o državnim maticama, koji je na prijedlog Ministarstva uprave Vlada s prošle sjednice uputila u Sabor. Iako se radi tek o prvom koraku do ostvarivanja konačnog cilja – pravne promjene spola bez operativnog zahvata, i Ministarstvo zdravlja treba donijeti druge propise, ovakve izmjene trebale bi biti napredak u odnosu na sadašnje rješenje. Nakon što je već prvim prijedlogom izmjena zakona Ministarstvo uprave osiguralo da se kod promjene spola izdaju potpuno novi rodni listovi, umjesto da ta činjenica bude naknadni upis što znači da su svi mogli vidjeti ako je netko promijenio spol, sada se otišlo još dalje.

Dodatni pravilnik

U novom Zakonu o državnim maticama, koji je prošao prvo čitanje, u konačnom prijedlogu dodan je novi članak koji glasi: “Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove. Način prikupljanja dokumentacije te utvrđivanje uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu propisat će se posebnim propisom”. Upravo dio odredbe koji govori da se promjena spola donosi i na temelju mišljenja o “životu u drugom rodnom identitetu” znači da ta promjena u matici rođenih može biti uvedena iako prije toga osoba nije bila na kirurškoj promjeni spola.

Neostvarivo pravo

Takvo bi rješenje posebno trebalo pomoći transrodnoj djeci kojoj liječnici specijalisti propisuju hormonalnu terapiju, u stalnom su psihijatrijskom tretmanu, a operativom zahvatu ne smiju pristupiti prije odrasle dobne zrelosti.

U Hrvatskoj živi mnogo transseksualnih osoba koje nikad nisu operativno promijenile spol, ali piju hormone te izgledom i ponašanjem odaju osobu suprotnog spola i imena od onih koji im se navode u dokumentima. Njima je, doduše, od 2011. omogućeno da promijene spol u osobnim dokumentima i prije obavljene operacije spolovila, ali to nitko od njih nije uspio ostvariti.

Bivša je Vlada naime, dok je na čelu Ministarstva zdravstva bio HDZ-ovac Darko Milinović, donijela Pravilnik koji je pravnu promjenu spola, odnosno promjenu u dokumentima, propisao i za osobe koje nisu obavile kiruršku operaciju, ali žive u drugom rodu.

Zakon o promjeni spola

To je pravo, međutim, ostalo tek mrtvo slovo na papiru jer je o takvim zahtjevima transseksualnih osoba odlučivalo Nacionalno zdravstveno vijeće (NZV) koje čine liječnici bez iskustva u radu s transseksualcima. Na čelu mu je, primjerice, internist dr. Željko Reiner. Ne čudi stoga što je NZV odbio sve zahtjeve transseksualaca koji su tražili da im se odobri promjena spola iako nisu prošli kiruršku operaciju.

Hoće li novi propisi i novo povjerenstvo u praksi zaista i donijeti pomak u zaštiti rodnih manjina, vidjet će se uskoro, a ovisi isključivo o političkoj volji vladajuće koalicije. Stručnjaci iz Ministarstva uprave smatraju kako se izmjenama Zakona o maticama rješava samo dio problema jer neki dokumenti, primjerice radna knjižica ili diploma, nisu vezani uz državne matice. Stoga smatraju da bi bilo najbolje donijeti Zakon o promjeni spola koji bi jasno regulirao cijelu tu problematiku.

Švedska je usvojila rodno neutralnu zamjenicu

Švedska je nedavno usvojila novu, rodno neutralnu zamjenicu ‘hen’ koja omogućava da se u govoru i pismu referira na osobu bez uključivanja spola. Ovaj mjesec, zamjenica je uvrštena u švedsku Nacionalnu enciklopediju što je imalo veliki utjecaj na njenu redovnu i sve češću upotrebu u jeziku, prenosi Vox Feminae.

Većina svjetskih jezika imaju rodno neutralne zamjenice, međutim slično kao i u engleskom jeziku, švedski je imao zamjenice za ‘on’ i ‘ona’, ali ne i zamjenicu koja bi se referirala na osobu bez sugeriranja njezinog spola.

Tako ‘hen’ opisuje hipotetsku osobu, a riječ je također korisna kada se odnosi na nekoga tko se ne identificira s tradicionalnim rodnim ulogama. Zamjenica je modificirana verzija švedske riječi ‘han’ (on) i ‘hon’ (ona) te je nastala na prijedlog švedskih lingvista još 1960. godine.

Kada je u pitanju rodna neutralnosti, Švedska je jedna od najnaprednijih zemalja u svijetu s najvećim postotkom zaposlenih žena, dućanima odjeće koji nemaju uvijek odvojene odjele za muškarce i žene, te čak i predškolskim odgojem s ciljem eliminacije roda.

Unatoč raznim načinima na koje se u Švedskoj dekonstruira pojam spola, jezik je najsporije prihvaćao promjene. Tako na primjer Švedska ima propise o tome koje ime roditelji mogu dati svom djetetu zavisno o njegovom spolu. Većina ih je posebno za jedan rod, te je samo 170 uniseks imena dopušteno. Nedavno su aktivisti pokrenuli inicijativu kako bi vlada promijenila taj zakon te se omogućilo roditeljima da odaberu ime za svoje dijete bez obzira na spol.

Uvođenje rodno neutralne zamjenice izazvalo je i kritike. Švedski autor Jan Guillou smatra da “feministički aktivisti/kinje žele uništiti naš jezik”, ali ipak većina kritičara ne vide razlog protivljenju rodno neutralnoj zamjenici kada je zemlja toliko napredovala u ravnopravnosti spolova.

Tko će zastupati ženske interese u EU?

Centar za ženske studije poziva vas na konferenciju pod nazivom Tko će zastupati ženske interese u EU? koja će se održati 9. travnja 2013. s početkom u 10 sati u prostorima Centra/Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, Dolac 8.

Cilj je konferencije okupiti predstavnike različitih dionika, političkih stranaka, civilnoga društva i znanstvene zajednice kako bi javnosti ponudili svoja viđenja politika rodne ravnopravnosti obzirom na prioritete navedenih pitanja u hrvatskom društvu, a za koja je nužno zalagati se u okviru Europske unije.

Do sada, sudjelovanje na Konferenciji su najavili/e sljedeći/e sudionici/e:

Nadežda Čačinovič (Filozofski fakultet) i Snježana Vasiljević (Pravni fakultet) dat će osvrt na politički i pravni okvir politike rodne ravnopravnosti u EU, a Rada Borić (Centar za ženske studije) predstaviti politiku Europskog ženskog lobija. Tajana Broz (CESI) izložit će očekivanja i zahtjeve žena, dok će Melita Mulić (SDP) i Toni Vidan (Zeleni zajedno) kadnidati za predstavnike u Evropskom parlamentu, predstaviti kako vide zastupanje politike ravnopravnosti spolova.

Konferenciju će moderirati Renata Ćuk.